Poslovni broj: Gž R-1084/2022-5
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednice vijeća, Ive Smokvina Dadasović kao sutkinje izvjestiteljice i Kristine Vukelić Aničić kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja Tehnokom d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 228, OIB: 26987865935, zastupan po Marijanu Ruždjaku, odvjetniku iz Odvjetničkog ureda Ruždjak i Partneri iz Zagreba, protiv tuženika LG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Hrvoju Novaku, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu pod posl. br. Pr-6598/2020 od 01. rujna 2022., na sjednici vijeća održanoj 02. rujna 2025.
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu pod posl. br. Pr-6598/2020 od 01. rujna 2022. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom u toč. I) izreke odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja kojim je zahtijevao od tuženika isplatu iznosa od 85.800,00 kn zajedno sa zateznom kamatom i troškom postupka, dok je toč. II) izreke naloženo tužitelju da nadoknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 9.375,00 kn, u roku od 15 dana.
2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tužitelj i to sadržajno zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno iz razloga navedenog u čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP-a) navodeći u bitnom da sud nije vodio računa o odredbi čl. 106. st. 3. Zakona o radu ( NN 93/14, 12/17 i 98/19, dalje ZR ), niti je cijenio da je u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o radu, plaća tuženika bila veća od prosječne plaće u Republici Hrvatskoj, pa da je ugovorena zabrana natjecanja važeća. Predlaže preinačiti pobijanu odluku uz naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Tuženik je u odgovoru na žalbu istakao da je prvostupanjska odluka pravilna jer da je u konkretnom slučaju čl. 3. st. 4. Ugovora o radu izričito propisana radnikova obveza plaćanja ugovorne kazne samo za slučaj povrede zakonske zabrane natjecanja s poslodavcem za vrijeme trajanja ugovora o radu, ali ne i za slučaj povrede ugovorne zabrane natjecanja s poslodavcem nakon prestanka ugovora o radu. Predlaže odbijanje žalbe uz naknadu troškova žalbenog postupka.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao bivšeg poslodavca za isplatom ugovorne kazne u iznosu od 85.800,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, od tuženika kao bivšeg radnika temeljem čl. 3. Ugovora o radu od 05.10.2017., odnosno zbog nepoštivanja ugovorne odredbe o zabrani konkurencije.
6. Donoseći pobijanu odluku prvostupanjski sud utvrđuje:
- da je odredbom čl. 3. predmetnog Ugovora o radu od 05.10.2017. ugovorena zabrana konkurencije uz ugovornu kaznu od 85.800,00 kn,
- da je radni odnos tuženika prestao 20.01.2019. nakon čega se isti zaposlio u konkurentskom društvu Scan projekt d.o.o.,
- da iz iskaza svih saslušanih svjedoka proizlazi da im je nejasno objašnjena odredba ugovora o radu koja propisuje zabranu konkurencije,
- da tumačenje navedene odredbe nije relevantno za njezin obvezujući karakter jer da se svaki ugovor mora pročitati, a potpis na ugovoru da potvrđuje slaganje sa sadržajem,
- da ugovorena zabrana natjecanja ne obvezuje tuženika kao radnika iz razloga što da tužitelj nije preuzeo obvezu da će tuženiku za vrijeme trajanja zabrane isplaćivati naknadu najmanje u iznosu polovice prosječne plaće isplaćene radniku u 3 mjeseca prije prestanka ugovora o radu.
7. Slijedom navedenog prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 103. st. 1. ZR-a odbija tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, dok odluku o trošku donosi primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.
8. Ocjenjujući prvostupanjsku odluku, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. ZPP-a.
9. Međutim osnovani su žalbeni navodi tužitelja da prilikom donošenja odluke prvostupanjski nije pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje posljedično čemu je pogrešno primjenio materijalno pravo.
10. Naime, među strankama u postupku nije sporno:
- da su tužitelj kao poslodavac i tuženik kao radnik zaključili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 05.10.2017. kojim su uredili međusobna prava i obveze,
- da se predmetnim ugovorom o radu tuženik kao radnik obvezao obavljati poslove voditelja odjela Procesna tehnika u sektoru Projektiranje i inženjering,
- da je čl. 3. predmetnog ugovora o radu, ugovorena zabrana konkurencije koja sadržajno glasi:
„Radnik ne može bez suglasnosti Društva za svoj ni za tuđi račun obavljati poslove koji ulaze u predmet poslovanja Društva, ne može biti član uprave ni nadzornog odbora u drugom društvu koje se bavi poslovima iz predmeta poslovanja Društva, a ne može ni u prostorijama Društva obavljati poslove za svoj niti tuđi račun. Bez te suglasnosti Radnik ne može biti ni član trgovačkog društva koji osobno odgovara za obveze toga društva niti vlasnik ili suvlasnik trgovačkog društva, ako se ono bavi poslovima iz predmeta poslovanja Društva ( čl. 3. st.1.). Postupanje Radnika protivno zabrani iz stavka 1. ovoga članka predstavlja tešku povredu radne obveze ( čl. 3. st. 2). Nakon prestanka važenja ovog Ugovora, zabrana konkurencije iz stavka 1. ovoga članka je na snazi dvije godine ( čl. 3. st. 3. ). Za slučaj povrede obveze iz stavka 1. ovoga članka, Radnik je dužan platiti ugovornu kaznu u iznosu od 85.800,00 kn, a pored navedenog Društvo ima pravo i na naknadu sveukupne štete, ukoliko ista prelazi visinu ugovorne kazne ( čl. 3. st. 4. ).“
- da je radni odnos tuženika kod tužitelja prestao 20.01.2019.
- da se nakon prestanka radnog odnosa, tuženik zaposlio u konkurentskom društvu Scan Projekt d.o.o.
11. Sporno je među strankama da li je tuženik zaposlenjem u društvu Scan Projekt d.o.o. koje je u tržišnom natjecanju s tužiteljem, povrijedio naprijed citiranu odredbu čl. 3. Ugovora o radu od 05.10.2017. o zabrani konkurencije, posljedično čemu da li je u obvezi tužitelju isplatiti ugovorenu kaznu od 85.800,00 kn.
12. Odredbom čl. 101. st. 1. ZR-a propisano je da radnik ne smije bez odobrenja poslodavca, za svoj ili tuđi račun, sklapati poslove iz djelatnosti koju obavlja poslodavac (zakonska zabrana natjecanja), dok je st. 2. propisano da ako radnik postupi protivno zabrani iz st. 1., poslodavac može od radnika tražiti naknadu pretrpljene štete ili može tražiti da se sklopljeni posao smatra sklopljenim za njegov račun, odnosno da mu radnik preda zaradu ostvarenu iz takvog posla ili da na njega prenese potraživanje zarade iz takvog posla.
13. Nadalje odredbom čl. 102. st. 1. ZR propisano je da poslodavac i radnik mogu ugovoriti da se određeno vrijeme nakon prestanka ugovora o radu, radnik ne smije zaposliti kod druge osobe koja je u tržišnom natjecanju s poslodavcem te da ne smije za svoj račun ili za račun treće osobe sklapati poslove kojima se natječe s poslodavcem (ugovorna zabrana natjecanja), dok je st. 2. propisano da ugovor ne smije zaključiti za razdoblje duže od dvije godine od dana prestanka radnog odnosa, a st. 5. da ugovor ne obvezuje radnika ako njegov cilj nije zaštita opravdanih poslovnih interesa poslodavca ili ako se njime, s obzirom na područje, vrijeme i cilj zabrane, a u odnosu na opravdane poslovne interese poslodavca, nerazmjerno ograničava rad i napredovanje radnika.
14. Odredbom čl. 103. st. 1. ZR-a propisano je da ugovorna zabrana natjecanja obvezuje radnika samo ako je poslodavac ugovorom preuzeo obvezu da će radniku za vrijeme trajanja zabrane isplaćivati naknadu najmanje u iznosu polovice prosječne plaće isplaćene radniku u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu.
15. Isto tako odredbom čl. 106. st. 1. ZR propisano je da za slučaj nepoštivanja ugovorne zabrane natjecanja može se ugovoriti ugovorna kazna, dok je st. 2. propisano da ako je za slučaj nepoštivanja ugovorne zabrane natjecanja predviđena samo ugovorna kazna, poslodavac može, u skladu s općim propisima obveznog prava, tražiti samo isplatu te kazne, a ne i ispunjenje obveze ili naknadu veće štete, a st. 3. propisano je da se ugovorna kazna iz st.1. može ugovoriti i za slučaj da poslodavac ne preuzme obvezu isplate naknade plaće za vrijeme trajanja ugovorne zabrane natjecanja, ako je u vrijeme sklapanja takvog ugovora radnik primao veću plaću od prosječne plaće u Republici Hrvatskoj.
16. Osnovano navodi tužitelj u žalbi da prilikom donošenja pobijane odluke prvostupanjski sud uopće nije vodio računa o naprijed citiranoj odredbi čl. 106. st. 3. ZR-a prema kojoj se ugovorna kazna može ugovoriti i za slučaj da poslodavac ne preuzme obvezu isplate naknade plaće za vrijeme trajanja ugovorne zabrane natjecanja, ako je u vrijeme sklapanja takvog ugovora radnik primao veću plaću od prosječne plaće u Republici Hrvatskoj, a čime je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno.
17. Nadalje pogrešan je stav prvostupanjskog suda da tumačenje predmetne ugovorne odredbe čl. 3. Ugovora o radu od 05.10.2017. nije relevantno.
18. Naime, iz suglasnih iskaza tuženika i saslušanih svjedoka BG, TG, SG, HG, KG i NG proizlazi da im je prilikom zaključenja ugovora o radu objašnjeno od strane poslodavca da se ugovorna zabrana konkurencije odnosi samo na vrijeme dok su zaposleni kod tužitelja, a ne i na vrijeme nakon toga, odnosno da ne smiju za vrijeme dok traje ugovor o radu zaključen sa tužiteljem obavljati poslove iz djelatnosti tužitelja.
19. Svi navedeni svjedoci iskazivali su o okolnostima koje su im neposredno poznate, obzirom da se radi o bivsšim radnicima tužitelja, a koji su u svojim ugovorima o radu imali odredbu identičnog sadržaja o zabrani konkurencije, kao i tuženik.
20. Stoga je za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovoj pravnoj stvari potrebno utvrditi da li se zabrana konkurencije odnosila samo na razdoblje za vrijeme trajanja radnog odnosa ( kako to tvrdi tuženik ) ili i na razdoblje nakon toga, vodeći pri tom računa o provedenim personalnim dokazima ( iskazima zz tužitelja i tuženika kao stranaka, te svjedoka ) u svezi s odredbama čl. 4. i čl. 319. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/2005, 41/008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/22, dalje ZOO-a ), kao i naprijed citiranim odredbama ZR-a.
21. U nastavku postupku sud će, uvažavajući iznijeta stajališta ovog drugostupanjskog suda, potpuno i pravilno utvrditi činjenično stanje i potom donijeti novu zakonitu odluku, te odlučiti o cjelokupnom parničnom trošku.
22. Obzirom na navedeno, a primjenom odredbe čl. 370. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Rijeci, 02. rujna 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Ksenija Dimec
