Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-1105/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Zinke Bulka, predsjednice vijeća, Ankice Jakovina, sutkinje izvjestiteljice i Vitomira Boića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Iskren Rošić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Eox Matrix d.o.o. za poslovne usluge, OIB: 76674680107, Zagreb, Horvatova ulica 82, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagreb poslovni broj P-8872/2023-11 od 30. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja HH kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8872/2023-11 od 30. kolovoza 2024.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za proglašenjem nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom temeljem zadužnice broj OV-22231/08 od 4. studenog 2008. izdane od javnog bilježnika Ivana Malekovića iz Velike Gorice u dijelu koji se odnosi na ime potraživanja na ime ugovorne kamate u iznosu od 1.052,29 EUR-a te na ime zatezne kamate u iznosu od 3.039,54 EUR-a, kao i zahtjev za isplatu iznosa od 4.091,83 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 27. svibnja 2023. do isplate te zahtjevom za isplatu iznosa od 132,72 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 27. svibnja 2023. do isplate.
2. Protiv navedene presude žali se tužitelj bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnoga prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka.
3. Žalba nije osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenjem nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate koji se provodi temeljem zadužnice ovjerene pod brojem OV-22231/08 koju je izdao tužitelj 4. studenog 2008.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) na koju u žalbi ukazuje tužitelj jer ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama zbog čega se može ispitati. Također, nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
6. Iz sadržaja spisa proizlazi, a što među strankama i nije sporno:
- da je tužitelj 4. studenog 2008. radi osiguranja naplate tražbine vjerovnika Banco Popolare Croatia d.d. (pravnog prednika OTP banke d.d.) iz Ugovora o kreditu broj 6317000698 sklopljenog 4. studenog 2008. izdao zadužnicu na kojoj je ovjeren njegov potpis po javnom bilježniku Ivanu Malekoviću iz Velike Gorice pod poslovnim brojem OV-22231/08 4. studenog 2008., a kojom je dao suglasnost da se radi naplate predmetne tražbine zaplijene svi računi koji su otvoreni na njegovo ime;
- da je dopisom tuženiku od 18. ožujka 2013. pravni prednik OTP banke d.d. raskinuo navedeni Ugovor o kreditu;
- da je OTP banka d.d. Ugovorom o prijenosu tražbine sklopljenim s tuženikom 26. listopada 2022. prenijela dospjelu novčanu tražbinu iz Ugovora o kreditu na tuženika;
- da je pravni prednik tuženika kao ovrhovoditelj zatražio putem FINA-e prisilnu naplatu tražbine 23. ožujka 2012. aktiviranjem predmetne zadužnice koje je evidentirano u očevidniku redoslijeda naplate, a isknjiženo je 4. kolovoza 2018.;
- da je tuženik kao ovrhovoditelj 26. svibnja 2023. podnio novi zahtjev za izravnu naplatu temeljem navedene zadužnice;
- da je tužitelj 9. lipnja 2023. podnio sudu prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa po toj osnovi nedopuštenim;
- da je zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr- 1599/2023-3 od 25. srpnja 2023. tužitelj kao ovršenik upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
- da potraživanje tuženika koji se odnosi na naplatu ugovorene i zatezne kamate nije zastarjelo.
7. Temeljem takvih činjeničnih utvrđenja sud prvoga stupnja odbija tužbeni zahtjev tužitelja.
8. Odluku suda prvoga stupnja u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a ista nije dovedena u sumnju žalbenim navodima tužitelja koji predstavljaju njegovo pravno stajalište glede nastupanja zastare u odnosu na sporedna potraživanja tuženika (ugovorne i zatezne kamate).
9. Naime, u konkretnom slučaju postupak pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate pred FINA-om tuženik je pokrenuo temeljem zadužnice koju je izdao tužitelj na kojoj je ovjeren njegov potpis po javnom bilježniku Ivanu Malekoviću iz Velike Gorice pod poslovnim brojem OV-22231/08 4. studenog 2008.
10. To znači da u konkretnom slučaju treba primijeniti zastarni rok od 5 godina, obzirom da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda 19. studenog 2018. zauzeto stajalište prema kojem se na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. Ovršni zakon (NN 139/10) i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 371. ZOO/91 (sada čl. 225. ZOO/05), dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz čl. 379. ZOO/91 (sada čl. 233. ZOO/05).
11. Dakle, podnošenjem zadužnice kojom je osigurana i naplata sporednih potraživanja (ugovornih i zateznih kamata) na naplatu FINA-i, kao što je to ovdje slučaj, zastara se, sukladno čl. 241. ZOO, prekida. U slučaju ako na računu ovršenika nije bilo sredstva te se naplata tražbine zbog tog razloga nije mogla provesti, zastarni rok ne teče sve dok izravna naplata ne bude provedena.
12. Prema tome, sve dok se zadužnica nalazi u očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje i dok se provodi postupak izravne naplate, zastara ne teče (identično pravno shvaćanje zauzeto je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 441/2022 od 25. siječnja 2023., Rev-1027/2021 od 3. svibnja 2022. i Rev-534/2024 od 15. svibnja 2024.).
13. U konkretnom slučaju po zadužnici se, temeljem čl. 12. st. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/18, 2/20, 46/20, 47/2020, 83/2020 i 133/2020, dalje u tekstu: ZPONS), prestalo postupati 4. kolovoza 2018. (kada je isknjižena), te je zastara ponovno počela teći 5. kolovoza 2018. Tuženik je novi zahtjev za izravnu naplatu podnio 26. svibnja 2023., dakle, unutar zastarnog roka od 5 godina iz čl. 225. ZOO, tako da tražbina tuženika nije zastarjela.
14. Što se tiče žalbenih navoda tuženika, a koje je isticao i tijekom postupka da je tražbina s osnova ugovornih kamata zastarjela u cijelosti a zateznih kamata djelomično, jer se na iste primjenjuje zastarni rok od tri godine, sud prvoga stupnja pravilno je takav prigovor otklonio uz obrazloženje da su kamate sporedna tražbina koja proizlazi iz glavne tražbine te u cijelosti slijedi njezinu pravnu sudbinu, pa u situaciji kada glavna tražbina u konkretnom slučaju nije zastarjela to nije u zastari niti zahtjev za namirenje kamata (čl. 223. Zakona o obveznim odnosima - NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).
15. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi presudu suda prvog stupnja
U Velikoj Gorici 2. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Zinka Bulka
