Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Ppž-3508/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mladena Genca, predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Mirjane Laljek, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog FB, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (»Narodne novine«, br. 67/08., 48/10. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/11., 80/13., 158/13. - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.) i dr., odlučujući o prigovoru okrivljenika, protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave požeško-slavonske, Policijske postaje Pleternica, od 19. ožujka 2025., KLASA: 211-07/25-3/4841; URBROJ: 511-22-06-25-1, u sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2025.

p r e s u d i o   j e

I Odbija se prigovor okrivljenog FB kao neosnovan i pobijani prekršajni nalog potvrđuje.

II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3. c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljeni FB dužan je platiti troškove drugostupanjskog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 (dvadeset) eura, u roku 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranim prekršajnim nalogom okrivljeni FB, proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 199. stavka 2. i stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i članka 163. stavka 1. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je izrečena ukupna novčana kaznu u iznosu od 1.450,00 eura, u koju je uračunato vrijeme smještaja u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva, pa mu je na temelju članka 40. Prekršajnog zakona novčana kazna umanjena te izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 1.370,36 eura.

1.1. Istim nalogom okrivljeniku je, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3  mjeseca.

1.2. Okrivljenik je nadalje obvezan naknaditi i troškove prekršajnog postupka u iznosu od 66,36 eura.

2. Protiv prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o kazni i zaštitnoj mjeri.

2.1. Okrivljenik u prigovoru ističe da je vozač preko 40 godina i nije kažnjavan. Visina izrečene novčane kazne je previsoka obzirom na njegova mala primanja, odnosno mirovinu koja iznosi 300,00 eura te bi plaćanjem kazne ugrozio vlastitu egzistenciju i nema odakle platiti. Moli sud da mu kaznu smanji što je moguće više, sukladno njegovim primanjima. U odnosu na zabranu upravljanja motornim vozilom ističe da je bolestan i mora često kod liječnika, a isto tako u obvezi je svoju nevjenčanu suprugu voziti kod doktora jer oboje imaju puno zdravstvenih problema te ih nema tko voziti kada to zatreba. Izražava svoj iskreno kajanje i žaljenje za ono što je napravio, priznaju krivnju, nije trebao sjedati za volan pod utjecajem alkohola, ali neće se više ponavljat.

2.2. Okrivljenik predlaže da se njegov prigovor prihvati.

3. Prigovor je neosnovan.

4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 238. stavka 11. i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je da prvostupanjsko prekršajno tijelo nije počinilo bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka  6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, da nije počinjena povreda materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Razmatrajući pobijani prekršajni nalog u pogledu prigovora okrivljenika na odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj Sud smatra da su okrivljeniku pravilno za počinjene prekršaje utvrđene vrste i mjere kazne primjerene stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. To stoga jer je prvostupanjsko prekršajno tijelo kaznu okrivljeniku, za prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, utvrdilo blažu vrstu kazne i to u minimalno propisanom iznosu, budući da je za predmetno djelo propisana novčana kazna u rasponu od 1.320,00 do 2.650,00 eura (ili do 60 dana zatvora), dok je za prekršaj iz članka 163. stavka 1. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, okrivljeniku utvrđena novčana kazna u zakonom propisanom (fiksnom) iznosu od 130,00 eura. Iz stanja prvostupanjskog predmeta proizlazi da je okrivljenik kritične zgode smještan u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva i to od 18. ožujka 2025. u 15:55 sati do 19. ožujka 2025. do 03:55 sati, pri čemu je prvostupanjsko prekršajno tijelo pravilno primijenilo odredbe članka 40. Prekršajnog zakona, jer je vrijeme oduzimanja slobode u svezi s prekršajem, uračunalo u izrečenu kaznu, u smislu kojih se svaki započeti dan oduzimanja slobode te započetih 39,82 eura novčane kazne izjednačuje s jednim danom zatvora. Konkretno oduzimanje slobode izjednačava se s dva dana zatvora, tako da je prvostupanjsko prekršajno tijelo okrivljeniku u ukupno izrečenu kaznu uračunalo 79,64 eura i izreklo ukupnu novčanu kaznu u iznosu 1.370,36 eura, kao u izreci pobijanog prekršajnog naloga.

5.1. Po ocjeni ovog Suda, obzirom na značaj povreda i potrebni generalno preventivni učinak, u konkretnom slučaju, otklonjena je mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. istog Zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem pa nije bilo osnove za prihvaćanjem okrivljenikovog prigovora. Također, okrivljenik u svom prigovoru ne navodi (i ne dokumentira) nikakve naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje najniže mjere izrečene novčane kazne, primjenom instituta ublažavanja.

6. Svakako treba naglasiti da je prema odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga, ako okrivljenik u roku određenom prekršajnim nalogom plati dvije trećine ukupno izrečene novčane kazne, računajući od primitka ove drugostupanjske odluke, novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom.

7. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od tri mjeseca, u odnosu na navode iz prigovora okrivljenika, ovaj Sud je utvrdo da je izdavatelj prekršajnog naloga opravdano i zakonito izrekao navedenu zaštitnu mjeru, uzimajući u obzir težinu i značaj počinjenog prekršaja. Težina prekršaja ogleda se u visokoj koncentraciji alkohola u organizmu okrivljenika te okolnostima konkretnog događaja, čime je u znatnoj mjeri ugrozio sigurnost drugih sudionika u prometu i njihovu imovinu. Sukladno sudskomedicinskoj teoriji i praksi, osobe s koncentracijom alkohola od 1,97 g/kg nalaze se u stanju alkoholiziranosti u kojem dolazi do značajnog suženja intelektualnih funkcija, izražene pospanosti, smanjene sposobnosti koncentracije te povremene gubitka prisebnosti, pri čemu je sposobnost uočavanja opasnosti svedena na minimum. Slijedom navedenog, ovaj Sud smatra da je potrebno ukloniti uvjete koji bi omogućili ponavljanje istovrsnog prekršaja. Izrečena zaštitna mjera određena je unutar zakonom propisanog vremenskog okvira (od jednog mjeseca do dvije godine), u trajanju koje je razmjerno težini počinjenog prekršaja, osobinama ličnosti okrivljenika i nedovoljnoj svijesti o opasnosti činjenja ovog prekršaja. Zbog svega navedenog, i ovaj Sud smatra da je izrečena zaštitna mjera opravdana i u skladu s ciljem ograničenja prava u konkretnom slučaju, kako to propisuje članak 51.a Prekršajnog zakona.

7.1. U vezi paušalnih navoda prigovora u odnosu na zabranu upravljanja motornim vozilom, da zbog zdravstvenih razloga mora svoju nevjenčanu suprugu voziti kod doktora, a i on mora često kod liječnika, ističe se da istima okrivljenik nije doveo u pitanje pravilnost odluke o izrečenoj zaštitnoj mjeri i duljini njezinog trajanja, tim više što navode prigovora nije potkrijepio nikakvim dokazima o činjenicama na kojima temelji prigovor, u smislu članka 237. stavka 2. Prekršajnog zakona, a nepotkrijepljeni navodi ne mogu se uzeti u obzir.

7.2. Osim toga, okrivljenik je prilikom konzumiranja alkohola, prije nego je započeo vožnju, trebao voditi računa o svim okolnostima dakle, neophodnosti vozačke dozvole te se ponašati u prometu sukladno prometnim propisima, što je propustio učiniti te svojim ponašanjem snosi posljedice ovakvog čina.

7.3. U vrijeme trajanja izrečene zaštitne mjere, sukladno odredbe članka 130. stavka 9. Prekršajnog zakona, uračunat će se vrijeme koje je okrivljenici vozačka dozvola bila privremeno oduzeta naredbom o određivanju mjere opreza te prilike.

8. Paušalni iznos troškova postupka po prigovoru temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena u okviru raspona propisanog Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, br 18/13.), bliže minimalno propisanom iznosu, s obzirom na manju složenost i kraće trajanje postupka.

8. Zbog izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 2. rujna 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Mirjana Laljek, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi požeško-slavonskoj, Policijskoj postaji Pleternica u 3 (tri) otpravka: za spis i okrivljenika.