Baza je ažurirana 08.05.2025. 

zaključno sa NN 72/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

                            Poslovni broj: Ovr-159/2023-2

 

                     

              Republika Hrvatska

      Županijski sud u Dubrovniku                                                                                                 

                    Dubrovnik                                                                                   

Poslovni broj: Ovr-159/2023-2

 

 

 

 

U    I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Jositi Begović kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja E. M. d.o.o., Z., , OIB:, ovrhovoditeljica: A. K. iz P., , OIB:i K. K. iz P., , OIB:, koje zastupa punomoćnica N. R., odvjetnica iz V., protiv ovršenika Ž. K. iz C., , OIB:, kojeg zastupa punomoćnik D. G., odvjetnik iz V., radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, posl.br. Ovr-308/2018-69 od 22. ožujka 2023., 29. studeni 2023.

 

r i j e š i o  j e

 

Žalba se odbija kao neosnovana i rješenje Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, posl.br. Ovr-308/2018-69 od 22. ožujka 2023. se potvrđuje

 

Obrazloženje

 

1.Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je (doslovce):

 

"I Odbija se ovršenikov prijedlog za povrat u prijašnje stanje.

 

II. Odbacuje se ovršenikova žalba kao nepravodobna.

 

III. Odbija se ovršenikom prijedlog za ponavljanje postupka."

 

2. Ovo rješenje, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija ovršenik iz svih žalbenih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - u daljnjem tekstu: ZPP) koji se kao podredni primjenjuje na temelju članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 – u daljnjem tekstu: OZ). Žalitelj predlaže pobijano rješenje preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno predlaže rješenje ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.        

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Pobijanim rješenjem prvostupanjski je sud odlučio o tri zahtjeva ovršenika postavljena u istom postupku – prijedlogu za povrat u prijašnje stanje radi propuštanja roka za podnošenje žalbe protiv rješenja o ovrsi, žalbi protiv rješenja o ovrsi, te prijedlogu za ponavljanje postupka (ovršnog), a koje sve zahtjeve je ovršenik temeljio na tvrdnji da mu rješenje o ovrsi nije bilo pravilno dostavljeno budući je boravio na drugoj adresi od one na koju mu je rješenje o ovrsi dostavljano.

 

6. Prvostupanjski je sud odbio prijedlog za povrat u prijašnje stanje (točka I. izreke) jer da ovršenik nije dostavio nikakav dokaz na okolnost da je boravio na drugoj adresi od one na koju mu je dostava rješenja o ovrsi vršena, dakle da nije dokazao postojanje opravdanog razloga za propuštanje roka za žalbu, stoga je i žalba (od 30. ožujka 2023.) protiv rješenja o ovrsi, koje je dostavljeno njegovom privremenom zastupniku 13. veljače 2020., pa je zadnji dan roka za žalbu bio 21. veljače 2020., nepravovremena, radi čega ju je odbacio (točka II. izreke), a prijedlog za ponavljanje postupka odbio je (točka III. izreke) jer u ovršnim postupcima takav prijedlog nije dopušten osim u slučaju iz članka 58. stavak 7. OZ-a.

 

7. Ovršenik napada pobijano(a) rješenje(a) ponavljajući svoje tvrdnje o tome da je boravio na drugoj adresi od one na koju mu je dostava rješenja o ovrsi vršena i da mu je time povrijeđeno ustavno pravo sudjelovati u sudskom postupku.

 

8. Ispitujući pobijano rješenje na temelju članka 50. stavak 5. OZ-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti, a žalitelj na neku bitnu povredu posebno niti ne ukazuje, pa dakle nije ostvaren ovaj žalbeni razlog.

 

9. Pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog za povrat u prijašnje stanje jer ovršenik nije dokazao da postoji opravdan razlog za propuštanje roka za žalbu. Žalitelju ipak valja ukazati da u situaciji kada neka sudska odluka postane pravomoćna i ovršna a posljedica je to nepravilne dostave takve odluke, tada se može tražiti ukidanje potvrde ovršnosti i pravomoćnosti. Premda o tome nije ovlašten odlučivati ovaj drugostupanjski sud ipak se ne čini suvišnim primijetiti da sama činjenica da bi stranka faktički boravila na nekoj drugoj adresi u odnosu na one na koje ju je sud, prema procesnim pravilima, obvezan pozivati, ne znači da je riječ o nezakonitoj dostavi.

 

10. Kako je, dakle, rok za žalbu protiv rješenja o ovrsi protekao, a nije riječ o žalbi nakon proteka roka (članak 53. OZ-a) to je pravilno prvostupanjski sud odbacio žalbu kao nepravovremenu.

 

11. Pravilna je i odluka o prijedlogu za ponavljanje postupka jer u ovršnom postupku prijedlog za ponavljane postupka nije dopušten osim u slučaju iz članka 58. stavak 7. OZ-a, o kojem ovdje nije riječ.

 

 

 

 

12. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.

 

Dubrovnik, 29. studeni 2023.

 

Sutkinja:

 

Josita Begović,v.r.

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu