REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2029/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Stipo Vuletić, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnik Iris Šanjug, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ćurković & Šanjug u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž-3472/22-2 od 12. prosinca 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-1711/20-29 od 26. svibnja 2022., u sjednici održanoj 2. rujna 2025.
r i j e š i o j e
I. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije, u odnosu na postavljena pravna pitanja, se odbija.
II. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije, u odnosu na povredu ljudskih prava, se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž-3472/22-2 od 12. prosinca 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-1711/20-29 od 26. svibnja 2022., podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP).
2. Tuženik je postavio osam pravnih pitanja na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to:
„1. Može li sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika propustio informirati tužitelja o pravnim i ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule CHF, iako je banka kao tuženik tvrdila tijekom postupka da je informirala tužitelja u konkretnom ugovoru o kreditu te predložila adekvatne dokaze na tu okolnost, posebice u vidu saslušanja djelatnika tuženika, a koje dokazne prijedloge sudovi nisu proveli?
2. Može li se podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (i kojom se ne traži utvrđivanje, osiguranje ili ispunjenje točno određene, individualne tražbine vjerovnika, već je svrha iste zaštita potrošača na općenitoj razini) smatrati vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom/drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja konkretne tražbine, a kojom se radnjom prekida zastara u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a?
3. Je li u primjeni čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, ovlašten izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika bio nepošten od dana stjecanja slijedom čega je dužna platiti zatezne kamate od dana stjecanja a ne podnošenja zahtjeva?
4. Da li je presuda nezakonita i nepravilna i da li je počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ako sud izostavi razloge o pravnoj osnovi dosude zatezne kamate, a osobito o tijeku zateznih kamata, tj. o dospijeću tražbine?
5. Je li sud omogućio raspravljanje o činjenicama koje su predmet vještačenja u parnici ako nije prihvatio dokazni prijedlog za usmenim saslušanjem vještaka na glavnoj raspravi na okolnost istaknutih prigovora na pisani nalaz i mišljenje ili je na taj način počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a što presudu čini nezakonitom i nepravilnom?
6. Je li sud u individualnoj parnici radi naknade štete, koja se temelji na utvrđenjima iz presuda VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 donesenim povodom tužbe Udruge „Franak“ za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, prilikom određivanja financijskog vještačenja radi izračuna preplate ovlašten samostalno popuniti pravnu prazninu koja može nastati u slučaju utvrđenja ništetnim dijela odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, na način da odredi izračun razlike temeljem fiksnog tečaja na dan sklapanja ugovora, protivno odredbama članka 324. i 319. Zakona o obveznim odnosima, ili je potrebno navedenu prazninu popuniti na način da se za sve izračune koristi promjenjiva kamatna stopa primjenjiva na HRK kredite za predmetno razdoblje?
7. Je li sud u individualnoj parnici radi naknade štete, koja se temelji na utvrđenjima iz presuda VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 donesenim povodom tužbe Udruge „Franak“ za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, bez suglasnosti i protivno volji ugovornih strana, ovlašten samostalno, urediti postojeći ugovorni odnos na način da pravne praznine nakon ništetnosti pojedinih odredbi, popuni novim ugovornim odredbama o nepromjenjivosti početno ugovorene kamatne stope i ukidanjem valutne klauzule, iako zakon dopušta ugovaranje valutne klauzule i promjenjivu kamatnu stopu, te iako postoji protivljenje jedne ugovorne strane takvom popunjavanju pravne praznine?
8. Je li presuda nezakonita i nepravilna i je li počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ako sud izostavi razloge o popunjavanju pravne praznine u ugovorima o kreditu nastale zbog utvrđenja ništetnim odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivost kamatne stope i na ugovaranje valutne klauzule, a osobito ako se jedna ugovorna strana protivi popunjavanju pravne praznine kako predlaže druga ugovorna strana?“.
3. Tuženik smatra da su mu povrijeđena i temeljna ljudska prava i to pravo na pravično suđenje, jer je odluka arbitrarna, pravo na obrazloženu odluku i jer je došlo do povrede pravne sigurnosti.
4. Odgovor na tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.
6. Postupajući sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 1. ZPP ovaj sud je ocijenio da prvo postavljeno pravno pitanje nije važno za odluku u sporu, jer činjenične tvrdnje u ovom postavljenom pravnom pitanje su u suprotnosti sa stanjem spisa. Naime, tuženik nije predložio adekvatne dokaze, jer je odustao od tri predložena svjedoka, dok je saslušanje djelatnice tuženika PE predložio samo općenito na okolnost sklapanja ugovora o kreditu (ne i na bitnu okolnost da se pregovaralo o valutnoj klauzuli i da je tužiteljica bila upoznata s parametrima i rizicima vezano uz promjenu valute CHF). Saslušanje javnog bilježnika je nepotrebno, jer isti po prirodi stvari nema neposrednih saznanja o okolnostima pregovaranja kod sklapanja ugovora o kreditu (a što je jasno naznačio i sud u pobijanom odluci).
7. U odnosu na ostala postavljena pitanja, ovaj revizijski sud je na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i odredbe čl. 387. st. 1. ZPP ocijenio da ista nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, jer pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovog suda poslovni broj Revd-249/14, Rev-2245/17, Rev-3142/18 itd., a nije riječ o pitanjima u pogledu kojih bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu (tako i ovaj sud u Revd- 3128/23, Revd-3492/23, Revd-227/24 itd.).
8. S obzirom da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i st. 2. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
9. Tuženik ne samo što nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena naznačena temeljna ljudska prava u prijedlogu za dopuštenje revizije, već nije prethodno iscrpio dopušteni pravni put, s obzirom da u žalbi nije isticao povredu temeljnih ljudskih prava iako su sve eventualne povrede temeljnih prava nastale još u prvostupanjskom postupku.
10. Zbog navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao u točki II. Izreke ovog rješenja.
Zagreb, 2. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
