Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca br. 3

53000 Gospić

Poslovni broj: K-21/2022-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, po sutkinji Dijani Tomašegović Nikolić, uz sudjelovanje zapisničarke Marije Potnar, u kaznenom predmetu protiv optuženog BC, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje u tekstu: KZ/11.) povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Gospiću, broj: KO-DO- 130/2021 od 18. veljače 2021., nakon glavne i javne rasprave održane dana 19. svibnja 2025., 11. lipnja 2025. i 28. kolovoza 2025., u prisutnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetništva u Gospiću AC, optuženika i njegovog branitelja Tihomira Vojvodića, odvjetnika u Gospiću, 1. rujna 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 15152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda; 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP/08.),

optuženik JC, sin LC i ĐC rođene B, rođen u [adresa] **.**.1960., sa prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, OIB. 07349689324, liječnik, specijalista anesteziologije i subscpecijalist intenzivne medicine, umirovljenik, pismen, sa visokom stručnom spremom, oženjen, otac troje punoljetne djece, bez čina, bez odlikovanja, dobrog imevnog stanja, neosuđivan, nalazi se na slobodi,

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi,

dana 3. siječnja 2021. godine oko 15,00 sati u Gospiću, Kaniška 111, u Općoj bolnici Gospić, u ordinaciji voditeljice Covid odjela liječnice BCČ gdje je bio pozvan da kao liječnik zaposlen u toj bolnici dade svoje mišljenje o premještaju pacijenta na daljnje liječenje u drugu ustanovu, nezadovoljan njenim stručnim postupanjem, s ciljem da ju zaplaši, liječnici ACČ prijetećim tonom rekao ”ako se zbog ovog stresa meni bilo što dogodi, doći će moji sinovi i ubiti tebe i cijelu tvoju obitelj”, što je kod nje izazvalo osjećaj straha za njen život i živote članova njene obitelji,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će njega i njemu blisku osobu usmrtiti, a djelo je počinjeno prema odgovornoj osobi u vezi s njenim radom,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom opisano po članku 139. stavak 2. i 3., a kažnjivo po članku 139. stavak 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje u tekstu: KZ/11.).

II. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 1. i 2. točke 1. i 7. ZKP/08, nužni izdaci optuženika BC Pahljine kao i nužni izdaci i nagrada branitelja optuženika odvjetnika Tihomira Vojvodića, padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću podignulo je optužnicu broj: KO- DO-30/2021 od 18. veljače 2021. protiv optuženog JC zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisanog po članku 139. stavak 2. i 3. KZ/11., a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11. Navedena optužnica potvrđena je rješenjem optužnog vijeća Općinskog suda u Gospiću poslovni broj: 4 Kov-35/2021- 10 od 21. siječnja 2022. (list 76 spisa). Oštećena BCČ nije postavila imovinsko pravni zahtjev (list 106 spisa).

2. Pozvan da se očituje o optužbi, na raspravi 19. svibnja 2025. (list 101 spisa), optuženi JC iskazao je da se ne smatra krivim za kazneno djelo stavljeno mu na teret optužnicom.

3. U tijeku dokaznog postupka, uz suglasnost stranaka, ispitane su žrtva BCČ (list 106-108 spisa) i svjedokinja OC (list 103-105) te su pročitani zapisnik o ispitivanju osumnjičenika po čl. 208. A ZKP/08 sa snimkom koja je reproducirana (list 8-18 spisa), zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika BC sa snimkom koja je reproducirana (list 28-32 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka/žrtve BCČ (list 44-47 spisa spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka OC (list 50-52 spisa), izvadak iz Kaznene evidencije za optuženika (list 99-100 spisa) i potvrdu iz Prekršajne evidencije za optuženika (list 97- 98 spisa). Stranke nisu imale primjedbi na pročitane dokaze, kao ni na iskaz svjedokinje OC. Branitelj optuženika prigovorio je iskazu žrtve BCČ ispitane u svojstvu svjedoka, navodeći da je njezin iskaz neistinit, konfuzan i kontradiktoran ostalim dokazima.

4. Ispitan na kraju dokaznog postupka, na raspravi 28. kolovoza 2025. (list 111- 112 spisa) optuženik je u svojoj obrani naveo da su se on i BCČ verbalno sukobili vezano uz zdravlje i dobrobit pacijenta. Pacijent je bio u prilično lošem stanju, prethodno je odbio hospitalizaciju, iako je u krvi imao visoke parametre parcijalnog tlaka ugljičnog dioksida u arterijskoj krvi, a što može prouzročiti gubitak svijesti i kompletnu smetenost. U pratnji pacijenta bila je rodbina koja je htjela da ga se hospitalizira, nakon što im je optuženik rekao kakve posljedice mogu nastupiti u slučaju da ga se ne hospitalizira. Anesteziolog, a to je optuženik, u pravilu dogovara hospitalizaciju u ustanovi višeg ranga, u konkretnom slučaju u KBC Rijeka. Opća bolnica Gospić je ustanova nižeg ranga pa u slučajevima gdje život nije bio neposredno ugrožen, pacijenti su se liječili i oporavili mnogi u Općoj bolnici Gospić. Međutim, zdravstveno stanje ovog pacijenta je bilo takvo da mu je život bio ugrožen pa je optuženikova procjena bila da bi trebao ići u ustanovu višeg ranga. Doktorica A se s tim nije složila. Ona je smatrala da, ako je pacijent odbio hospitalizaciju, onda nema osnova da ga se šalje za Rijeku. Ali optuženik je smatrao da je pacijent u takvom stanju da potpis pacijenta, sam po sebi, nije dovoljan da bi liječnika oslobodio kaznene odgovornosti u slučaju smrti toga pacijenta. U međuvremenu, optuženik je već dogovorio premještaj za Rijeku s nadležnom liječnicom iz Rijeke. Čovjek je bio spreman za transport i mogao se premjestiti, iako je bio ne intubiran. Optuženik je nadalje napomenuo da su bolje rezultate u smislu ozdravljenja, zapravo preživljavanja, imali sa pacijentima koji su za Rijeku išli ne intubirani. Kod n jih u bolnici u to vrijeme borili su se i s manjkom osoblja što im je sve otežavalo uvjete rada, pogotovo u vrijeme pandemije. Optuženik je bio u to vrijeme s maskom na licu, iako doktorica KC nije bila pobornik maski niti ju je nosila, taj put nije imala ni skafander, a optuženik je uz to bio i dva puta cijepljen i kritičnog dana ni je se dobro osjećao. Misli da se loše osjećao zbog toga što je stalno imao masku na licu, a to mu je otežavalo disanje, a pored toga je i kronično bolestan, od periferne arterijske bolesti. U tom trenutku sukobljavanja liječničkih mišljenja sa dr. A, već mu je bilo, kao što je i naveo jako loše i rekao joj je da bi joj njegova žena i djeca mogli zamjeriti, ako se on sada tu sruši. Sada, iz ove perspektive, zna da joj možda nije trebao tako reći, pogotovo zato što, kada je to izgovarao, nije imao nikakve zle namjere niti je htio da to bude neka prijetnja i da s tim uplaši dr. A i zato mu je sada žao, ako se ona zaista uplašila, jer to nije bila njegova namjera, a te riječi sada više ne može povući i ne može vratiti vrijeme. Jedino ga tješi da misli da se doktorica njega ipak nije uplašila, jer su nakon ovog događaja još 4 mjeseca zajedno radili u pandemijskim uvjetima na covid odjelu bez ikakvih problema i nije primijetio da ga se boji jer su dobro surađivali.

4.1. Na upit branitelja optuženik odgovorio da je prvo policiju zvao on, na 192, ali taj broj kao poziv se ne vidi u mobitelu. Zvao je policiju jer se osjećao zdravstveno ugroženim. Dvije godine poslije toga dobio je u sali, za vrijeme operacije, infarkt miokarda. Zvao je policiju i zato jer doktorica nije puštala da pacijent ode za Rijeku, a on nije želio biti kazneno odgovoran ako pacijent umre, a bojao se da bi mogao umrijeti. Na daljnji upit branitelja odgovorio je da je dr. A vješto manipulirala njegovim riječima, kojih se zapravo nije uplašila, jer se ona njemu čak i smijala kada joj je spomenuo svoju obitelj, a kao što je sada tu iskazao. Dr. A njegovu obitelj nije poznavala, osim supruge, jer supruga radi u bolnici. Na daljnji upit branitelja odgovorio je da odgovornost za posljedice u slučaju da se pacijentu nešto dogodi jer nije otišao za Rijeku, snosi on, a ne dr. A.

4.2. Na pitanje zamjenice ODO Gospić optuženik je odgovorio da je motiv da ga prijavi dr. A imala zbog toga što joj je rekao ovo za njegovu obitelj da bi mogla imati sa njima problema ako se njemu nešto dogodi. Na daljnje pitanje ODO odgovorio je da ga je dr. A vidjela kada je zvao policiju i onda je ona krenula na policiju pa je on krenuo za njom, tako da policija nije ni došla na njegov poziv. Na daljnje pitanje zamjenice ODO Gospić da objasni odstupanje u njegovom iskazu prilikom prvog ispitivanja i obrane na glavnoj raspravi, jer u obrani na glavnoj raspravi nije spomenuo uvrede koje se odnose na "pasli koze", a koje su po njegovom iskazu razmijenili on i oštećena te da kaže jesu li te uvrede možda bile motiv da ga oštećena prijavi, optuženik je odgovorio da je to o kozama bilo točno onako kako je rekao na snimci, a je li to bio motiv za prijavu, to on ne zna.

4.3. Reprodukcijom snimke ispitivanja osumnjičenika po članku 208. ZKP/08. i reprodukcijom snimke prvog ispitivanja u ODO Gospić utvrđeno je da je optuženik prilikom oba ispitivanja u bitnome iskazao da je kritične prigode doista razgovarao sa liječnicom JCČ te joj je rekao da ukoliko se njemu nešto dogodi, da će njoj i njenoj obitelji njegovi sinovi to ozbiljno zamjeriti. Naime, on je kardiovaskularno bolestan, osjeća bol u prsima i uzima lijekove protiv zgrušavanja krvi, i ne bi želio da mu se "nešto dogodi". Nije joj prijetio smrću. Pojasnio je da je došao na Covid odjel Opće bolnice Gospić po pozivu budući da se jednom pacijentu nago pogoršalo zdravstveno stanje i bio je životno ugrožen. Rodbina pacijenta je inzistirala da ga se premjesti na dalje liječenje u Rijeku. Bio je izuzetno konsterniran što doktorica nije bila voljna pacijenta premjestiti u Rijeku, ali on je unatoč tome pacijenta poslao u Rijeku dok još može disati. Prilikom provođenja dokazne radnje prvog ispitivanja okrivljenika pred Općinskim državnim odvjetništvom u Gospiću optuženik je dodatno izjavio da sada smatra da je pretjerao kada je rekao da će njegovi sinovi zamjeriti nešto njenoj obitelji jer to nije realno. Također je naveo da je na Covid odjel Opće bolnice Gospić kritične prigode došao po pozivu interniste, koji ga je informirao o teškom stanju pacijenta. Naveo je da je pod stresom zbog rada u Covid odjelu, smatra da je donio ispravnu odluku o premještaju pacijenta te da je postupao u njegovom najboljem interesu, dok je liječnica bila protiv premještaja pacijenta u Rijeku te je isticala da će pacijenta iz Rijeke zasigurno vratiti. Posebno upitan da li je tada došlo do svađe s liječnicom, on je izjavio da nije bila svađa, ali mu je liječnica rekla kako nije s njim koze pasla da bi on mogao odlučiti da se pacijent premjesti, a on joj je odgovorio da doista nije s njim koze pasla, ali ipak s nekim je. Posebno upitan zašto bi ga ona lažno prijavljivala za kazneno djelo prijetnje, odgovorio je da je to zbog toga što ju je pogodio takav njegov odgovor. Opisani razgovor s liječnicom je bio prije nego što je donesena odluka o premještaju pacijenta.

5. U ovom postupku nije sporno da su se optuženik i oštećena BCČ **.**.2021. oko 15,00 sati nalazili u [adresa], u Općoj bolnici Gospić, u ordinaciji voditeljice Covid odjela liječnice BCČ gdje je optuženik bio pozvan da kao liječnik u toj bolnici dade svoje mišljenje o premještaju pacijenta na daljnje liječenje u drugu ustanovu, nije sporno da je optuženik bio nezadovoljan stručnim postupanjem dr. KC i nije sporno da je između optuženika i dr. KC došlo do nesuglasja u stručnim mišljenjima i verbalnog sukoba.

6. Sporno je je li optuženik s ciljem da ju zaplaši rekao dr. KC: „doći će moji sinovi i ubiti tebe i cijelu tvoju obitelj“, što je kod nje izazvalo osjećaj straha za njen život i živote njezine obitelji.

7. Obzirom da je sud zaključio koje su činjenice sporne, u nastavku obrazloženja biti će analizirani dokazi koji se odnose na sporne činjenice i na temelju kojih su te sporne činjenice utvrđivane.

8. Oštećena BCČ, ispitana u svojstvu svjedoka na raspravi pred sudom 11. lipnja 2025., iskazala je da u potpunosti ostaje kod svog ranije danog iskaza u policiji kada je podnijela prijavu. Poslije Nove godine 2021. ili 2022., nije više sigurna jer je puno vremena prošlo, radila je na svom radnom mjestu na covid odjelu i bavila se zbrinjavanjem pacijenata. Za situaciju koju sama nije mogla riješiti, za koju nije dovoljno stručna, pozvala je optuženika da joj pomogne. Nije išlo glatko, hoće li pacijent ići ili neće, hoće li se zbrinuti tu ili neće. Kada kaže nije išlo glatko, to znači da su oni između sebe i sa drugom ustanovom gledali što će i kamo će s pacijentom. S time da je ona, u komunikaciji s optuženim, s obzirom da je već ranije bila upoznata s glasinama o njemu u smislu da se boji covida, naime cijela bolnica je pričala da on kupuje preko interneta iz cijelog svijeta maske da se zaštiti, bila potpuno službena. U jednom trenu nakon što ona nije ništa rekla što bi moglo po njezinom mišljenju nekog isprovocirati, nije ni mislila ni htjela nekog isprovocirati sve se odvijalo po njoj na uobičajeni i normalan način, bilo je možda malo nervoze, ali ništa posebno i oni su sjedili za dva različita stola, svaki je radio svoje, a medicinska sestra je izašla van iz prostorije, optuženi je ničim izazvan, tiho ispod glasa rekao: "ako se meni nešto dogodi doći će moji sinovi i ubit će cijelu tvoju obitelj". Na to je ona izašla kroz vrata i više se nije vratila, odmah je obavijestila ravnateljicu i kasnije policiju.

8.1. Na upit zamjenice državne odvjetnice je li davala iskaz kao svjedok samo u policiji, svjedokinja je odgovorila da je iskazivala i na Općinskom državnom odvjetništvu u Gospiću. Nakon toga zamjenica državne odvjetnice predočila joj je dio njezinog iskaza na stranici 46 spisa predmeta, red 11 koji počinje sa "ja sam…" i završava "ordinaciji", a koji glasi: “Ja sam se na to jako iznenadila, odnosno šokirala te sam ga upozorila da ne može tako govoriti, da je prijetnja smrću kazneno djelo na što mi je on odgovorio, baš me briga, nitko nije čuo. Zamolila sam ga da izađe kako bih mogla nastaviti raditi u svojoj ordinaciji.” Nakon što je svjedokinji predočen dio iskaza, ona je navela da to sad pred sudom nije izjavila jer se ne sjeća tog dijela, zapamtila je samo ovu rečenicu koju je rekla, ali sad kad joj je predočeno podsjetila se da je to tako bilo. Zamjenica državne odvjetnice predočila je svjedokinji i sljedeću rečenicu iz iskaza na Općinskom državnom odvjetništvu: “On je to odbio rekao je da će čekati policiju koju je sam pozvao.” Nakon predočenog navedenog dijela iskaza, svjedokinja je navela da je optuženik rekao da će on sam pozvati policiju i da će ju čekati u bolnici. Svjedokinja policiju nije zvala do popodne, a onda je odlučila otići na policiju pa je od kuće otišla na policiju.

8.2. Na upit suda svjedokinja je izjavila da ne zna zašto je optuženik htio zvati policiju, nego samo zna da se dogodio incident pa je bila zabrinuta da nju ne bi policija tražila te je poslijepodne otišla sama na policiju prijaviti optuženika.

8.3. Na daljnje pitanje zamjenice državne odvjetnice svjedokinja je odgovorila da se ne sjeća što joj je rekla ravnateljica nakon što ju je obavijestila o ovom događaju. Zamjenica državne odvjetnice predočila je svjedokinji dio njezinog iskaza na Općinskom državnom odvjetništvu u Gospiću, a koji se nalazi na stranici 46 spisa predmeta, red 16 gdje stoji: "ona je tada rekla da se maknem od njega". Nakon što joj je predočen taj dio iskaza svjedokinja je navela da se sada toga ne sjeća zbog proteka vremena, ali stoji iza toga što je rekla kod tog ispitivanja. Na daljnji upit zamjenice odgovorila je da nakon što je optuženik uputio prijeteće riječi i nakon što je napustila prostoriju više toga dana nije srela optuženog.

8.4. Zamjenica državne odvjetnice predočila je svjedokinji dio njezinog iskaza na stranici 46 spisa predmeta, red 17-21, koji glasi: “Potom sam otišla u svoju sobu i na drugom kraju bolnice kako bi dovršila otpusno pismo. Međutim, nakon 15 do 20 minuta sam se vratila na odjel jer je to moja dužnost a on je nastavio sa neprimjerenim postupanjem i vrijeđanjem govorio mi je da ja ubijam ljude, jer ih ne šaljem pravovremeno dalje.” Nakon predočavanja spomenutog dijela iskaza svjedokinja je navela da se ona toga sada ne sjeća.

8.5. Na daljnje pitanje zamjenice državne odvjetnice svjedokinja je odgovorila da je radi prijetnje optuženika osjetila strah koji je trajao duže vremena. Uz to je navela da ranije nije bila obavještena da ima pravo na psihološku pomoć za koju smatra da joj je bila potrebna te da joj je potrebna i sada, psihološka, ne psihijatrijska s obzirom na opseg posla koji se bavi. Svjedokinja je nadalje iskazala da je ona nakon događaja nastavila raditi i nije uzela bolovanje što je njezina osobna greška jer se trebala posvetiti sebi.

8.6. Na pitanje branitelja svjedokinja je odgovorila da je bila kod kuće prije nego što je otišla na policiju, ali se ne sjeća je li upoznala supruga sa situacijom. Na poseban upit branitelja, zna li zašto je optuženik rekao da će zvati policiju, je li to rekao radi ovog incidenta između njih dvoje, svjedokinja je odgovorila da se ne sjeća. Na poseban upit suda svjedokinja je odgovorila da je osoba koja je odgovorna za odluku o tome da pacijent ide za Rijeku jer mu je potreban respirator je oštećena-žrtva i ona je ta koja bi odgovarala i snosila odgovornost za slučaj da pacijent koji je trebao biti ne bude otpremljen u Rijeku pa zbog toga umre ili mu se dogode druge teže posljedice. Na poseban upit branitelja odgovorila je da je uloga anesteziologa da postavi pacijenta na transportni respirator do Rijeke.

8.7. Iz zapisnika o ispitivanju svjedoka (list 44-47 spisa) proizlazi da je BCČ ispitana u Općinskom državnom odvjetništvu u Gospiću 3. veljače 2021. te da prilikom tog ispitivanja nisu bili prisutni optuženik i njegov branitelj. Iz zapisnika proizlazi da je tom prilikom svjedokinja iskazala da je dana 3. siječnja 2021. pozvala optuženika na COVID odjel u Općoj bolnici Gospić vezano za premještaj jednog pacijenta u KBC Rijeka. Svjedokinja je voditeljica tog odjela, a zdravstveno stanje tog pacijenta je bio teško narušeno i obitelj je inzistirala da se premjesti dalje, iako je ona smatrala da postoje daljnji terapijski postupci koji mogu poboljšati stanje pacijenta, a optuženik je inzistirao da se premjesti dalje. Toga dana je optuženik bio pozvan na konzilijarni pregled te je poduzeo korake, koji po mišljenju svjedokinje nisu bili u redu sa stručne strane, odnosno tražio je da se prikaže teže stanje pacijenta nego što stvarno je kako bi se pacijent premjestio. Svjedokinja se tome nije protivila te je u konačnici pala odluka i dogovor sa KBC Rijeka da se pacijent premjesti. Kada su sjedili svako za svojim računalom, pri čemu je ona pisala otpusno pismo, optuženik joj se obratio riječima: “ako se zbog ovog stresa meni nešto dogodi, doći će moji sinovi i tebe će i tvoju obitelj pobiti”. Svjedokinja se na to jako iznenadila, odnosno šokirala te ga je upozorila da ne može tako govoriti, da je prijetnja smrću kazneno djelo, na što joj je on odgovorio “baš me briga nitko nije čuo“. Zamolila je optuženika da izađe kako bi mogla nastaviti raditi u svojoj ordinaciji. On je to odbio, rekao je da će čekati policiju koju je sam pozvao. Tada je izašao van i s nekim razgovarao pa je svjedok inja nazvala ravnateljicu bolnice i ispričala joj što se dogodilo. Ravnateljica je tada rekla da se makne od njega. Svjedokinja je istaknula da ona optuženika nije vrijeđala ni provocirala, suzdržavala se. Potom je otišla u svoju sobu na drugom katu bolnice kako bi završila otpusno pismo. Međutim, nakon petnaest do dvadeset minuta se vratila na odjel jer je to njezina dužnost, a optuženik je nastavio s neprimjerenim postupanjem i vrijeđanjem te joj govorio da ona ubija ljude jer ih ne šalje pravovremeno dalje te je čak u svom dijelu otpusnog pisma napisao i označio “bold” da se pacijenti iz [adresa] kasno šalju u druge ustanove i da zbog toga umiru. Istaknula je da je to neistina, da se na odjelu svi međusobno konzultiraju, a konzultiraju se I sa KBC Rijeka. Nakon toga je otišla kući, bila je šokirana svime i nije više mogla biti na istom mjestu s optuženikom. Kasnije istoga dana, odnosno u popodnevnim satima, konkretno oko 18 sati se ponovno zaputila u bolnicu te je tada nazvala policiju za slučaj da ju traže vezano za davanje iskaza pa su joj tada rekli da dođe u policijsku postaju, što je učinila i tada je podnijela kaznenu prijavu. Naime, optuženik joj je rekao da je on zvao policiju i da čeka da policija dođe pri čemu ona nije znala je li doista tako i bilo. Izjavila je da je zbog ovog događaja osjetila strah zbog sebe osobno, ali i zbog njezine obitelj, budući da ima supruga i dvoje male djece. Danima nakon događaja “okretala se oko sebe” zbog straha te reagira na svaki šušanj. Koliko joj je poznato, optuženik ima odrasle sinove. Optuženik nije iskazao žaljenje ni na koji način, odnosno nije joj se ispričao, a može reći da ga nakon događaja nije vidjela, budući da ne dolazi na posao. Dodala je da je po njezinom mišljenju optuženik konfliktna osoba, budući da se već sukobljavao sa kolegama, ali s njom je dobro surađivao i do ovog događaja nisu imali problema.

9. Svjedokinja OC, ispitana neposredno na raspravi 19. svibnja 2025., iskazala je da joj je poznato zašto je pozvana, jer pretpostavlja da se poziv odnosi na sukob između dvoje kolega koji se dogodio prije par godina. Ona nije bila svjedok očevidac tog sukoba tako da o samom događaju nema neposrednih saznanja. Obavještena je od kolega da je zbog skrbi o pacijentu došlo do sukoba između dr. BC i dr. BCČ te da je zbog toga zvana policija. Zna da je sukob bio zbog različitog mišljenja o teško oboljelom pacijentu u covid pandemiji. Detalje konflikta ne zna, ali zna da se radilo o verbalnom konfliktu, jer joj je tako rečeno.

9.1. Na upit zamjenice ODO Gospić, svjedokinja je odgovorila da o sukobu nije razgovarala s kolegama jer je o tome odmah obaviještena policija. Zamjenica ODO Gospić svjedokinji je predočila dijelove njezinog iskaza kod ODO Gospić 16. veljače 2021.: ”Naime BCČ je voditeljica COVID odjela te me ona nazvala i rekla da je sa dr. BC imala neugodan razgovor i da joj je prijetio. Kada sam pitala o čemu se radi pojasnila mi je da su se sukobili vezano za pacijenta koji je bio hospitaliziran na COVID odjelu, te je dr. BC bio mišljenja”, nakon čega je navela da se više ne može sjetiti svih detalja, ali ako je tad tako iskazala onda je tako i bilo. Nakon toga, zamjenica joj je predočila sljedeću rečenicu: “Također mi je rekla da je dr. BC nju prijavio policiji pa da će i ona prijaviti njega da joj je prijetio njoj i njezinoj djeci govoreći da ukoliko bude trebalo da će doći njegovi sinovi da će vidjeti ona i njena obitelj”, nakon čega se svjedokinja prisjetila se da je bio telefonski poziv, da se radilo o noćnoj smjeni, oko 09,00 ili 10,00 sati navečer, a to je zapamtila jer su morali osigurati zamjenu za dr. BC kojeg je odvela policija s posla kao jedinog anesteziologa, ali se sadržaja detaljnog razgovora više ne sjeća. Nakon što joj je zamjenica ODO predočila dio njezinog iskaza na listu 51. spisa red 12: “Kada me se pita da li je spominjala da bi bila izričita prijetnja smrću odgovaram da to nisam tako doživjela.”, svjedokinja je iskazala da joj je dr. KC tako rekla, a svjedokinja tu prijetnju nije doživjela kao ozbiljnu prijetnju jer je u to vrijeme vladala česta napetost radi COVIDA pa je zbog brige za pacijente među kolegama nerijetko dolazilo do konflikta, ali ne takvih koji bi se mogli smatrati ozbiljnom prijetnjom. Osim toga, svjedokinja poznaje dr. BC pa može reći da on nije kadar ozbiljno prijetiti smrću. Nakon što joj je zamjenica predočila i dio iskaza na listu 51 spisa: “sutradan sam razgovarala sa dr. A, te je ona rekla da je BC prijavio policiji nju pa je ona njega te da su joj u Policijskoj postaji Gospić rekli da ukoliko želi podnijeti kaznenu prijavu treba osobno pristupiti što je ona učinila”, svjedokinja je iskazala da se stvarno ne sjeća je li sutradan razgovarala s dr. ZC. Zamjenica ODO Gospić predočila je svjedokinji i dio iskaza s lista 51 spisa: “još mogu reći da me cijela situacija iznenadila mogu reći da je dr. A djelovala uznemireno i zbog toga što dr. BC nije prihvatio njeno stručno mišljenje i zbog toga što je kako ona navodi zvao policiju i nju prijavio a da donekle ju je uznemirilo i to što je prijetio njoj i njenoj obitelji”, nakon čega je svjedokinja iskazala da se ne sjeća, ali ako je tada tako rekla, vjerojatno je tako i bilo.

9.2. Na upit branitelja, poznaje li sinove optuženika, svjedokinja je odgovorila da ih je znala kao djecu, a sad kao odrasle ne može reći da ih poznaje. Zna ih iz viđenja i na prvi pogled može reći da su mirni i dobri dečki, ali više o tome ne zna. Na daljnji upit branitelja, tko je bio ovlašten za prijem pacijenta za ovdje, pacijenti su bili zaprimljeni na OHB-a, gledao ih je internista koji je indicirao hospitalizaciju, a jedno vrijeme je voditelj COVID odjela bila dr. A koja se tada nastavila brinuti o pacijentima, a u slučaju respiratorne krize pacijenta zvala bi anesteziologa koji je odlučivao da li je bio za respirator ili da ostaje u [adresa] ili da ide u bolnicu za Rijeku ako je za respirator. Na daljnji upit branitelja, je li se sukob između oštećenE i optuženika dogodio iz različitog mišljenja o tome da li će pacijent biti premješten u Rijeku ili ostaje u [adresa], odgovorila je da se ne sjeća te da konačnu odluku o tome ostaje li pacijent u [adresa] ili ide za Rijeku, za Rijeku donosi anesteziolog, kao što je i ranije izjavila. Na daljnji upit branitelja, svjedokinja je odgovorila da joj je kao odgovornoj osobi, ravnateljici, poznato da se protiv dr. KC vodio neki kazneni postupak ili se vodi, misli da se radi o predmetu s covidom ili pacijentom, ali nije sigurna, i misli da je taj postupak bio poslije ovog događaja. Svjedokinja je dodala da optuženika poznaje skoro 30 godina, i može reći sa sigurnošću da on ne bi nikome naudio, pa može samo zaključiti da je briga za umirujućeg pacijenta optuženika navela da kaže nešto što zapravo nije mislio.

9.3. Iz zapisnika o ispitivanju svjedoka (list 50-51 spisa) vidljivo je da je svjedok OC bila ispitana na ODO Gospić 16. veljače 2021., da tom ispitivanju nisu bili prisutni optuženik i njegov branitelj te je tom prilikom iskazala da je zaposlena kao ravnateljica Opće bolnice Gospić te da je prije mjesec i pol dana, ne zna točan datum, obavještena telefonski od kolegice BCČ, voditeljice COVID odjela o incidentu kojega je imala sa kolegom BC, da je s njim imala neugodan razgovor i da joj je prijetio. Kada ju je pitala o čemu se radi, pojasnila joj je da su se sukobili vezano za pacijenta koje je bio hospitaliziran na COVId odjelu te je dr. BC bio mišljenja da bi tog pacijenta trebalo premjestiti na daljnje liječenje u KBC Rijeka pri čemu ona nije bila takvog mišljenja. Također joj je rekla da je dr. BC nju prijavio policiji pa i da će ona prijaviti njega da joj je prijetio njoj i njezinoj djeci govoreći da ukoliko bode trebalo da će doći njegovi sinovi da će vidjeti ona i njena obitelj. Na pitanje je li spominjala da bi bila izričita prijetnja smrću, svjedokinja je odgovorila da to nije tako doživjela. Na završetku tog razgovora svjedokinja joj je rekla da riješe pacijenta, a da će sutra o svemu razgovarati. Kasnije istog dana, konkretno oko 21:30 sati, svjedokinju su zvali iz Policijske postaje Gospić navodeći da moraju privesti dr. BC te mole da organizira službu u bolnici budući da dr. BC kao jedini anesteziolog neće moći raditi. Sutradan je razgovarala sa dr. A te je ona rekla da je BC nju prijavio policiji pa je ona njega te da su joj u Policijskoj postaji Gospić rekli da ukoliko želi podnijeti kaznenu prijavu treba osobno pristupiti što je ona i učinila. U razgovoru s dr. A je također doznala da njihovom razgovoru nije nitko prisustvovao niti je itko to čuo na odjelu. Još može reći da ju je cijela situacija iznenadila, može reći da je dr. A djelovala uznemireno i zbog toga što dr. BC nije prihvatio njezino stručno mišljenje i zbog toga što je kako ona navodi zvao policiju i prijavio nju, a da ju je donekle uznemirilo i to što je BC prijetio njoj i njezinoj obitelji. Do 11. veljače 2021. nije imala kontakta sa dr. BC, a navedenog dana joj se telefonski javio da je došao na posao nakon bolovanja i korištenja godišnjeg odmora. Slučaj nisu komentirali. Još je navela da je ovaj slučaj dr. A prijavila Jedinici za kvalitetu Opće bolnice Gospić te da ta jedinica do davanja ove izjave svjedokinji kao ravnateljici nije dala nikakve preporuke niti bilo kakvu informaciju o slučaju. Nije joj poznato da bi kolegica eventualno nekim svojim postupanjem ili riječima isprovocirala dr. BC, iako na temelju dosadašnjeg iskustva i to smatra mogućim.

10. Čitanjem potvrde prekršajne evidencije (list 97-98 spisa) i uvjerenja kaznene evidencije (list 99-100 spisa) utvrđeno je da optuženi JC nije kazneno ni prekršajno osuđivan.

11. Nakon analize dokaza koji se odnose na spornu činjenicu je li optuženik s ciljem da ju zaplaši rekao dr. KC: „doći će moji sinovi i ubiti tebe i cijelu tvoju obitelj“, što je kod nje izazvalo osjećaj straha za njen život i živote njezine obitelji, sud cijeni iskaz oštećene BCČ kontradiktornim samom sebi, nelogičnim, neživotnim i neuvjerljivim, u dijelu u kojem je isti suprotan obrani optuženika i iskazu svjedoka OC. Prilikom iskaza pred sudom, ova je svjedokinja iskaza la da joj je svjedok ničim izazvan rekao da će, „ako se meni nešto dogodi, doći njegovi s inovi i ubit će cijelu tvoju obitelj“ te da je nakon toga izašla kroz vrata i više se nije vratila, odmah je obavijestila ravnateljicu i kasnije policiju. Suprotno ovom iskazu, prilikom ispitivanja u ODO Gospić iskazala je da optuženik nije htio napustiti ordinaciju, nego je rekao da će čekati policiju koju je sam pozvao. Nakon što joj je predočena ova razlika u iskazima, pred sudom je iskazala da je optuženik rekao da će on sam pozvati policiju i da će ju čekati u bolnici, a ona policiju nije zvala do posl ije podne te je od kuće otišla na policiju. Isto tako, oštećena je pred sudom, osim što je rekla da je nakon prijetećih riječi napustila ordinaciju, rekla i da više toga dana nije srela optuženika. Međutim, nakon što je oštećenoj predočeno da je prilikom ispitivanja na ODO Gospić izjavila da se vratila na odjel nakon petnaest do dvadeset minuta, gdje ju je optuženik nastavio vrijeđati da ubija ljude jer ih ne šalje pravovremeno dalje, iskazala je da se sada toga ne sjeća. Iz navedenog proizlazi da je oštećena o bitnim činjenicama različito iskazivala prilikom ispitivanja na ODO Gospić i pred sudom. Osim različitog iskazivanja, sud cijeni iskaz oštećene i neživotnim i nelogičnim. Naime, nije životno da bi netko čuo ozbiljne prijetnje smrću i ne bi odmah pozvao policiju, nego bi to učinio tek nakon što bi utvrdio da je taj koji mu prijeti pozvao policiju. Povrh toga, nije logična ni životna izjava oštećene joj je optuženik prijetio ničim izazvan, pogotovo nakon što je sama u svom iskazu vrlo detaljno opisivala njihov verbalni sukob koji je prethodio navodnoj prijetnji. Nadalje, osim nevjerodostojnosti glede bitnih činjenica, valja naglasiti da je oštećena suprotno navodu ravnateljice bolnice, njezine nadređene, ispitane u svojstvu svjedoka, pred sudom iskazala da je ona-oštećena odgovorna za odluku ide li pacijent za Rijeku i da ona snosi odgovornost ako mu se nešto dogodi, dok je ravnateljica, ispitana u svojstvu svjedoka, OC iskazala da konačnu odluku o transferu pacijenta donosi anesteziolog, dakle optuženik.

12. Sud je povjerovao iskazu svjedoka OC, jer je ista iskazivala logično, okolnosno, detaljno i vjerodostojno. Iako ova svjedokinja nije svjedok očevidac, iskazivala je o onome što joj je rekla osobno oštećena . Osim toga, ova svjedokinja dobro poznaje i oštećenu i optuženika jer im je oboje nadređena na radnom mjestu i ni sa jednim od njih dvoje nije u sukobu. Iz iskaza ove svjedokinje proizlazi da ona iz riječi oštećene nije doživjela da bi joj optuženi ozbiljno prijetio i to smrću, da optuženika poznaje skoro trideset godina i da sa sigurnošću može reći da on nikome ne bi naudio pa da može zaključiti da ga je briga za pacijenta navela da kaže nešto što zapravo nije mislio. Iz iskaza ove svjedokinje također proizlazi da joj je oštećena rekla da je optuženik oštećenu prijavio policiji pa tek onda oštećena njega i da je joj je oštećena u telefonskom razgovoru djelovala uznemireno jer optuženik nije prihvatio njezino stručno mišljenje, jer ju je prijavio policiji i prijetio njoj i njezinoj obitelji.

13. Sud je povjerovao obrani optuženika, jer je po ocjeni ovog suda ista uvjerljiva, logična, životna, detaljna i u suglasju s iskazom svjedoka OC. Sud je povjerovao obrani optuženika da se verbalno sukobio sa oštećenom i da je zvao policiju jer se htio zaštititi od kaznenog progona u slučaju da pacijent umre. Sud je povjerovao i iskazu optuženika da nije prijetio smrću oštećenoj i njezinoj obitelji. Naime, nije logično da bi netko prijetio smrću, a onda pozvao sam policiju. Da je zaista optuženik prijetio smrću, policiju bi prva pozvala oštećena. U ovom slučaju prvi je policiju pozvao optuženik, a oštećena tek nakon što je to učinio optuženik i to nekoliko sati kasnije i nakon što je nastavila raditi s optuženikom u istoj prostoriji i bolnici.

14. Kazneno djelo prijetnje opisano po članku 139. stavak 2. i 3. KZ/11., a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11. čini onaj tko drugome ozbiljno prijeti da će njega i njemu blisku osobu usmrtiti, a djelo je počinjeno prema odgovornoj osobi u vezi s njenim radom. Kako je već gore detaljno i argumentirano obrazloženo, a na temelju cjelokupno provedenog dokaznog postupka nije dokazano da je optužen ik prijetio oštećenoj „doći će moji sinovi i ubiti tebe i cijelu tvoju obitelj”. Za postojanje bitnog obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. i stavka 3. KZ/11 . bitna je namjera koju ima počinitelj jer to kazneno djelo čini onaj tko drugome ozbiljno prijeti da će ga usmrtiti. Kazneno djelo prijetnje je djelo apstraktnog ugrožavanja. Ono je ostvareno kada je radnja počinitelja u objektivnom smislu ozbiljna prijetnja, odnosno podobna da oštećenik bude ustrašen ili uznemiren. U ovom postupku nije dokazano da je optuženik imao namjeru prijetiti smrću oštećenoj niti je dokazano da bi se radilo u objektivnom smislu o ozbiljnoj prijetnji.

15. Slijedom svega navedenog, a na temelju provedenog dokaznog postupka, ovaj sud nije nedvojbeno utvrdio da je optuženik počinio kazneno djelo stavljeno mu na teret optužbom.

16. Stoga je sud optuženika JC na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08. oslobodio optužbe za kazneno djelo za koje ga se teretilo, jer nije dokazano da je počinio to kazneno djelo.

17. Sud nije odlučivao o imovinsko pravnom zahtjevu, budući da isti nije postavljen.

18. Budući da je optuženi u ovom kaznenom postupku oslobođen od optužbe to u smislu odredbe članka 149. stavka 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 1. i 2. točke 1. i 7. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

19. Slijedom obrazloženog, odlučeno je kao u izreci.

U Gospiću, 1. rujna 2025.

Sutkinja:

Dijana Tomašegović Nikolić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba koja se može podnijeti u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u tri istovjetna pisana primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. ODO Gospić na broj KO-DO-30/2021

2. Optuženi JC

3. Branitelj Tihomir Vojvodić

4. Oštećena BCČ