Republika Hrvatska Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču-Parenzo Turistička 2, 52440 Poreč

Posl.br. 31 P-773/2022-24

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sutkinji tog suda
mr.sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja G.
B., OIB: iz T., G. 91, K., zastupan po
punomoćniku B. Z., odvjetniku iz P., protiv tuženika: 1. S.
P., OIB, iz P., U. R. S. – V. P. del
R. 26 (prema izjavi prvotuženice ista ima prebivalište na adresi P., C. 8)
i 2. N. P., OIB:, iz R., S.. V. 3,
zastupani po punomoćniku M. M., odvjetniku iz R., radi utvrđenja
prava vlasništva, nakon zaključene javne glavne rasprave 17. listopada 2023.
godine, u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, dana 29. studenog 2023.
godine

p r e s u d i o j e

I Utvrđuje se da je tužitelj B. G., OIB:, vlasnik
nekretnine k.č. k.č. 4248/2 upisana u zk. ul. 1557 k.o. K., pa su mu
tuženici dužni priznati vlasništvo i trpjeti da se nakon pravomoćnosti ove presude u
zemljišnim knjigama Općinskog suda u P., Zemljišnoknjižnom odjelu P. izvrši
uknjižba prava vlasništva s imena i vlasništva tuženika, na ime i vlasništvo tužitelja, u
cijelosti.

II Nalaže se tuženicima da tužitelju naknade parnične troškove u iznosu od

1.028,81 eur1 / 7.751,57 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno
odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005,
41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO), u roku
od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1 fiksni tečaj konverzije 7,53450

2

Posl.br. 31 P-773/2022-24

1. Tužitelj je dana 26. listopada 2022. godine podnio tužbu protiv tuženika radi
utvrđenja da je vlasnik nekretnine označene kao k.č. 4248/2 upisane u z.k.ul.
1557 k.o. K. u cijelosti što da su tuženici dužni priznati i trpjeti da se tužitelj
upiše kao vlasnik u zemljišne knjige. U tužbi navodi da tuženici dolaze upisani u
zemljišnim knjigama kao vlasnici predmetne nekretnine svaki u ½ dijela. Međutim,
tužitelj i njegova supruga da su 1990. godine od A. P. iz R.,
bratića M. B. kupili cijelo njegovo imanje, među kojim da je bila i predmetna
nekretnina. Od tada da ju tužitelj i njegova supruga čiste, održavaju, a prije njih da je
to činila obitelj A. P.. Predmetna nekretnina da nikada nije bila stvarno
vlasništvo obitelji P.. Predmetna nekretnina zajedno sa k.č. 4248/1, 4248/3,
4248/4 i 4245/1 sve k.o. K. da čine jednu cjelinu koja je ranije bila vlasništvo
pok. P. M., djeda P. A. i B. M..

2. U odgovoru na tužbu tuženici osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.
Navode da su oni jedini zakoniti vlasnici i posjednici predmetne nekretnine i do
dostave tužbe da im nikada nitko na bilo koji način nije osporavao pravo vlasništva.
Predmetna nekretnina da je u neprekinutom – stoljetnom – vlasništvu obitelji P.
odnosno prednika tuženika, o čemu da svjedoče i isprave koje prilažu u spis. 1967.
godine da je P. P. F., majka pok. A. P., Darovnim ugovorom
darovala, između ostalih, i predmetnu nekretninu svom sinu A. P..
Rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Pazinu posl.br. O-276/99-6 od 27.
siječnja 2000. godine iza pok. A. P. pok. G. da je, između ostalih,
predmetnu nekretninu naslijedila R. P. rođ. M., supruga ostavitelja u
cijelosti. Rješenjem Općinskog suda u Pazinu broj Z-448/2008 od 18. veljače 2008.
godine, a temeljem Ugovora o darovanju od 18. veljače 2008. godine i ovjerenog
kod javnog bilježnika istog dana, da je izvršen prijenos prava vlasništva, između
ostalih, i predmetne nekretnine sa imena P. R. rođ. M. na ime P.
N. (drugotuženika) i P. M.. Prvotuženica da je svoj suvlasnički dio
stekla darovanjem od P. M. i to Ugovorom o darovanju od 07. prosinca

2009. godine, od kada da je u nesmetanom posjedu predmetne nekretnine.
Prvotuženici da nikada nitko nije osporavao pravo vlasništvo, niti ju onemogućavao u
mirnom korištenju predmetne nekretnine. Tuženici osporavaju da bi predmetnu
nekretninu kupili 1990. godine obitelj B. – P.. Isprava o isplati
kupoprodajne cijene na koju se poziva tužitelj da ne može predstavljati dokaz da bi
obiteljsko imanje P. činila i predmetna nekretnina, dakle tužitelj da nema
pravni temelj za zakonito stjecanje prava vlasništva. Tvrdnja tužitelja o navodnoj
jedinstvenosti čestica na terenu da je samo namjera tužitelja da konstruiranjem
neistinitih navoda stekne i predmetnu nekretninu. Dalje tvrde, da nema životne ni
razumne logike da bi tužiteljevi prednici i tužitelj održavali i čistili predmetnu
nekretninu oduvijek, a da nisu pokušali to konstatirati u zemljišnoj knjizi. Tuženi
tvrde da je posjedovno i zemljišnoknjižno stanje na terenu suprotno navodima
tužitelja, a što da je između prednika stranaka bilo nesporno. Dalje tvrde da tužitelj
nema valjani titulus (Ugovor o kupoprodaji iz 1990. godine), a eventualno usmeni
Ugovor o kupoprodaji da je ništetan zbog nedostatka forme, a ni do realizacije
takvog Ugovora da nije ni došlo. Tuženici zaključuju da tužitelj nije, niti je ikada bio
posjednik predmetne nekretnine, ni pošten posjednik, te konačno da nedostaju svi

3

Posl.br. 31 P-773/2022-24

elementi za stjecanje prava vlasništva dosjelošću te predlažu odbiti tužbeni zahtjev
tužitelja kao neosnovan.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: izvadak iz zemljišne knjige (4),
izvod iz katastarskog plana (5), potvrdu o primljenoj akontaciji (6-7), izvadak iz
zemljišne knjige - povijesni prikaz (20-27), Darovni ugovor (28-30), Rješenje o
nasljeđivanju (31-32), Rješenje (33-35), Ugovor o darovanju nekretnina (36-37),
izvršen je očevid lica mjesta u prisustvu vještaka mjerničke struke, te je izvršen uvid
u orto foto snimku (70) i prijepis posjedovnog lista (72-73) koje je mjernički vještak
prilikom očevida priložio uz svoj iskaz. Saslušani su svjedoci Š. P., R.
R., B. P., M. B., Š. P., B. P. i A. S.,
te tužitelj i tuženici kao parnične stranke.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5. Očevidom lica mjesta u prisutnosti vještaka mjerničke struke utvrđeno je
da predmetna nekretnina ima oznaku k.č. 4248/2 k.o. K., s površinom prema
službenom katastarskom stanju od 406 m2, u naravi je livada, sa zapadne strane
omeđena je suhozidom, sa istočne strane omeđena je betonskim ogradnim zidom,
a sa sjeverne i južne strane nije vidljiva međa. Sa sjeverne i južne strane gdje nije
vidljiva međa predmetna nekretnina graniči sa k.č. 4248/3 i k.č. 4248/1. Očevidom
lica mjesta, neposrednim zapažanjem utvrđeno je da predmetna nekretnina čini
jednu jedinstvenu cjelinu sa k.č. 4248/1 i k.č. 4248/3 k.o. K., sve omeđeno
suhozidom.

6. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (4) utvrđeno je da je k.č. 4248/2
upisana u z.k.ul. 1557 k.o. K., u suvlasništvu tuženika na jednake dijelove.

7. Uvidom u izvod iz katastarskog plana (5) utvrđeno je da predmetna nekretnina, između ostalih, graniči i sa k.č.4248/1 i k.č. 4248/3 k.o. K..

8. Iz Potvrde o primljenoj akontaciji od 05. ožujka 1990. godine (6) proizlazi
da su Potvrdu sa sadržajem P. A. iz R., B. bb, kao
prodavaoc nekretnina prima akontaciju od kupca B., G., G. 91,
T. u iznosu od 13.000,00 DEM, ostali dogovoreni iznos kupac se obavezuje
isplatiti odmah nakon urednog sudskog prijepisa nekretnina, a prodavaoc se
obavezuje da u slučaju pobijanja dogovora vrati isplaćenu akontaciju, uvećanu za
duplu svotu. Ostali dogovoreni iznos iznosi još 13.000,00 DEM. Kupac u slučaju
pobijanja ugovora gubi isplaćenu akontaciju" potpisali G. B. kao
davatelj akontacije i M. P. u ime A. P.. Potvrda je ovjerena

3.05.1990. pred tada nadležnim tijelom Općine R.. U navedenoj Potvrdi se ne
navode brojevi katastarskih čestica na koje bi se odnosila akontacija.

9. Iz Potvrde od 25. lipnja 1990. godine (7) proizlazi da su potvrdu sa
sadržajem P. A. iz R., B. bb, kao prodavaoc nekretnina
naslijedljenih od pok. oca P. F., prima ostali iznos od 13.000,00 DEM tako

4

Posl.br. 31 P-773/2022-24

potpisom potvrđuje da je u potpunosti isplaćen i da više nema nikakvih potraživanja
od kupca B. G., G. 91, K. – T.. Prodavaoc se u slučaju
potrebe potpisa oko daljnjeg sređivanja zemljišta obvezuje potpisati. U slučaju bilo
kakvih prepreka od strane prodavaoca, prodavaoc je kupcu dužan vratiti isplaćeni
iznos uvećan za duplu svotu" potpisali G. B. kao kupac i A. P.
kao prodavatelj. Potvrda je ovjerena 25. lipnja 1990. godine pred tada nadležnim
tijelom Općine Pazin. U navedenoj potvrdi se ne navode brojevi katastarskih čestica
na koje bi se odnosila isplata, dakle, da bi se isplata odnosila upravo i na predmetnu
nekretninu.

10. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige - povijesni prikaz (20-27) utvrđeno
je da je predmetna nekretnina bila upisana u vlasništvu pravnih prednika tuženika,
te je vidljiv slijed prijenosa prava vlasništva sa pravnih prednika tuženika na
tuženike.

11. Uvidom u Darovni ugovor (28-30) utvrđeno je da je isti sklopljen i ovjeren

03. listopada 1967. godine između P. – P. F. kao darovateljice i P.
A. pok. G. kao daroprimatelja (majke i sina), a predmet darovanja su bile
sve nekretnine (oko stotinu brojeva katastarskih čestica) od darovateljice, pa makar
i one koje nisu navedene u Ugovoru, a među navedenim nekretninama je i
predmetna k.č. 4248/2 k.o. K.. Darovni ugovor je proveden u zemljišnoj knjizi
Rješenjem Z-1259/67. Iz navedenog Darovnog ugovora nije moguće utvrditi da li se
vršila identifikacija na licu mjesta za svaku od navedenih nekretnina.

12. Uvidom u Rješenje o nasljeđivanju (31-32) utvrđeno je da su ostavinsku
imovinu iza pok. A. P. pok. G., između ostalog, činile i sve nekretnine
koje su bile predmet Darovnog ugovora sklopljenog između njega i njegove majke

03. listopada 1967. godine (radi se o stotinjak brojeva katastarskih čestica).
Nasljednicom na svim nekretninama proglašena je supruga ostavitelja R. P.
rođ. M. iz G. broj 87. Ostavinska imovina iza pok. A. P.
utvrđivala se iz izvatka iz zemljišne knjige.

13. Uvidom u Rješenje (33-35) utvrđeno je da je na temelju Ugovora o
darovanju od 18. veljače 2008. godine provedena uknjižba prava vlasništva,
između ostalih (oko stotinjak brojeva katastarskih čestica) i predmetna nekretnina, i
to konkretno na P. N. – drugotuženika u ½ dijela i P. M. u ½
dijela.

14. Uvidom u Ugovor o darovanju nekretnina od 07. prosinca 2009. godine,
ovjeren kod javnog bilježnika u Pazinu 14. prosinca 2009. (36-37) utvrđeno je da je
Ugovor sklopljen između P. M. kao darovatelja i P. S. –
prvotuženice, kao primateljice, a predmet darovanja bila je, između ostalih i
predmetna nekretnina odnosno suvlasnički dio koji je bio upisan na darovatelja.

15. U ukupnosti provedenih dokaza (Darovnog ugovora (28-30), Rješenja o
nasljeđivanju (31-32), Rješenja (33-35), Ugovora o darovanju nekretnina (36-37)) sud

5

Posl.br. 31 P-773/2022-24

zaključuje da su se pravni poslovi i sudske odluke (Rješenje o nasljeđivanju i
Rješenje Z-448/2008 (31-35)) provodili na temelju zemljišnoknjižnih upisa koji su bili
upisani u zemljišnim knjigama u vrijeme kada su se pravni poslovi i sudske odluke
donašali.

16. U ukupnosti provedenih dokaza kako materijalnih dokaza u spisu, tako i iz
iskaza stranaka i svjedoka nije utvrđeno da bi se prilikom sklapanja pravnih poslova
vršila prethodno identifikacija nekretnina na licu mjesta, niti da bi se prilikom
provođenja ostavinskog postupka iza pok. A. P. pojedinačno identificirala
svaka od nekretnina koja je prema Rješenju o nasljeđivanju predstavljala ostavinsku
imovinu ostavitelja tj. Antona Prenca pok. G. iz G. broj 87.

17. Prema materijalnim dokazima u spisu predmetna nekretnina bila je u
vlasništvu P. P. F. iz G. 87. P. P. F. je zajedno sa
oko stotinjak katastarskih čestica i predmetnu nekretninu Darovnim ugovorom
darovala svom sinu P. A.. Iza smrti P. A. predmetnu nekretninu,
između ostalih oko stotinjak katastarskih čestica naslijedila je žena P. R. rođ.
M.. P. R. rođ. M. je na temelju Ugovora o darovanju od

18.veljače 2008. godine, između ostalih (oko stotinjak katastarskih čestica) i
predmetu nekretninu darovala sinovima P. N. i P. M. svakome u
½ dijela, da bi konačno P. M. U. o darovanju od 07. prosinca 2009.
između ostalih nekretnina i predmetnu nekretninu, u njegovom suvlasničkom dijelu,
darovao kćerci P. S., prvotuženici. Iz navedenog proizlazi da su se prijenosi
prava vlasništva vršili na temelju isprava odnosno upisa koji su bili u zemljišnim
knjigama.

18. Svjedok Š. P., nesrodan sa strankama, u dobi od 86 godina,
iskazao je da u blizini predmetne nekretnine on živi, da u blizini ima i svoje
nekretnine na kojima je čuvao ovce, kao i na predmetnoj nekretnini, ali da je glede
predmetne nekretnine pitao vlasnike (tužitelja, a prije P.). Tužitelj, a prije
njega Pauletić da su predmetnu nekretninu koristili za košnju trave. Nikada nikog
drugog osim tužitelja i P. nije vidio da koriste predmetnu nekretninu.
Predmetna nekretnina da je oduvijek takva kakva je i sada i na nju da se pristupalo
na isti način, preko nekretnina tužitelja. Takvo stanje da je još od vremena kada je
svjedok bio mali i kada je čuvao ovce. Svjedok ne zna kada je tužitelj postao vlasnik,
ni na koji način.

19. Svjedok Rino Radetić, nesrodan sa strankama, u dobi od 65 godina,
iskazao je da je od djetinjstva vezan za mjesto G. u neposrednoj blizini
predmetne nekretnine, da u neposrednoj blizini predmetne nekretnine ima i svoju
nekretninu, te da je kao dijete čuvao krave na svojoj nekretnini, a na predmetnoj
nekretnini da je krave čuvao J. P., a poslije njega tužitelj. Po njegovu
mišljenju predmetna parcela je od tužitelja jer da ju je kupio prije puno godina, te da
je držao u posjedu od vremena kada je umro J. P.. Predmetna nekretnina
da je oduvijek ista kao i danas, osim što je sa jedne strane izgrađen betonski zid, (uz
nekretninu na kojoj je izgrađena kuća k.č. 4275/2). Svjedok je iskazao da nikada

6

Posl.br. 31 P-773/2022-24

nije čuo da bi itko tužitelju osporavao bilo koje pravo na predmetnoj nekretnini i da
on nikada nikog drugog nije vidio na predmetnoj nekretnini osim tužitelja i P.
J.. A. P. koji da bi bio upisani vlasnik predmetne nekretnine da nije
poznavao.

20. Svjedok B. P., brat drugotuženika, stric prvotuženice, nije u svađi
sa strankama, iskazao je da predmetna nekretnina nikada nije bila od obitelji P.
tj. od njegovih pravnih prednika, to znači ni od tuženika. Ni njegov otac, ni njegova
baka da nisu nikada govorili da bi predmetna parcela bila njihova. Svjedok je iskazao
da predmetna nekretnina nije predstavljala ostavinsku imovinu njegovog oca A.
P. i da predmetna nekretnina nije bila predmet ostavinske rasprave. A niti
njegova baka Fuma da nije bila vlasnica predmetne nekretnine, a niti posjednica.

21. Svjedok M. B. je iskazala da je predmetna nekretnina od
njezinog muža, jer da ju je on 1990. godine kupio od A. P., istovremeno
kada je kupio i svo njegovo imanje. A A. P. da je bio nasljednik od svog
oca F.. Konkretno, A. P. i E. Č. da su bili suvlasnici gotovo
na svim nekretninama sa njezinim ocem P. Š.. Prilikom prodaje P.
A. da nije na terenu pokazao što sve prodaje, ali da su svi znali da je predmetna
nekretnina u njegovom posjedu. Svjedokinja smatra da je vjerojatno greškom bilo
upisano vlasništvo predmetne nekretnine na pravne prednike tuženika. Od vremena
kupoprodaje 1990. godine da nesmetano čiste, kose i koriste predmetnu
nekretninu i nikada da im nitko nije smetao, niti osporavao bilo koje pravo na
predmetnoj nekretnini. Prva saznanja da predmetna nekretnina nije upisana u
njihovom vlasništvu da ima od listopada 2022. godine kada ih je nazvala majka
prvotuženice S. P. i pitala za broj telefona D. F. i kada je S.
P. rekla da ona ne zna što je njihovo, ni gdje se nalaze nekretnine, ali da su
naslijedili i predmetnu nekretninu i da bi sve prodali. Nakon toga, svjedokinja je
pogledala vlasništvo predmetne nekretnine i vidjela da su tuženici upisani kao
vlasnici. Tada je nazvala drugotuženika i rekla mu da bi rado da riješe tu parcelu, a
drugotuženik da joj je odgovorio da je parcelu već prodao i da je dao kupcu ruku u
znak dogovora da mu je prodao. Svjedokinja da je rekla drugotuženiku da je
predmetna parcela njihova tj. od tužitelja, a drugotuženik da joj je odgovorio da zna,
da zna da nije bila nikad njihova, ali da je na njemu zapišena i da ju ima pravo
prodati. Svjedokinja je dalje iskazala da kada je P. A. otišao živjeti u R.,
parcelu da je nastavila koristiti njegova majka P. J., a nakon njezine smrti
da ju je nastavio koristiti J. P., rođak od P. A. i od svjedokinje.
Dalje je iskazala da su od A. P. kupili svo imanje, pa tako i predmetnu
nekretninu i isplatili kupoprodajnu cijenu u cijelosti. A. P. da je imao sina,
sada pokojnog, i taj sin da ih je ucjenjivao za 6.000,00 dem koji iznos da su mu i
platili. U to vrijeme ona da je sama rješavala papire, bez odvjetnika i zato da se
vjerojatno desilo to što se desilo i da su se držali posjedovnog lista koji je glasio na
P. A.. Tuženici da nisu nikada bili stvarni vlasnici predmetne nekretnine,
to da su i sami rekli, ali da su samo upisani na papiru.

7

Posl.br. 31 P-773/2022-24

22. Svjedok Š. P., u dobi od 85 godina, iskazao je da u neposrednoj
blizini predmetne nekretnine ima i svoje nekretnine, da od rođenja živi na istom
mjestu i uvijek da dolazi na svoje nekretnine. Predmetu nekretninu da koristi tužitelj
od vremena kada je umro Š. P., tast tužitelja. Problem vezano za predmetnu
nekretninu da je počeo raditi drugotuženik, jer da je upisana na ime drugotuženika
ali predmetna parcela da nije bila nikada njegova, niti od njegovih pravnih prednika.
Svjedok je poznavao A. P. koji je živio u R. i koji je bio rođak M.
B., ženi tužitelja. Predmetna nekretnina izgleda uvijek ista kao i danas, na nju se
pristupa preko nekretnine tužitelja. Predmetna nekretnina da se uvijek koristi za
košnju, da postojeći suhozid je još od prije njegovog rođenja.

23. Svjedokinja B. P., rođena 1954. (udovica pok. Đ. P.
odnosno nevjesta od pok. A. P., a ujedno tast tužitelja i svekrv
svjedokinje bili su braća), iskazala je da nema apsolutno nikakvih saznanja vezana
za predmetnu nekretninu do unazad par mjeseci. Njezin svekrv da se zvao A.
P., muž joj se zvao Đ. P. koji je umro 2012. godine, a prije 7 godina
da se raspravljala naknadno pronađena imovina iza njezinog svekra i tu naknadno
pronađenu imovinu da su naslijedili P. A. (šogor), S. (šogorica) i djeca
svjedokinje. P. A. i S. da su priznali M. B. pravo vlasništva za
naknadno pronađenu imovinu, a djeca svjedokinje da joj nisu htjeli priznati pravo
vlasništva i zato da se sada protiv njezine djece vodi postupak na sudu.

24. Svjedok A. S. iskazao je da je prvi puta na predmetnoj nekretnini
bio kada je imao 7 godina kada je sa bakom F. P. čuvao krave, a krave je
čuvao i na preostalim nekretninama, budući da je predmetna nekretnina u sredini.
Na predmetnoj nekretnini zadnji puta je bio prije 40 godina. Svjedok je iskazivao
kako se je papirnato prenosila predmetna nekretnina od pravnih prednika pa do
danas i vjerojatno da je to bilo od F. P. čim ju je pustila svom sinu.

25. Iz iskaza svjedoka predloženih po tuženicima, niti jedan od svjedoka
nema saznanja vezano za posjed predmetne nekretnine posljednjih 40 godina.
Svjedok A. S. na predmetnoj nekretnini nije bio posljednjih 40 godina, niti
ima saznanja iz drugih izvora o posjedu predmetne nekretnine u razdoblju
posljednjih 40 godina, a svjedokinja B. P. nema apsolutno nikakvih
saznanja o predmetnoj nekretnini do prije par mjeseci. Iz iskaza svjedokinje B.
P. čak se može zaključiti, ali vezano za druge nekretnine u naselju, da su drugi
(njezini šogor i šogorica) priznali M. B. pravo vlasništva, pa se može zaključiti
da se isti nisu smatrali stvarnim vlasnicima nekretnina koje su bile upisane na njih,
pa nije došlo do sudskog spora sa njima.

26. Iz iskaza svjedoka Š. P., R. R., B. P., M.
B. i Š. P., proizlazi da predmetna nekretnina nije nikada bila stvarno
vlasništvo tuženika odnosno njihovih pravnih prednika. Tako je i sam svjedok B.
P., brat drugotuženika i stric prvotuženice, a nisu u svađi, iskazao da predmetna
nekretnina nije nikada bila stvarno vlasništvo njegove obitelji odnosno njegovih
pravnih prednika. Svjedok B. P. iskazivao je uvjerljivo, sigurno, čak u iskazu

8

Posl.br. 31 P-773/2022-24

tvrdi da na ostavinskoj raspravi predmetna nekretnina nije bila predmet raspravljanja
odnosno da ostavinsku imovinu iza njegovog oca A. P. nije činila i
predmetna nekretnina. Uvidom u Rješenje o nasljeđivanju utvrđeno je da se
predmetna nekretnina navodi da kao ostavinska imovina ostavitelja A. P.,
međutim iz iskaza svjedoka B. P. koji je iskazivao uvjerljivo i sigurno
proizlazi da predmetna nekretnina nije bila stvarno vlasništvo njegovog oca i zato da
nije ni mogla predstavljati ostavinsku imovinu. A i sam drugotuženik je iskazao da se
na ostavinskoj raspravi iza pok. oca nisu pojedinačno čitali brojevi katastarskih
čestica već da je ostavinska imovina raspravljena na temelju vlasničkog lista
ostavitelja. Iz iskaza svjedoka B. P. koji je ujedno pravni slijednik iza svog
oca A. P., proizlazi da predmetna nekretnina, unatoč činjenici da je upisana
u Rješenje o nasljeđivanju kao ostavinska imovina nije bila i stvarno vlasništvo
ostavitelja.

26.1. A svi svjedoci predloženi od strane tužitelja, a posebno svjedoci u dobi
od 85 i 86 godina, a i ostali svjedoci stariji od 60 godina, svi su iskazali da je
tužitelj, u posjedu predmetne nekretnine najmanje od 1990. godine, a prije njega da
je u posjedu bio tast tužitelja. Iskazi svjedoka vezano za posljednji mirni posjed
tužitelja na predmetnoj nekretnini i to u kontinuitetu više od 20 godina su sukladni i
uvjerljivi, zato im je sud poklonio vjeru.

27. Tužitelj je iskazao da u cijelosti potvrđuje iskaz svoje supruge, svjedokinje
M. B.. Iskazao je da se za Mariju vjenčao 1977. godine i došao je živjeti kod
nje i od kada živi s njom nikada da nije bilo sporova vezano za predmetnu
nekretninu. Predmetnu nekretninu da nisu nikada od 1977. godine nadalje koristili
obitelj P., već obitelj P.. P. A. da mu je prodao svo svoje imanje i
to imanje da su obišli.

28. Prvotuženica je iskazala da potvrđuje iskaze što su rekli svjedoci B.
P. i A. S., da je ona predmetnu nekretninu dobila od svog oca M.

2009. godine i da se upisala kao vlasnik i zato da je predmetna nekretnina u ½
njezina, a u ½ od drugotuženika. Kao dijete da se sjeća da su trčali oko predmetne
nekretnine. Nakon što joj je otac darovao predmetnu nekretninu na njoj nije ništa
radila.

29. I drugotuženik je iskazao da je sve onako kako su iskazali B.
P. i A. S.. Dalje je iskazao da mu nije jasno kako je njegov brat B.
P. mogao reći da predmetna parcela nije njihova kada je navedena parcela
navedena kao ostavinska imovina iza pok. oca. Na ostavinskoj raspravi se nisu čitali
brojevi katastarskih čestica, ali da je postojao vlasnički list na kojem je između ostalih
bila i predmetna nekretnina. Dalje je iskazao da se sjeća da je kao dijete unutar
suhozida tj. i na predmetnoj nekretnini i na ostalim nekretninama unutar suhozida
(k.č. 4248/1, 4248/2 i 4248/3) napasivao krave. Dalje je iskazao da je njegov otac
stekao predmetnu nekretninu Darovnim ugovorom od svoje majke 1967. godine.
Zadnji puta na predmetnoj nekretnini bio je prije par mjeseci, a prije toga nije imao
potrebu dolaziti na predmetnu nekretninu.

9

Posl.br. 31 P-773/2022-24

30. Iz iskaza tuženika proizlazi da oni posljednjih 40 godina odnosno
prvotuženica zbog godine rođenja 30 godina nisu bili na predmetnoj nekretnini, da
svih tih godina saznanja vezana za predmetnu nekretninu imaju samo iz materijalnih
dokaza (Rješenja o nasljeđivanju, Ugovora o darovanju, izvatka iz zemljišne knjige),
a nemaju saznanja o posjedu predmetne nekretnine iz neposrednog uvida na
terenu. Tuženici, osim saznanja glede materijalnih isprava i onoga što su rekli
svjedoci koje su oni predložili, nemaju, a predloženi svjedoci po tuženicima pa tako
niti tuženici nisu iskazivali tako da bi se iz njihovog iskaza moglo dokazati da bi
tužitelj bio nepošten posjednik.

31. Iz iskaza svjedoka (Š. P., koji ima 86 godina, Š. P. koji
ima 85 godina, R. R. koji ima 65 godina i koji nisu ni u svađi, ni u rodu sa
strankama, te svjedoka B. P., koji je brat drugotuženika i stric
prvotuženice, a nije u svađi sa njima i koji nemaju nikakvog interesa za predmet
spora, te svjedokinje M. B., supruge tužitelja, ali nije u svađi sa strankama)
utvrđeno je da je tužitelj, a prije njega i njegovi pravni prednici (Š. P.,
A. P.) u samostalnom, mirnom, istinitom i poštenom posjedu predmetne
nekretnine u cijelosti. A iz iskaza tuženika i svjedoka (B. P. i A.
S., te tuženika) nije utvrđeno da bi tužitelj bio nepošten posjednik odnosno da je
tužitelj znao ili morao znati da predmetna nekretnina nije njegovo vlasništvo.
Očevidom lica mjesta nesporno je utvrđeno da je predmetna nekretnina u kompleksu
nekretnina koje graniče s njom i koje su omeđene suhozidom, a koji suhozid prema
iskazu svjedoka koji je rođen 1937. godine postoji još od prije njegova rođenja.
Očevidom lica mjesta s obzirom na kompleks i jedinstvenost predmetne nekretnine
sa k.č. 4248/1 i 4248/3 koje se neposrednim zapažanjem nesporno utvrdilo da
čine kompleks, te bi bilo životno nelogično da predmetna nekretnina ne bi bila u
posjedu tužitelja sa preostalim nekretninama koje čine jedan kompleks, te konačno iz
iskaza tuženika proizlazi da se oni smatraju vlasnicima samo zato jer je predmetna
nekretnina upisana na njihovo ime i jer da je prije njih bila upisana u zemljišnim
knjigama u vlasništvu njihovih pravnih prednika. A jedan od svjedoka (B. P.,
brat drugotuženika i stric prvotuženice) izričito tvrdi (a iskazivao je sigurno,
uvjerljivo, objektivno) da predmetna nekretnina nije stvarno vlasništvo tuženika, jer
da nije bila stvarno vlasništvo ni njihovih pravnih prednika, neovisno što piše u
papirima. Dakle, iz provedenih dokaza utvrđeno je da je posjed tužitelja na
predmetnoj nekretnini samostalan, pošten, miran i istinit.

32. Nadalje, je utvrđeno da posjed predmetne nekretnine nije nikad bio
oduzet tužitelju, ni njegovim pravnim prednicima, da su on (najmanje 30 godina) i
njegovi pravni prednici i više godina u posjedu predmetne nekretnine.

33. Tužitelj je dokazao da ni on, ni njegovi pravni prednici predmetnu
nekretninu nisu stekli na viciozan način. Tužitelj je i nadalje u samostalnom, istinitom
i poštenom posjedu. Pošten posjed se presumira. A tuženici nisu dokazali
nepoštenje posjeda tužitelja. Tužitelj je cijeneći dosjedanje posljednjih 30-tak godina,
a po svojim pravnim prednicima i više, stekao pravo vlasništva predmetne
nekretnine.

10

Posl.br. 31 P-773/2022-24

34. Odredba čl. 159. st. 2. ZV-a koji je stupio na snagu 01. siječnja 1997.
godine propisuje da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i
pošten stječe ju dosjelošću u vlasništvu protekom 10 godina neprekidnog
samostalnog posjedovanja (redovna dosjelost). Prema st. 3. istog članka samostalni
posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u
vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (izvanredna
dosjelost).

35. Prema čl. 160. st. 2. ZV-a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i
vrijeme za koje su prednici sadašnjih posjednika neprekidno posjedovali kao
zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni
posjednici. Prema st. 3. istog članka nasljednik postaje poštenim posjednikom od
trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik,
ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati.

36. Provedenim dokazima nije utvrđeno da bi tužitelj znao, niti morao znati da
predmetna nekretnina koju koristi kao svoju, a koju su koristili i njegovi pravni
prednici, ne bi bila njegovo vlasništvo.

37. Stjecanje vlasništva putem dosjelosti je originarni način stjecanja, a
stjecatelj ne izvodi svoje pravo iz prednikova prava, nego ga neovisno o njegovom
pravu stječe onoliko koliko ga posjeduje, u konkretnom slučaju stječe pravo
vlasništva bez eventualnih tereta koji bi ga mogli teretiti. Iako je redoviti način
stjecanja prava vlasništva upis u zemljišne knjige na temelju pravnog posla, zakon
dopušta i drukčiji način stjecanja, kao što je u konkretnom slučaju primjenom instituta
dosjelosti. Pravni učinci dosjelosti nastupaju po samom pravu čim se ispune sve
pretpostavke stjecanja tim putem. Institut dosjelosti se primjenjuje kako bi se stvarno
stanje uskladilo sa pravnim.

38. Kroz posjedovanje predmetne nekretnine od strane tužitelja i njegovih
pravnih prednika u primjeni je bio Opći građanski zakonik - Allgemeines bürgerliches
Gesetzbuch (ABGB) – zadnje izmjene BGBI I Nr. 59/2017 (dalje: OGZ) čija su se
pravna pravila primjenjivala na temelju čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa
donesenih prije 06. travnja 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije
(Službeni list FNRJ broj 86/46-pročišćeni tekst), do stupanja na snagu Zakona o
osnovnim vlasničko pravnim odnosima (NN 53/91, 91/92, dalje: ZOVO koji je stupio
na snagu 01. rujna 1980. godine, te zatim po odredbama ZOVO i konačno važećeg
ZV-a. Uvjete za stjecanje prava vlasništva dosjelošću određuju pravila OGZ-a u
paragrafima 1460. do 1471. po kojima se zahtijeva da dosjedatelj ima pravo stvar
posjedovati, da je njegov posjed pošten, zakonit i istinit i da je trajao kroz cijelo
vrijeme zakonom određeno. To znači da posjednik ne smije prisvojiti stvar silom ili
lukavstvom, ili potajno (paragraf 1464.), da posjed mora biti pošten (paragraf 1463. i

326.) i da se posjed mora temeljiti na naslovu koji bi bio dovoljan da se zadobije
vlasnost da je ova pristojala predavaocu (paragraf 1461.) time da propisani uvjeti
moraju postojati cijelo vrijeme trajanja dvadesetogodišnjeg roka dosjedanja. Prema

11

Posl.br. 31 P-773/2022-24

pravnom pravilu iz paragrafa 326. OGZ-a pošten posjednik je onaj tko drži stvar iz
uzroka vjerojatnih da je njegova stvar koju posjeduje. Nepošteni posjednik je onaj
koji zna ili iz okolnosti mora misliti da je tuđa stvar koju posjeduje. Prema odredbi
čl. 28. st. 2. ZOVO, savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima
pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću tijekom 10 godina, a
prema odredbi st. 4. istog članka savjesni posjednik stvari na koju drugi ima pravo
vlasništva stječe pravo vlasništva na toj stvari dosjelošću protekom 20 godina.
Prema odredbi čl. 72. st. 2. ZOVO, posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne
može znati da stvar koju posjeduje nije njegova.

39. Tužitelj, ni njegovi pravni prednici, posjed sporne nekretnine nisu pribavili
silom, prijevarom ili zlouporabom povjerenja, a nije utvrđeno da tužitelj ne bi imao
pravo na posjed. Sud smatra da je posjed tužitelja bio savjestan, jer nije znao, niti
mogao znati da sporna nekretnina koju posjeduje nije njegova, odnosno prije od
njegovih pravnih prednika.

40. Ispunjeni su uvjeti za originarnim stjecanjem predmetne nekretnine
dosjelošću i iz čl. 159. i 160. ZV-a. Zakon razlikuje dva načina stjecanja vlasništva
dosjelošću i to redovitu i izvanrednu. Za redovitu dosjelost potrebno je da samostalni
posjednik čiji je posjed zakonit, istinit i pošten posjeduje neprekidno 20 godina. Na
temelju provedenih dokaza utvrđeno je da je tužitelj i njegovi pravni prednici u
samostalnom posjedu više od 50 godina, a sud smatra da tužitelj nije imao razloga
posumnjati da mu posjed ne bi pripadao.

41. Uvažavajući tako cijenjene dokaze ovaj sud zaključuje da je posjed tužitelja pošten, te da su ispunjeni uvjeti za izvanrednu dosjelost.

42. U konkretnom slučaju utvrđeno je da stvarno ekonomsko stanje, odnosno
da posjed izvršava samo tužitelj, pa taj raskorak treba uskladiti sa pravnim stanjem.

43. Prema čl. 130. st. 1. ZV-a tko stekne pravo vlasništva nekretnine na
temelju zakona (a tu spada dosjelost), ovlašten je ishoditi upis stečenog prava
vlasništva u zemljišnoj knjizi.

44. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a koja
propisuje da strana koja izgubi spor je dužna drugoj strani naknaditi parnični trošak.
Tužitelju su priznati troškovi za sastav tužbe, za zastupanje na ročištima 03. travnja

2023. i 16. listopada 2023., za svaku radnju po 199,00 eura/1.499,37 kn plus PDV
u iznosu od 149,25 eura/1.124,52 kn, zatim trošak sudskih pristojbi na tužbu i
presudu 53,09 eura/400,01 kn, te trošak očevida i vještačenja u iznosu od 229,47
eura/1.728,94 kn, a što sveukupno iznosi 1.028,81 eur/7.751,57 kn. Visina priznatog
i obračunatog troška temelji se na Tbr. 7.1., 9.1., 42., 48. i 50. Tarife o nagradama i
naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014,
118/2014,107/2015, 37/2022 i 126/2022), te na tarifnom broju 1. i 2. Tarife sudskih
pristojbi. Vrijednost boda iznosi 1,99 eura/15,00 kn.

12

Posl.br. 31 P-773/2022-24

45. Slijedom svega naprijed navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Poreču - Parenzo, dana 29. studenog 2023. godine

S u t k i nj a:

mr. sc. Marčela Štefanuti, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba
se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana i počinje teći danom
objave Presude.

Dna:

1. Pun. tužitelja,

2. Pun. tuženika.