Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Kžzd-69/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Dijane Grancarić, kao predsjednice vijeća za mladež, te Hrvoja Viskovića i Sandre Radanović kao članova vijeća, uz sudjelovanje Silvane Čubrilo, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog HŽŽ, zbog kaznenog djela iz čl. 158. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15

- pročišćeni tekst, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog putem branitelja Amela Kapića, odvjetnika u Zadru, protiv presude Općinskog suda u Zadru broj Kzd-3/2025 od 12. lipnja 2025., po čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj dana 1. rujna 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika HŽŽ kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Zadru broj Kzd-3/2025 od 12. lipnja 2025. godine okrivljenik HŽŽ, oglašen je krivim zbog učina dva kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – spolnom zlouporabom djeteta mlađeg od petnaest godina iz čl. 158. st. 2. KZ/11 te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseca. Na temelju čl. 57. KZ/11, izrečena mu je djelomična uvjetna osuda s tim da će se dio kazne na koju je okrivljenik osuđen u trajanju od 9 (devet) mjeseci izvršiti, dok se preostali dio kazne u trajanju od 9 (devet) mjeseci neće izvršiti ako okrivljenik, u roku provjeravanja u trajanju od 4 (četiri) godine računajući od pravomoćnosti ove presude, ne počini koje novo kazneno djelo.

1. 1. Na temelju čl. 54. KZ/11, okrivljeniku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 26. rujna 2024. pa nadalje.

1. 2. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljenik se u cijelosti oslobađa obveze podmirenja troškova kaznenog postupka.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik putem branitelja Amela Kapića, odvjetnika, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog povrede kaznenog zakona, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se prihvati žalba i preinači pobijana presuda na način da se okrivljenika oslobodi od optužbe, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis predmeta je dostavljen ŽDO u Zadru na dužno razgledanje.

5. Žalba okrivljenika nije osnovana.

6. Prije svega, neosnovana je žalba okrivljenika zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 jer su iznijeti razlozi o odlučnim činjenicama u prvostupanjskoj presudi potpuno jasni i neproturječni, dok se iznijeti razlozi zbog tog žalbenog osnova svode na prigovore ocjene sadržaja provedenih dokaza.

6.1. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća u cijelosti razloge iznijete u obrazloženju prvostupanjske presude, gdje su određeno i potpuno izložene činjenice koje je prvostupanjski sud utvrdio izvedenim dokazima, iznijeti su razlozi za donijete zaključke, kao i razlozi kojima se taj sud vodio pri rješavanju pravnih pitanja, a posebno pri utvrđivanju postojanja kaznenog djela i krivnje okrivljenika, a što je sve sukladno odredbi čl. 459. st. 5. ZKP/08, tako da ne postoji nikakva bitna povreda postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, na koju bi se mogao odnositi sadržaj žalbi, zbog čega se okrivljenik upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude.

6.2. Neosnovana je žalba okrivljenika koja se odnosi na povredu iz čl. 468. st. 1. toč. 3. ZKP/08 odnosno uskratu optuženiku, a protivno njegovu zahtjevu, da se na raspravi služi svojim jezikom i da na svojem jeziku prati tijek rasprave. Iako je točno da okrivljenik tijekom provođenja dokaznih radnji nije imao prevoditelja na uzbečki jezik već isključivo na ruski jezik kojeg on slabo poznaje, a od samog početka rasprave 25. veljače 2025. godine, osigurana je nazočnost tumačice za ruski jezik, s kojeg je onda okrivljeniku na uzbečki prevodio HŽ, na čije prevođenje nitko od stranaka nije imao primjedbi.

6.3. Okolnost da je ispitivanje svjedoka DŽ započelo na ročištu koje je odgođeno i nastavljeno nakon desetak dana potpuno je bez značaja jer rasprava kao takva predstavlja jednu jedinstvenu cjelinu, pa se upozorenje koje je dato svjedoku na prvom ročištu odnosi i za nastavak njegovog ispitivanja na drugom ročištu.

6.4. Članak 433. ZKP/08 propisuje da će nakon ispitivanja svakog svjedoka ili vještaka i nakon čitanja isprave ili izvođenja drugog dokaza, predsjednik vijeća upitati stranke i oštećenika imaju li primjedbe na provedeni dokaz. Međutim nije propisana obveza svjedoka ili vještaka da se očituju na te primjedbe, koje će ionako sud cijeniti prilikom donošenja odluke.

7. Odbijanjem provođenja dokaza obrane ne ostvaruje se apsolutno bitna povreda kaznenog postupka, već eventualno nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. S pravom je prvostupanjski sud odbio provesti kontrolno psihijatrijsko vještačenje jer svrha tog vještačenja ne može biti utvrđivanja pedofilije kod okrivljenika već samo njegove ubrojivosti tempore criminis, raspravne sposobnosti i eventualne potrebe za izricanjem nekih mjera vezanih za liječenje okrivljenika (ako su utvrđene psihičke smetnje ili bolest). U konkretnom slučaju je psihijatar utvrdio kako okrivljenik ne pati od nikakvih duševnih smetnji zbog kojih bi eventualno bio neubrojiv ili smanjeno ubrojiv, dok njegov stav o postojanju pedofilije kod ovog okrivljenika irelevantan i preuranjen, pa ga je prvostupanjski sud s pravom zanemario u tom dijelu. S pravom je odbijeno i provođenje biometrijskog vještačenja jer je iz snimke lica mjesta, policijskog izvješća i svjedočkih iskaza nesporno utvrđeno kako je upravo okrivljenik osoba koja je kritične prigode počinila inkriminirane radnje.

8. Neosnovana je i žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer iz provedenih dokaza, i to prvenstveno pravilne ocjene sadržaja iskaza svjedoka oštećenica RŽ i DŽ, te njihovih očeva ŠŽ i FŽ dovedenih u međusobnu vezu, kao i u vezu s izvješćem Pu zadarske kojim je konstatirano ono što je utvrđeno na snimci nadzorne kamere proizlazi kako se okrivljenik nalazio iza skupine djevojčica među kojima su se nalazile dvije jedanaestogodišnje oštećenice koje je u jednom trenutku rukom uhvatio za stražnjice, tako da su djeca nakon toga od straha počela bježati pred njim. Iskazi ispitanih svjedoka, uz manje nelogičnost koje su i očekivane zbog podložnosti ljudskog pamćenja proteku vremena, je s pravom prvostupanjski sud prihvatio kao vjerodostojne jer su isti životni, logični, uvjerljivi te se međusobno nadopunjuju.

8.1. Za ostvarenje kaznenog djela bludne radnje iz čl. 158. st. 2. KZ/11 bitno je prije svega da je riječ o radnji koja u spolnoj sferi vrijeđa osjećaj stida i morala. Hvatanje rukom za stražnjicu, dakle dijela tijela za kojeg je notorno da je spolno atraktivan, očito radi zadovoljenja vlastitog spolnog nagona, ostvaruju se sva obilježja kaznenog djela bludnih radnji. Nadalje, za ostvarenje predmetnog kaznenog djela odlučno je i to da je počinjeno prema djeci mlađoj pod 15 godina. Sasvim je jasno i životno da se djeca, odnosno curice stare jedanaest godina ne mogu ni u kom slučaju izjednačiti s petnaestogodišnjakinjama čija su tijela već razvijena i formirana u tom smislu, tako da je s pravom prvostupanjski sud okrivljenika proglasio krivim za oba kaznena djela koja su mu stavljena na teret.

8.2. Žalbeni prigovori zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, svode se u suštini na pobijanje sudačkog uvjerenja utemeljenog na slobodnoj ocjeni dokaza u kaznenom postupku (čl. 9. st. 3. ZKP/08), pa kako je prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude u svemu postupio prema odredbi čl. 450. st. 2. ZKP/08 i iznio uvjerljive, logične i prihvatljive razloge, koji su u skladu s rezultatima izvedenih dokaza tijekom glavne rasprave, te razloge, kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na njih još jednom upućuje okrivljenika.

9. Neosnovana je i žalba okrivljenika zbog povrede kaznenog zakona koja se posebno niti ne obrazlaže jer pobijanom presudom nije ostvaren niti jedan od razloga iz čl. 469. ZKP/08.

10. Nije osnovana žalba okrivljenika zbog odluke o kaznenoj sankciji, a pogotovo povrede kaznenog zakona pri odmjeravanju sankcije zbog navodnog dvostrukog vrednovanja stupnja krivnje. Naime, prema čl. 47. st. 1. KZ/11 prilikom izbora vrste i mjere kazne sud će polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja ocijeniti sve one okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža. Drugim riječima, dužnost suda je da prilikom odmjeravanja sankcije ocijeni stupanj krivnje i sama ta činjenica nikako ne može predstavljati dvostruko vrednovanu otegotnu okolnost, a tek potom otegotne i olakotne okolnosti, što je prvostupanjski sud pravilno i napravio. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća u cijelosti ocjenu utvrđenih olakotnih okolnosti okrivljeniku od strane prvostupanjskog suda i ocjenu utvrđenog stupnja krivnje i pogibeljnosti počinjenog kaznenog djela, nalazeći primjerenom izrečenu mjeri i vrsti kaznene sankcije, držeći da je upravo izrečena sankcija- djelomična uvjetna osuda primjerena za ostvarivanje svrha kažnjavanja propisanih čl. 41. KZ/11 u slučaju ovog okrivljenika. Slijedom navedenog ni ovaj sud nije utvrdio nikakav objektivni razlog za smanjenje izrečene kazne.

11. Slijedom svega naprijed navedenog, a sukladno čl. 482. ZKP/08 trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zadru, 1. rujna 2025. godine

ZAPISNIČAR

PREDSJEDNICA VIJEĆA

ZA MLADEŽ

Silvana Čubrilo

Dijana Grancarić