REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU
Zadar, Plemića Borelli 9
Poslovni broj: 18 Kžzd-71/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda i to mr.sc. Ane Brkić kao predsjednice vijeća, te Sandre Radanović i Ante Bačića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Horvat kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I. okrivljenika ĆS i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19- dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Sisku protiv presude Općinskog suda u Sisku broj Kzd-38/2021 od 18.veljače 2025., temeljem čl. 471. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj 1. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Sisku kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom od 18. veljače 2025. Općinski sud u Sisku je pod toč. I. izreke, temeljem čl. 544. ZKP/08 stavljena izvan snage presuda Općinskog suda u Sisku, broj Kzd-38/21 od 27. travnja 2023., dok je pod toč. II. izreke I. okrivljenika ĆS i II. okrivljenu KS oslobodio od optužbe da bi počinili kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece-neprovođenjem odluke za zaštitu dobrobiti djeteta iz čl. 173. st. 1. KZ/11.
1.1. Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08, I. i II. okrivljenici se oslobađaju troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč.1.- 5. ZKP/08, te nužni izdaci okrivljenika i nagrada i nužni izdaci branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Sisku zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 470. st. 2. i 3. ZKP/08), s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Na žalbu nije podnesen odgovor.
4. Spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetniku u Zadru na dužno razgledanje, a sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08.
5. Žalba ODO u Sisku nije osnovana.
6. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, državni odvjetnik problematizira pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći u bitnom da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda kako iz provedenih dokaza nije utvrđeno da bi I. i II. okrivljenici počinili predmetno kazneno djela.
6.1. Suprotno navodima državnog odvjetnika u žalbi, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno, pa je prvostupanjski sud pravilno I. i II. okrivljenike oslobodio od optužbe za kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. KZ/11.
6.2. Naime, pravilno prvostupanjski sud navodi da tijekom postupka nije utvrđeno da bi I. i II. okrivljenici svojim postupanjem počinili kazneno djelo, a kako im se to stavlja na teret, a koji zaključak proizlazi iz iskaza svjedoka OS, ŽS, voditeljice stručne pomoći, svjedoka VS i ČS, učiteljice djece okrivljenika te ĆSC, pedijatrice djece čije iskaze je sud cijenio nepristranim, objektivnim i vjerodostojnim, jer su isti imali uvid u obiteljsku situaciju i postupke I. i II. okrivljenika kao roditelja duži niz godina, a iz njihovih iskaza proizlazi da su okrivljenici ipak surađivali sa dotadašnjim voditeljima mjera, sa učiteljima u školi i pedijatrom.
6.3. Naime, činjenica je da je obitelj I. i II. okrivljenika bila dugi niz godina u tretmanu Centra, da je bilo više voditelja nadzora, da su isti surađivali sa voditeljima nadzora sukladno svojim kapacitetima i mogućnostima, a isto tako su surađivali i sa nastavnicima i liječnicima i slušali njihove savjete sukladno svojim mogućnostima. Činjenica je i da su I. i II. okrivljenici bili razočarani i nezadovoljni postupcima Centra a koji je tijekom 2019.pokrenuo postupak oduzimanja roditeljima prava na stanovanje s mlt. djecom.
6.4. Nadalje je utvrđeno da, iako je sporna mjera intenzivne stručne pomoći određena u trajanju od 6 mjeseci, ista se izvršavala u trajanju manjem od mjesec dana, u kojem je razdoblju voditeljica OS u 4 navrata ostvarila kontakt sa I. i II. okrivljenicima i sa djecom, iako su isti bili u bili u otporu prema djelatnicima Centra a što je životno i očekivano s obzirom da je pokrenut i vodio se postupak oduzimanja roditeljima prava na stanovanje s djecom. Međutim, kako zaključuje prvostupanjski sud I. i II. okrivljenici su bili usmjereni isključivo prema Centru i njihovim postupcima i izražavali svoje nezadovoljstvo, što ne predstavlja onemogućavanje provođenje navedene odluke odnosno mjere, ovo tim više što je i nova voditeljica mjere svjedokinja OS navela da nije sigurna da su isti bili svjesni što znači ova mjera koja im je određena i da oni svojim odbijanjem i protivljenjem izvršenju te mjere zapravo ugrožavaju psiho fizički razvoj svoje djece, dok je bivša voditeljica mjere svjedokinja ŽS navela da iako su u početku bili malo u otporu i nezadovoljni sa činjenicom što je određen nadzor, da je iste savjetovala u vezi njihove roditeljske odgovornosti te su oni nju slušali, ali isti savjete nisu provodili u potpunosti jer nisu imali ni kapacitet za to.
6.5. Prema tome, nasuprot navodima žalitelja, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da u konkretnom slučaju nije dokazano da bi I. i II. okrivljenici postupali bilo s izravnom ili neizravnom namjerom, odnosno da bi s izravnom ili neizravnom namjerom onemogućili provođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta koju je odredio centar ili pristali na to da onemogući provođenje iste, slijedom čega je izostala subjektivna komponenta inkriminiranog kaznenog djela, a koje kazneno djelo se može počiniti samo s namjerom.
6.6. Dakle, što se tiče državnog okrivljenika zbog žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovo vijeće zaključuje da je prvostupanjski sud nakon ocjene dokaza svakog posebno i u međusobnoj vezi, pa tako i ocjene obrane I. i II. okrivljenika, pravilno zaključio da I. i II. okrivljenici nisu počinili kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. KZ/11 na način kako je opisano u izreci pobijane presude. Pri tome žalitelj svojim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja jer je ono pravilno i potpuno utvrđeno glede kaznenog djela za koja su I. i II. okrivljenici oslobođeni od optužbe.
7. Slijedom iznijetog nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno I. i II. okrivljenike oslobodio od optužbe za učin inkriminiranog kaznenog djela, a kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude.
8. Budući da žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, temeljem čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bile ostvarene preostale bitne povrede odredaba kaznenog postupka, kao ni preostale povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zadru, 1. rujna 2025.
Zapisničar
Predsjednica vijeća
Marina Horvat
mr.sc. Ana Brkić
