Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska ulica 26d

Poslovni broj: Gž Ovr-304/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Amaliji Švegović kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja A1 Hrvatska iz Zagreba, Vrtni put 1, OIB: 29524210204, zastupanog po punomoćnici Ermini Abdić Klisović, odvjetnici u Zagrebu, protiv ovršenika Business Computer Systems d.o.o., Bjelovar, Krste Frankopana 10, OIB: 35550317240, zastupanog po punomoćniku Vinku Marinkoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi ovrhe na temelju vjerodostojne isprave, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima broj Ovrv-13110/2024-15 od 21. svibnja 2025., dana 1. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima broj Ovrv-13110/2024-15 od 21. svibnja 2025.

II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem u točki I. izreke odbijen je prijedlog za povrat u prijašnje stanje ovršenika podnesen javnom bilježniku 22. ožujka 2025. Pod točkom II. izreke odbijen je prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava ovršenika podnesen sudu 9. travnja 2025.

2. Navedeno rješenje pravodobno izjavljenom žalbom pobija ovršenik u cijelosti ne navodeći zakonske žalbena razloge, ali sadržajem upućuje na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog drugostupanjskom sudu da prihvati žalbu te usvoji prijedlog za povrat u prijašnje stanje i prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, a podredno da ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz obvezivanje ovrhovoditelja da mu naknadi trošak žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba ovršenika je neosnovana.

5. Obrazlažući pobijano rješenje prvostupanjski sud u bitnome navodi da je povodom prijedloga ovrhovoditelja javni bilježnik Mario Franjić iz Bjelovara donio pravomoćno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-13110/2024 od 15. siječnja 2025. kojom je određena ovrha općenito na imovini ovršenika, da je temeljem citiranog rješenja ovrhovoditelj zatražio izravnu naplatu, te da je ovršenik dana 22. ožujka 2025. podnio javnom bilježniku Mariu Franjiću prijedlog za povrat u prijašnje stanje i prigovor protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika, dok je dana 9. travnja 2025. sudu podnio prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava. Prvostupanjski sud je, primjenjujući odredbe čl. 133. st. 5. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP), čl. 8. st. 9. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 – dalje: OZ) te čl. 6. i 14. Pravilnika o elektroničkoj komunikaciji (''Narodne novine'' broj 139/21, 27/23, 39/24, 36/24 – dalje: Pravilnik), odbio prijedlog za povrat u prijašnje stanje zaključivši da je javni bilježnik Mario Franjić uredno dostavio ovršeniku obavijest o prijedlogu za ovrhu, a kasnije i rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave sukladno čl. 8. st. 9. OZ-a i čl. 6. i 14. Pravilnika te nisu ispunjene pretpostavke za povrat u prijašnje stanje sukladno čl. 117. ZPP-a. U odnosu na prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, prvostupanjski sud ocjenjuje da nisu kumulativno ispunjeni uvjeti iz čl. 65. st. 1. OZ-a jer isti nije učinio vjerojatnim da bi mu provedba ovrhe prouzročila nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu pa je taj prijedlog odbio kao neosnovan.

6. Ovršenik u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije odgovarajućim dokaznim sredstvima utvrdio da je ovršenik pogrešno postavio elektroničke postavke radi čega nije primio informativnu poruku putem elektroničke pošte odnosno da je isto primio u mapi „smeće“, a što je uzrokovalo propuštanje roka za podnošenje prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Ovršenik tvrdi da su zakonski zastupnik ovršenika i ostali zaposlenici ovršenika pravni laici kojima nisu poznati propisi o dostavi sudskih pismena u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava i koji informaciju o pristiglom pismenu i zakonskim posljedicama eventualnog ne preuzimanja pismena iz sigurnosnog elektroničkog poštanskog pretinca mogu dobiti isključivo primitkom informativne poruke o pismenu na elektroničku adresu. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio čl. 117. ZPP-a ocijenivši da u konkretnom slučaju ne postoji opravdan razlog za propuštanje roka za podnošenje prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Osporavajući dio pobijane odluke kojom je odbijen prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, ovršenik navodi da su sredstva sa računa ovršenika već prenesena na račun ovrhovoditelja 14. svibnja 2025. pa je odgoda sama postala nemoguća.

7. Ispitujući pobijanu odluku iz razloga na koje upire ovršenik žalbom, kao i iz razloga na koje sud sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a pazi po službenoj dužnosti, ovaj sud ocjenjuje da nije ostvarena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog (ovršnog) zakona a na koje drugostupanjski sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti, te da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo u odnosu na dio odluke kojom je odbijen prijedlog za povrat u prijašnje stanje.

8. Neosnovani su svi navodi ovršenika vezani za opravdanost propuštanja roka za podnošenje prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, jer je i prema stavu ovog suda ovršenik odgovoran za propuštanje tog roka, te je prvostupanjski sud pravilno zaključio da nisu ispunjeni uvjeti za povrat u prijašnje stanje iz čl. 117. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a.

8.1. Naime, imajući u vidu da je čl. 8. st. 9. OZ-a propisano da sud ili javni bilježnik pravnim osobama obavlja dostavu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava primjenom pravila o dostavi u parničnom postupku, a isto tako dostavu pravnim osobama određuje i čl. 133. st. 5. ZPP-a, dok je sukladno čl. 106.a st. 8. ZPP ministar nadležan za poslove pravosuđa donio pravilnik kojim je odredio organizaciju i djelovanje informacijskog sustava te pretpostavke za dostavu u elektroničkom obliku, valjalo je u konkretnom slučaju primijeniti Pravilnik o elektroničkoj komunikaciji. Nadalje, navedenim Pravilnikom je čl. 6. određeno da su vanjski korisnici informacijskog sustava za elektroničku komunikaciju, između ostalih, pravne osobe, a sukladno čl. 7. st. 3. Pravilnika vanjski korisnik sustava dužan je redovito provjeravati svoj sigurni elektronički poštanski pretinac.

8.2. U konkretnom slučaju, tijekom postupka je utvrđeno da je ovršenik ostvario pravo pristupa sustavu elektroničke komunikacije te mu je javni bilježnik putem informacijskog sustava u sigurni elektronički poštanski pretinac dostavio obavijest o zaprimljenom prijedlogu za ovrhu, a zatim i rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Istovremeno je sustav ovršeniku na adresu elektroničke pošte poslao informativnu poruku o dostavljenom sudskom pismenu u sigurni elektronički poštanski pretinac, što ovršenik ne osporava, ali navodi da je ta informativna poruka završila u pretincu ''bezvrijedna e-pošta''.

8.3. Obzirom da je čl. 13. st. 1. Pravilnika propisano da se elektroničko sudsko pismeno otpravlja putem sustava u sigurni elektronički poštanski pretinac vanjskog korisnika, a sustav šalje primatelju na adresu elektroničke pošte informativnu poruku o dostavljenom sudskom pismenu u sigurni elektronički poštanski pretinac sukladno čl. 14. st. 1. Pravilnika, dostava je u konkretnom slučaju obavljena sukladno propisima, što ovršenik ne osporava.

8.4. Dakle, dostava sudskih (i javnobilježničkih pismena u ovrsi) vrši se putem informacijskog sustava u sigurni elektronički poštanski pretinac (tzv. sustav eKomunikacije), a dostava obavijesti o odaslanom pismenu na adresu elektroničke pošte je samo informativnog karaktera te sukladno čl. 14. st. 1. Pravilnika ne utječe na urednost dostave pa valja zaključiti da je dostava obavijesti o zaprimljenom prijedlogu za ovrhu i rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ovršeniku u konkretnom slučaju bila uredna.

8.5. Naime, irelevantna je činjenica da je obavijest o odaslanom pismenu ovršenik zaprimio na adresi elektroničke pošte u pretincu ''bezvrijedna e-pošta'' jer se urednost dostave ocjenjuje prema dostavi putem informacijskog sustava u sigurni elektronički poštanski pretinac (sustav eKomunikacije), koji pretinac je ovršenik sukladno čl. 7. st. 3. Pravilnika dužan redovito provjeravati, a dostava obavijesti na adresi elektroničke pošte (tzv. e-mail) je samo informativnog karaktera i ne utječe na urednost dostave. Stoga su i sve žalbene tvrdnje ovršenika u tom smislu neosnovane.

9. Kako iznesenim žalbenim razlozima ovršenik nije doveo u sumnju po prvostupanjskom sudu utvrđeno činjenično stanje na kojem temelji odluku o odbijanju prijedloga za povrat u prijašnje stanje, to je valjalo primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a djelomično odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje pod točkom I. izreke.

10. Na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik, a kojim je ovrha određena na novčanoj tražbini po računu kod banke ili općenito na imovini ovršenika, ovrhovoditelj može pokrenuti postupak izvansudske ovrhe koji je propisan u čl. 284. OZ-a na način da može izravno zatražiti od agencije da banci izda nalog da iznos za koji je ovrha određena zaplijeni i prenese sa svih ovršenikovih računa koji se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem na račun koji je određen u rješenju o ovrsi, odnosno na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za provedbu ovrhe, te su u stavku 5. navedenog članka propisana i pravna sredstva koje stoje na raspolaganju ovršeniku, a to je podnijeti žalbu nakon proteka roka, zatražiti od suda da odgodi ovrhu, odnosno pred njime poduzimati druge radnje na koje bi inače bio ovlašten tijekom sudske ovrhe. Shodno tome ovršenik je zatražio odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava.

10.1. Odgoda ovrhe je propisana čl. 65. st. 1. OZ-a prema kojoj sud na prijedlog ovršenika može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu štetu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu uz ispunjenje dodatnog uvjeta, konkretno ako je protiv odluke na temelju koje je određena ovrha izjavljen pravni lijek (toč. 1.), ako je podnesen prijedlog za povrat u prijašnje stanje u postupku u kojemu je donesena odluka na temelju koje je određena ovrha ili prijedlog za ponavljanje postupka (toč. 2.), ako je podnesena tužba za poništaj presude izbranoga suda na temelju koje je određena ovrha (toč. 3.), ako je podnesena tužba za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužba za utvrđenje njezine ništavosti (toč. 4.), ako je ovršenik protiv rješenja o ovrsi izjavio žalbu iz članaka 52. ili 53. OZ-a ili podnio tužbu iz članaka 52. ili 55. OZ-a (toč. 5.), ako je ovršenik izjavio žalbu protiv rješenja kojim je potvrđena ovršnost ovršne isprave, odnosno ako je podnio prijedlog za ponavljanje postupka u kojemu je to rješenje doneseno (toč. 6.), ako ovršenik ili sudionik u postupku zahtijeva otklanjanje nepravilnosti pri provedbi ovrhe (toč. 7.), ako ovrha, prema sadržaju ovršne isprave, ovisi o istodobnom ispunjenju neke obveze ovrhovoditelja, a ovršenik je uskratio ispunjenje svoje obveze zato što ovrhovoditelj nije ispunio svoju obvezu niti je pokazao spremnost da je istodobno ispuni (toč. 8.), ako je Vlada Republike Hrvatske proglasila katastrofu sukladno propisu kojim se uređuje sustav zaštite i spašavanja građana, materijalnih i drugih dobara u katastrofama i velikim nesrećama, a ovršenik je na dan donošenja odluke o proglašenju katastrofe imao prebivalište ili sjedište i obavljao djelatnost na području za koje je proglašena katastrofa (toč. 9.), ako se vodi kazneni postupak po službenoj dužnosti u vezi s tražbinom zbog čijeg se prisilnog ostvarenja vodi ovršni postupak (toč. 10.), ako ovršna javnobilježnička isprava potječe iz ugovora koji je zaključio potrošač te je, ovisno o raspoloživim dokazima, vjerojatna ništetnost jedne ili više ugovornih odredbi, do podnošenja tužbe za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužbe za utvrđenje njezine ništetnosti, a najdulje u trajanju do 30 dana (toč. 11.).

10.2. Iz naprijed navedene odredbe, uvjet za odgodu ovrhe je da budu kumulativno ispunjena dva uvjeta, a to je da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da učini vjerojatnim da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje te da bude ispunjen jedan od uvjeta iz čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ-a.

10.3. U konkretnom slučaju je izravna naplata zatražena na temelju ovršne isprave – pravomoćnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, a ovršenik je podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje u postupku u kojemu je donesena odluka na temelju koje je određena ovrha te je time ispunjen poseban uvjet iz čl. 65. st. 1. toč. 2. OZ-a. Međutim, opći uvjet koji kumulativno treba biti ispunjen, odnosno vjerojatnost da bi provedbom ovrhe ovršenik trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili vjerojatnost da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje, prema ocjeni ovoga suda, nije ispunjen.

10.4. Navodi ovršenika da mu zapljena sredstava po računima predstavlja nepovoljnu situaciju koja će mu ugroziti likvidnost zbog čega mu prijeti opasnost od otvaranja stečaja ne ukazuje na vjerojatnost da bi prijenosom predmetne tražbine ovrhovoditelju ovršeniku nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, tako da ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da su tvrdnje ovršenika paušalne i uopće ne ukazuju na postojanje konkretnih okolnosti iz kojih bi se moglo zaključiti da bi ovršeniku bilo onemogućen eventualan povrat predmetnih novčanih sredstava odnosno okolnost nelikvidnosti ovrhovoditelja.

10.5. Slijedom navedenoga, na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, valjalo je odbiti žalbu ovršenika i potvrditi pobijano rješenje kojem je odbijen prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava pod točkom II. izreke.

11. Obzirom da ovršenik nije uspio sa svojom žalbom, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan (čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a).

U Varaždinu, 1. rujna 2025.

Sutkinja

Amalija Švegović