Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Pagu,

Pag, Trg kralja Petra Krešimira IV

Poslovni broj P-1436/2023-10

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Pagu, po sucu Josipu Duševiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HA (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Jeleni Čačić, odvjetnici u Zadru, Ruđera Boškovića 4/1, protiv tuženice Erste&Steiermärkische bank d.d., (OIB:23057039320) sa sjedištem u [adresa], zastupane po zakonskim zastupnicima, a ovi po punomoćnicima-odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi isplate, 1. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se tuženičin prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Zadru, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženice radi isplate po ugovoru o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102320909 sklopljenom s istom 4. travnja 2005.

2. Tuženica je u svom pravodobnom odgovoru na tužbu, prvenstveno istaknula prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda, navodeći da je odredbom članka 14. na predmetnog ugovora o kreditu, za slučaj spora ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta banke, a da su sud čija je nadležnost sporazumno određena i sud čija je nadležnost za suđenje ustanovljena zakonom, istovjetni. Stoga da je za suđenje u ovoj stvari nedvojbeno mjesno nadležan Općinski sud u Rijeci.

3. Odredbom članka 20. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 26/91., 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., dalje: ZPP) propisano je da se sud može u povodu prigovora tuženika, proglasiti mjesno nenadležnim, ako je prigovor podnesen najkasnije do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari. Prema odredbi članka 46. stavka 1. ZPP, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost kojega drugog suda, za suđenje je nadležan sud koji je općemjesno nadležan za tuženika, dok odredba članka 48. stavka 1. istog zakona propisuje, da je za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba općemjesno nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište. Nadalje, odredbom članka 70. stavka 1. ZPP je propisano, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan.

4. Parnične stranke su sklopile ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607- 5102320909, kojim se tuženica kao kreditor obvezala tužitelju kao korisniku kredita isplatiti iznos od 103.311,00 CHF, kao gotovinski stambeni kredit za kupnju nekretnine. Tužitelj kao potrošač, zahtjeva od tuženice kao trgovca, da mu isplati preplaćeni iznos kredita jer ugovor smatra nepoštenim odnosno ništetnim u dijelu odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu, a na temelju pravomoćne presude za zaštitu kolektivnih interesa. Tako smatra nepoštenom odnosno ništetnom i odredbu ugovora kojom je za slučaj spora određena nadležnost suda u mjestu sjedišta banke.

5. Prema odredbi članka 3. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03., dalje: ZZP), potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, dok je trgovac svaka osoba koja nudi ili sklapa pravne poslove, odnosno nastupa na tržištu u okviru svog zanimanja, ili svoje djelatnosti.

5.1. Tužiteljica je prema cit. ugovoru o kreditu, isti sklopila kao hipotekarni kredit građana, a ne u svrhu poslovne aktivnosti ili poduzetničke djelatnosti, dok je tuženica u tom odnosu nastupila kao pravna osoba, koja u sklopu svojih poslovnih aktivnosti nudi kredite na tržištu, odnosno kao trgovac.

6. Prema odredbi članka 81. stavka 1. ZZP, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok prema stavku 2. istog, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

7. Na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 5. studenoga 2020., poslovni broj Su IV – 308/2020, prihvaćen je zaključak, a u odnosu na pitanje smatra li se nepoštenom odredba ugovora o kreditu o prorogaciji mjesne nadležnosti, da je prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke, klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo a ista je ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača, te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti.

8. Kako bi se utvrdilo prethodno navedeno, sud je izveo dokaz stranačkim saslušanjem tužitelja (list spisa 634), čemu se tuženica nije protivila, niti je predlagala da se sasluša i njezin zakonski zastupnik.

Tužitelj je u svom stranačkom iskazu naveo da je ugovor o kreditu zaključio kod Erste banke. Isti je podigao u valuti CHF jer u drugim valutama nisu davali kredit, a ovaj mu je trebao za kupovinu stana i da taj kredit još uvijek isplaćuje. Taj ugovor o kreditu su zaključili u Opatiji jer je tada tamo živio, a od 2007. živi u [adresa]. Sve je dogovarao s referentima u banci a nije mogao dobiti kredit u kunama, dok je u ovoj valuti ga uzeo jer je bila mala kamata. Nije mogao utjecati na sadržaj pripremljenog ugovora, već mu je isti samo dan na potpis. U banci mu nisu spominjani nikakvi rizici vezano za taj kredit. Tijekom godina u istom mu je rata porasla više od duplo pa ga je konvertirao u eure, te su sklopili aneks ugovora. Nije znao tada da će švicarski franak tako otići visoko i da će se mijenjati visina kamatne stope. Radi inače u svojoj firmi u [adresa], vodi računovodstveni dio, a istu je naslijedio od oca. Odlazak u Rijeku bi mu bio otežan jer bi morao uzimati slobodan dan, a vodi sve u firmi, ujedno je i direktor te firme. Taj stan koji otplaćuje je u Rijeci. Ima dvoje maloljetne djece. Nije mogao utjecati na sadržaj odredbe o nadležnosti suda za slučaj spora s bankom. U vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije znao za odredbu ugovora da će u slučaju spora između njega i banke biti nadležan sud u Rijeci. Pročitao je taj ugovor. Nije pitao službenika banke da li može utjecati na neku odredbu ugovora koja mu ne odgovara.

9. U konkretnom slučaju o ugovornoj odredbi o prorogaciji mjesne nadležnosti nije se posebno (pojedinačno) pregovaralo. To proizlazi iz iskaza tužitelja, kojem sud poklanja svoju vjeru, jer je životan i logičan, te uvjerljiv, kao i činjenice da je riječ o standardiziranoj odredbi o mjesnoj nadležnosti suda u slučaju spora, kod ovakvih tipskih ugovora, s unaprijed formuliranim sadržajem, namijenjenih većem broju korisnika. Nadalje, iz iskaza tužitelja je razvidno da kredit nije korišten za obavljanje poslovne aktivnosti.

9.1. Takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja (potrošača), jer bi u slučaju nadležnosti suda u Rijeci (mjestu registriranog sjedišta tuženice), on s obzirom da živi u [adresa], radi ostvarenja svojih prava i obveza bio u obvezi putovati u Rijeku. Naime, tužitelj bi najprije morao osigurati slobodan dan od svih mogućih poslovnih i privatnih obveza. Nadalje, s obzirom na udaljenost od Rijeke, takav odlazak tužitelja izvan mjesta stanovanja iziskuje značajne financijske troškove (prijevoz, hrana, moguća potreba smještaja...), kao i značajno vrijeme (udaljenost [adresa] i [adresa] iznosi oko 127,80 km). S druge strane, tuženica je evidentno ovu ugovornu odredbu, formulirala s ciljem da smanji svoje troškove mogućih parničnih postupaka (s obzirom na adresu njezinog sjedišta), koji su evidentno veći ukoliko se postupci vode izvan mjesta njenog sjedišta.

9.2. Stoga kako je ugovorena odredba o mjesnoj nadležnosti suda, unaprijed formulirana od strane tuženice i tužitelj kao korisnik kredita nije imao utjecaja na njezin sadržaj, dok s druge strane ista uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, ista je nepoštena u smislu odredbe članka 81. ZZP, i kao takva ništetna.

10. S druge strane, nadležnost Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu za ovu vrstu spora, temelji se na odredbi članka 19. l stavka 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15., 102/15. i 52/16., dalje: ZPK), prema kojoj u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište. Ovakvo pravno shvaćanje je izraženo u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Gr1 143/2019 od 11. prosinca 2019.

11. Stoga je tužitelj ispravno postupio kada je izabrao podnijeti tužbu stvarno nadležnom sudu prema mjestu svog prebivališta - [adresa], uslijed čega se tuženičin prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda s pripadajućim obrazloženjima, ukazuje neosnovanim.

12. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

Pag, 1. rujna 2025.

Sudac

Josip Dušević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ovog rješenja.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku,

2. Tuženici po punomoćnicima.