Poslovni broj: 6 Gž-272/2022-4

1

 

 

 

 

 

U I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Blanke Pervan, predsjednice vijeća, Igora Delina, člana vijeća i suca izvjestitelja te Sanje Dujmović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V.Ć. iz Z., OIB: ..., koju zastupaju punomoćnici-odvjetnici u Odvjetničkom društvu P. i p. d.o.o., Z., protiv tuženika C.o. d.d., Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik M.B., mag. iur., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 73 Pn-2283/2017-46 od 4. siječnja 2022., u sjednici održanoj 29. studenoga 2023.,

 

p r e s u d i o j e

 

I Odbija se žalba tužiteljice V.Ć. i djelomično žalba tuženika C.O. d.d., Z. i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 73 Pn-2283/2017-46 od 4. siječnja 2022.:

- u toč. I. izreke u dijelu kojim se nalaže tuženiku C.o. d.d. da isplati tužiteljici V.Ć. preko iznosa od 11.530,00 kn do iznosa od 22.270,00 kn, tj. iznos od 10.740,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 8.500,00 kn od 15. travnja 2017. do isplate,

- 2.240,00 kn od 4. siječnja 2022. do isplate,

kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 13.972,70 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. siječnja 2022. do isplate, sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 15 dana i

 

- u toč. II. izreke.

 

II Preinačuje se djelomično ista prvostupanjska presuda u toč. I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku C.o. d.d. da isplati tužiteljici V.Ć. preko iznosa od 22.270,00 kn do iznosa od 29.770,00 kn, tj. iznos od 7.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. travnja 2017. do isplate, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka preko iznosa od 13.972,70 kn do iznosa od 15.097,70 kn, tj. u iznosu od 1.125,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. siječnja 2022. do isplate, sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 15 dana i sudi tako da se tužbeni zahtjev tužiteljice i zahtjev za nadoknadu parničnih troškova u tom dijelu odbijaju kao neosnovani.

 

III Nalaže se tužiteljici da tuženiku nadoknadi trošak sastava žalbe u iznosu od 106,79 eura (804,62 kn) u roku od 15 dana.

 

IV Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom je odlučeno:

''I. Nalaže se tuženiku C.o. d.d. da isplati tužiteljici V.Ć. iznos od 29.770,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos:

- od 27.530,00 kn od 15. travnja 2017. do isplate,

- 2.240,00 kn od 4. siječnja 2022. do isplate,

kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 15.097,70 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. siječnja 2022. do isplate, sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem potražuje iznos od 2.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15.4.2017. do isplate, kao i zakonska zatezna kamata na iznos od 2.240,00 kn od 15.4.2017. do 3.1.2022. te zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom iznosu od 6.250,00 kn, kao neosnovan.''

2. Protiv citirane presude u toč. I. izreke tuženik je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je trebalo prihvatiti istaknuti prigovor zastare u pogledu preinačenog tužbenog zahtjeva u podnesku od 17. lipnja 2020. Tužiteljica je trenutkom završetka liječenja saznala za opseg i visinu štete kao i odgovornu osobu čime je započeo teći zastarni rok od tri godine. Liječenje je završeno 15. ožujka 2017. pa je zastara tužiteljičine tražbine na naknadu štete nastupila 15. ožujka 2020. Tužbeni zahtjev u pogledu preinačenog dijela je u cijelosti neosnovan. Presuda je u pobijanom dijelu proturječna sama sebi, dok su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni. Prvostupanjski sud nije proveo niti cijenio savjesnom i brižljivom ocjenom sve dokaze, a što je bilo od utjecaja na donošenje pravilne presude. Uzimajući u obzir povredu prava osobnosti koju je tužiteljica zadobila, prvostupanjski sud je prešao kriterije za ocjenu štete. Tuženik smatra da bi primjerena naknada za štetu koju je tužiteljica pretrpjela iznosila ukupno 23.500,00 kn, odnosno iznos od 7.000,00 kn zbog bolova, iznos od 5.000,00 kn zbog straha, iznos od 9.260,00 kn zbog utvrđene smanjene životne aktivnosti te iznos od 2.240,00 kn s osnove pružene tuđe pomoći i njege. S obzirom na nesporno isplaćeni iznos od 11.970,00 kn, tuženik će isplatiti daljnji iznos od 11.530,00 kn, dok pobija preostali iznos od 18.240,00 kn.  Pogrešno je određen i tijek zakonske zatezne kamate koja je mogla početi teći tek nakon 15. lipnja 2020. kao dana donošenja novih Orijentacijskih kriterija. Predlaže da se presuda u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda, a po potrebi predmet vrati na ponovno suđenje te da se donese nova odluka o parničnom trošku.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica se protivi navodima tuženika ističući da je tužbeni zahtjev uskladila s nalazom i mišljenjem vještaka te izmijenjenim Orijentacijskim kriterijima koji predstavljaju nove okolnosti nastale nakon podnošenja tužbe, da neosnovano tuženik tvrdi da je pogrešno određen tijek zakonskih zateznih kamata koje bi trebale teći nakon 15. lipnja 2020. kao dana donošenja novih Orijentacijskih kriterija i da se nepravovremenom isplatom predmetne štete tuženik izložio rizicima koje nosi višegodišnji sudski spor. Predlaže da se žalba tuženika odbije u cijelosti te traži trošak odgovora na žalbu.

4. Protiv iste presude u toč. II. izreke žalbu je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da nisu navedeni razlozi zašto je odbijen dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.000,00 kn sa zateznim kamatama od 15. travnja 2017. do isplate. Smatra da je neosnovan zaključak prvostupanjskog suda da je tužbeni zahtjev na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete s naslova tuđe pomoći osnovan samo do iznosa od 29.770,00 kn. Pri odmjeravanju pravične novčane naknade sud se, osim nalazom i mišljenjem vještaka, trebao voditi i ostalim okolnostima slučaja kao što su neugodnosti koje je tužiteljica trpjela tijekom liječenja, duljina trajanja liječenja, životna dob tužiteljice, okolnost da je bila izložena zračenjima i korištenje lijekova odnosno analgetika radi kupiranja bolova. Tvrdi da je neosnovano odbijen njezin tužbeni zahtjev u dijelu kojim traži zakonske zatezne kamate na iznos od 2.240,00 kn od 15. travnja 2017. do 3. siječnja 2020., jer je tuženiku u trenutku podnošenja odštetnog zahtjeva bila dostavljena sva medicinska dokumentacija i u tom trenutku su mu bili poznati opseg i visina imovinske štete. Neosnovano je odbijeno priznati joj trošak za sastav odštetnog zahtjeva jer se radi o izdatku nastalom u povodu postupka prema čl. 151. Zakona o parničnom postupku. Predlaže preinaku presude u pobijanom dijelu usvajanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti uz dosudu zatraženog parničnog troška, uvećanog za trošak žalbe i pristojbe na žalbu, a podredno ukidanje presude u pobijanom dijelu i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

5. Na žalbu tužiteljice nije odgovoreno.

6. Žalba tuženika je djelomično osnovana, dok žalba tužiteljice nije osnovana.

7. Sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.; dalje ZID ZPP), koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

7.1. Iako izvedene dokaze sud prosuđuje po slobodnom uvjerenju, dužan je stečeno uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje činjeničnu i pravnu osnovu, a što je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud i učinio. Stoga nije osnovan prigovor tuženika da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP.

7.2. Prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju u žalbi također upire tuženik, jer je izreka presude razumljiva, nije proturječna sama sebi i razlozima presude, u njoj su navedeni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama te se može ispitati.

7.3 Nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud po čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik kao osiguratelj od odgovornosti Z.h. d.d.-P. Z.c., naknadi štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 31.770,00 kn.

9. Na temelju činjeničnih utvrđenja:

- da među parničnim strankama nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, dok je sporna suodgovornost tužiteljice za nastanak štetnog događaja, osnova i visina tužbenog zahtjeva,

- da iz suglasnih iskaza svjedoka S. Lj. i tužiteljice proizlazi da je tužiteljici 1. siječnja 2017. u Z. propala noga u rupi na nogostupu, da joj je prijatelj pomogao da ustane i iako ju je jako boljelo nastavili su šetnju do G., da joj je kasnije tijekom dana noga natekla i nije se mogla na nju osloniti, pa je od prijateljice posudila štake, a sutradan je otišla na snimanje i na pregled u S.D. i kasnije na daljnje pretrage te je ustanovljeno da je došlo do puknuća prednjeg križnog ligamenta, meniska te ostalih ligamenata s unutrašnje strane koljena uz pomak tibije,

- da tužiteljica nije doprinijela nastanku štete jer ista kao pješak opravdano može očekivati da su ceste redovito održavane i sigurne za promet i kretanje te je nelogično i neživotno da prilikom hodanja gleda u pod kako bi izbjegla rupu na kolniku za koju bi opravdano mogla očekivati da je nema, pouzdajući se upravo u to da je cesta uredno održavana,

- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka doc. prim. dr. sc. P.P., specijalista opće kirurgije proizlazi da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila contusio genus dex – natučenje desnog koljena, rupturu lig. cruciati ant. art. genus dex. – puknuće prednje ukrižene sveze desnog koljenskog zgloba i ruptura menisci medialist art. genus dex. – puknuće medijalnoga meniska desnoga koljenskog zgloba. Vještak navodi da je provedeno ambulantno liječenje po kirurgu-traumatologu i ortopedu. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji, fizikalna terapija nije provedena. Po završetku liječenja, kod tužiteljice su zaostale opisane subjektivne tegobe i kliničkim vještačkim pregledom utvrđena palpacijska bolnost desnog koljenskog zgloba, intraartikulacijski izljev, valgusni instabilitet, pozitivan Lachmanov znak, kao i znak prednje ladice, hipotrofija natkoljenične muskulature i umanjena pokretljivost koljena blažeg stupnja. Bol jačeg intenziteta trajala je 3 dana, srednjeg jakog intenziteta 4 tjedna, slabijeg intenziteta 6 tjedana. Tzv. primarni strah (u trenutku ozljeđivanja i neposredne životne opasnosti) bio je intenzivan i kratkotrajan. Sekundarni strah (radi zadobivenih ozljeda i njihovih posljedica) jačeg intenziteta trajao je 1 dan, srednje jakog intenziteta 7 dana, slabijeg intenziteta 15 dana. Tzv. kasni strah radi zabrinutosti za ishod liječenja, trajao je 2 mjeseca. Smanjenje životne aktivnosti kod tužiteljice cijeni 15%, u kojem obimu će trpjeti duševne boli i morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu. Tuđa pomoć i njega tužiteljici je bila potreba 3 sata dnevno prva 4 tjedna po ozljeđivanju, potom 2 sata dnevno slijedeća 2 tjedna. Naruženosti nema,

- da je stabilizacija stanja tužiteljice postignuta kada je završeno liječenje, a to je nastupilo zadnjim pregledom koji je obavljen 15. ožujka 2017.,

prvostupanjski sud zaključuje da tuženikov prigovor suodgovornosti tužiteljice nije osnovan te da tužiteljici pripada pravična novčana naknada po kriteriju fizičkih bolova u iznosu od 15.000,00 kn, po kriteriju pretrpljenog straha u iznosu od 6.500,00 kn i po kriteriju duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti u iznosu od 18.000,00 kn, dakle po svim kriterijima iznos od 39.500,00 kn, a s naslova tuđe pomoći i njege iznos od 2.240,00 kn (112 sati po cijeni sata od 20,00 kn), dakle ukupno iznos od 41.740,00 kn, što umanjeno za nesporno plaćeni iznos od 11.970,00 kn iznosi 29.770,00 kn, od čega iznos od 27.770,00 kn za neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti, a iznos od 2.240,00 kn za imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege i u tom dijelu prihvatio tužbeni zahtjev, a istoga odbio za iznos od 2.000,00 kn sa kamatama od 15. travnja 2017. do isplate i zakonsku zateznu kamatu na iznos od 2.240,00 kn od 15. travnja 2017. do 3. siječnja 2022., imajući u vidu odredbe čl. 1045. st. 1. u vezi čl. 1094., čl. 1092. st. 1., čl. 19. st. 2. u vezi čl. 1046. te čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.; dalje ZOO).

10. Tuženik u žalbi tvrdi da bi primjerena naknada za štetu koju je tužiteljica pretrpjela iznosila ukupno 23.500,00 kn, odnosno iznos od 7.000,00 kn zbog bolova, iznos od 5.000,00 kn zbog straha, iznos od 9.260,00 kn zbog utvrđene smanjene životne aktivnosti te iznos od 2.240,00 kn s osnove pružene tuđe pomoći i njege, a s obzirom na to da je platio iznos od 11.970,00 kn te da će isplatiti daljnji iznos od 11.530,00 kn, pobija preostali iznos od 18.240,00 kn.

11. Imajući u vidu utvrđeni intenzitet i trajanje fizičkih bolova i straha, vrstu i lokalitet ozljeda te utvrđeni postotak smanjenja životne aktivnosti tužiteljice od 15%, pojavne oblike kroz koje se posljedice očituju te dob tužiteljice u vrijeme ozljeđivanja (rođena je 22. prosinca 1975.), tužiteljici bi pripadala pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u kumulativnom iznosu od 38.000,00 kn, što umanjeno za plaćeni iznos od 11.970,00 kn daje iznos od 26.030,00 kn.

12. Tužiteljica je u podnesku od 2. prosinca 2019. u tužbenom zahtjevu zatražila isplatu neimovinske štete od 22.030,00 kn (34.000,00 kn umanjeno za plaćeni iznos od 11.970,00 kn) te je podneskom od 17. lipnja 2020. na ime neimovinske štete zatražila isplatu iznosa od 29.530,00 kn (41.500,00 kn umanjeno za iznos od 11.970,00 kn), koja preinaka povećanjem tužbenog zahtjeva je dopuštena sukladno odredbi čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13. i 70/19.; dalje ZPP/19), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 2. ZID ZPP.

13. Međutim, pogrešan je stav prvostupanjskog suda da nije osnovan tuženikov prigovor zastare jer je tužba podnesena 1. kolovoza 2017., a štetni događaj se dogodio 1. siječnja 2017. pa je tužba podnesena unutar rokova propisanih čl. 230. ZOO.

13.1. Naime, iz odredaba čl. 191. st. 1. i 2. ZPP jasno proizlazi da se u slučaju povećanja postojećeg tužbenog zahtjeva radi o preinaci tužbe, a zastara u takvom slučaju u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva počinje teći od dana kada je tužba preinačena (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev-x 526/2018, Revr-1797/10-2 i Rev-x 424/11-2 i dr.).

13.2. S obzirom na to da je liječenje tužiteljice završeno 15. ožujka 2017., a tužiteljica je u podnesku od 17. lipnja 2020. povećala tužbeni zahtjev po osnovi neimovinske štete, to je u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva osnovan prigovor zastare jer je protekao trogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 230. st. 1. ZOO od saznanja tužiteljice za štetu i štetnika, odnosno od stabilizacije tužiteljičinog zdravstvenog stanja.

14. Kako je već kazano, tužiteljici je s osnove naknade štete za tuđu pomoć i njegu dosuđen iznos od 2.240,00 kn za utvrđeno trajanje od 112 sati po nespornoj cijeni sata od 20,00 kn, sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude (4. siječnja 2022.) do isplate. Tužiteljica smatra da je neosnovano odbijen tužbeni zahtjev za zatezne kamate na taj iznos od 15. travnja 2017., dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva do 3. siječnja 2020. jer je tuženiku u tom trenutku bila dostavljena sva medicinska dokumentacija i bili su mu poznati opseg i visina imovinske štete.

14.1. Prema odredbi čl. 1086. ZOO obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete, a u konkretnom slučaju tužiteljici su tuđu pomoć i njegu pružali ukućani pa se radi o tzv. nenovčanoj imovinskoj šteti čija se visina utvrđuje prema cijenama u vrijeme presuđenja, zbog čega i zatezna kamata na taj vid štete tužiteljici pripada od dana donošenja prvostupanjske presude (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-1963/13 od 20. siječnja 2016.), dakle od 4. siječnja 2022., a ne od dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva.

15. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužiteljice i djelomično žalbu tuženika i odlučiti kao u toč. I izreke ove presude, a na temelju čl. 373. toč. 3. ZPP djelomično preinačiti prvostupanjsku presudu i odlučiti kao u toč. II izreke ove presude.

16. S obzirom na to da je prvostupanjska presuda djelomično preinačena, trebalo je na temelju čl. 166. st. 2. ZPP odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka.

16.1. Imajući u vidu da je tužiteljica uspjela s osnovom u cijelosti, a s visinom 70 %, njezin uspjeh u ovoj parnici je u omjeru od 85 % te joj treba dosuditi trošak u skladu s odredbama čl. 154. st. 2. ZPP/19, koji se primjenjuje na temelju čl. 117. st. 3. ZID ZPP i čl. 155. ZPP.

16.2. Ukupni troškovi zastupanja tužiteljice sastoje se od po 100 bodova za sastav odštetnog zahtjeva, tužbe, očitovanja na odgovor na tužbu, obrazloženih podnesaka od 2. prosinca 2019., 28. siječnja 2020. i 15. veljače 2021., zastupanje na ročištima 22. studenoga 2017., 2. travnja 2019., 17. lipnja 2020. i 2. prosinca 2021. te po 25 bodova za sastav podnesaka od 28. rujna 2020., 18. siječnja i 15. lipnja 2021. te pristup na ročište 5. prosinca 2018., što je ukupno 1100 bodova koji pomnoženi s vrijednošću boda i uvećani za PDV od 25 % daju ukupni trošak zastupanja tužiteljice od 13.750,00 kn.

16.3. Razmjernom trošku zastupanja od 11.687,50 kn (70 % od 13.750,00 kn) treba pribrojiti nužne troškove sudske pristojbe na tužbu od 400,00 kn i na presudu od 668,00 kn te trošak medicinskog vještačenja od 1.100,00 kn i predujma za sudskog dostavljača od 117,20 kn, tako da tuženiku treba naložiti da tužiteljici nadoknadi trošak postupka u iznosu od 13.972,70 kn.

16.4. Stoga je o troškovima postupka odlučeno kao u toč. I i II izreke ove presude.

17. S obzirom na to da je tuženik sa žalbom protiv prvostupanjske presude uspio u omjeru od 41 %, tužiteljici je trebalo naložiti da mu nadoknadi razmjeran trošak žalbe protiv presude u iznosu od 106,79 eura/804,62 kn (41 % od 1.962,50 kn), zbog čega je odlučeno kao u toč. III izreke.

18. Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu jer taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP) te je odlučeno kao u toč. IV izreke.

19. Prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena u nepobijanom dijelu u toč. I. izreke kojim je tuženiku naloženo da tužiteljici isplati iznos od 11.530,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

 

 

U Zadru 29. studenoga 2023.

 

 

Predsjednica vijeća

 

Blanka Pervan