1

Poslovni broj Gž-1296/2022

 

 

Poslovni broj Gž-1296/2022

 

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Svjetlane Pražić kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja i člana vijeća Filke Pejković te Kristine Vukelić Aničić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C.-E., S.L., OIB: ..., B., Kraljevina Španjolska, kojega zastupaju punomoćnici, odvjetnici u odvjetničkom društvu N. i P. d.o.o., Z., protiv tuženika G. S., OIB: ..., V., kojega zastupa punomoćnik T. B., odvjetnik u O., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Povrv-43/2021 od 14. lipnja 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 29. studenog 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Povrv-43/2021 od 14. lipnja 2022. godine u točki I., IV. i V. izreke

 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnoga bilježnika M. K. iz Ž., poslovni broj Ovrv-503/2020 od 29. prosinca 2020., u dijelu kojim se nalaže tuženiku G. S., OIB: ..., V., da isplati tužitelju C.-E., S.L., OIB: ..., novčani iznos od 1.327,23 eur/10.000,00 kn uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku na pojedinačne iznose, sve u roku od 15 dana. Točkom II. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnoga bilježnika M. K. iz Ž., poslovni broj Ovrv-503/2020 od 29. prosinca 2020., u dijelu kojim se nalaže tuženiku G. S., OIB: ..., V., da isplati tužitelju C.-E., S.L., OIB: ..., novčani iznos od 265,45 eur/2.000,00 kn te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen. Točkom III. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnoga bilježnika M. K. iz Ž., poslovni broj Ovrv-503/2020 od 29. prosinca 2020., u dijelu kojim se nalaže tuženiku G. S., OIB: ..., V., da naknadi tužitelju C.-E., S.L., OIB: ..., novčani iznos od 60,39 eur/455,00 kn na ime nastalih i predvidivih troškova ovršnog postupka te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen. Točkom IV. izreke naloženo je tuženiku G. S. naknaditi trošak parničnog postupka tužitelju u iznosu od 256,61 eur/1.933,43 kn u roku od 15 dana. Točkom V. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka.

 

2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači odnosno podredno da se ista ukine sve uz dosudu troška žalbenog postupka tuženiku.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

             

5. Predmet spora je tražbina tužitelja prema tuženiku s naslova ugovora o zajmu u ukupnom iznosu od 2.256,29 eur/ 17.000,00 kn, a što tužitelj temelji na čl. 293. st. 1. i čl. 499. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11 78/15, 29/18 – dalje ZOO).

 

6. Ocjenom provedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

 

- da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o zajmu te da je tužitelj kao zajmodavac isplatio tužitelju kao zajmoprimcu iznos od 1.327,23 eur/10.000,00 kn umanjen za troškove obrade zahtjeva zajma u iznosu od 19,91 eur/150,00 kn dana 14. kolovoza 2020. godine,

 

- da tuženik ne tvrdi niti ne dokazuje da je vratio tužitelju pozajmljeni iznos glavnice u ugovorenom roku od 180 dana,

 

- da je tužitelj temeljem odredbe čl. 1.5. ugovora o zajmu jednostrano otkazao predmetni ugovor dana 30. rujna 2020. nakon što tuženik nije podmirio prvi anuitet u iznosu od 3.670,00 kn/487,09 eur, čime je cjelokupni iznos glavnice dospio danom otkaza ugovora,

 

- da su djelomično ništetne odredbe 1.2. i 1.4. ugovora o zajmu – ES-20-46007 budući da je istima propisano plaćanje pristojbe u iznosu od 929,06 eur/7.000,00 kn, a za koju sud navodi da se sadržajno radi o kamati, a koja odredba zbog visine od 70% glavnice kredita uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tuženika kao potrošača, o kojoj se odredbi nije pojedinačno pregovaralo i tuženik kao potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, sukladno čl. 49. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 41/14, 110/15 i 14/19, dalje ZZP), slijedom čega se radi o nepoštenoj odredbi koje su temeljem čl. 55. st. 1. ništetne, a na koju ništetnost sud pazi tijekom cjelokupnog postupka po službenoj dužnosti te da ništetne odredbe ne proizvode pravne učinke.

             

7. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je utvrdio djelomičnu osnovanost tužbenog zahtjeva, dok je visinu i dospijeće istoga utvrđeno na temelju izvedenih dokaza te je obvezao tuženika na plaćanje iznosa od 1.327,23 eur/10.000,00 kn uvećano za zakonske zatezne kamate što prvostupanjski sud temelji na čl. 183. st. 1. ZOO-a, dok odluku o trošku temelji na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a utvrdivši da je tužitelj u predmetnoj parnici uspio 66,67% slijedom čega mu je dosuđen parnični trošak u iznosu od 256,61 eur/1.933,43 kn. Tuženiku je odbijen zahtjev za naknadom troškova parničnih troškova budući da je u parnici uspio ukupno 33,33 % za koji iznos je umanjen postotak uspjeha tužitelja u parnici.

 

8. Sud prvog stupnja je pravilno primijenio odredbu čl. 499. st. 1. ZOO-a kada je utvrdio da su stranke zaključile ugovor o zajmu u iznosu od 1.327,23 eur/10.000,00 kn koji iznos tuženik kao zajmoprimac nije vratio u ugovorenom roku. Stoga pravilno primijenjuje odredbu čl. 451. st. 3. ZPP-a kada je djelomično održao na snazi platni nalog za iznos 1.327,23 eur/10.000,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća do isplate.

 

9. Neosnovani su žalbeni navodi u kojima tuženik ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka, posebno na povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, budući da je pobijana presuda jasna, nije proturječna sama sebi i razlozima presude, dok su razlozi o odlučnim činjenicama jasni i neproturječni.

 

10. Neosnovani su i žalbeni navodi kojima tuženik ukazuje na pogrešnu primjenu čl. 53. ZZP-a, budući da je prvostupanjski sud jasno naveo odlučne razloge i činjenice te pravilno primijenio navedenu odredbu utvrdivši da su odredbe čl. 1.2. i čl. 1.4. ugovora o zajmu nepoštene, a samim time i ništetne.

 

11. Nejasno tuženik ukazuje na okolnost u kojem je tužitelj naveo da je tuženik dužan platiti i pristojbu, budući da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su sadržajno i okolnosno tim nazivom naznačene kamate, a za koje je prvostupanjski sud utvrdio da su nepoštene i ništetne te ne proizvode pravni učinak pa je stoga pravilno primijenio odredbu čl. 451. st. 3. ZPP-a kada je citirani platni nalog ukinuo za 265,45 eur/2.000,00 kn uvećano za zakonske zatezne kamate.

 

12. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud odmjerio nastali trošak, sukladno uspjehu u parnici. Naime, odredbom čl. 154. st. ZPP-a propisano je u slučaju ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

 

13. Obzirom da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postotak uspjeha u parnici, u kojoj je tužitelj uspio u 66,67%, to je neosnovan žalbeni navod da je tuženiku trebalo razmjerno dosuditi trošak parničnog postupka.

 

14. Slijedom obrazloženog, žalbu tuženika kao neosnovanu je trebalo odbiti i presudu suda prvog stupnja u potvrditi, pa je stoga primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke ove presude. Presuda suda prvog stupnja u nepobijanom dijelu u točki II. i III. izreke ostaje neizmijenjena.

 

15. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka budući da nije uspio u žalbenom postupku, pa je primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

 

 

U Rijeci, 29. studenog 2023.

 

 

Predsjednik vijeća:

Svjetlana Pražić, v.r.