Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4701/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sanji Joka Umićević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, kojeg zastupa punomoćnik Đorđe Malešević, odvjetnik u Šibeniku, protiv tuženika ZV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Darko Varnica, odvjetnik u Kaštel Kambelovcu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Povrv-12/2022-15 od 24. srpnja 2024., dana 1. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika ZV kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Povrv-12/2022-15 od 24. srpnja 2024. u točki I. i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika ZV za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 171,44 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Zrinka Milić Štrkalj iz Splita, poslovni broj Ovrv-835/2021 od 1.listopada 2021. u dijelu u kojem se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 33,92 eura (255,58 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 25.kolovoza 2021. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanjem za tri postotna poena, a od 1.1.2023. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, kao i za troškove ovršnog postupka u iznosu od 16,59 eura (125,00 kn) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve to u roku od 8 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Zrinka Milić Štrkalj iz Splita, poslovni broj Ovrv-835/2021 od 1.listopada 2021. u dijelu koji se odnosi na troškove ovrhe, te se odbija tužbeni zahtjev za iznos od 33,18 eura (250,00 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate.

III. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 138,27 eura, u roku od 8 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude u točki I. i III. izreke žali se tuženik, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Tuženik ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, pozivajući se na odredbe materijalnopravnih propisa koji više nisu na snazi. Nadalje, tuženik ističe kako je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, budući da vjerodostojna isprava na kojoj tužitelj temelji svoje potraživanje snagu snagu javnih isprava. Radi navedenog, priložene isprave adekvatno ne dokazuju osnovu i visinu potraživanja koje tužitelj ima prema tuženiku kao i postojanje ugovornog odnosa između tužitelja i tuženika. Tuženik smatra da je tužitelj, nakon podnošenja prigovora tuženika, trebao dostaviti druge dokaze (npr. ugovor, zemljišnoknjižni izvadak), ali je tužitelj to propustio učiniti. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud nije imao uporišta za utvrditi odlučnu činjenicu postojanja ugovornog odnosa između tužitelja i tuženika, a samim time nije dokazana osnova ni visina prihvaćenog tužbenog zahtjeva. Naposljetku, tuženik ističe da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da je izreka presude nerazumljiva i proturječi sama sebi te da nema razloga o odlučnim činjenicama. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda, podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 171,44 EUR.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženika.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu tražbine u iznosu od 33,92 EUR na ime nepodmirenih računa za uslugu isporučene električne energije, točnije nepodmirenih mjesečnih novčanih obveza koji se temelje na prosječnoj mjesečnoj potrošnji električne energije za prethodno razdbolje, a koje obveze se odnose na razdoblje od srpnja 2020. godine do srpnja 2021. godine (13 mjesečnih obveza) za obračunsko mjesto na adresi [adresa], šifra krajnjeg kupca: 1001247105, obračunsko mjesto broj: 1506183972, kategorija potrošnje: kućanstvo.

6. U ovom se predmetu radi o postupku u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave - izvatka iz poslovnih knjiga, a koji predstavlja takvu ispravu na temelju odredbe čl. 31. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, dalje u tekstu: OZ), nastavljenom kao u povodu prigovora protiv platnog naloga u smislu odredbe čl. 58. st. 3. OZ.

6.1. Naime, predmetni postupak je pokrenut podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, a na temelju kojeg prijedloga je Javni bilježnik Zrinka Milić-Štrkalj donio rješenje o ovrsi. Nakon što je ovršenik, tj. tuženik podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi, predmetni je postupak potom nastavljen kao parnični postupak za izdavanje platnog naloga, sve u smislu čl. 58. st. 3. OZ-a.

7. Predmetni postupak predstavlja spor male vrijednosti, budući da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR, sukladno članku 458. stavku 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje u tekstu: ZPP), a takav se postupak provodi i u povodu prigovora protiv platnog naloga, sukladno članku 460. ZPP-a.

8. Prema odredbi čl. 467. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a, tako da žalbeni navodi, kojima se sadržajno upire na žalbeni navod pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, nisu predmet razmatranja u postupku pred drugostupanjskim sudom.

9. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

10. Suprotno žalbenim navodima tuženika, nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama.

11. U predmetnom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da tužitelj isporučuje električnu energiju na adresi [adresa] u [adresa]

- da je tuženik, u evidencijama tužitelja, zaveden kao krajnji kupac na navedenoj adresi pod šifrom krajnjeg kupca: 1001247105, obračunsko mjesto broj: 1506183972, kategorija potrošnje: kućanstvo

- da se utuženi iznos odnosi na mjesečne obveze u razdoblju od srpnja 2020. godine do srpnja 2021. godine, a koje obveze se određuju na temelju procijenjene potrošnje, a koja procjena se određuje temeljem podataka o očitanju potrošnje električne energije iz prethodnog razdoblja

- da je tuženik krajnji kupac s polugodišnjim obračunskim razdobljem

- da tuženik nije obavijestio tužitelja o promjeni prava vlasništva na nekretnini na adresi [adresa] u [adresa]

- da utuženo potraživanje nije podmireno

12. Valja istaknuti da tuženik osnovano upućuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

12.1. Naime, prvostupanjski sud se poziva na odredbe Zakona o energiji ("Narodne novine" broj: 68/2001, 177/2004, 76/2007, 152/2008, 127/2010, 125/2011, 120/2012), a koji nije na snazi od 8. studenog 2012. Trenutno važeći Zakon o energiji ("Narodne novine" broj: 120/2012, 14/2014, 95/2015, 102/2015, 68/2018) se također ne primjenjuje u ovom predmetu, budući da je člankom 1. stavkom 2. toga Zakona izričito propisano kako se pitanja vezana za područje električne energije uređuju posebnim zakonom. S obzirom da se ovaj predmet odnosi na isporuku električne energije u razdoblju od srpnja 2020. do srpnja 2021., primjenjuje se Zakon o tržištu električne energije ("Narodne novine" broj: 22/2013, 95/2015, 102/2015, 68/2018, 52/2019, 111/2021, dalje u tekstu: ZTEE).

12.2. Članak 59. ZTEE-a upućuje na to da odnose krajnjih kupaca i opskrbljivača električnom energijom dodatno razrađuju Opći uvjeti za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom. U utuženom razdoblju su bili na snazi Opći uvjeti za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom ("Narodne novine" broj: 104/2020, 80/2021 – dalje u tekstu: Opći uvjeti 2020.). Međutim, prvostupanjski sud se pravilno pozvao na članak 30. prethodno važećih Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom ("Narodne novine" broj: 85/2015, 49/2020, 104/2020 – dalje u tekstu: Opći uvjeti 2015.), a koji je bio na snazi sve do 1. kolovoza 2021., dakle za vrijeme utuženog razdoblja.

12.3. Neovisno što je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, i to na način da se pozvao na odredbe Zakona o energiji, a ne na odredbe ZTEE-a, prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, pravilnom primjenom materijalnog prava je trebalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu.

13. Sukladno čl. 61. st. 2. ZTEE-a, krajnji kupac dužan je plaćati električnu energiju, sukladno ugovorenim i reguliranim uvjetima.

14. Sukladno čl. 64. st. 1. Općih uvjeta 2020., za krajnjeg kupca s polugodišnjim obračunskim razdobljem predviđenu potrošnju za buduće polugodišnje obračunsko razdoblje određuje operator distribucijskog sustava, u tekućem polugodišnjem obračunskom razdoblju uzimajući u obzir potrošnju iz prethodnog polugodišnjeg obračunskog razdoblja, u skladu s pravilima primjene nadomjesnih krivulja opterećenja.

15. Sukladno čl. 65. Općih uvjeta 2020., na temelju mjesečne potrošnje iz članka 64. Općih uvjeta opskrbljivač određuje iznos mjesečne novčane obveze za prvih pet mjeseci obračunskog razdoblja.

16. Dakle, u smislu navedenih odredbi, krajnji kupac s polugodišnjim obračunskim razdobljem je dužan plaćati iznose mjesečnih novčanih obveza, a koje se određuju sukladno potrošnji u prethodnom razdoblju.

17. Tuženik u žalbi i tijekom postupka osporava da je vlasnik nekretnine na koju se odnose mjesečne novčane obveze previđene potrošnje električne energije u utuženom razdoblju. Drugim riječima, tuženik osporava svojstvo krajnjeg kupca, tj. sporna je pasivna legitimacija tuženika. Pritom tuženik ističe da tužitelj uopće nije dokazao da je tuženik krajnji kupac temeljem isprava koje se nalaze u spisu.

18. Međutim, utuženi računi glase na tuženika te je isti zaveden u evidencijama tužitelja kao krajnji kupac, a radi čega je prigovor pasivne legitimacije neosnovan.

19. U slučaju kada evidentirani krajnji kupac nije vlasnik nekretnine za koju se isporučuje električna energija, evidentirani krajnji kupac je u obvezi u roku od 30 dana od dana promjene vlasništva obavijestiti operatora sustava i opskrbljivača o nastaloj promjeni te podnijeti operatoru sustava zahtjev za raskid ugovora o korištenju mreže i opskrbljivaču zahtjev za raskid ugovora o opskrbi krajnjeg kupca, a novi vlasnik dužan je u istom roku podnijeti zahtjev za sklapanje novih ugovora, uz predočenje odgovarajuće isprave o promjeni vlasništva, sukladno čl. 30. st. 1. Općih uvjeta 2015., a na koje se ispravno pozvao i prvostupanjski sud. Pritom valja nadodati da tužitelj nije ovlašten samoinicijativno mijenjati podatke o korisnicima usluga u svojim evidencijama, već na zahtjev svojih korisnika.

20. Žalbeni navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenicu da su tužitelj i tuženik bili u ugovornom odnosu u utuženom razdoblju ne mogu biti predmetom razmatranja ovog suda, budući da se radi o žalbenom razlogu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog kojeg razloga se u sporu male vrijednosti ne može izjaviti žalba. Međutim, sud drugog stupnja ukazuje, pritom ne ulazeći u pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja o ugovornom odnosu parničnih stranaka, da je tuženik u spis dostavio Zahtjev za raskid ugovora o korištenju mreže na obračunskom mjestu na adresi [adresa], a koji Zahtjev je podnesen dana 23. lipnja 2023., tj. nakon utuženog razdoblja (list 63 – 64 spisa).

21. Zbog navedenoga se žalbeni navodi tuženika ne mogu prihvatiti.

22. S obzirom na to da je prvostupanjski sud utvrdio kako se, za vrijeme utuženog razdoblja, u evidenciji tužitelja kao krajnji kupac električne energije vodio tuženik, zatim da tužitelj nije bio obaviješten o promjeni koja bi utjecala na međusobne ugovorne odnose između njega i tuženika te da tuženik nije platio dospjele iznose mjesečnih novčanih obveza, pravilno je prvostupanjski sud obvezao tuženika na isplatu iznosa od 33,92 EUR, zajedno s zateznom kamatom, sukladno čl. 4., čl. 9., čl. 29. st. 1. i 2., čl. 65., čl. 183. st. 1. i čl. 342. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje: ZOO), te sukladno čl. 61. st. 2. ZTEE-a, čl. 64. st. 1. i čl. 65. Općih uvjeta 2020.

23. Ponavlja se kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe Zakona o energiji, a ne odredbe ZTEE-a, međutim, pravilnom primjenom materijalnog prava je trebalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu.

24. S obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio spor, odluka o trošku, sadržana u točki III. izreke prvostupanjske presude, donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st.1. ZPP.

25. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 2. ZPP-a, odlučiti kao u točki I. izreke drugostupanjske presude.

26. Sukladno čl. 166. st. 1. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tuženika za naknadu troška nastalog povodom njegove žalbe. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka, budući da sa žalbom nije uspio (točka II. izreke drugostupanjske presude).

U Zagrebu, 1. rujna 2025.

Sutkinja:

Sanja Joka Umićević