Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3581/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu po sucu toga suda Tomislavu Aralici, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Erste Card Club d.o.o. za financijsko posredovanje i usluge, OIB: 85941596441, Zagreb, Ulica Frane Folnegovića 6, kojeg zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Hanžeković i partneri u Zagrebu, protiv tuženika ČT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Miroslava Turnšek, odvjetnica iz Rijeke, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2011/21-27 od 26. travnja 2023., dana 1. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja kao osnovana, ukida se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2011/21-27 od 26. travnja 2023. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na daljnji postupak.

II. O troškovima povodom pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem suđeno je:

" I Smatra se da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena.

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 933,21 eur1/7.031,25 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. travnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv navedenog rješenja žali se tužitelj zbog bitne povrede odredba parničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. t. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) predlažući da se pobijano rješenje ukine.

3. Žalba je osnovana.

4. Pošavši od utvrđenja da na ročište zakazano za 19. travnja 2023. nije pristupio uredno pozvani tužitelj, a podneskom od 3. travnja 2023. isti ispričava nedolazak na navedeno ročište bez navođenja bilo kakvih razloga za ne pristup na naprijed navedeno ročište te ujedno predlaže da se daljnja ročišta održavaju u njegovoj odsutnosti pa kako na isto ročište nije pristupio tužitelj, a punomoćnik tuženika je izjavio da se odbija upustiti u raspravljanje sud prvog stupnja odlučio je primjenom odredbe čl. 295. st. 2. ZPP-a kao u izreci pobijanog rješenja.

5. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda ne može se prihvatiti.

6. Naime, navedenim podneskom tužitelj je ujedno izvijestio prvostupanjski sud o činjenici da je utuženu tražbinu ustupio novom vjerovniku Svea Ekonomi d.o.o. te da je suglasan da taj novi vjerovnik stupi u parnicu kao umješač na strani tužitelja i održava procesnu aktivnost nakon njega. Ujedno je novi vjerovnik podneskom od 4. travnja 2023. dao izjavu o stupanju u parnicu u svojstvu umješača na strani tužitelja, pristupio na ročište 19. travnja 2023. i predložio provedbu financijskog vještačenja.

7. Iz stanja spisa proizlazi kako prvostupanjski sud nije rješenjem odbio sudjelovanje umješča na strani tužitelja pa stoga radnje poduzete od strane umješača (novog vjerovnika) imaju adekvatan procesni učinak.

8. Kada je na navedeno ročište pristupio umješač na strani tužitelja te kada je na tom ročištu bio suglasan sa prijedlogom odsutnog tužitelja da se provede glavna rasprava, onda je on evidentno očitovao volju da se upusti u raspravljanje. Ta parnična radnja umješača na strani tužitelja ima pravni učinak i za tužitelja jer dakle nije u suprotnosti s njegovim radnjama (čl. 208. st. 4. ZPP-a). Tj. pristupanje umješača na strani tužitelja na ročište za glavnu raspravu i očitovanje volje da se upusti u raspravljanje ima učinak kao i da se tužitelj odazvao na to ročište te da se upustio u raspravljanje. Navedenim radnjama umješača na strani tužitelja ne samo da je on štitio interese tužitelja već i vlastite interese obzirom na posljedice intervencijskog efekta moguće pravomoćne presude (čl. 208.a st. 1. ZPP-a). Stoga u datoj situaciji nije bilo mjesta primjeni odredbe čl. 295. st. 2. ZPP-a.

9. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 380. t. 3. ZPP-a odlučiti kao pod t. I. izreke ovog rješenja.

10. Odluka o troškovima povodom pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku pa je stoga primjenom odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a valjalo odlučiti kao pod t. II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

U Zagrebu, 1. rujna 2025.

S u d a c:

Tomislav Aralica