REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8/I,52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-1123/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić, kao predsjednika vijeća, Biljane Bojanić, kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Kristine Pavičić-Sirotić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari ZJ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ivani Brkić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika: 1. ZJV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]. PJ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Željku Županiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-608/2021-38 od 25. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 01. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-608/2021-38 od 25. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ZJ kojim zahtijeva nalaganje tuženicima da mu predaju u posjed parkirno mjesto površine 4,50 m[2] , oznake P2 na zk.č.br.3931/1 k. o. [katastarska općina], upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], a prikazano u diobnom nacrtu koji se nalazi u zbirci isprava zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Z-1067/02, slobodno od svih predmeta i naknade trošak parničnog postupka u roku 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju ZJ naknaditi trošak parničnog postupka I tuženiku ZJV i II tuženiku PJ u svoti od 1.766,13 eura u roku 15 dana."

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom, tu presudu pobija tužitelj zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredbi postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbom, u bitnome, navodi da je tužitelj kupio i u zemljišnim knjigama izvršio uknjižbu prava vlasništva između ostalog i na parkirnom mjestu oznake P2 na zk. č. br. 3931/1 k. o. [katastarska općina], te je navedeno parkirno mjesto upisano u zemljišne knjige istog suda, koji je donio ovu pobijanu presudu i to temeljem diobnog nacrta koji se nalazi u zbirci isprava Z-1067/02 istog suda, dok da sve navedeno pobijanom presudom ne predstavlja dovoljno za pružanje zaštite jednoj od ustavnopravnih vrijednosti – prava vlasništva. Uz svu nelogičnost zaključivanja prvostupanjskog suda, isto je i protivno dokazima provedenim u postupku i suprotno ispravama koje prileže spisu. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka, na kojima sud temelji pobijanu odluku, proizlazi da je projektirano prvotno stanje parkirališta na diobnom nacrtu a koje je i provedeno u zemljišnoj knjizi različito od sadašnjeg stanja na terenu, gdje se projektirano parkiralište P2 (tužiteljevo parkirno mjesto) nalazi u cijelosti na dijelu sadašnjeg parkirališta P4 i A a koje su zauzeli tuženici. Što je to neodređeno, tužitelju doista nije vidljivo. Tužitelj je u provedenom postupku ispunio zakonske pretpostavke iz čl. 162. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i dokazao da stvar koju zahtijeva je njegovo vlasništvo jer je tako upisano u zemljišnu knjigu i nalazi se u tuženikovu posjedu.

2.1. Žalbeni je prijedlog preinačenje pobijane presude i prihvaćanje tužbenog zahtjeva, podredno ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP).

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjeva tužitelja kao vlasnika dijela etažnog vlasništva dvosobnog stana u prizemlju površine 34,71 m[2] s pripadajućim parkirnim mjestom površine 4,50 m[2] oznake P2 upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kojom traži da se naloži tuženicima predaja u posjed parkirnog mjesta površine 4,50 m[2] navedene oznake P2.

7. Prvostupanjski sud je odbio tako postavljeni tužbeni zahtjev, time da je i utvrdio da tužitelj ima pravo zahtijevati predaju u posjed svojeg parkirnog mjesta bez obzira što povremeno boravi u [adresa], što nije odlučno za posjed, budući je kupio parkirno mjesto i ima pravo ostvarivati posjed istog, kako i kada mu odgovara, dok da 2. tuženik nije dokazao postojanje nekog svojeg prava kojega ovlašćuje na posjed tog tužiteljevog parkirnog mjesta sukladno odredbi čl. 163. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje ZV), s time i da je tužbeni zahtjev odbijen sukladno čl. 162. st. 1. ZV-a obzirom nije vještačenjem bilo moguće utvrditi stvarni opseg tog parkirnog mjesta na diobnom nacrtu označenog kao P2 i njegov točan položaj u naravi, dok je i vještak naveo, da je to parkirno mjesto P2 iz diobnog nacrta samo pretežito na sadašnjem mjestu oznake P4A a to isto nije moglo biti utvrđeno očevidom, kao ni iskazima svjedoka i stranaka, dok se tužbeni zahtjev zasniva na diobnom nacrtu koji je vještačenjem utvrđen kao neprecizan, dok on mora biti određen a ovdje nije odrediv, te je i u odnosu na 1. tuženicu odbijen kao nedokazan jer iz svih dokaza ne proizlazi da bi bilo što iscrtavala glede parkirnih mjesta u dvorištu ove zgrade ili držala svoje vozilo na parkirnom mjestu P4A, niti postavila zapreke za parkiranje sa lokotima na tim mjestima, kao što i tužitelj nije dokazao da ona posjeduje njegovo parkirno mjesto.

8. Takva je odluka prvostupanjskog suda pravilna i zakonita.

9. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka obzirom da i tužitelj se posebno ne poziva koja je to bitna povreda počinjena, obzirom da je i u okviru čl. 365. st. 2. ZPP-a u odnosu na koje bitne povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti te povrede iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a nisu počinjene, pa nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka. U ovom postupku ni materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

10. Prvostupanjski sud je nakon dovoljne raspravljenosti u ovoj pravnoj stvari utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

-da je vještak mjernik u svojem nalazu od 22. prosinca 2021. utvrdio da se sporno parkirno mjesto oznake P2 nalazi na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koje odgovara kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], te je zatečeno stanje toga parkirnog mjesta označeno sivom bojom u prijašnjem stanju, što je suprotno s tužiteljevim iskazom na očevidu, prema kojem da je parkirao na sadašnjem parkirnom mjestu oznake P4A, te da je projektirano prvo stanje parkirališta na diobnom nacrtu približnog mjerila 1:1000 bez oznake dimenzija i površine parkirališta, različito od sadašnjeg stanja na terenu, gdje se projektirano parkiralište P2 nalazi na dijelu sadašnjeg parkirališta P4A;

-da je na provedenom očevidu tužitelj pokazao parkirno mjesto oznake P4A gdje se ranije parkirao od izbrisane ranije linije oznake bijelom crtom na sadašnjem parkirnom mjestu oznake P2, a tuženici su pokazali da su parkirna mjesta P4A, P4B i P6E njihova, a parkirno mjesto sadašnjih oznaka P2 tužiteljevo, te da su ga još proširili i utvrđeno da je na novo označenom parkirnom mjestu P2 parkirano vozilo tužitelja a na pokazanim mjestima tuženika su parkirana njihova vozila;

-da je iz nalaza i mišljenje geodetskog vještaka dipl. ing. Damira Popovića navedeno, da je bijelom bojom označeno u sadašnjem stanju stanje parkirališta P2 približno srednjih dimenzija 5,47 x 2,91 m površine 15,88 m[2] istočno uz objekat [adresa], a da je projektirano prvotno stanje parkirališta različito od sadašnjeg gdje se projektirano parkiralište P2 nalazilo na dijelu sadašnjeg P4A;

-da je u odnosu na dopunu nalaza kojim je naložio utvrditi osnovnom zbirke isprava u zemljišnoj knjizi gdje bi se početno nalazilo tužiteljevo parkirališno mjesto imenovani vještak je uvidom u etažni elaborat potvrđen i ovjeren od Gradskog ureda za prostorno uređenje, čiji je sastavni dio Međuvlasnički sporazum naveo, da je prikaz parkirnih mjesta Diobenog ugovora koji određuje približnu grafiku smještanja parkirnih mjesta mišljenja, da je isti napravljen samo da zadovolji urbanističku formu dodjele parkirnih mjesta stanovima unutar etažnog elaborata, da nema matematičkih elemenata za točno pozicioniranje parkirališta, čime ispada da se parkirno mjesto P2 nalazi na današnjem označenom parkirnom mjestu P4 u naravi a parkirna mjesta P4 i P6 da se nalaze nastavno vezana na jugo-istočni produženi dio parkirnog mjesta P2, s time da grafički dio diobenog nacrta R.N. 2263/99 k. o. [katastarska općina] čija je inače svrha usklađenje zemljišne knjige sa katastrom po pitanju površine i oblika parcele, iskorišten za drugu svrhu – grafički približni prikaz položaja parkirnih mjesta ali bez potrebnih preciznih geodetskih elemenata utvrđenja istih u naravi, pa stoga da se ne može ni precizno odrediti gdje bi prvotno trebalo biti u naravi parkirno mjesto P2 od 4,5 m[2] , osim kako je navedeno gore prema obračunska reducirana površina 4,5 m iz etažnog elaborata predstavlja stvarnu dimenziju parkirališta 3x6 m odnosno površina P2 u naravi je 18 m[2] ;

-da prema iskazu LJ proizlazi da 10-ak godina živi u predmetnoj zgradi [adresa] u tom stanu i iz viđenja zna da je tužitelj parkirao svoje vozilo raznih marki iza same stambene zgrade i to ukoso od stražnjeg zida te zgrade, a da stanar RJ koji je i predstavnik suvlasnika koristio tri parkirna mjesta u dvorištu od kojih je jedno dugačko te se računa kao 4 m a tuženici su koristili dva mjesta i sva su ta parkirna mjesta bila zacrtana i obilježena rednim brojem, a nije mu poznato koji je bio tužiteljev redni broj, budući nije suvlasnik i ne zna što je tko kupio od suvlasnika od tih parkirnih mjesta, a prije nekoliko godina da je vidio susjeda RJ kako je ponovno zacrtavao parkirna mjesta u dvorištu stambene zgrade a na upit zašto to čini, on je odgovorio da je to zbog legalizacije i tako je tužiteljevo parkirno mjesto pomaknuto tik uz zgradu tj. stražnji zid i to vodoravno s tim zidom;

-da je svjedok ĆJ i naveo da je od 2008. godine živio u zgradi a prije nekih dvije godine, možda i više, tamo ne živi, da je vidio kako je tužitelj parkirao svoje vozilo iza stambene zgrade malo ukoso tj. ulijevo kada se dolazi kolnim prilazom, te da je sve započelo kada je suvlasnik RJ koji je predstavnik suvlasnika htio proširiti svoj stan na vrhu zgrade sa čime su se suglasili i ustanovilo da zgrada ima samo građevinsku dozvolu i da nije građena po njoj, nema ni uporabnu dozvolu, te su sve morali uskladiti sa zakonom i ponovno mjeriti sve stanove, to je radio arhitektonski ured koji je i rekao da treba promijeniti parkirališna mjesta kakva su bila do tada, tako da je njegovo parkirališno mjesto pomaknuto niže od onoga kakvo je bilo ranije a tužiteljevo parkirališno mjesto nije bilo onakvo kako je opisao, već je sada uza zid zgrade vodoravno sa zidom a blizu tog novog parkirališnog mjesta je i hidrant, dok samo iscrtavanje novih parkirališnih mjesta nije vidio jer nije bio doma a sve je to vodio arhitektonski ured;

-da prema iskazu svjedoka RJ proizlazi, da je dvorište zgrade bilo betonirano i postojala su parkirališna mjesta ali je sve to bilo neadekvatno u dokumentaciji i ta mjesta nisu bila obilježena, da tužitelj nije uglavnom živio u tom stanu u zgradi koji je kupio, već je dolazio par puta godišnje na par dana a da je prije 10-12 godina doveo neke ljude da iscrtaju parkirališna mjesta, te su to i učinili pa je tužitelj parkirao na iscrtano mjesto iza kuće i to na istom mjestu kao i danas, zatim je počeo postupak legalizacije te arhitektonski biro napravio elaborat koji je predložio ostalim suvlasnicima da ga dopune nekim crtežom za parkirališna mjesta kako bi to napokon sredili, te je ispalo da tuženici i on tj. njegova supruga imaju jedno parkirališno mjesto manje i pristali su na to a tužitelju je pripalo parkirališno mjesto iza zgrade gdje se parkira i sada i površine je 18 m[2] ;

-da prema iskazu svjedoka PJV proizlazi i da je vlasnica najvećeg stana, imala je preko 84 m[2] mjesta za parkiranje u dvorištu tj. četiri i pol parkirna mjesta a sada imaju četiri mjesta nakon iscrtavanja, čime su tuženici imali 60 m[2] parkirnog mjesta, tj. tri i pol parkirna mjesta, a sada imaju tri, da je tužitelj uvijek parkirao iza zgrade na istom mjestu, da u početku parkirališna mjesta nisu bila iscrtana, te je u neko doba njezin suprug to iscrtao u dogovoru sa ostalim suvlasnicima zato jer su podstanari parkirali kojekuda, zatim su proveli legalizaciju zgrade putem arhitektonskog studija koji je i odredio parkirališna mjesta na suvlasnike, kada su oni i tuženici izgubili po pola metra četvornog parkirališta ali se nisu bunili, dok je i tužitelj parkirao iza zgrade svoje vozilo kao i prije.

11. Prema utvrđenom činjeničnom stanju, da je tužitelj imao parkirno mjesto P2 a koje sada ima oznaku P4, osnovom toga se i nije mogao prihvatiti tužbeni zahtjev kojim je zatražena predaja u posjed parkirnog mjesta P2, koje prema navodima tužitelja i nalaza vještaka, sada se ne odnosi na taj položaj parkirnog mjesta i to se ne radi o onom mjestu koje je upisano u zemljišnim knjigama. Isto tako, i na provedenom očevidu je utvrđeno da je vozilo tužitelja parkirano na sada novo označenom parkirnom mjestu P2, koje mjesto je i prema iskazima svjedoka LJ i EJ pomaknuto niže od onoga kako je bilo ranije. Navedeno proizlazi da zahtjev postavljen u odnosu na mjesto koje tužitelj nije ranije imao kao parkirno i nije povezano sa uknjiženim pravom koje je naknadno izmijenjeno, sukladno sporazumu suvlasnika. Upravo nalaz i mišljenje vještaka potvrđuje da se u biti radi o mjestu P4 koje se odnosi na ranije mjesto P2.

12. Prvostupanjski sud je na tako utvrđeno odlučno činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo, kada je i tako postavljen zahtjev tužitelja odbijen obzirom da nije dovoljno određeno gdje se nalazi predmet vlasništva, već je i pogrešna oznaka parkirnog mjesta za koje se traži povrat. Prema odredbi čl. 37. st. 6. ZV-a propisano je da svaki suvlasnik ima pravo glede svojeg idealnog dijela stavljati svakome, pa i svojim suvlasnicima, sve zahtjeve koji proizlaze iz njegovog prava vlasništva. Sukladno odredbi čl. 67. st. 3. ZV-a i propisano je da u stan odnosno drugu samostalnu prostoriju, vlasništvo posebnog dijela nekretnine može se protezati na sporedne dijelove kao što su otvoreni balkoni, terasa, podrumske ili tavanske prostorije, kućni vrtovi, mjesta za ostavljanje najviše do dva motorna vozila po pojedinom stanu ili drugoj samostalnoj prostoriji. Time da bi se vlasništvo posebnog dijela nekretnine i moglo protegnuti na neki drugi dio kao sporedan, on treba biti jasno razgraničen od ostalih dijelova nekretnine i dostupan odnosno iz zajedničkih dijelova ili iz one samostalne prostorije čiji bi bio sporedni dio. Pri tome, odredbom čl. 68. st. 3. ZV-a je i propisano da ako svi suvlasnici nekretnine suglasno odluče da će svoja suvlasnička prava ograničiti tako što će s određenim suvlasničkim dijelom povezati vlasništvo određenog posebnog dijela nekretnine, te o tome sastaviti ispravu, uzeti će se da je to odgovarajući dio iz kojega može proizaći i na njemu biti uspostavljeno vlasništvo određenog posebnog dijela nekretnine, bez obzira na to koliki bi bio taj suvlasnički dio.

13. Tako i pravilno prvostupanjski sud zaključuje da vještačenjem nije bilo moguće utvrditi gdje je točno na dvorištu predmetne zgrade parkirno mjesto P2 za koje tužitelj tvrdi da je njegovo, a pri tome i da je i prihvaćen tužiteljev iskaz da je parkirao svoje vozilo od početka korištenja zgrade na mjestu iza stambene zgrade otprilike gdje se sada nalazi parkirno mjesto P4A koji je iskaz suglasan iskazu saslušanih svjedoka Z i LJ. Time i obzirom da se sada i njegovo prvotno mjesto na kojem je parkirao i ostavio svoje vozilo a koje i proizlazi iz zemljišnoknjižnog izvatka zk. 3825 za kč. [katastarska čestica] katastarske općine [katastarska općina], tada i postavljeni tužbeni zahtjev u odnosu na parkirno mjesto P2 koje sada i na suprotnom mjestu i veće površine, od onoga označenog na licu mjesta, a na kojem mjestu faktički i tužitelj parkira svoje vozilo, nije bilo moguće prihvatiti obzirom i ne proizlazi da se radi o tom mjestu u odnosu na koje se i traži predaja u posjed.

14. Slijedom navedenog, odbijena je žalba tužitelja i potvrđena presuda prvostupanjskog suda prema odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a.

U Puli - Pola 01. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Nataša Babić