REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1078/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dolores Peruško, predsjednica vijeća, Alenka Paus, sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Iva Kancijanić, članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice mlt. OJ, OIB. 46471784820, zastupana po majci i zz HJ, OIB [osobni identifikacijski broj], obje iz [adresa], obje zastupane po punomoćniku Ivanu Zubiću, odvjetniku u Krapini protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupaju kao punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj P-18/2024-30 od 28. svibnja 2025., na sjednici vijeća 1. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj P-18/2024-30 od 28. svibnja 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 da plati mlt. tužiteljici OJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] iznos od 9.200,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 28. svibnja 2025. pa do isplate, po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 da naknadi mlt. tužiteljici OJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] trošak parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana 28. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o troškovima postupka. Ukazuje na počinjenu bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 8. ZPP, čl. 250.- 261., čl. 108. st. 3. i čl. 230. ZPP; da iz obrazloženja ne proizlazi što je sud utvrdio prilikom ocjene naruženja tužiteljice, da je određena naknada previsoka (4.400,00 eura) i odgovara naknadi naruženja srednjeg stupnja uvijek vidljivog trećim osoba, da iz nalaza vještaka slijedi da se radi o naruženju povremeno vidljivom trećim osobama, da tužiteljica nije iskazivala o bilo kakvim duševnim bolovima ili nelagodi, neugodnostima zbog zaostalog naruženja, da je valjao provesti novo medicinsko vještačenje, da je nalaz vještaka suprotan pravilima medicinske struke jer je u suprotnosti sa sadržajem MR nalaza lijevog gležnja i stopala od 25. studenog 2024. iz kojeg nesporno proizlazi da je isključen deformitet kostiju lijevog stopala, dok vještak u usmenom obrazloženju iznosi suprotno. Dodaje da sud nije dao jasne razloge zašto prihvaća nalaz vještaka, da je valjalo pribaviti izvornike isprava kako je predlagao tuženik u tijeku postupka. Ističe da je odluka o visini pravične novčane naknade nezakonita, premašuje iznose naknade predviđene novim Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Ukazuje na sudsku praksu. Predlaže preinačiti presudu, podredno ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak za sastav žalbe i pristojbe na žalbu.

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev mlt. tužiteljice kojim od tuženika traži naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti kao prava na tjelesno i duševno zdravlje te imovinsku štetu zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom u iznosu ukupno 9.200,00 eura, a zbog štetnog događaja, prometne nezgode 3. rujna 2021. kada je tužiteljica kao pješak, dok je stajala na nogostupu, oborena od strane vozila kojim je upravljao DJ, reg. oznake [registarska oznaka].

6. Nije sporna pasivna legitimacija tuženika, odgovornost tuženika za štetni događaj, da je tužiteljici u vansudskom postupku na ime naknade štete isplaćen iznos od 4.000,00 eura. Sporna je visina zahtjeva.

7. Prvostupanjski sud u cijelosti je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice, uz utvrđenja i zaključke:

- da je tužiteljica po nezgodi (nalaz i mišljenje vještaka dr. Marijan Huis) zadobila prijelom kuboidne kosti lijevog stopala, višeiverni prijelom navikularne kosti lijevog stopala, otrgnuće (avulzija) dijela petne kosti lijevog stopala, prijelom cuneiformne kosti lijevog stopala, prijelom II, III i IV kosti donožja lijevog stopala, iščašenje u Chopartovom zglobu; da je uslijed zadobivenih ozljeda trpjela fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, bolove srednjeg intenziteta 14 dana te povremene bolove slabog intenziteta 150 dana; da je zaostalo naruženje srednjeg stupnja koje se očituje u blažoj hipotrofiji muskulature lijeve potkoljenice u odnosu na desnu (1-1,5 cm), deformitetu (ovalnom izbočenju) u proksimalnom dijelu vanjske strane lijevog stopala u kojem se dijelu nalazi i polukružni postoperativno ožiljak crvenkaste boje dužine 3 cm, širine 3 mm, u nivou kože, a sa stražnje strane distalnog dijela potkoljenice, iznad Ahilove tetive, zaostao je trokutasti areal tamnocrvene boje, u nivou kože s vrhom kranijalno, rubova 2,5 cm (mjesto ranije nekroze kože i ožiljkastog cijeljenja); da je luk lijevog stopala snižen za 1 cm u odnosu na desno stopalo (djelomično izravnanje Bohlerovog kuta); da je pretrpjela strah primarni jakog intenziteta i kratkog trajanja; sekundarni jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana, kasni strah u vidu zabrinutosti, bojazni u trajanju od 100 dana.; da je zaostalo smanjenje opće životne aktivnosti za 15-17 %, te će u toj mjeri trpjeti i duševne bolove radi umanjenja iste, da joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega 30 dana 4 sata dnevno, 60 dana 2 sata dnevno i 60 dana 1 sat dnevno,

- da je tuženik nalazu prigovorio jer da je proturječan činjenicama utvrđenim u medicinskoj dokumentaciji,

- da je i prilikom usmenog iznošenja nalaza i mišljenja vještak ostao kod pisanog nalaza pojasnivši da se trajne posljedice odnosne na lokalno funkcionalni status lijevog stopala u kojem je došlo do prijeloma većine anatomski i funkcionalno najvažnijih kostiju, da je sedam velikih kosti bilo zahvaćeno prijelomom, da je došlo do iščašenja u donjem nožnom zglobu te nagnječenja svih mekanih struktura; da je RTG obradom utvrđeno posttraumatsko koštano srašćenje na mjestima gdje bi trebala biti hrskavica što je dovelo od ukočenja tog dijela stopala, da se radi o teškim posttraumatskim promjenama koje oštećuju funkciju i statiku, da će posljedice ozljeđivanja bitno i trajno utjecati na svakodnevni život, hodanje i stajanje tužiteljice posebno kod rekreacije i sporta; da se naruženje srednjeg stupnja odnosi na područje promijenjenog dijela kože Ahilove tetive te potrebnu stalno nošenja ortopedskog uloška, da je ocjenjivao ukupan izgled stopala, da je naruženje povremeno vidljivo, ali da se radi o ženskom djetetu; da je smanjena pokretljivost zgloba od 60% od normalne pokretljivosti; da je u odnosu na MR nalaz vidljivo da osteosintetski materijal tj. metal još nije odstranjen i da će najvjerojatnije ostati doživotno u kostima, da su vidljive posttraumatske degenerativne promjene na mjestima prijeloma kostiju, da postoji i sumnja da na nekim mjestima kosti nisu ni srasle što bi moglo odgovarati razvoju lažnog zgloba za što bi valjao provesti dodatnu obradu,

a iz čega zaključuje, nakon što je i neposredno promatrano ozlijeđeno stopalo tužiteljice, cijeneći nalaz vještaka kao stručan, objektivan, utemeljen na medicinskoj znanosti i struci te cijeneći i dob tužiteljice, neugodnosti tijekom liječenja da istoj pripada novčana naknada iznosu od 13.200,00 eura, od čega se 1.200,00 eura odnosi na imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege, a uvažavajući isplaćeni dio (4.000,00 eura) pripada joj iznos od 9.200,00 eura sa zateznim kamatama. Odluka se temelji na odredbi čl. 19., čl. 1095. i čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO), čl. 223. ZPP.

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama određenih žalbenih navoda pazeći dodatno i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odluci o troškovima postupka, čl. 365. st. 2. ZPP, utvrđenje je ovoga suda da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP.

8.1. Pravilno je primijenjeno materijalno pravo na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje.

8.2. Nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer presuda sadrži razloge o bitnim činjenicama, dani razlozi nisu proturječni i presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

9. Odredbom čl. 19. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Odredba čl. 1046. ZOO propisuje da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Odredbom čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO je propisano da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

10. Dakle, cijeneći zaostale posljedice uslijed zadobivene ozljede u prometnoj nezgodi kako je utvrdio vještak u nalazu i mišljenju, a glede jačine i trajanja pretrpljenih fizičkih bolova, straha, zaostalog smanjenja, naruženja, cijeneći i dob tužiteljice - rođena 2011., ozlijeđeni dio tijela (lijevo stopalo), neugodnosti tijekom liječenja (operacija, imobilizacija, fizikalna terapija) pravilno je sud prvog stupnja cijeneći tako u ukupnosti zadobivene povrede i zaostale posljedice, zaključio da ukupno pravična novčana naknada neimovinske štete, zajedno s imovinskom 1.200,00 eura umanjena za plaćeni iznos 4.000,00 eura iznosi 9.200,00 eura. Tako odmjerena naknada u ukupnosti sukladna je i Orijentacijskim kriterijima VSRH, ne kao matematička formula, već kao pravična novčana naknada određena prema okolnostima konkretnog slučaja.

11. Pritom valja dodati da nema dvojbe da je sud prvog stupnja glede naruženosti zaključio i naknadu odmjerio kao naknadu za zaostalu naruženost srednjeg stupnja povremeno vidljivu drugim osobama, kako je to i vještak nalazom zaključio. U tom dijelu odmjerena naknada jest previsoka, međutim, naknadu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje valja sagledavati u ukupnosti, a tako promatrana odmjerena naknada jest pravična.

12. Stoga su u tom dijelu glede zaostalog naruženja i odmjerene naknade za samo taj segment, kvalifikatornu okolnost, žalbeni navodi tuženika neosnovani. Također, niti po stavu ovoga suda nije bilo potrebe provoditi novo vještačenje. Tuženik ne prihvaća zaključak vještaka da se radilo o naruženosti srednjeg stupnja, ali kraj činjenica da vještak navodi da je ozlijeđeni dio stopala mlt. tužiteljici ukočen, da je bitno oštećena i statika stopala, da postoji blaža hipotrofija muskulature lijeve potkoljenice u odnosu na desnu (1-1,5 cm); deformitet u proksimalnom dijelu vanjske strane lijevog stopala, uz polukružni postoperativni ožiljak crvenkaste boje dužine 3 cm i širine 3 mm u nivou kože, da se sa stražnje strane distalnog dijela potkoljenice iznad Ahilove tetive nalazi trokutasti areal tamnocrvene boje, u nivou kože s vrhom kranijalno, rubova 2,5 cm, da je luk lijevog stopala snižen za 1 cm u odnosu na desno stopalo, da se radi o djevojčici u dobi od 11 godina u vrijeme nezgode, da će morati nositi stalno ortopedski uložak, tada se ocjena vještaka da se radi o naruženosti srednjeg stupnja (povremeno vidljivo trećima) ne ukazuje pretjeranom i nerealnom, već utemeljenom na svim pravilno utvrđenim bitnim činjenicama konkretnog slučaja. U tom segmentu cijeneći i da je sud prvog stupnja osobno izvršio uvid u izgled lijevog stopala mlt. tužiteljice, neosnovano tuženik ukazuje da sud prvog stupnja nije naveo što je točno utvrdio prilikom ocjene naruženja tužiteljice, odnosno da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama odnosno o naruženju i subjektivnom odnosu tužiteljice prema istom jer su te činjenice sadržane u nalazu vještaka koji je primjenjujući svoje stručno znanje ocijenio tegobe koje mlt. tužiteljica trpi i trpjet će uslijed zadobivenih povreda u prometnoj nezgodi. Niti jedan navod tuženika ne ukazuje da je u tom segmentu činjenično stanje pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, dakle ne dovodi u sumnju pravilnost danog nalaza i mišljenja vještaka. Isto se odnosi i na utvrđeno smanjenje životne aktivnosti jer iz nalaza vještaka nedvojbeno slijedi da će tužiteljica, koja je na početku svoga života, bitno i trajno morati ulagati dodatni napor zbog čega će trpjeti duševne bolove u obavljanju svakodnevnih životnih aktivnosti kao prilikom hodanja, stajanja, a posebno trčanja, skakanja, plesanja ne bi li ispunila svoje životne obveze.

13. Osim toga, valja dodati, da u spisu postoji i medicinski nalaz multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba iz kojeg slijedi da je kod mlt. tužiteljice prisutan posttraumatski stresni poremećaj u vezi predmetnog štetnog događaja, pa nedvojbeno događaj i posljedice istoga na mlt. tužiteljicu utječu stvaranjem duševnih boli koje svakodnevno trpi, kako zbog zaostalog smanjenja životne aktivnosti, zbog čega npr. ne može rolati što je voljela činiti, tako i glede zaostalog naruženja.

14. Dakle, nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 8. ZPP jer je prvostupanjski sud koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučio prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

15. Nije počinjena niti bitna poreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 250.-261. ZPP jer je vještačenje provedeno sukladno navedenim odredbama i nije bilo potrebe za novim vještačenjem, kako je već obrazloženo.

16. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 108. st. 3. ZPP i čl. 230. ZPP. Sud prvog stupnja na prijedlog tuženika nije zatražio dostavu izvornika medicinske dokumentacije, međutim iz cjelokupno provedenog postupka slijedi da nepravilna primjena tih odredbi nije bila od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke, tim više kada nije sporan nastanak štetnog događa, sud se osobno i uvjerio da mlt. tužiteljica ima na lijevom stopalu ožiljke uslijed zadobivene traume koja je zabilježena i u medicinskom kartonu iste, kao i izvršeni pregledi i izdane uputnice za preglede, odnosno sekundarnu zdravstvenu zaštitu. Stoga, nema dvojbe da se nalaz vještaka temelji na vjerodostojnoj medicinskoj dokumentaciji (i izvršenom pregledu mlt. tužiteljice).

17. Sudska praksa na koju ukazuje tuženik nije primjenjiva na konkretni slučaj jer je u tom postupku, na koji se ukazuje u žalbi, u cijelosti usvojen tužbeni zahtjev i u tom postupku maloljetne tužiteljice; dakle, više nego li je u tom postupku tražila ta također mlt. tužiteljica nije niti mogla dobiti.

18. Neosnovani su i žalbeni navodi glede MR nalaza jer vještak navodi da su na tom nalazu vidljive posttraumatske promjene na mjestima prijeloma kostiju sa sumnjom na moguće nesraštenje kostiju na nekim segmentima, kao i hipotrofija mišića stopala, dakle deformitet postoji kao ovalno izbočenje u svezi zaostale naruženosti, dok vještak ne navodi deformitet kostiju.

19. Slijedom navedenog, zadobivene ozljede mlt. tužiteljice uz utvrđene elemente, dovele su do povrede prava osobnosti tužiteljice na fizičko (psihičko) zdravlje u mjeri koja opravdava dosudu pravične novčane naknade u određenoj visini. U ukupnosti tako odmjerena naknada neimovinske štete, predstavlja u cijelosti pravičnu novčanu naknadu, onako kako je ista uređena odredbom čl. 1100. st. 2. ZOO.

20. Naknada nenovčane imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege je pravilno odmjerena, primjenom odredbe čl. 1095. ZOO i čl. 223. ZPP.

21. Slijedom svega navedenoga, slijedi da nije došlo niti do povrede tuženikova ustavnog prava na pravično suđenje, čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14), i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17) jer je prvostupanjska odluka valjano obrazložena i da bi bila takva nije potrebno odgovoriti na svaki argument stranke, već onaj od značaja, vodeći se mjerilima dostatnosti i relevantnosti. Dakle, odluka nije arbitrarna, već je rezultat razumnog razmatranja izloženih i utvrđenih činjenica kroz relevantne materijalne propise.

22. Pravilna je i odluka o trošku, koja se određeno žalbom ne osporava osim u smislu da je nezakonita jer je nezakonita i nepravilna i pobijana odluka.

23. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.

24. Kako je žalba neosnovana, odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka, čl. 166. st. 1. ZPP.

U Puli - Pola 1. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Dolores Peruško