REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-1008/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić kao predsjednice vijeća, Kristine Pavičić-Sirotić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Biljane Bojanić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Wiener osiguranja Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB 52848403362, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o., Zagreb, protiv tuženog ET iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Radovan Lipanović, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2301/2023-25 od 19. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 1. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2301/2023-25 od 19. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Jelene Tus u Novom Vinodolskom poslovni broj Ovrv-2964/2022 od 19. srpnja 2022. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 6.114,40 EUR (šest tisuća sto četrnaest eura i četrdeset centa) sa zateznim kamatama od 4. ožujka 2020. do isplate prema stopi koja se za razdoblje do 1. siječnja 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i konačno koja se za razdoblje od 29. prosinca 2023. do isplate određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 1.882,48 EUR (tisuću osamsto osamdeset dva eura i četrdeset osam centa) sa zateznim kamatama od 19. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da tužitelju ništa nije dugovao, te da se vjerodostojna isprava na kojoj se temeljio pobijano rješenje o ovrsi ne može smatrati vjerodostojnom ispravom. To stoga što je tužitelj u svoje poslovne knjige unio potraživanje prema tuženiku s naslova regresa u osiguranju a to potraživanje nije bilo utvrđeno nikakvom sudskom ili drugom odlukom a niti je u vezi navodnog potraživanja prema tuženiku izdao bilo kakav račun. Ukazuje da se kod regresnih obveza sudski postupak uvijek pokreće tužbom a ne prijedlogom za ovrhu, pa smatra da je sud trebao tužiteljevu tužbu odbaciti jer je u tijeku postupka ustanovljeno da je ovršni postupak iniciran na temelju isprave čiji sadržaj ne udovoljava kriterijima da bi je se moglo smatrati vjerodostojnom. Postupanjem suda počinjena je bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, razlozi njena donošenja su nejasni te postoji u samoj presudi proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržajima isprava i zapisnika i iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Tvrdi i da je činjenično stanje nepotpuno i pogrešno utvrđeno, jer niti jednom pravomoćnom odlukom nije utvrđeno da bi tuženik odbio alkotestiranje, a to i stoga što je tuženik u prekršajnom postupku pravomoćno oslobođen od optužbe da bi odbio alkotestiranje a upravo je odbijanje alkotestiranja temelj za postavljanje regresnog zahtjeva od strane tužitelja. Navodi da policijski zapisnik na kom sud temelji svoju odluku nije niti vidio niti potpisao. U nastavku svoje žalbe ponavlja navode koje je naveo u svom iskazu, ističe da nije odbio alkotestiranje, da su policijski službenici žurili na drugi očevid i nisu obavili alkotestiranje a zapisnik su sačinili tek kasnije bez nazočnosti tuženika koji zapisnik nije potpisao. Tvrdi da činjenica da je odbio alkotestiranje nije nepobitno utvrđena. Materijalno pravo da je pogrešno primijenjeno jer je sud održano na snazi platni nalog koji se temelji na ispravi koja se u smislu ovršnog zakona ne može se smatrati vjerodostojnom ispravom jer tzv. vjerodostojnom ispravom ničim nije utvrđena obveza tuženika već je njome samo evidentirano postojanje regresnog zahtjeva tužitelja prema tuženiku. Osporava tijek priznate zakonske zatezne kamate. Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu uvaži, presudu preinači sukladno njegovim žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vrati sudu drugoga stupnja na ponovno suđenje.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011.- pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari predstavlja regresni zahtjev tužitelja prema tuženiku u iznosu od 6.114,40 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. ožujka 2020. do isplate, koji je sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jelene Tus iz Novog Vinodolskog poslovni broj Ovrv-2964/2022 od 19. srpnja 2022., a sve s osnova naknade imovinske štete na vozilu registracijske oznake [registarska oznaka] u vlasništvu GT te neimovinska šteta zbog povrede prava osobnosti vozačice GT te LT i CT koje su bile putnici u istom osobnom automobilu, koja šteta im je nastala u štetnom događaju od dana 9. svibnja 2019. u Zagrebu. Naime, tužitelj je GT po osnovi naknade neimovinske štete isplatio iznos od 5.000,00 kn (663,61 eur), po osnovi imovinske štete (zbog oštećenog automobila) iznos od 24.569,00 kn (3.260,87 eur), kao i iznos od 1.875,00 kn (248,86 eur) po osnovi troškova zastupanja, dok je LT po osnovi naknade neimovinske štete isplatio iznos od 4.500,00 kn (597,25 eur) i 1.250,00 kn (165,90 eur) za troškove zastupanja, a CT isplatio je iznos od 7.000,00 kn (929,06 eur) po osnovi naknade neimovinske štete i 1.875,00 kn (248,86 eur) po osnovi troškova zastupanja.

5.1. Tužitelj predmetni postupak pokreće prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave i to izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, u kom je evidentirao svoje dospjelo potraživanje koje ima prema tuženiku koji je nakon nezgode odbi ponuđeno alkotestiranje, uslijed čega je izgubio pravo na osiguranje sukladno odredbi članka 3. stavak 1. točka 4. b) Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti (dalje: Uvjeta) tužitelja.

5.2. Postupajući po prijedlogu tužitelja (ovrhovoditelja), javni bilježnik Jelene Tus iz Novog Vinodolskog, u cijelosti je udovoljila istome, te je donijela rješenje poslovni broj Ovrv-2964/2022 od 19. srpnja 2022., kojim je određena ovrha općenito na imovini ovršenika. Obzirom je ovršenik - ovdje tuženik isto rješenje osporio svojim prigovorom, to je prethodno navedeno ovršno rješenje stavljeno izvan snage u dijelu u kome je određena ovrha, u tom dijelu ukinute su sve provedene radnje te je postupak po pravomoćnosti nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

6. U nastavku postupka, onom koji se nastavio voditi kao u povodu prigovora protiv platnoga naloga, u kom je sud raspravljao o zahtjevu tužitelja provodeći dokaze predložene po sada tužitelju i tuženiku a koje je ocjenjivao sukladno ovlaštenjima iz članka 8. ZPP - pregledom materijalne dokumentacije koja prileži predmetu te saslušanjem svjedoka GT, CT i LT te tuženika kao parnične stranke), sud prvoga stupnja je po zaključenju raspravljanja donio predmetnu presudu kojom je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jelene Tus iz Novog Vinodolskog, poslovni broj Ovrv-2964/2022 od 19. srpnja 2022., kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 6.114,40 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. ožujka 2020. do isplate.

6.1. To sve stoga što je sud zaključio da je tužitelj dokazao da je tuženik nakon nastanka predmetnog štetnog događaja odbio podvrgnuti se alkotestiranju, na koji način je kao osigurana osoba tužitelja, izgubio prava iz osiguranja sukladno članak 3. stavak 1. točka 4. b) Uvjeta, pa posljedično da tužitelj od tuženika temeljem članka 3. stavak 4. Uvjeta, osnovano potražuje naknadu iznosa koji su nesporno plaćeni oštećenim osobama u istom događaju po osnovi naknade štete, iznosa zateznih kamata i troškova postupka (visina tih troškova nije sporna, kao što nije sporna aktivna legitimacija tužitelja, pasivna legitimacija tuženika, kao i način nastanaka štetnog događaja i njegove posljedice).

6.2. Sud je kao neosnovanu otklonio tvrdnju tuženika da isprava na temelju koje je donijeto rješenje o ovrsi nije vjerodostojna isprava - radi se o izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja. To stoga što je cijeneći sadržaja odredbe članka 31. stavak 1. i 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024. - dalje: OZ), utvrdio da isprava na temelju koje je doneseno predmetno rješenje o ovrsi predstavlja vjerodostojnu ispravu, jer je u njoj naznačen kako vjerovnik (ovdje tužitelj) tako i dužnik (ovdje tuženik), predmet, vrsta, opseg obveze (novčana obveza u iznosu 46.069,00 kn) i vrijeme ispunjenja te iste obveze (datum dospijeća - 3. ožujka 2020.). Također, sud je zaključio da za evidentiranje novčane obveze u poslovnim knjigama tužitelja nije potrebno da obveza tuženika bude pravomoćno utvrđena u sudskom postupku, jer tuženik u ovršnom postupku (ako smatra da ne postoji osnova za naplatu utuženog iznosa) ima mogućnost osporiti navode tužitelja i to na način da podnese prigovor protiv rješenja o ovrsi, što je isti i učinio, a povodom kog prigovora je rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage te se postupak provodi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda tuženika, a pazeći pri tome, dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

7.1. Sud prvoga stupnja prilikom donošenja predmetne presude nije počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi moga ispitati njena pravilnost i zakonitost, razlozi njena donošenja su jasni, u presudi ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržajima isprava i zapisnika i iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

7.2. Činjenice bitne za odluku o zahtjevu tužitelja pravilno su utvrđene i na tako utvrđeno činjenično stanje materijalno pravo pravilno je primijenjeno.

8. Suprotno žalbenim navodima tuženika sud prvoga stupnja pravilno je postupio kada je polazeći od kada je kao neosnovane otklonio njegove tvrdnje u pravcu da isprava temeljem koje je pokrenut predmetni postupak nije vjerodostojna ispava odnosno da tužitelj kao ovrhovoditelj ne može temeljem takve isprave potraživati od tuženika naplatu svoje dospjele regresne tražbine.

8.1. Izvod iz poslovnih knjiga sukladno odredbi članka 31. stavak 1. OZ, jest vjerodostojna isprava, a sukladno stavku 2. istoga članka Zakona vjerodostojna isprava je podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze. Predmetna isprava i po stav ovoga suda drugoga stupnja sastavljena je u skladu s prethodno spomenutom zakonskom odredbom, jer su u njoj navedeni, kako to pravilno utvrđuje sud prvoga stupnja, vjerovnik (ovdje tužitelj), dužnik (ovdje tuženik), predmet, vrsta, opseg obveze (novčana obveza u iznosu 46.069,00 kn) te vrijeme ispunjenja te iste obveze (datum dospijeća - 3. ožujka 2020.).

8.2. Naime, prema odredbi članka 446. stavak 1. ZPP sud će izdati nalog tuženiku da udovolji tužbenom zahtjevu (platni nalog) kad se tužbeni zahtjev odnosi na dospjelo potraživanje u novcu, a to se potraživanje dokazuje vjerodostojnom ispravom priloženom u tužbi u izvorniku ili ovjerenom prijepisu. Kao što je prethodno rečeno, odredbom članka 31. stavak 1. OZ, propisano je što se smatra vjerodostojnim ispravama, pa tako između ostalih, to su i izvaci iz ovjerovljenih poslovnih knjiga.

8.3. U premetom slučaju, suprotno žalbenim navodima tuženika, postojali su zakonski uvjeti za izdavanjem rješenja o ovrsi, jer se na temelju vjerodostojne isprave a to je u konkretnom slučaju izvadak iz otvorenih stavki tužitelja, može izdati platni nalog kojim se tuženiku nalaže ispunjenje tražbine tužitelja. Predmetnim izvatkom tužitelj od tuženika pokušava naplatiti ono što je on isplatio trećim osobama, radi se o dospjelom potraživanju koje je evidentirano (knjiženo) u izvatku iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, o kom zahtjevu - nakon što je pravomoćno utvrđeno da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnoga naloga, je sud prvoga stupnja dužan raspravljati i odlučivati u predmetnom postupku, jer nakon podnošenja prigovora odnosno nakon što je postupak nastavljen po pravilima parničnoga postupka (članak 452. stavak 1. ZPP), postupak koji je započet po pravilima ovršnog postupka gubi karakteristike posebnoga postupka, pa se ima smatrati kao da platni nalog nije izdan, zahtjev tužitelja postaje samostalan zahtjev i nema razloga da se o takvom zahtjevu tužitelja ne raspravlja i odlučuje u ovome postupku.

8.4. Dakle, suprotno žalbenim navodima tuženika, u predmetnom slučaju nisu postojali zakonski razlozi za odbacivanjem prijedloga za ovrhu odnosno tužbe tužitelja, pa je sud prvoga stupnja pravilno postupio kada je nakon što je ovršni postupak prerastao u parnični postupak i nakon što je tužitelj pojasnio osnov svoje tražbine, naveo činjenice i dokaze kojima iste dokazuje, proveo te predložene dokaze, i o zahtjevu tužitelja, kako po osnovu tako i po visini, odlučio predmetnom presudom. Obzirom na navedeno, ne može se prihvatiti žalbeni navod tuženika da se regresna tražbina tužitelja ne može potraživati temeljem vjerodostojne isprave odnosno izvatkom iz ovjerovljenih poslovnih knjiga u kojoj je takva tražbine evidentirana, već samo tužbom u parničnom postupku.

9. Regresni zahtjev prema tuženiku kao svom osiguraniku, tužitelj temelji na gubitku prava osiguranika iz osiguranja obzirom na sadržaj članka 3. stavak 1. točka 4 b) Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti tužitelja koji su bili na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o obveznom osiguranju i sastavni su dio tog ugovora. Tom odredbom (kao i odredbom članka 24. stavak 1. točka 4. Uvjeta) propisano je da osiguranik gubi svoja prava iz osiguranja ako je (među ostalim) vozač upravljao vozilom pod utjecajem alkohola, droga te psihoaktivnih lijekova ili drugih psihoaktivnih tvari, odnosno ako se vozač nakon prometne nesreće odbije podvrći ispitivanju alkoholiziranosti ili utjecaja opojnih droga te drugih opojnih sredstava.

10. Tužitelj tvrdi i dokazuje Zapisnikom o očevidu i Zapisnikom o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu - koje isprave su sačinjene po djelatnicima Policijske uprave zagrebačke – I. postaja prometne policije, da se tuženik odbio podvrgnuti alkotestiranju, a koju činjenicu sud prvoga stupnja nalazi utvrđenom, te posljedično zaključuje da je tuženik kao osigurana osoba tužitelja izgubio prava iz osiguranja sukladno članku 3. stavak 1. točka 4 b) Uvjeta, zbog čega tužitelj od tuženika ima pravo potraživati naknadu iznosa plaćenih oštećenim osobama u istom događaju po osnovi naknade štete, iznosa zateznih kamata i troškova – visina potraživanja tužitelja nije spora, i to na temelju članka 3. stavak 4. Uvjeta, slijedom čega je zahtjev tužitelja pobliže opisan kao u izreci pobijane presude i prihvatio kao osnovan.

11. Žalbenim navodima tuženika nije dovedeno u sumnju utvrđenje suda prvoga stupnja da se isti odbio podvrći alkotestiranju. Naime, i po stavu ovoga suda drugoga stupnja Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu jednako kao i Zapisnik o očevidu predstavljaju javne isprave koje dokazuju istinitost onoga što se u njima potvrđuje ili određuje, ali je dopušteno dokazivati suprotno. Teret dokaza tvrdnje da su u tim ispravama činjenice neistinito utvrđene ili da su te iste isprave nepravilno sastavljene, u konkretnom slučaju su na tuženiku, koji i po stavu ovoga suda drugoga stupnja predloženim dokazima - svojim iskazom, tu svoju tvrdnju nije dokazao. Naime, sud prvoga stupnja dao je valjano obrazloženje razloga, zbog čega nije poklonio vjeru tvrdnji tuženika (radi se o tvrdnji koje tuženik ponavlja u predmetnoj žalbi) u pravcu da se nije odbio podvrgnuti alkotestiranju. Razloge suda kojim je kao neosnovanu otklonio tvrdnju tuženika, u cijelosti prihvaća ovaj sud drugoga stupnja, pa je stoga, suprotno žalbenim navodima tuženika, dokazima provedenim tijekom postupka, sud prvoga stupnja je na siguran način, onaj koji zahtjeva sudska odluka, pravilno utvrdio da je odbijanjem tuženika podvrgavanju alkotestiranja isti izgubio prava iz osiguranja.

12. Dakle, kako je sud prvoga stupnja polazeći od prethodno navedenih relevantnih odredbi Uvjeta tužitelja, članka 24. stavka 1. točke 4. Zakona o obaveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14. - dalje: ZOOP) i članka 963. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. - dalje: ZOO), pravilno utvrdio da je tuženik kao osiguranik izgubio svoja prava iz osiguranja, to je pravilno naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 6.114,40 eur (radi se o iznosu koji po visini nije sporan a isplaćen je osobama koje su u štetnom događaju pretrpjele imovinsku i neimovinsku štetu - regres) s zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 4. ožujka 2020. (dan dospijeća) pa do isplate.

13. Ostali žalbeni navodi tuženika nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude.

14. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu, te odlučiti kao u izreci ove presude.

U Puli-Pola 1. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Nataša Babić