Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2863/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sanji Joka Umićević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebački holding d.o.o. – Podružnica Zagrebparking, Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, zastupanog po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui iz Zagreba, protiv tuženika ČČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Valentinu Jakovcu, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: Povrv-749/2022-11 od 6. lipnja 2025., dana 1. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika ČČ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: Povrv-749/2022-11 od 6. lipnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja Zagrebački holding d.o.o. – Podružnica Zagrebparking za naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 125,00 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u točki I. rješenja o ovrsi Javnog bilježnika u Zagrebu Petra Barbarića poslovni broj Ovrv-21219/2022 od 23. studenog 2022. kojim je naloženo tuženiku ČČ isplatiti tužitelju ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., Podružnica ZAGREBPARKING iznos od 33,18 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. srpnja 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 (osam) dana.

II. Nalaže se tuženiku ČČ naknaditi tužitelju ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., Podružnica ZAGREBPARKING trošak ovršnog i parničnog postupka u iznosu od 134,95 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

2. Protiv prvostupanjske presude u cijelosti žali se tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 8. Zakona o parničnom postupku, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Tuženik ističe kako je u predmetnom postupku došlo do promjene raspravnog suca, a koji je odbio njegov prethodno odobreni dokazni prijedlog za saslušanjem svjedoka NČ i SČ. Navodi da je prijašnji raspravni sudac prihvatio njegove dokazne prijedloge, dakle, novi raspravni sudac je zanemario činjenicu da su dokazi prethodno odobreni i pravovremeno predloženi. Tuženik smatra da mu je time povrijeđeno načelo jednakosti oružja te pravo na pravično suđenje. Tuženik navodi kako je saslušanje predloženih svjedoka bilo nužno radi utvrđivanja činjenice da se on (tuženik) nepropisno parkirao radi prijeke potrebe da se bolesna beba hitno unese u automobil, tj. tuženik se nepropisno parkirao postupajući u stanju krajnje nužde. Predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak pred drugim raspravnim sucem, uz uputu prvostupanjskom sudu da se provedu predloženi dokazi. Ne potražuje trošak žalbenog postupka.

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu tuženika. Navodi da odluka raspravnog suca o provođenju dokaza je procesne naravi te da sud tijekom postupka (bez obzira o kojem se sucu radi) može tu odluku staviti van snage. Smatra da saslušanje svjedoka koje je predložio tuženik nije potrebno za pravilno utvrđivanje činjenica u ovom predmetu. Ističe da se tuženik parkirao na obilježenom pješačkom prijelazu, a radi čega je izdan nalog za premještanje vozila tuženika te je specijalno vozilo "pauk" došlo na mjesto gdje se tuženik nepropisno parkirao. Zbog navedenog, tuženik je dužan podmiriti troškove premještanja vozila, sukladno relevantnim odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama i Pravilnika o uvjetima i načinu obavljanja poslova nadzora nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila te uvjetima za obavljanje poslova premještanja nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila. Naposljetku, ističe da tuženikovi navodi kako se on (tuženik) nepropisno parkirao radi prijeke potrebe da se bolesna beba hitno unese u vozilo ne predstavljaju ekskulpacijski razlog za neprimjenu Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Potražuje trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 60,00 EUR, uvećano za PDV do 25%, što iznosi 75,00 EUR. Potražuje trošak sudske pristojbe za odgovor na žalbu u iznosu od 50,00 EUR. Dakle, potražuje trošak odgovora na žalbu u ukupnom iznosu od 125,00 EUR.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu tražbine u iznosu od 33,18 EUR na ime naknade troška premještanja vozila u vlasništvu tužitelja s pješačkog prijelaza na adresi [adresa] u [adresa].

6. U ovom se predmetu radi o postupku u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave - izvatka iz poslovnih knjiga, a koji predstavlja takvu ispravu na temelju odredbe čl. 31. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj:

112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, dalje u tekstu: OZ), nastavljenom kao u povodu prigovora protiv platnog naloga u smislu odredbe čl. 58. st. 3. OZ.

7. Predmetni postupak predstavlja spor male vrijednosti, budući da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR, sukladno članku 458. stavku 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 114/2022, dalje u tekstu: ZPP), a takav se postupak provodi i u povodu prigovora protiv platnog naloga, sukladno članku 460. ZPP-a.

8. Prema odredbi čl. 467. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a, tako da žalbeni navodi, kojima se sadržajno upire na žalbeni navod pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, nisu predmet razmatranja u postupku pred drugostupanjskim sudom.

9. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

10. Nadalje, prema ocjeni ovog suda, a suprotno žalbenim navodima tuženika, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, tj. tuženiku nije oduzeta mogućnost raspravljanja pred sudom zbog odbijanja njegovih dokaznih prijedloga.

10.1. Naime, premda je prvostupanjski sud ranije prihvatio dokazne prijedloge saslušanja svjedoka NČ i SČ, ne postoji obveza prvostupanjskog suda da te dokaze i provede ako smatra da predloženi dokazi nisu potrebni za donošenje pravilne i zakonite odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Dakle, prvostupanjski sud je zauzeo stajalište da saslušanje predloženih svjedoka nije potrebno. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je obrazložio zašto smatra da izvođenje predloženih dokaza nije potrebno.

10.2. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, predloženi dokazi uistinu nisu nužni za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, a radi čega prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč 6. ZPP-a. Naime, tuženik je predložio navedene svjedoke kako bi prvostupanjski sud mogao utvrditi da je radnja nepropisnog parkiranja učinjena u stanju krajnje nužde. Budući da stanje krajnje nužde ne oslobađa tuženika od plaćanja troškova premještaja vozila, prvostupanjski sud nije oduzeo tuženiku mogućnost raspravljanja time što je odbio njegove dokazne prijedloge, a koji dokazni prijedlozi su isključivo usmjereni za utvrđivanje stanja krajnje nužde.

10.3. Neprovođenje dokaza koji nisu odlučni za donošenje pravilne i zakonite odluke ne predstavlja povredu prava tuženika na pravično suđenje, zajamčeno člankom 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", broj 18/97, 6/99 , 8/99 , 14/02, 1/06, 2/10, 13/17, dalje u tekstu: Konvencija) te člankom 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014).

11. U predmetnom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da je vozilo u vlasništvu tuženik registracijske oznake [registarska oznaka], dana 11. svibnja 2022., bilo parkirano na obilježenom pješačkom prijelazu na adresi [adresa]

- da je, dana 11. svibnja 2022., izdana naredba za premještanje vozila u vlasništvu tuženika, budući da je vozilo tuženika bilo parkirano na obilježenom pješačkom prijelazu

- da je specijalno vozilo "pauk" stiglo na adresu [adresa], a radi premještanja vozila u vlasništvu tuženika

- da radnja premještanja nije izvršena

12. Sukladno čl. 84. st. 1. toč. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, dalje u tekstu: ZSPC), policijski službenik ili službenik jedinice lokalne samouprave, naredbom će odrediti da se vozilo premjesti na drugo mjesto ako je zaustavljeno ili parkirano na cesti na kojoj ugrožava sigurnost prometa ili ometa normalan tok prometa i kad je parkirano ili zaustavljeno na obilježenome pješačkom prijelazu, pješačkom otoku i pješačkoj zoni.

13. Sukladno čl. 86. st. 1. ZSPC-a, troškove premještanja vozila u slučajevima iz članka 84. ZSPC-a snosi vlasnik, odnosno korisnik vozila.

14. Nadalje, čl. 9. st. 1. Pravilnika o uvjetima i načinu obavljanja poslova nadzora nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila te uvjetima za obavljanje poslova premještanja nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila ("Narodne novine" broj: 134/2008, 98/2018, 2/2019) također propisuje da troškove premještanja nepropisno parkiranog vozila snosi vlasnik, odnosno korisnik vozila.

15. Naposljetku, čl. 9. st. 2. i 3. Pravilnika propisuje da je vlasnik odnosno korisnik vozila dužan podmiriti trošak započetog, ali ne i izvršenog premještanja nepropisno parkiranog vozila. Premještanje vozila se smatra započetim ako je izdan nalog za premještanje i ako je specijalno vozilo »pauk« kojim se obavlja premještanje došlo na mjesto gdje je vozilo koje se premješta nepropisno zaustavljeno ili parkirano, pa sve dok specijalno vozilo »pauk« ne napusti mjesto s kojeg se vozilo premješta.

16. Uzevši u obzir utvrđeno činjenično stanje i relevantne odredbe ZSPC-a i Pravilnika, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo obvezavši tuženika, čije je vozilo bilo parkirano na obilježenom pješačkom prijelazu, da podmiri naknadu u iznosu od 33,18 EUR, a koja naknada predstavlja trošak započetog, ali ne i izvršenog premještanja nepropisno parkiranog vozila.

17. Tuženik u tijeku prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka ističe da se nepropisno parkirao u stanju krajnje nužde, tj. radi prijeke potrebe da se bolesna beba hitno unese u automobil. Stanje krajnje nužde ne predstavlja razlog da se tužitelj oslobodi od plaćanja troška započetog premještanja vozila, a kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud. Naime, vozilo u vlasništvu tuženika je bilo nepropisno parkirano, a radi čega je tužitelj intervenirao u skladu s odredbama ZSPC-a i Pravilnika. S obzirom da je interveniranjem tužitelja nastao stvarni trošak započetog premještaja vozila u vlasništvu tuženika, tuženik je dužan taj trošak nadoknaditi, sukladno čl. 86. st. 1. ZSPC-a i čl. 9. Pravilnika.

18. S obzirom da nepropisno zaustavljanje i parkiranje vozila predstavlja prekršaj u smislu čl. 82. ZSPC-a, stanje krajnje nužde može predstavljati razlog za oslobođenje tuženika u prekršajnom postupku, ali ne utječe ne obvezu tuženika da podmiri stvarne troškove započetog premještaja vozila. Dakle, u ovom postupku se ne raspravlja o prekršajnoj odgovornosti tuženika, već jesu li bile ispunjene pretpostavke za premještaj vozila u vlasništvu tuženika.

19. Dakle, vozilo tuženika je bilo nepropisno parkirano, a radi čega je tužitelj zakonito započeo s radnjom premještaja vozila. S obzirom da su nastali stvarni troškovi premještanja, vlasnik vozila je dužan snositi te troškove, neovisno o postojanju krajnje nužde koja je relevantna za ocjenu prekršajne odgovornosti tuženika, ali ne i u pogledu naknade stvarnih troškova. Upravo radi navedenog je prvostupanjski sud odbio i dokazne prijedloge saslušanja svjedoka NČ i SČ, budući da je tuženik iste predložio baš da se utvrdi kako je on nepropisno parkirao vozilo u stanju krajnje nužde, a što je već i navedeno u obrazloženju ove presude.

20. Zbog svega navedenog se žalbeni navodi tuženika ne mogu prihvatiti.

20. S obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio spor, odluka o trošku, sadržana u točki II. izreke prvostupanjske presude, donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st.1. ZPP.

21. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučiti kao u točki I. izreke drugostupanjske presude.

22. Sukladno čl. 166. st. 1. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tužitelja za naknadu troška nastalog povodom njegovog odgovora na žalbu tuženika. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu, budući da sastav odgovora na žalbu nije bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1.

ZPP-a (točka II. izreke drugostupanjske presude).

U Zagrebu, 1. rujna 2025.

Sutkinja:

Sanja Joka Umićević