Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4883/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Roberti Pandža, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Fumić, odvjetnik u Zagrebu, Božidara Magovca 18a, protiv tuženog HV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Danijel Matić i Marko Prlić, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Danijel Matić i Marko Prlić, Zagreb, Ulica Roberta Frangeša-Mihanovića 9, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Psp-44/2020-35 od 30. kolovoza 2024., 1. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja ĆV i ukida rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Psp-44/2020-35 od 30. kolovoza 2024. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

III. O zahtjevu tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka biti će odlučeno u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

''1. Utvrđuje se da je tuženik VV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dana 23. ožujka 2020. smetao tužitelja ĆV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u njegovom posljednjem mirnom posjedu garaže u [adresa], izgrađenoj na zk.č.br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da je razbio betonsku barijeru koja se nalazi ispred ulaza u garažu tužitelja, a čime je uznemirio tužiteljev posjed garaže, kao i da je dana 27. ožujka 2020. smetao tužitelja u njegovom posljednjem mirnom posjedu garaže u [adresa], izgrađenoj na zk.č.br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na način da je obio lokot na njegovoj garaži, a čime je oduzeo posjed navedene garaže tužitelju.

2. Nalaže se tuženiku da uspostavi prijašnje posjedovno stanje, na način da vrati posjed garaže tužitelju i preda mu ključeve od lokota garaže, a zabranjuje mu se svako takvo ili slično smetanje posjeda ubuduće, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom novčane kazne od 2.000,00 EUR i ovrhe.

3. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate, u roku od 15 dana.''

II. Nalaže se tužitelju CV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku HV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],

troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 EUR, u roku od 15 dana.".

2. Protiv navedenog rješenja žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP). Predlaže pobijano rješenje preinačiti u smislu žalbenih navoda, odnosno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Zahtijeva i naknadu troška za sastavljanje žalbe po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 125,00 eura i troška sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 53,09 eura, odnosno sveukupno u iznosu od 178,09 eura.

3. U odgovoru na žalbu tuženik u bitnome ističe da je žalba tužitelja neosnovana, a prvostupanjska odluka zakonita i pravilna. Predlaže žalbu odbiti uz naknadu troška za sastavljanje odgovora na žalbu po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 75,00 eura i troška sudske pristojbe za odgovor na žalbu u iznosu od 100,00 eura.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Ispitivanjem pobijanog rješenja i postupka koji mu je prethodio, nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 381. ZPP-a.

6. Međutim, činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava, ostalo je pogrešno i nepotpuno utvrđeno, pa se, za sada, ne može ispitati niti pravilnost primjene materijalnog prava.

7. Predmet ovoga spora je zahtjev za pružanjem posjedovne zaštite na način pobliže opisan u izreci prvostupanjske odluke, koji zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da je preko svojih pravnih prednika od 60.-tih godina prošlog stoljeća u neprekinutom mirnom posjedu garaže u [adresa], koju garažu tuženik svojata kao vlasnik te posljednjih nekoliko godina uznemirava tužitelja u njezinom posjedu.

8. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja ocjenjujući da tužitelj sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a, ničim nije dokazao da je bio u posljednjem mirnom posjedu predmetne garaže, pri tome cijeneći i to da betonska barijera ispred ulaza u garažu, nije sastavni dio garaže, temeljem čega tužitelju odbija pružiti posjedovnu zaštitu primjenom odredaba čl. 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 dalje: ZV).

9. U žalbenom stupnju postupka i dalje je sporno je li tužitelj bio posljednji mirni posjednik predmetne garaže te posljedično tome, je li tuženik samovlasno smetao tužitelja u posjedu garaže na način opisan u izreci pobijanog rješenja.

10. U provedenom postupku utvrđeno je:

- da između stranaka nije sporno da između sebe vode parnične postupke pred istim sudom poslovni broj P-1688/2020 radi prestanka uznemiravanja u kojem je rješenjem od 6. ožujka 2024. određen prekid postupka i postupak pod poslovnim brojem P- 1548/2020 radi utvrđenja prava vlasništva u kojem je nepravomoćnom presudom od 27. ožujka 2024. tužitelj utvrđen kao vlasnik predmetne garaže,

- da je iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 6. studenog 2008. (list 4-6 spisa) i Aneksa predmetnog ugovora od 29. prosinca 2015. (list 7-8 spisa), razvidno da je ĆV kupio od EV garažu površine 11,00 m2 u [adresa],

-da iz izvansudske nagodbe od 29. ožujka 2018. (list 13-14 spisa), proizlazi da je Republika Hrvatska priznala CV pravo vlasništva na nekretnini - garaži označenoj kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zgrada, [adresa], površine 11,00 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja nekretnina je bila upisana kao društveno vlasništvo,

- da je iz pravomoćnih rješenja broj Z-44020/15 od 10. prosinca 2015. (list 50-51 spisa), Z-52509/17 od 24. listopada 2019.(list 67-69 spisa) i Z-47956/19 od 9. prosinca 2019. (list 70-71 spisa), razvidno da je CV odbijen prijedlog za upis prava vlasništva garaže u zemljišnim knjigama, s obrazloženjem da prodavateljica EV nije upisana kao vlasnica nekretnine u zemljišnim knjigama,

- da iz darovnog ugovora od 12. siječnja 2016. (list 53-54 spisa), proizlazi da je istim PV darovao svojoj kćerki ŽV garažu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 11,00 m2,

- da je iz potvrde VII Policijske postaje Zagreb od 4. travnja 2016. (list 55 spisa), razvidno da je 10. ožujka 2016. operativno dežurstvo zaprimilo dojavu ĆV zbog provale u garažu u [adresa], a kojom prilikom su na licu mjesta zatečeni VV, ŽV i ĆV s kojima je obavljen obavijesni razgovor,

- da je tužitelj saslušan kao stranka iskazao da je predmetnu garažu u [adresa] kupio 2008. od SV, da je od tada imao ključeve od garaže i da je u garaži držao manji automobil i svoje stvari, da su njega tuženik i njegov tast 2015. obavijestili da je garaža njihova, a da on nije shvatio na temelju čega, da je nakon toga jednom ili dva puta morao promijeniti lokot na garaži te je betonskom barijerom negdje 2016. zazidao svoj lokot, međutim, da je tuženik nakon zagrebačkog potresa uništio betonsku barijeru, a zbog čega je on zvao policiju, a da nakon toga više nije ulazio u garažu,

- da tuženik u svom iskazu tvrdi da je u posjedu garaže od 2015., od kada se u garaži nalaze njegove stvari, da su iste te godine on i supruga primijetili da je tužitelj pokušavao ući u garažu, kada im je tužitelj rekao da je on kupio tu garažu, da je inače

vlasnik garaže punac tuženika, PV, koji je u garaži držao svoje stvari još od 1988. kada je kupio garažu od gospođe Ć, pri čemu tuženik poriče da bi u garaži ikad bile stvari od tužitelja, kao i tužiteljev automobil, dok priznaje da je na nagovor supruge uklonio betonsku barijeru na garaži u ožujku 2020., jer je garaža bila oštećena u zagrebačkom potresu,

- da je svjedok ŠV, poznanik tužitelja, iskazao da zna da je tužitelj u garaži

držao opremu za tonsko snimanje, a što je on i vidio pred dosta godina, dok automobil u garaži nije vidio, da ne zna točno kada je zadnji puta bio tamo, osim što se sjeća da je garaža bila pod lokotom i da ju je tužitelj otključao, da ničijih drugih stvari nije bilo u garaži, da je bio tamo i prilikom betoniranja dijela ispred ulaznih vrata od garaže, jer je pomogao tužitelju s betoniranjem, što je bilo prije korone,

- da je svjedokinja ŽV, supruga tuženika, u svom iskazu navela da je njezin otac kupio predmetnu garažu 80-tih godina prošlog stoljeća, da je otac u garažu instalirao struju, da su u garaži držali svoje stvari, da je negdje 2016. primijetila da je netko promijenio lokot na garaži, da su nakon toga oni stavili novi lokot, s time da su naknadno vidjeli jednog čovjeka koji im je rekao da je on kupio garažu od OV, kada je pozvana policija, da su se lokoti nekoliko puta mijenjali, da je ispred ulaza u garažu stavljen betonski izljev, ne zna točno kada, da je ona zamolila supruga da razbije taj betonski dio, da danas ključeve od lokota maju samo oni, jer jedino oni i koriste garažu, da negdje od 2016. plaća i komunalnu naknadu za ovu garažu,

- da je svjedok TV koji živi u [adresa], iskazao da mu je poznato da je PV koristio predmetnu garažu, da mu nije poznato da bi netko drugi osim PV imao ključeve od garaže, da ne zna tko je ĆV, da je vidio da je stavljen nekakav beton ispred ulaza u garažu koji je poslije uklonjen, a nakon čega je VV koristio garažu,

- da je svjedok ČV, tužiteljev poznanik iz studentskih dana, iskazao da zna da je tužitelj kupio ovu garažu, a vidio je i tužiteljevu filmsku opremu u garaži, da je jednom prilikom (prije korone) vidio tužitelja kako radi zidić ispred garaže, kada mu je tužitelj objasnio da to radi zbog učestalih provala u garažu, nakon čega on više tamo nije dolazio,

- da je svjedok PV, punac tuženika, u svom iskazu naveo da je on kupio

garažu 1988. od gospođe Ć, da je uknjižen kao vlasnik garaže te da je od tada

i držao svoje stvari u garaži, da se garaža zaključavala ključem i da je jedino on imao ključ, da se 2007. odselio iz [adresa], nakon čega ga je njegova kći, koja je ostala živjeti u [adresa], obavijestila da netko ulazi u garažu, kći je vidjela neku nepoznatu osobu za koju je on utvrdio kasnije da je to tužitelj, zbog čega je on zamijenio lokot na garaži, međutim, da je tužitelj zabetonirao betonski zidić s lokotom.

11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prihvaćajući životnima, logičnima i suglasnima iskaze tuženika i svjedoka ŽV, TV i PV, prvostupanjski sud zaključuje da su u posjedu predmetne garaže u od 2015. bili kontinuirano tuženik i njegova obitelj, dok s druge strane, ne prihvaća iskaze tužitelja i svjedoka ŠV i NV, cijeneći da navedeni svjedoci nemaju saznanja o relevantnim činjenicama u dijelu vezano za posljednje stanje posjeda te da činjenice o kojima su iskazivali navedeni svjedoci i tužitelj vezano za posljednje stanje posjeda, ne proizlazi iz utvrđenog činjeničnog stanja.

12. Žalbenim navodima tužitelj osporava činjenična utvrđenja suda prvog stupnja i pravilnu primjenu materijalnog prava, upire na pogrešan zaključak suda da je tuženik u posjedu sporne garaže od 2015. te da tužitelj do predmetnog smetanja nije vršio njezin posjed, s tvrdnjom da navedeno ne proizlazi iz izvedenih dokaza, pri tome upirući i na pogrešnu ocjenu iskaza saslušanih svjedoka i stranaka. U žalbi tužitelj prigovara i tome da sud prvog stupnja pobijanom odlukom nije dao odgovarajuće razloge u odnosu na smetanje posjeda od 27. ožujka 2020. te da u odnosu na navedeno smetanje nije utvrđivao odlučne činjenice.

13. Prije svega je za ukazati da je u smislu odredbe čl. 441. ZPP-a, kao i u smislu čl. 22. st. 2. ZV-a, kod raspravljanja o tužbi radi smetanja posjeda isključeno raspravljati o pravu na posjed, pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete, već se u takvim postupcima zaštita posjeda pruža prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, a raspravljanje se svodi isključivo na utvrđenje čina smetanja i posljednjeg stanja posjeda prije izvršenog smetanja. Sam čin smetanja posjeda je čin neke osobe kojim se dotadašnjem posjedniku oduzima posjed ili ga se uznemirava u posjedovanju, s time da je temeljno načelo posjedovne zaštite, da je samovlast zabranjena i da bez obzira kakav je posjed, da ga nitko nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed, dok smetanje posjeda učinjeno činom koji nije samovlastan, ne daje pravo na posjedovnu zaštitu. Dakle, čin kojim se smeta tuđi posjed poduzet je samovlasno, ako onaj koji ga je poduzeo nema za to ovlaštenje, tj. dozvolu, pristanak posjednika, niti je na to ovlašten neposredno zakonom, ili odlukom koju je sud odnosno drugo tijelo vlasti donijelo na temelju zakona koji dopušta odnosni zahvat u tuđi posjed.

14. Imajući u vidu rezultate provedenog prvostupanjskog postupka, pouzdano slijedi utvrđenim da se radi o garaži u odnosu na koju stranke između sebe dugi niz godina vode imovinsko-pravne sporove, svojatajući svaka za sebe vlasništvo garaže, pri čemu nije sporno da je tužitelj 2016. ispred garaže napravio betonsku barijeru (izlio beton), koju barijeru je tuženik 23. ožujka 2020., razbio.

15. Međutim, rukovodeći se iznesenom pravnom i činjeničnom situacijom, imajući u vidu i žalbene prigovore tužitelja, osnovano tužitelj osporava zaključak suda prvog stupnja o posljednjem mirnom posjedu predmetne garaže, jer po mišljenju ovoga suda, iz rezultata provedenog postupka, za sada, ne proizlazi pouzdano utvrđenim tko je od stranaka bio njezin posljednji mirni posjednik prije rušenja betonske barijere, a posljedično tome, niti to - je li tuženik rušenjem te betonske barijere uznemiravao tužitelja u nesmetanom korištenju garaže, pri čemu tužitelj osnovano upire i na to da u odnosu na smetanje posjeda od 27. ožujka 2020. nisu utvrđene odlučne činjenice, čime je i u odnosu na navedeno smetanje ostalo neraspravljeno - je li tuženik toga dana obio lokot na vratima garaže i je li takvim postupanjem tužitelju oduzeo njezin posjed.

16. Naime, imajući u vidu činjenice na kojima tužitelj temelji postavljeni tužbeni zahtjev kojim traži posjedovnu zaštitu u odnosu na predmetnu garažu tužbom od 28. ožujka 2020. (koju je uslijed novog smetanja preinačio podneskom od 8. travnja 2020.), uz tvrdnju da je posljednji mirni posjednik garaže osobno i putem svojih prednika od 60-ih godina prošlog stoljeća, u kojem posjedu ga tuženik posljednjih nekoliko godina intenzivno uznemirava i priječi ga u njezinom korištenju („čineći sitne pakosti poput izmjene lokota na vratima garaže, pozivanja policije i ulaženja u verbalne sukobe“), koji oduzeti posjed je tužitelj u više navrata vraćao kroz institut samopomoći, da bi 2016. (nakon posljednjeg vraćanja posjeda), tužitelj na ulaznim vratima od garaže izlio betonsku barijeru kako bi spriječio tuženikove daljnje opstrukcije njegovog posjeda, koju betonsku barijeru je tuženik 23. ožujka 2020. samoinicijativno razbio (uslijed čega tužitelju prijeti svakodnevna opasnost od oduzimanja posjeda garaže), čime je uznemirio tužitelja u posjedu garaže, uz daljnje tvrdnje da je nakon toga, 27. ožujka 2020. tuženik obio lokot na garaži i time mu oduzeo posjed garaže, u takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji jasno slijedi da je u konkretnom slučaju u ovom postupku od odlučnog značaja bilo utvrditi tko i na koji način je bio u posjedu sporne garaže u razdoblju neposredno prije počinjenog smetanja koje je predmetom ovoga spora.

17. Dakle, kako bi se pravilno i potpuno utvrdilo činjenično stanje odlučno za ocjenu posjeda predmetne garaže prije spornog smetanja koje je predmetom ovoga spora, trebalo je na odgovarajući način raspraviti odlučne činjenice - tko je od stranaka i na koji način vršio posjed sporne garažena prije rušenja betonske barijere, ali isto tako i nakon toga, do 27. ožujka 2020. (za koji datum tužitelj tvrdi da je tuženik obio postavljeni lokot na vratima garaže i time mu oduzeo njezin posjed), jer iz činjeničnih navoda tužbe i podneska tužitelja od 8. travnja 2020., slijedi da je posjed garaže tužitelju oduzet tek obijanjem lokota na vratima garaže, dok da je razbijanjem betonske barijere njegov posjed samo bio uznemiravan. U tom kontekstu je ostao neraspravljen posjed i način korištenja garaže (odnosno tko i kako je garažu koristio), u razdoblju od razbijanja betonske barijere do obijanja lokota (ukoliko se utvrdi da je lokot uistinu obijen).

18. Ovdje je za naglasiti i to da je tuženik u odgovoru na tužbu, na koji tužitelj žalbenim navodima osnovano upire, priznao činjenicu da je tužitelj još 2016. zalio beton ispred garaže, navodeći da je time tužitelj blokirao sam sebi pristup garaži, ali i zajedničkim stvarima koje su se nalazile u garaži, priznajući i to da je 23. ožujka 2020., dan nakon potresa u [adresa], po naputku svoje supruge pristupio uklanjanju izlivenog betona (kako bi utvrdili nastalu štetu od potresa), iz čega bi proizlazilo da se od izlijevanja betona pred vrata garaže, u predmetnu garažu nije moglo ući, a da su se tada u garaži nalazile i stvari tužitelja i stvari tuženika, pri čemu u odgovoru na tužbu tuženik ne daje određeno očitovanje o uklanjanju lokota 27. ožujka 2020., o čemu se tuženik ne očituju niti prilikom njegovog saslušanja, dok njjegova supruga u iskazu navodi da je lokot na garaži pilio tuženik, tako da još uvijek nije jasno, niti je to raspravljeno, tko i kada je postavio lokot za koji tužitelj tvrdi da je obijen 27. ožujka 2020. i je li uopće bio u funkciji od izlijevanja betona 2016.), imajući u vidu da bi iz izvednih dokaza proizlazilo da je prilikom izlijevanja betona ispred vrata garaže, beton ujedno bio izliven i preko lokota garaže, dakle, da lokot nije bio u funkciji, pri čemu, ukoliko se prihvati iskaz supruge tužitelja da je lokot pilio tuženik, ostaje nejasna tvrdnja tuženika da je njegov posjed garaže bio neprekinut, jer, ukoliko je uistinu uklonio lokot s vrata garaže nakon razbijanja betonske barijere (piljenjem ili na neki drugi način), postavlja se pitanje zašto je to činio ako se radilo o lokotu koji je on mogao otvoriti.

19. Pored navedenog, sam tuženik saslušan kao stranka u ovom postupku, iskazuje da prilikom uklanjanja betonske barijere, nije oštetio lokot na vratima te da nakon razbijanja betona 23. ožujka 2020. nije više ušao u garažu, pa su ostali i u tom dijelu nejasni iskazi supruge tuženika i svjedoka TV, koji navode da nakon što je betonski blok uklonjen da je tuženik koristio garažu (svedok TV), odnosno da i danas tuženik zajedno sa suprugom koristi garažu (supruga tuženika), pri čemu sud prvog stupnja upravo na temelju takvih iskaza, koje prihvaća uvjerljivima i istinitima, zaključuje o posjedu sporne garaže.

20. Pri tome, sud prvog stupnja pogrešno smatra da tužitelj nije mogao biti smetan u posjedu garaže razbijanjem betonske barijere ispred ulaza u garažu, s obrazloženjem da ista nije sastavni dio garaže. To stoga što je neupitno, kako je to priznao i sam tuženik, da je izlijevanjem betonske barijere bio blokiran pristup garaži, tako da nije odlučno nalazi li se ta barijera u sklopu garaže ili izvan nje, već je odlučno to što je istom bilo onemogućeno korištenje garaže, kako tužitelju, tako isto i tuženiku, pa je i u tom kontekstu ostalo nejasno kako je garaža korištena od dana kada je tužitelj napravio betonsku barijeru, čime se ukazuje odlučnim utvrditi tko je u posjedu garaže bio do tada i je li se garaža uopće mogla koristiti, odnosno čije stvari su se u garaži nalazile u trenutku izlijevanja betona (a iz odgovora na tužbu tuženika bi proizlazilo da priznaje da su se nalazile stvari obje stranke), imajući u vidu i to da u jednom dijelu iskaza tuženik navodi da 2015. nije bilo nikakvih stvari tužitelja u garaži, da bi potom izjavio da je 2015. primijetio da tužitelj („osim nas“) koristi također garažu.

21. Stoga, na temelju izvedenih dokaza u ovom postupku, za sada se ne može zaključiti da je upravo tuženik bio u posjedu predmetne garaže (do spornog razbijanja betonske barijere i obijanja lokota), ali isto tako ne postoje niti odgovarajući argumenti za zaključak da tužitelj nije dokazao svoj posjed predmetne garaže, to naročito s obzirom na proturječnost u iskazu tuženika i navoda njegovog odgovora na tužbu, u odnosu na iskaze njegove supruge i svjedoka koje je predložio saslušati u ovom postupku

22. Dakle, kako prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva nije na pouzdan način utvrdio odlučne pretpostavke za ocjenu osnovanosti zatražene posjedovne zaštite, stoga je činjenično stanje ostalo nedovoljno i nepotpuno utvrđeno.

23. Zbog svega navedenog, temeljem odredbe čl. 370. ZPP-a, rješenje je ukinuto, a posljedično tome i odluka o parničnim troškovima te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

24. Odluka o trošku odgovora na žalbu temelji se na odredbi čl. 155. ZPP-a, budući navedeni trošak nije bio potreban, slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke ove drugostupanjske odluke.

25. Odluka o trošku povodom žalbe tužitelja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP (točka II. izreke).

26. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će utvrditi činjenice odlučne za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva i pri tome na odgovarajući način raspraviti - tko je od stranaka bio posljednji mirni posjednik garaže prije rušenja betonske barijere, je li tuženik rušenjem te betonske barijere uznemiravao tužitelja u njezinom nesmetanom korištenju te je li tuženik 27. ožujka 2020. obio lokot na vratima garaže i je li takvim postupanjem tužitelju oduzeo njezin posjed, u kom pravcu će raspraviti i ostale žalbene prigovore tužitelja (ukoliko su od utjecaja na ishod ovog postupka), a potom na temelju rezultata cjelokupnog postupka, o tužbenom zahtjevu donijeti novu zakonitu i pravilnu odluku, kojom odlukom će ujedno odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka.

27. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 1. rujna 2025.

Sutkinja:

Roberta Pandža