Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-513/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i Darija Lokasa, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog HA, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kv-321/2025-8 (K-319/2025) od 22. kolovoza 2025., u sjednici održanoj 1. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog HA kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem poslovnog broja: Kv-321/2025-8 (K-319/2025) od 22. kolovoza 2025., Općinski sud u Varaždinu je, na temelju čl. 127. st. 4. i čl. 131. st. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. - odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025., dalje: ZKP/08), a po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, produljio istražni zatvor protiv okrivljenog HA, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11.

2. Protiv toga rješenja žalbu podnosi okrivljeni JA po branitelju Željku Pintariću, odvjetniku, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stana i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da Županijski sud u Varaždinu ukine pobijano rješenje te ukine mjere opreza izrečene okrivljeniku.

3. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koje je podneskom broj KŽ-DO-589/2025-3 od

29. kolovoza 2025. isti vratilo.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj žalbeni sud prvenstveno uočava da se okrivljenik, premda u žalbi ističe i žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona, koju u daljnjem tekstu ne konkretizira niti posebno obrazlaže, sadržajno žali prvenstveno zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s time da je povodom njegove žalbe, a sukladno ovlaštenju iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, pobijano rješenje ispitano i po službenoj dužnosti te nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud ostvario neku od povreda taksativno navedenih u citiranoj odredbi, pa tako niti da bi na štetu žalitelja povrijedio kazneni zakon.

5. Okrivljenik nije u pravu kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

5.1. Žalitelj u žalbi ne osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji svoj zaključak o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje istražnog zatvora - osnovane sumnje da je počinio terećena kaznena djela, konkretno kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11., već samo napada pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojima prvostupanjski sud zasniva svoj zaključak da se ostvarenje svrhe istražnog zatvora u ovom slučaju ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera.

5.2. Pritom okrivljenik u bitnom upire da je do sada u istražnom zatvoru proveo već 3 mjeseca za koje vrijeme je itekako osvijestio značaj i posljedice svoga protupravnog postupanja, s time da po njegovom mišljenju, prvostupanjski sud nije uzeo u obzir životnu situaciju u kojoj je izrekao inkriminirane riječi, konkretno da je to učinio kada je saznao da ga supruga s kojom ima dvoje djece vara.

5.3. Suprotno okrivljeniku, prvostupanjski sud prije svega pravilno uočava da iz dokaza i podataka u spisu proizlazi da je do sada bio višestruko pravomoćno osuđivan zbog počinjenja prekršaja, od čega u dva navrata zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, koje kažnjivo ponašanje u sebi također sadrži element nasilja, u odnosu na kojeg do sada izricane prekršajne sankcije, između ostalog i zaštitne mjere zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji u trajanju od 2 mjeseca, udaljenje iz zajedničkog kućanstva u trajanju od 2 mjeseca te obavezno liječenje od ovisnosti o alkoholu u trajanju od dvije godine očito nisu polučile očekivani cilj – usklađenje njegovog ponašanja s zakonom i odvraćanje od daljnjeg činjenja kažnjivih djela na štetu žrtve, dapače, dokazi i podaci u spisu koji upućuju na postojanje osnovane sumnje da je na štetu žrtve počinio predmetno kazneno djela upućuju da je njegovo nasilno ponašanje prema njoj progradiralo iz prekršajne u kaznenu sferu.

5.4. Imajući uz to na umu da su okrivljeniku ranije bile određene mjere opreza u odnosu na žrtvu, koje je, međutim, prekršio, zbog čega su iste ukinute te mu je bio određen istražni zatvor, tada i po stavu ovog žalbenog suda, a suprotno žalitelju, u ovom slučaju evidentno postoje takve okolnosti koje u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti upućuju na izrazito visok stupanj realne i objektivno predvidive bojazni da bi boravkom na slobodi mogao ponoviti isto ili slično kazneno djelo, odnosno ostvariti teže kazneno djelom kojim prijeti žrtvi, te ujedno i na zaključak da se ostvarenje svrha istražnog zatvora u ovom slučaju nipošto razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, osobito kada se dodatno imaju u vidu rezultati njegovog psihijatrijskog vještačenja iz kojih proizlazi da su kod njega ispunjene sve kliničke i forenzičko- psihijatrijske pretpostavke potrebne za preporuku izricanja sigurnosne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana.

5.5. Stoga žalba okrivljenika nije prihvaćena.

6. Budući da žalba nije osnovana, a kako pri ispitivanju pobijanog rješenja nisu nađene povrede propisane u čl. 494. st. 4. ZKP/08, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 riješiti kao u izreci rješenja.

U Varaždinu 1. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Kolenko