Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-516/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i Darija Lokasa, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog NP i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. u vezi čl. 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024.; dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama okrivljenika NP i okrivljene BP, protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Kov-109/2025- 8 od 7. kolovoza 2025., u sjednici održanoj 1. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbijaju se žalbe okrivljenog NP i okrivljene BP kao neosnovane.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem poslovnog broja: Kov-109/2025-8 od 7. kolovoza 2025. Općinski sud u Čakovcu je na temelju čl. 127. st. 4. u vezi čl. 131. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. - odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/25, dalje: ZKP/08), a po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08, produljio istražni zatvor protiv okrivljenog NP i okrivljene BP, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. u vezi čl. 34. KZ/11.

2. Protiv toga rješenja žalbu podnosi okrivljeni SP po braniteljici Željki Mance, odvjetnici, bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom da vijeće Županijskog suda u Varaždinu usvoji žalbu, ukine istražni zatvor i pusti okrivljenika da se brani sa slobode odnosno da mu umjesto istražnog zatvora odredi mjere opreza iz čl. 98. st. 1. i 2. toč. 3. i 7. ZKP/08.

2.1. Žalbu protiv rješenje podnosi i okrivljena BP po braniteljici Sari Lacko, odvjetnici, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da vijeća županijskog sud prihvati žalbu, ukine istražni zatvor te dopusti okrivljenoj da se brani sa slobode.

3. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koje je podneskom broj KŽ-DO-592/2025-3 od

29. kolovoza 2025. isti vratilo.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. U odnosu na žalbu okrivljenog NP:

5.1. Prije svega, ovaj žalbeni sud uočava da se okrivljenik, premda u žalbi izrijekom na navodi žalbene osnove, žali prvenstveno zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s time da je povodom njegove žalbe, kao i žalbe okrivljene BP, a sukladno ovlaštenju iz čl. 494. st. 1. ZKP/08, pobijano rješenje ispitano i po službenoj dužnosti, te nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud ostvario neku od povreda taksativno navedenih u citiranoj odredbi.

5.2. Okrivljenik nije u pravu kada smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio relevantne činjenice na kojima temelji svoju odluku.

5.3. Žalitelj pritom ne osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje/produljenje istražnog zatvora – osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo za koje se tereti u ovom postupku, konkretno, kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. KZ/11., već samo napada pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojima prvostupanjski sud zasniva svoj zaključak o postojanju posebne istražno zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08, te da se ostvarenje svrhe istražnog zatvora u ovom slučaju ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, uz bitnu argumentaciju da to što je stranac, samo po sebi, naročito kada se ima na umu da do sada nije bio osuđivan, njegova životna dob (65 godina), te činjenica da je umirovljenik sa sređenim obiteljskim i profesionalnim životom, nije dostatno za zaključak o postojanju opasnosti od bijega, odnosno za zaključak da se svrha istražnog zatvora u ovom slučaju ne može ostvariti primjenom drugih blažih mjera.

5.4. Suprotno žalitelju, imajući na umu da je isti državljanin Ukrajine, s boravištem u [adresa], da za Republiku Hrvatsku nije vezan niti obiteljskim niti poslovnim vezama, ni bilo kakvim drugim vezama, te da iz dokaza i podataka u spisu, na razini osnovane sumnje, proizlazi da je njegov isključivi razlog boravka u Republici Hrvatskoj bio počinjenje kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom postupku, u povezanosti s visinom kazne zatvora s kojom je suočen ukoliko bude proglašen krivim za počinjenje terećenog kaznenog djela (naime, radi se o kaznenom djelu za koje je propisana kazna zatvora od jedne do osam godina), izraženom kriminalnom voljom koja se posebice ogleda u tome da je radi počinjenja ovog djela morao doputovati čak iz Republike Češke, iako, a kako to sam tvrdi u žalbi, tamo ima sređen obiteljski i profesionalni život, te samom prirodom kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom predmetu, a koja podrazumijeva poznavanje načina i puteva ilegalnog prelaska granice Republike Hrvatske, kao i kontakte s osobama kojima je to poznato, prvostupanjski sud izvodi pravilan zaključak da je u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti riječ o osobitim okolnostima koje upućuju na visok stupanj realne i objektivno predvidive opasnosti da bi mogao pobjeći i tako postati nedostupan pravosudnim tijelima u Republici Hrvatskoj (istražno zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08).

5.5. Isto tako, a suprotno žalitelju, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da sve prethodno navedene okolnosti, posebice one koje govore o tome da isti za Republiku Hrvatsku nije vezan niti obiteljskim niti poslovnim vezama, da je isključivi razlog njegovog boravka u Republici Hrvatskoj bio počinjenje kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom postupku i to iz motiva koristoljublja u povezanosti s visinom kazne zatvora koja mu potencijalno može biti izrečena u ovom postupku, kao i opisanom kriminalnom voljom, te prirodom samog kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv, i po stavu ovog žalbenog vijeća upućuju na pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda da se ostvarenje svrhe određivanja istražnog zatvora u ovom slučaju razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, pa tako niti mjerama opreza iz čl. 98. ZKP/08, kao niti jamstvom.

6. U odnosu na žalbu okrivljene ŠP:

6.1. Prije svega, okrivljenica nije u pravu kada u žalbi osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje/produljenje istražnog zatvora – osnovane sumnje da je počinila kazneno djelo za koje se tereti u ovom postupku, konkretno, kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. KZ/11., uz bitnu argumentaciju da nije znala da je boravak stranih državljana u Republici Hrvatskoj koje su uzeli na prijevoz zabranjen (u svezi čega posebno ističe da je riječ o bitnom obilježju predmetnog kaznenog djela), pri čemu se poziva na svoju obranu u kojoj je navela kako je bila uvjerena da je riječ o turistima koji legalno borave u [adresa]), s time da po njezinom mišljenju ni na koji način nije dokazan niti daljnji element ovog kaznenog djela – koristoljublje.

6.2. Suprotno žaliteljici, prvostupanjski sud s pravom smatra da iz dokaza i podataka u spisu, posebice sadržaja iskaza stranih državljana NPA i GP, prvenstveno proizlazi, dakako u ovoj fazi postupka na razini osnovane sumnje, da se ovdje radilo o dobro organiziranom i pomno planiranom naplatnom poduhvatu ilegalnog prevoženja stranih državljana i njihovog prebacivanja u druge države članice Europske unije, a što u povezanosti sa rezultatima pretrage mobilnog uređaja okrivljenice koji ukazuju da je preko aplikacije WhatsApp razgovarala sa osobama po imenu N i B te da je od njih dobivala lokacije odnosne rute kretanja do državne granice sa Republikom Slovenijom, s time da je za njih snimila i videozapis iz kojeg je vidljivo da se u osobnom vozilu na zadnjem sjedalu nalaze četiri migranta koji se predstavljaju, za sada, svakako na razini osnovane sumnje, i po stavu ovog žalbenog suda, upućuje na zaključak da je žaliteljica u tom protupravnom poduhvatu sudjelovala iz motiva koristoljublja, svjesna pritom da se radi o ilegalnom prijevozu.

6.3. Okrivljenica nije u pravu niti kada napada pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojima prvostupanjski sud zasniva svoj zaključak o postojanju posebne istražno zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08, te da se ostvarenje svrhe istražnog zatvora u ovom slučaju ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, uz bitnu argumentaciju da to što je strankinja, samo po sebi, naročito kada se ima na umu da do sada nije bila osuđivana, da je samohrana majka djeteta u dobi od 12 godina te da isključivo brine o svojoj nepokretnoj majci, nije dostatno za zaključak o postojanju opasnosti od bijega, odnosno za zaključak da se svrha istražnog zatvora u ovom slučaju ne može ostvariti primjenom drugih blažih mjera.

6.4. Suprotno žaliteljici, imajući na umu da je ista državljanin Ukrajine, s boravištem u [adresa], da za Republiku Hrvatsku nije vezana niti obiteljskim niti poslovnim vezama, ni bilo kakvim drugim vezama, te da iz dokaza i podataka u spisu, na razini osnovane sumnje, proizlazi da je njezin isključivi razlog boravka u Republici Hrvatskoj bio počinjenje kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiva u ovom postupku, u povezanosti s visinom kazne zatvora s kojom je suočena ukoliko bude proglašena krivom za počinjenje terećenog kaznenog djela (naime, radi se o kaznenom djelu za koje je propisana kazna zatvora od jedne do osam godina), izraženom kriminalnom voljom koja se posebice ogleda u tome da je radi počinjenja ovog djela morala doputovati čak iz Republike Češke, te samom prirodom kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiva u ovom predmetu, a koja podrazumijeva poznavanje načina i puteva ilegalnog prelaska granice Republike Hrvatske, kao i kontakte s osobama kojima je to poznato, prvostupanjski sud izvodi pravilan zaključak da je u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti riječ o osobitim okolnostima koje upućuju na visok stupanj realne i objektivno predvidive opasnosti da bi mogla pobjeći i tako postati nedostupan pravosudnim tijelima u Republici Hrvatskoj (istražno zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08).

6.5. Naposljetku, a suprotno žaliteljici, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da sve prethodno navedene okolnosti, posebice one koje govore o tome da ista za Republiku Hrvatsku nije vezana niti obiteljskim niti poslovnim vezama, da je isključivi razlog njezinog boravka u Republici Hrvatskoj bio počinjenje kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiva u ovom postupku i to iz motiva koristoljublja u povezanosti s visinom kazne zatvora koja joj potencijalno može biti izrečena u ovom postupku, kao i opisanom kriminalnom voljom, te prirodom samog kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiva, i po stavu ovog žalbenog vijeća upućuju na pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda da se ostvarenje svrhe određivanja istražnog zatvora u ovom slučaju razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, pa tako niti mjerama opreza iz čl. 98. ZKP/08, kao niti jamstvom.

7. Budući da slijedom svega iznesenog žalbe okrivljenika nisu osnovane, a kako ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda na čije postojanje sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08 žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu 1. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Kolenko