REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-4152/2023-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perica, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice JG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Filip Lalić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Lalić & Vipauc j.t.d., Zagreb, Ulica Vjekoslava Klaića 44/1, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670 radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, 29. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/23-01/430, URBROJ: 338- 01-06-05-23-04 od 24. srpnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/23-01/430, URBROJ: 338-01-06-05-23-04 od 24. srpnja 2023. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda u Zagrebu, KLASA: UP/I-502-03/22- 02/55, URBROJ: 338-21-02-02-23-12 od 31. ožujka 2023. i odbijen zahtjev za naknadom troškova sastava žalbe u provedenom upravnom postupku u ukupnom iznosu od 149,25 eura (točke I. i II. izreke).

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužiteljici, u radnom odnosu kod poslodavca Općinski sud u Novom Zagrebu, ozljeda nastala dana 31. siječnja 2022., izražena dijagnozama šifri prema MKB-10 klasifikaciji F43.0 i S00.0 ne priznaje se ozljedom na radu. U svezi nastale ozljede tužiteljici se ne priznaju niti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu (točke I. i II. izreke).

3. Tužiteljica osporava odluku tuženika iz svih zakonom dopuštenih razloga. Osporava zaključak upravnih tijela da je do ozljede došlo uslijed namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe, izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom, koje se ne može dovesti u kontekst radno pravne aktivnosti. Ističe da su predmetne dijagnoze uzročno posljedično vezane s događajem pretrpljene ozljede 31. siječnja 2022., te iste treba priznati ozljedom na radu.

3.1. Tužiteljica navodi kako prvostupanjsko tijelo nije postupilo po prethodnoj uputi tuženika i zatražilo provođenje stručno medicinskog vještačenja kako bi se medicinski ocijenilo da li se predmetni događaj nastao 31. siječnja 2022. može priznati ozljedom na radu. Budući da prije navedenog događaja nije imala zdravstvene tegobe izražene navedenim dijagnozama, iste su direktna posljedica proživljene ozljede na radu.

3.2. Smatra da u drugostupanjskom postupku vještačenja nije uzeta u obzir cjelokupna medicinska dokumentacija, pa posebno ukazuje na pojedinačno naznačenu dokumentaciju ističući da iz predmetnog događaja osim dijagnoza F43.0 i S00.0 sada boluje i od bolesti izraženih dijagnozama F43.1, F41.2 i F29, kao i od bolesti štitnjače. Također nije uzeta u obzir cjelokupna dokumentacija spisa, pa tako niti pojedinačno naznačene izjave, na primjer izjava CG od 1. travnja 2022. iz koje proizlazi da se radilo o okolnostima uredske svađe.

3.3. Tužiteljica navodi kako je do ozljeda došlo uslijed namjernog nanošenja ozljede od druge osobe koje se može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti, ne radi se o posljedici sukoba privatne naravi već je vezana uz radnu aktivnost i obavljanje radnih zadaća, na koje je poslodavac mogao utjecati drugačijom raspodjelom radnih zadataka.

3.4. Poziva se na stajalište izraženo u presudi Upravnog suda u Splitu UsIzs 34/2016-25, navodeći kako ista ukazuje i na važnost kaznenog postupka, pa pogrešnim smatra zaključak upravnih tijela da predmetni događaj nema karakter ozljede na radu.

3.5. Predlaže provesti dokazni postupak saslušanjem naznačenih svjedoka, uz priklop spisa upravnog postupka te kaznenih predmeta (Kir-DO-95/2022 i Kir-DO- 48/2022), zatražiti zdravstveni karton tužiteljice i provesti neovisno sudsko medicinsko vještačenje radi utvrđenja postojanja uzročno posljedične veze i zadobivenih ozljeda izraženih navedenim dijagnozama, kao i saslušati tužiteljicu kao stranku u postupku.

3.6 Tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno i prvostupanjsko rješenje i prizna traženo pravo, uz naknadu troškova spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje i navodi obrazloženje osporenog rješenja, pozivom na odredbe Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj: 80/13, 137/13, 98/19 i 33/23, dalje: Zakon), Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti („Narodne novine“, broj: 75/14., 154/14., 79/15., 139/15., 105/16., 40/17., 66/17., 109/17., 132/17., 119/18., 41/19., 22/20., 39/20. i 2/22. dalje: Pravilnik) i Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP). Navodi da je pobijano rješenje donijeto u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja, a sukladno važećim zakonskim propisima.

4.1. Vezano uz tužbene navode tuženik ističe kako su člankom 67. Zakona propisani razlozi za nepriznavanje ozljede na radu te su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za nepriznavanje predmetnog događaja od 31. siječnja 2022. godine budući iz spisu priložene dokumentacije proizlazi kako se u konkretnom slučaju radi o događaju do kojeg je došlo uslijed osobnog odnosa službenika JG i CG te da je istome prethodilo nekoliko predstavki od strane oba službenika kao i podnošenje kaznenih prijava od strane osiguranice i drugog službenika, kao i da je isti posljedica verbalnog konflikta osiguranice i drugog djelatnika poslodavca, koji je trajao već dulje vrijeme. Slijedom navedenog, tuženik ističe da je u konkretnom slučaju činjenično stanje u potpunosti utvrđeno te nije bilo potrebe za provođenje dodatnih dokaznih postupaka.

4.2. Tuženik dalje navodi kako se radi o ozljeđivanju izazvanom osobnim odnosom s osiguranicom koje se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti, niti je poslodavac na takvo ponašanje mogao utjecati, stoga smatra kako su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 67. stavka 3. Zakona. U prilog svojim zaključcima poziva se na stajališta izražena u presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-1412/20-2 od 30. rujna 2020. godine, poslovni broj: Usž-4000/21-2 od 21. prosinca 2021. godine i poslovni broj: Usž-1004/22-2 od 20. travnja 2022. godine.

4.3. Tuženik predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.

5. Zainteresirana osoba u ovoj upravnoj stvari, poslodavac tužiteljice Općinski sud u Novom Zagrebu, odgovor na tužbu nije dostavila, odnosno nije se uključila u spor.

6. U skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24 dalje: ZUS), u predmetnom sporu provedena je usmena i javna rasprava (ročišta 28. veljače 2025., 13. lipnja 2025. i 22. kolovoza 2025.) na kojoj je strankama dana mogućnost da se očituju o navodima i zahtjevima protivne stranke te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima ovog spora.

6.1. Na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 91. stavka 3. ZUS-a rasprava je provedena u odsutnosti tuženika, koji iako uredno pozvan raspravi nije pristupio niti je svoj izostanak opravdao, osim ročišta 13. lipnja 2025. (izostanak opravdan spriječenošću ranije preuzetim obvezama).

7. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis kao i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika.

7.1. Raspravnim rješenjem suda izvođenje daljnjeg dokaznog postupka izvođenjem dokaza predloženih od strane tužiteljice sud je odbio, cijeneći da je predmet dovoljno raspravljen za donošenje odluke (članak 96. stavak 1. ZUS-a), imajući u vidu načelo učinkovitosti spora (članak 8. ZUS-a) iz razloga koje će u daljnjem dijelu presude obrazložiti.

8. Sud je uzeo u obzir dokaze izvedene i činjenice utvrđene u upravnom postupku kao i činjenice koje je sam utvrdio, sukladno odredbi članka 49. stavak 3. ZUS-a.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski postupak pokrenut Prijavom o ozljedi na radu (tiskanica OR) koju je za tužiteljicu podnio poslodavac – zainteresirana osoba za ozljedu nastalu 31. siječnja 2022.

10.1. Prvostupanjsko rješenje doneseno je u ponovljenom postupku nakon što je tuženik rješenjem KLASA: UP/I-502-03/22-01/380, URBROJ: 338-01-06-05-22-02 od 11. srpnja 2022. u postupku po žalbi tužiteljice poništio rješenje Regionalnog ureda u Zagrebu, KLASA: UP/I-502-03/22-02/676, RBROJ: 338-21-02-02-22-8 od 26. travnja 20022. i predmet vratio na ponovni postupak.

10.2. Uvidom u citirano rješenje tuženika od 11. srpnja 2022. utvrđeno je da su razlozi poništenja prvostupanjskog rješenja nađeni u pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, imajući u vidu navode žalbe, pa je dana uputa prvostupanjskom tijelu na koji način i kako da dopuni postupak (detaljno obrazloženo u rješenju, str. 22. i 23. spisa).

11. Prvostupanjskim je rješenjem utvrđeno da za priznavanje predmetnih ozljeda ozljedom na radu nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 66. Zakona, već je ispunjen uvjet postojanja zapreke za priznanje prava iz odredbe članka 67. točke 3. Zakona.

11.1. Prvostupanjsko tijelo detaljno navodi poduzete radnje i pribavljene isprave, u prethodnom postupku, te nakon donošenja rješenja tuženika KLASA: UP/II-502-03/22- 01/380, URBROJ: 338-01-06-05-22-02 od 11. srpnja 2022. te iznosi sadržaj dokumentacije na koju se poziva: Prijave ozljede na radu, izjave tužiteljice, očitovanje poslodavca Općinskog suda u Novom Zagrebu, izjavu službenika CG, dokumentaciju - izvješće Općinskom državnom odvjetništvu u Novom Zagrebu i drugu dokumentaciju vezano za kriminalističko istraživanje u pogledu podnesenih kaznenih prijava: tužiteljice protiv službenik CG, radi kaznenog djela prijetnje, kao i službenika CG protiv tužiteljice radi kaznenog djela nezakonitog prijavljivanja i zlostavljanja na radnom mjestu.

11.2. U ponovljenom postupku pribavljeno je očitovanje poslodavca, izjava tužiteljice kojoj su priloženi zapisnici o ispitivanju svjedoka vježbenika Karla Kožine, sutkinje Ilijane Petyo i zapisničarke Tatjane Strbad, kao i dopis Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu iz kojeg proizlazi da je protiv CG, zbog kaznenog djela prijetnje počinjenog na štetu tužiteljice podignuta optužnica, uz dostavu preslike cjelokupnog spisa, podnesak CG Općinskom državnom odvjetništvu u Novom Zagrebu u kojemu je sadržana kaznena prijava protiv tužiteljice radi kaznenog djela lažnog prijavljivanja i zlostavljanja na radu, kojemu prileži izjava SG, službenice Općinskog suda u Novom Zagrebu i izjava OG. Sadržaj navedene dokumentacije citiran je opširno u obrazloženju prvostupanjskog rješenja, stoga se u ovom dijelu presude ponovno ne iznosi.

11.3. Prvostupanjsko tijelo iznosi zaključak kako je sukladno prikupljenim dokazima utvrđeno da je tužiteljica ozljedu zadobila za vrijeme redovitog rada (radna aktivnost koju je ista obavljala u vrijeme nastanka ozljede nije poznata), s tim da je nesporno ista zadobivena u sukobu s radnim kolegom CG, koji je nastao zbog njihovog međusobnog animoziteta i učestalih svađa od prije, a kulminirao kritičnog dana 31. siječnja 2022., pa bez obzira na ishod kaznenog postupka protiv okrivljenika CG zbog kaznenog djela prijetnje, s aspekta priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu, činjenično stanje kako ga iznose stranke jasno upućuje na zaključak da predmetni događaj nema karakter ozljede na radu, već je osiguranici druga osoba namjerno nanijela ozljede, što je izazvano njihovim međusobnim osobnim odnosom i koji događaj se stoga ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti.

11.4. Navedene ozljede izražene dijagnozama prema MKB-10 klasifikaciji: F43.0 i S00,0 nisu stoga priznate ozljedom na radu, zbog ispunjenja uvjeta iz člana 67. točke 3. Zakona.

12. Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja u bitnome prihvaćajući stajališta i obrazloženje prvostupanjskog tijela, koje ponavlja u odluci, a koji su navedeni i u odgovoru na tužbu.

12.1. U bitnom dijelu obrazloženja tuženik navodi da je u provedbi drugostupanjskog postupka pribavljeno sukladno odredbi članka 19. stavka 2. Pravilnika u odnosu na potonje opisane žalbene navode, stručno-medicinsko mišljenje liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda koje je svojim nalazom, mišljenjem i ocjenom, KLASA: UP/ll-502-03/23-01/430, URBROJ: 338-01-10-04-23-03 od 20. srpnja 2023. godine utvrdilo, nakon uvida u priloženu dokumentaciju, kako su dijagnoze prema MKB-u:

F43.0 i S00.0 verificirane u priloženoj medicinskoj dokumentaciji te da je osiguranica iste zadobila dana 31. siječnja 2022. godine.

12.2. Otklanjajući žalbene navode tuženik navodi kako, uzimajući u obzir utvrđeno činjenično stanje te navode iz žalbe iz kojih proizlazi kako se radi o odnosu koji traje već duže vrijeme, iz spisu priložene dokumentacije proizlazi kako je do ozljede došlo uslijed namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe, izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom, koje se ne može dovesti u kontekst radno — pravne aktivnosti. Tuženik obrazlaže da je vidljivo iz dokumentacije spisa kako se u konkretnom slučaju radi o ozljedi koja je nastala kao posljedica sukoba privatne naravi te nije od utjecaja što se dogodila na radnom mjestu osiguranice. Ujedno se napominje kako iz očitovanja poslodavca od 10. siječnja 2023. godine proizlazi kako se u konkretnom slučaju radi o događaju do kojeg je došlo uslijed osobnog odnosa službenika JG i CG te da je istome prethodilo nekoliko predstavki od strane oba službenika te podnošenje kaznenih prijava od strane osiguranice i drugog službenika. Isto tako iz podneska CG Općinskom državnom odvjetništvu u Novom Zagrebu na post, broj kir-DO-48/2022 (Kp-DO-95/2022) je vidljivo kako je isti podnio kaznenu prijavu protiv osiguranice temeljem čl. 304. KZ zbog lažnog prijavljivanja i čl. 133 KZ Zlostavljanje na radu s time da iz spisa proizlazi kako je Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu svojim dopisom od 08. travnja 2022. godine dostavilo Županijskom sudu u Velikoj Gorici navedeni prijedlog CG na nadležno postupanje te nije od utjecaja konačan ishod istog za ovaj konkretan slučaj. Naime, imajući u vidu kako je povod za sukob imao veze sa obavljanjem radnih zadaća osiguranice te da je jsti posljedica verbalnog konflikta osiguranice i drugog djelatnika poslodavca, koji je trajao već dulje vrijeme i koji je kulminirao dana 31. siječnja 2022. godine kada je osiguranica ozlijeđena uslijed namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranicom koje se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnost, niti je poslodavac na takvo ponašanje mogao utjecati smatra se kako su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 67. stavka 3. Zakona. Tuženik se poziva i na sudsku praksu izraženu u presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Poslovni broj: Usž-1412/20-2 od 30. rujna 2020. godine, Poslovni broj: Usž-4000/21-2 od 21. prosinca 2021. godine i Poslovni broj: Usž-1004/22-2 od 20. travnja 2022. godine.

Žalba je odbijena na temelju članka 116. stavka 1. ZUP-a.

13. U ovom predmetu nije sporno da se ozljeđivanje tužiteljice dogodilo na radnom mjestu.

14. Također nije sporno da je uzročno-posljedična veza između predmetnog ozljeđivanja utvrđenih dijagnoza za koje je pokrenut postupak priznavanja ozljede na radu (F43.0 i S00.0) i opisanog načina nastanka ozljeda utvrđena nalazom, mišljenjem i ocjenom Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda KLASA: UP/ll-502-03/23-01/430, URBROJ: 338-01-10-04-23-03 od 20. srpnja 2023. godine. Iz istog je vidljivo kako su dijagnoze prema MKB-u: F43.0 i S00.0 verificirane u priloženoj medicinskoj dokumentaciji te da je osiguranica iste zadobila dana 31. siječnja 2022. godine

15. Sporan je u konkretnom predmetu zaključak upravnih tijela da postoji zapreka za priznanje predmetnih povreda, izraženih šifrom dijagnoza prema MKB-10 klasifikaciji: F43.0 i S00.0, ozljedom na radu, a propisana odredbom članka 67. točkom 3. Zakona.

16. Člankom 66. Zakona propisano je da se ozljedom na radu prema ovome Zakonu smatra:

1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima,

2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,

4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. ovoga članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. ovoga Zakona.

17. Člankom 67. Zakona propisano je da se ozljedom na radu, u smislu ovoga Zakona, ne smatra ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog:

1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.),

2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.),

3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti, 4. atake kronične bolesti,

5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

18. Prema članku 35. Pravilnika utvrđuju se uvjeti koji moraju biti ispunjeni kako bi se ozljeda ili bolest mogla priznati za ozljedu na radu, odnosno profesionalnu bolest, s time da prijava o ozljedi na radu, odnosno profesionalnoj bolesti mora biti podnijeta u rokovima utvrđenim ovim Pravilnikom.

19. Prema članku 36. Pravilnika ozljeda na radu može se priznati osiguraniku iz članka 7. stavka 4. Zakona te osiguranoj osobi iz članka 16. Zakona kod kojih je došlo do ozljeđivanja, odnosno bolesti u smislu članka 66. Zakona.

20. Prema članku 37. Pravilnika ozljeda na radu neće se priznati osiguranoj osobi iz članka 36. ovog Pravilnika u slučajevima iz članka 67. Zakona.

21. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, a polazeći pri tome od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedeno u pitanje, kao niti primjena materijalnog prava, a u postupku nisu utvrđene niti povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito.

21.1. Kao što je iz obrazloženja rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija žalbu kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, te se očitovao na istaknute žalbene prigovore, stoga je u cijelosti postupio sukladno odredbi članka 98. stavka 5. ZUP-a kojom je propisano što sve obrazloženje rješenja treba sadržavati.

21.2. Stajalište tuženika izneseno u osporenom rješenju u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

22. Primjenjujući citirane odredbe na konkretno u postupku utvrđeno činjenično stanje, prema ocjeni suda upravna su tijela imala osnova odbiti zahtjev (prijavu ozljede na radu) odnosno žalbu tužiteljice, jer podaci spisa predmeta daju osnova za zaključak da je do ozljeđivanja tužiteljice došlo uslijed namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom tužiteljicom koje se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti.

22.1. Da se radi o osobnom odnosu između tužiteljice i imenovanog CG i tužiteljice, u okolnostima kada je verbalni sukob prerastao u fizički, proizlazi iz dokumentacije spisa.

22.2. Na navedeni zaključak prema ocjeni suda, upućuje spisu priležeća dokumentacija kao i izjave tužiteljice i drugog djelatnika CG, posebno očitovanje poslodavca Općinskog suda u Novom Zagrebu od 10 siječnja 2023. u prilogu kojega je dokumentacija iz koje je vidljivo da su oba službenika podnosila predstavke u odnosu na onog drugog, te je poslodavac s istima u nekoliko navrata obavio razgovor, nakon čega su dostavili zajedničku izjavu kojom povlače ranije izjavljene predstavke.

23. Imajući u vidu provedeni postupak i izvedene dokaze, sud cijeni pravilnim zaključak upravnih tijela da je do ozljeđivanja došlo na način i pod uvjetima, kako je to utvrđeno u postupku koji je prethodio ovom sporu, te je pravilno primijenjena odredba članka 67. točke 3. Zakona.

24. Navodi tužiteljice kada osporavajući zaključak upravnih tijela navodi da se radi o okolnostima koje se nedvojbeno mogu dovesti u kontekst radno-pravnih aktivnosti, obzirom da se navedeno ozljeđivanje dogodilo tijekom radnog vremena, na uobičajenom mjestu radu, uslijed neslaganja oko obavljanja redovitih radnih zadataka, sud ne prihvaća osnovanim. Ovo zato, jer iz dokumentacije spisa proizlazi da između tužiteljice i drugog djelatnika poslodavca CG postoji dugotrajniji odnos neslaganja, a nema naznaka da bi do namjernog nanošenja ozljeda tužitelja došlo radi neslaganju oko obavljanja redovitih radnih zadataka.

24.1. Navod tužiteljice da u ponovljenom postupu prvostupanjsko upravno tijelo nije postupilo po uputi tuženika u rješenju od 11. srpnja 2022., nije osnovan, jer suprotno proizlazi iz dostavljenog spisa tuženika i obrazloženja osporenog rješenja.

24.2. Vezano za druge dijagnoze ( F43.1, F41.2 i F29, bolest štitnjače) koje se navode u medicinskoj dokumentaciji tužiteljice ističe se da je predmetni postupak pokrenut prijavom ozljede na radu od 11. veljače 2022. upravo za dijagnoze šifre bolesti F43.0 i S00.0, pa nije od utjecaja na odluku u predmetnoj upravnoj stvari činjenica da se u određenoj medicinskoj dokumentaciji navode i druge dijagnoze. Ukoliko tužiteljica smatra da su dijagnoze bolesti izražene drugim šiframa prema MKB-10 klasifikaciji nastale u istom događaju ili da su posljedica dijagnoza koje su predmet postupka, ima mogućnost podnijeti zahtjev radi priznavanja dopunske dijagnoze ili posljedice ozljede na radu sukladno odredbama Zakona i Pravilnika kojima je propisan postupak utvrđivanja i priznavanja dopunskih dijagnoza ili posljedica priznatih dijagnoza ozljedom na radu.

24.3. Pozivanje tužiteljice na presudu Upravnog suda u Splitu prema ocjeni suda nije opravdano, jer se ne radi o činjenično i pravnom istoj situaciji.

25. Budući da je u postupku koji je prethodio ovom sporu u cijelosti i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud nije cijenio opravdanim i svrhovitim provoditi daljnji dokazni postupak na način kako je to predložila tužiteljica. Naime, pisana dokumentacija na koju se poziva tužiteljica prileži spisu tuženika te je sud u istu izvršio uvid. U konkretnom predmetu nije bilo razloga niti provođenju medicinskog vještačenja radi utvrđivanja uzročne veze između događaja u kojemu je tužiteljica ozlijeđena, jer ista prema podacima spisa nije niti sporna, utvrđena je provedenim vještačenjem pred nadležnim Liječničkim povjerenstvom nalazom, mišljenjem i ocjenom.

25.1. Provođenje daljnjeg dokaznog postupka priklopom kaznenih predmeta sud nije cijenio provoditi, jer je činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje odluke u predmetnoj upravnoj stvari. Za zaključak tuženika da je do ozljeđivanja tužiteljice došlo uslijed namjernog nanošenja ozljede od strane drugog djelatnika poslodavca, a što je uvjetovano osobnim odnosom između imenovanih djelatnika, postoji uporište u dostavljenom spisu, pa nije od utjecaja prema ocjeni suda ishod eventualnih kaznenih postupaka.

25.2 Saslušanje tužiteljice i predloženih svjedoka u situaciji kada su tijekom upravnog postupka isti saslušani prema ocjeni da nije opravdano, stoga je i ovaj dokazni prijedlog sud cijenio nepotrebnim, budući da je prilikom donošenja odluke sud imao u vidu provedene dokaze u upravnom postupku, pa tako i izjave kako tužiteljice tako i svjedoka.

26. Povrede odredaba ZUP-a na koje ukazuje tužiteljica nisu utvrđene. U konkretnom predmetu prvostupanjskog je tijelo u ponovljenom postupku u cijelosti postupilo na način i sukladno uputama tuženika u rješenju od 11. srpnja 2022., te se temeljem tako izvedenih dokaza mogla donijeti odluka. Ista je obrazložena na način kako je propisano odredbama članka 98. stavka 5. ZUP-a.

27. Odluka tuženika donesena je u zakonito provedenom postupku i uz poštivanje svih propisanih načela postupanja, posebno članka 8. i 9. ZUP-a. Istima je propisano načelo utvrđivanja materijalne istine i samostalnosti i slobodne ocjene dokaza.

Povrede ovih načela sud nije našao.

27.1. Naime, prema navedenim člancima u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari (članak 8. ZUP-a), službena osoba u javnopravnome tijelu samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti u postupku te na temelju utvrđenih činjenica i okolnosti rješava upravnu stvar, pri tom koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka (članak 9. ZUP-a).

28. Slijedom navedenog, sud nije prihvatio osnovanima niti navode tužiteljice da u postupku nije cijenjena sva medicinska ili druga dokumentacija spisa. Upravna su tijela za svoje zaključke iznijela valjane razloge, koje ovaj sud prihvaća. Tužiteljica je u postupku sudjelovala te je imala mogućnost očitovati se o svim navodima i činjenicama koje su relevantne za odluku u predmetnoj upravnoj stvari.

29. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano, nije povrijeđen je zakon na štetu tužiteljice, pa se isto ne može ocijeniti nezakonitim.

30. Slijedom navedenog, sud nije prihvatio osnovanima navode tužiteljice, isti su takvi da ne mogu dovesti do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.

31. U postupku nisu utvrđeni razlozi ništavosti pojedinačne odluke na koje sukladno odredbi članka 47. stavka 3. ZUS-a, sud pazi po službenoj dužnosti.

32. Na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci, pod točkom I.

33. O zahtjevu tužiteljice za naknadom troškova spora sud je odlučio primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Stoga, kako je odbijen tužbeni zahtjev za poništenjem osporenog rješenja, to je i zahtjev tužiteljice za naknadom troškova spora za radnje poduzete po opunomoćeniku odvjetniku neosnovan.

33.1. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci (pod točkom II.).

U Zagrebu 29. kolovoza 2025.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnik Filip Lalić, Odvjetničko društvo Lalić & Vipauc j.t.d., [adresa] Zagreb, Ulica Vjekoslava Klaića 44/1

2. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Direkcija, [adresa] Zagreb, Margaretska 3

3. U spis