Poslovni broj: Usž-944/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, mr. sc. Inge Vezmar Barlek i Mirjane Čačić, članova vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja CU, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Mirko Mastilović, odvjetnik u Puli, Marsovog polja 8, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB 95093210687, radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-1829/2023-6 od 19. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 29. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-1829/2023-6 od 19. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-361-05/22-26/296, URBROJ: 531-07-1-3-2/1-23-2 od 7. kolovoza 2023. (točka I. izreke) te je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).

1.1. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv djelomičnog rješenja Grada Umaga, Upravnog odjela za komunalni sustav i prostorno planiranje, KLASA: UP/I-361-05/19-02/103, URBROJ: 2163-9-06/24-22-16 od 9. svibnja 2022., a kojim rješenjem je odbačen zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za ozakonjenje zgrade izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu pobijajući je iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnom navodi da je stajalište kako je zahtjev od 17. lipnja 2020. novi zahtjev, u suprotnosti s dostavljenim mišljenjem nadležnog Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske od 27. ožujka 2015. donesenim u drugom predmetu. Pojašnjava da je u konkretnom predmetu tuženik nekritički prihvatio mišljenje prvostupanjskog upravnog tijela i donio u cijelosti drukčije pravno mišljenje, a koje bi, kao takvo, trebalo biti obvezujuće za sva prvostupanjska tijela. Iznoseći kronologiju tijeka upravnog postupka tvrdi da nije opravdano da od predaje zahtjeva do prvostupanjskog rješenja prođu nepune četiri godine, a da je po požurnici punomoćnice riješen samo dio zahtjeva za ozakonjenje, odnosno onaj koji se odnosi na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Opetovano naglašava da je prvostupanjsko tijelo pogrešno tumačilo da se radi od dva zahtjeva, jer to ne odgovara istini. Pojašnjava da je osnovni zahtjev podnesen 29. lipnja 2018. te da je prenesen na rješavanje nadležnom prvostupanjskom tijelu, a obzirom da je isti bio u postupku rješavanja, naknadnom dokumentacijom izvršena je samo dopuna zahtjeva u korist podnositelja, kako je to, u dostavljenom mišljenju, pravilno zaključilo Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske. Slijedom svega navedenog predlaže usvojiti žalbu i poništiti prvostupanjsku presudu, a predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitivanjem prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine br. 36/24., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Odredbom članka 10. stavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine" broj 86/12, 143/13, 65/17, 14/19, dalje: ZPNIZ) propisano je da se postupak za donošenje rješenja o izvedenom stanju pokreće na zahtjev stranke koji se predaje nadležnom upravnom tijelu. Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka podnosi se najkasnije 30. lipnja 2018. i nakon isteka toga dana ne može se više podnijeti (stavak 2.). Zahtjev za donošenje rješenja o izvedenom stanju podnesen nakon 30. lipnja 2018. odbacuje se rješenjem (stavak 3.).

7. Prema odredbi članka 45. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) do donošenja prvostupanjske odluke o upravnoj stvari stranka može izmijeniti svoj zahtjev ili podnijeti drugi, ako se ti zahtjevi u bitnim pretpostavkama temelje na istom činjeničnom stanju. Kad službena osoba utvrdi da ne postoje uvjeti za izmjenu podnesenog ili za podnošenje drugog zahtjeva, donijet će rješenje kojim će odbaciti zahtjev stranke (stavak 2.).

8. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je prvotni podnositelj, Arhitekt Štrumberger d.o.o., podnio 29. lipnja 2018. Istarskoj županiji, Odsjeku za prostorno uređenje i gradnju Buje, zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za zgradu izgrađenu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji zahtjev je podneskom od 4. rujna 2019. izmijenio na način da je umjesto ozakonjenja zgrade izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predložio ozakonjenje zgrade izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a slijedom čega je spis proslijeđen na postupanje mjesno nadležnom Upravnom odjelu za komunalni sustav i prostorno planiranje Grada Umaga (dalje: prvostupanjsko tijelo).

8.1. Prije nego je o navedenom zahtjevu odlučeno, 17. lipnja 2020. dostavljen je prvostupanjskom tijelu podnesak tužitelja kojim dopunjuje - proširuje prethodno navedeni zahtjev na zgrade turističke namjene izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uz izjavu prvotnog podnositelja (Arhitekt Štrumberger d.o.o.) kojom isti prepušta tužitelju sva prava i obveze u predmetnom postupku ishođenja rješenja o izvedenom stanju.

9. Odlučujući o prethodno opisanim zahtjevima, prvostupanjsko je tijelo djelomičnim rješenjem, KLASA: UP/I-361-05/19-02/103, URBROJ: 2163-9-06/20-22- 13 od 8. travnja 2022., točkom 1., odbilo zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za ozakonjenje manje zahtjevne stambeno poslovne zgrade, izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a naknadno je, isto tijelo, predmetnim dopunskim rješenjem od 9. svibnja 2022., odbacilo zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađene zgrade izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica]. Prvostupanjski je sud potvrdio zakonitost rješenja tuženika, koji je, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja od 9. svibnja 2022., istu odbio, uz obrazloženje da zahtjev od 17. lipnja 2020. sadržajno predstavlja novi zahtjev za legalizaciju, koji je podnesen nakon proteka prekluzivnog roka iz članka 10. stavka 2. ZPNIZ-a.

10. Razmatrajući sadržaj dokumentacije priložene uz navedene zahtjeve i ovaj Sud je suglasan s utvrđenjem da je zahtjevom 17. lipnja 2020. tužitelj tražio da se, uz osnovni zahtjev, vodi postupak i po zahtjevu za ozakonjenje zgrada izgrađenih na k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a za koje nije do tog trenutka bila predana potrebna dokumentacija i koje nisu ni na koji način povezane sa zgradom izgrađenom na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za koju je predan osnovni zahtjev. Naime, riječ je o dva zahtjeva koji se u bitnim pretpostavkama ne temelje na istom činjeničnom stanju, jer osim što se radi o različitim podnositeljima, ovdje je riječ i o drugim, potpuno različitim zgradama koje su izgrađene na različitim katastarskim česticama te nisu funkcionalno povezane u smislu članka 20. stavka 1. ZPNIZ-a, a slijedom čega ne postoje uvjeti za izmjenu osnovnog zahtjeva od 29. lipnja 2018.

11. U konkretnom slučaju propisan je rok za podnošenje zahtjeva te odbačaj zahtjeva uslijed propuštanja tog roka, a što znači da nakon podnošenja zahtjeva za izdavanje rješenja o izvedenom stanju nije moguća njegova izmjena na način da se, po proteku prekluzivnog roka, zahtjev proširi/dopuni na nekretnine koje nisu bile predmetom pravodobno podnesenog zahtjeva. Takav zahtjev u stvari predstavlja novi zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju podnesen nakon proteka prekluzivnog roka. Suprotno tumačenje imalo bi za posljedicu potpuni gubitak svrhe i smisla odredaba o sadržaju i roku u kojem se mora podnijeti zahtjev za ozakonjenje protupravno izgrađenih građevina. Ovakvo stajalište izraženo je u dosljednoj upravnosudskoj praksi (primjerice, predmeti poslovni broj: Usž-3737/2024 od 28. studenoga 2024., Usž- 1710/2016 od 18. siječnja 2017.)

12. Slijedom iznijetog, u postupku povodom zahtjeva za izdavanje rješenja o izvedenom stanju primjenjuje se članak 45. Zakona o općem upravnom postupku, koji isključuje mogućnost izmjene zahtjeva na način da se zapravo podnese novi zahtjev. Novi zahtjev je podnesen nakon proteka prekluzivnog roka, zbog čega je osnovano odbačen.

13. Zaključno se napominje da pribavljeno mišljenje prednika tuženika, na koje se tužitelj poziva, nije razlog za donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari jer sud sudi na temelju Ustava, zakona i drugih propisa te ga dostavljeno mišljenje ne obvezuje.

14. Slijedom navedenog, trebalo je, temeljem članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 29. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Jelena Rajić