Poslovni broj: 8 Kžzd-33/2023-5

 

Poslovni broj: 8 Kžzd-33/2023-5

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća, te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog Z. E., zbog kaznenih djela iz čl. 179.a Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19, dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj: 81 Kzd-19/22 od 31. siječnja 2023., na sjednici 29. studenoga 2023.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

              Odbija se žalba optuženog Z. E. kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvoga stupnja.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.              Općinski sud u Zadru, presudom poslovni broj: 81 Kzd-19/22 od 31. siječnja 2023., proglasio je krivim optuženog Z. E. zbog dvaju kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece, nasiljem u obitelji iz čl. 179.a Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19, dalje u tekstu: KZ/11, u svezi čega valja primijetiti da prvostupanjski sud u izreci pobijane presude navodi "Narodne novine" broj: 84/21 u kojem su objavljenje izmjene i dopune tog zakona koje nisu bile na snazi u vrijeme počinjenja djela, a ne ukazuju se kao blaže za optuženika), te kazneno djelo povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, te mu je na temelju citiranih zakonskih odredbi te odredbe čl. 44. KZ/11 prethodno utvrdio pojedinačne kazne i to za kazneno djelo iz čl. 179.a KZ/11 počinjeno na štetu S. E. kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a za kazneno djelo iz čl. 177. st. 2. KZ/11 počinjeno na štetu A. E. kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, pa je primjenom odredbe čl. 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, te mu je sukladno odredbi čl. 57. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda na način da mu je izrečen neuvjetovani dio kazne u trajanju od šest mjeseci zatvora, dok je na preostali dio jedinstvene kazne zatvora, temeljem odredbe čl. 56. KZ/11, izrečena uvjetna osuda te izrečeni preostali dio jedinstvene kazne zatvora od jedne godine neće biti izvršen ako u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo. Ukoliko optuženik Z. E. u vremenu provjeravanja počini kazneno djelo, na istoga će se primijeniti odredbe o opozivu uvjetne osude iz čl. 58. KZ/11.

 

1.1.              Na temelju odredbe čl. 68. KZ/11 optuženiku Z. E. izrečena je sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja mjera može trajati do prestanka izdržavanja kazne zatvora, odnosno do proteka roka provjeravanja. Na temelju odredbe čl. 58. st. 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22, dalje u tekstu: ZKP/08, u svezi čega valja primijetiti da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi uopće ne navodi brojeve "Narodnih novina" u kojima je objavljen taj zakon zajedno sa svojim izmjenama i dopunama) optuženik se upozorava da se uvjetovani dio kazne može opozvati ako optuženik bez opravdanog razloga krši sigurnosnu mjeru koja mu je određena.

 

1.2.              Na temelju odredbe čl. 148. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 optuženik Z. E. je dužan platiti paušalni trošak od 80,00 eura u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.

 

1.3.              Na temelju odredbe čl. 148. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08 optuženik Z. E. dužan je platiti stvarni trošak postupka za vještačenje i pristup vještaka na raspravu u ukupnom iznosu od 564,07 eura u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti  presude i pod prijetnjom ovrhe.

 

2.              Protiv te presude žalbu je podnio optuženik Z. E. osobno zbog bitne povrede odredaba kaznenog zakona, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da "sud usvoji žalbu".

3.              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4.              U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-282/2023-3 od 18. travnja 2023. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

 

5.              Žalba nije osnovana.

 

6.              Prije svega, ovaj žalbeni sud primjećuje da se optuženik, premda uvodno u žalbi naznačuje da žalbu podnosi i zbog žalbenih osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka te povrede kaznenog zakona, sadržajno žali samo iz žalbenih osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o kazni i troškovima postupka.

 

7.               Povodom žalbe optuženika, a sukladno ovlaštenju iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, ovaj žalbeni sud je pobijanu presudu ispitao i po službenoj dužnosti, te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud ostvario neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka taksativno navedenih u čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08, niti da bi na štetu žalitelja povrijedio kazneni zakon (čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08).

 

8.              Optuženik nije u pravu niti kada se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Iz konteksta žalbe u dijelu u kojem žalitelj argumentira ostvarenje te žalbene osnove, može se zaključiti da u bitnome smatra da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada na temelju rezultata dokaznog postupka nije kao vjerodostojnu i istinitu prihvatio njegovu obranu u kojoj poriče da bi udario žrtvu, dok su povišeni tonovi, trzavice i vrijeđanja između njega i supruge bili obostrani te uzrokovani stresom zbog bolesti djeteta, s time da se takve prepirke nikada nisu odvijale pred njihovom maloljetnom djecom.

 

S druge strane, po mišljenju žalitelja, prvostupanjski sud je pogriješio kada je kao vjerodostojan i istinit izvor saznanja o spornim činjenicama u ovom predmetu ocijenio iskaz njegove supruge – žrtve S. E., budući da navodi koje je iznijela u svojem iskazu nisu u potpunosti točni.

 

8.1.              Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud je na temelju pažljive, svestrane i kritičke analize svih izvedenih dokaza, i to kako samih za sebe, tako i u međusobnoj povezanosti, pravilno postupio kada je iskaz žrtve S. E. ocijenio kao vjerodostojan i istinit izvor saznanja o odlučnim i drugim važnim činjenicama u ovom predmetu, dok je njegovu obranu u kojoj poriče počinjenje djela za koja se tereti s pravom ocijenio kao konstrukciju s ciljem otklanjanja odgovornosti za počinjenje tih djela.

 

8.2.              Tako prvostupanjski sud, prije svega, pravilno uočava da je oštećenica iskazivala vrlo uvjerljivo i dosljedno, te da je njezino iskazivanje na raspravi, posebice kada je detaljno opisivala inkriminirano ponašanje optuženika bilo popraćeno i sa vidljivom emotivnom reakcijom (suzama), a kakav se uvjerljiv, detaljan i okolnosan iskaz, dodatno popraćen i sa vidljivom emotivnom reakcijom, po stavu ovog žalbenog suda, životno i logikom stvari ne očekuje od osobe koji u svom iskazu opisuje događaje koji se stvarno uopće nisu desili ili se nisu odigrali na način kako ih prikazuje, a kako to u žalbi neosnovano sugerira optuženik.

 

Pored toga, sud prvog stupnja pravilno primjećuje da iskaz žrtve u dijelu gdje je tvrdila da je optuženik u kritičnom razdoblju, posebice nakon rođenja kćerke A., učestalo, gotovo svakodnevno dolazio kući alkoholiziran, u kakvom stanju joj je, između ostalog, psovao majku, kriveći ju da mu je donijela bolesno dijete u kuću, te joj govorio da će napraviti suicid, te da želi da im kćerka umre i slično, podupiru i rezultati provedenog psihijatrijskog vještačenja optuženika iz kojih proizlazi da isti boluje od teškog depresivnog poremećaja, da je emocionalno nestabilna osoba s graničnim poremećajem, te da je ujedno u inkriminiranom razdoblju intenzivno uzimao alkoholna pića.

 

Također, prvostupanjski sud pravilno uočava da iskaz žrtve u dijelu gdje je navodila da se optuženik na inkriminirani način ponašao prema njoj i u nazočnosti njihovog malodobnog sina A. E., podupiru rezultati psihologijskog vještačenja iz kojih proizlazi da se su kod mldb. A. prisutne emocionalne poteškoće koje su u izravnoj vezi sa uvjetima njegovog odrastanja i postupanjem optuženika.

 

Takvi rezultati psihologijskog vještačenja ujedno izravno opovrgavaju obranu optuženika, koju ponavlja i u žalbi, da se prepirke između njega i supruge nikada nisu odvijale pred njihovom maloljetnom djecom.

 

Naposljetku, sud prvog stupnja, kada analizira iskaz žrtve S. E., pravilno ističe i izvjesno utvrđeno činjenicu da je ona u konačnici zajedno sa djecom odlučila napustiti životnu zajednicu sa optuženikom, te da se za pomoć obratila djelatnicima nadležnog centra za socijalnu skrb koji su joj osigurali smještaj u sigurnoj kući.

 

U svezi navedenog, ovaj žalbeni sud dodatno primjećuje da se takvo postupanje žrtve, kada bi obrana optuženika u kojoj je tvrdio da suprugu nikada nije udario, te da su povišeni tonovi, trzavice i vrijeđanja između njega i supruge bili obostrani te uzrokovani stresom zbog bolesti djeteta, s time da se takve prepirke nikada nisu odvijale pred njihovom maloljetnom djecom, doista bila istinita, nipošto ne ukazuje kao životno, razumno i logično.

 

Slijedom svega navedenog, žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

 

9.               Optuženik nije u pravu niti kada se žali zbog odluke o kaznenoj sankciji.

 

9.1.              Konkretno, žalitelj smatra da mu prvostupanjski sud kod izbora vrste i mjere kaznene sankcije nije u dovoljnoj mjeri cijenio činjenicu da je kaznena djela počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti uzrokovane teškim depresivnim poremećajem i konzumacijom alkohola, njegove osobne i imovinske prilike te dosadašnju neosuđivanost.

 

9.2.              Suprotno optuženiku, prvostupanjski sud je po ocjeni ovog žalbenog suda pravilno utvrdio i vrednovao sve relevantne okolnosti važne za odluku o kaznenoj sankciji i proces njezine individualizacije.

 

Naime, kada se olakotne okolnosti koje optuženik ističe u žalbi, sagledaju u svijetlu otegotnih okolnosti na njegovoj strani a koje se ogledaju u njegovoj ustrajnosti, odlučnosti i upornosti u inkriminiranom ponašanju prema žrtvama koje je trajalo nešto više od dvije godine a u kojem je sadržan vrlo visok stupanj kriminalne količine (naime, optuženik je kroz navedeno razdoblje žrtvu S. E. gotovo svakodnevno maltretirao, omalovažavao i ponižavao u prisutnosti njihovog mldb. sina A. E., i to kako psihički tako i fizički), pri čemu je ovaj žalbeni sud dodatno imao u vidu utvrđenje da su kod mldb. A. i nadalje prisutne emocionalne poteškoće koje su u izravnoj vezi sa uvjetima njegovog odrastanja i postupanjem optuženika, prvostupanjski sud je po ocjeni ovog žalbenog suda, a suprotno žalbenim tvrdnjama, pravilno postupio kada je optuženiku za počinjenje kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 utvrdio pojedinačnu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, kakvu kaznu mu je utvrdio i za kazneno djelo zlostavljanja djeteta iz čl. 177. st. 2. KZ711, te ga osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i šest mjeseci.

 

Imajući pritom u vidu olakotne okolnosti koje u žalbi ističe optuženik (činjenicu da je kaznena djela počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti uzrokovane teškim depresivnim poremećajem i konzumacijom alkohola, njegove osobne i imovinske prilike te dosadašnju neosuđivanost) prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se u konkretnom slučaju ostvarenje svrhe kažnjavanja može postići i izricanjem djelomične uvjetne osude, te mu je tako izrekao neuvjetovani dio kazne u trajanju od šest mjeseci zatvora, dok mu je u odnosu na preostali dio jedinstvene kazne zatvora izrekao uvjetnu osudu prema kojoj se izrečeni preostali dio jedinstvene kazne zatvora od jedne godine neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

 

Naposljetku, polazeći od utvrđenja da je optuženik predmetna kaznena djela počinio u stanju bitnom smanjene ubrojivosti te da postoji opasnost da bi zbog duševnih smetnji zbog kojih je nastupila njegova bitno smanjena ubrojivost u budućnosti mogao počiniti teže kazneno djelo, prvostupanjski sud mu je na temelju čl. 68. KZ/11 pravilno izrekao i sigurnosnu mjeru obaveznog psihijatrijskog liječenja, kako bi se na taj način otklonili uzroci koji na optuženika, ukoliko se ne uklone, i ubuduće mogu poticajno djelovati na počinjenje takvih ili sličnih pa i težih kaznenih djela.

 

Takvu kaznenu sankciju i ovaj žalbeni sud u svemu drži primjerenom svim relevantnim okolnostima o kojima ovisi odluka o vrsti i mjeri kaznene sankcije i proces njezine individualizacije, te podobnom za ostvarenje svih vidova zakonom propisane svrhe kažnjavanja.

 

10.               Optuženik nije u pravu niti kada se žali zbog odluke o troškovima kaznenog postupka.

 

Naime, a suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je polazeći od duljine i složenosti ovog kaznenog postupka, te imovinskih prilika optuženika, koji sam u žalbi potvrđuje da ima redovita mjesečna primanja, pravilno ocijenio da isti može podmiriti dosuđene troškove postupka, a da pritom ne dovede u pitanje svoje uzdržavanje, kao niti uzdržavanje osoba koje je dužan uzdržavati.

 

11.              Kako žalba optuženika nije osnovana, a budući da ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Varaždinu 29. studenoga 2023.