Poslovni broj: K-209/2020

Republika Hrvatska

Općinski sud u

Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

20 000 Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji tog suda Dubravki Đivanović, uz sudjelovanje Anđele Turuk, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika CJTR po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku pod poslovnim brojem K-DO-172/2017 od 20. travnja 2018. zbog jednog kaznenog djelo protiv okoliša – protupravnu gradnju, opisano i kažnjivo po čl. 252a. st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 11/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, 143/12– dalje: KZ/97) nakon javne rasprave održane na ročištima 02. travnja 2025., 03. lipnja 2025. i zaključene na ročištu dana 29. kolovoza 2025. u prisutnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Dubrovniku CJT, optuženika UJTR, optuženikovog branitelja odvjetnika Dragana Pištala, tumača za engleski jezik Nikice Rilović, dana 29. kolovoza 2025. u prisutnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Dubrovniku Marije Kiridžije objavio je i

p r e s u d i o  j e

Optuženik : CJTR, sin CJ i UJT, rođene C, rođen **.**.1952. u gradu Farnham u Engleskoj, stanuje na adresi 51 [adresa], SAD, državljanina Engleske i SAD-a, dizajner interijera, zaposlenog u vlastitom uredu za dizajniranje interijera, s godišnjim primanjima od oko 160 000,00-180 000,00 dolara, sa završenom VSS, dobrog imovnog stanja, vlasnika 5 kuća i maslinika na Lopudu, vlasnik kuće u [adresa] u [adresa], vlasnik dionica u vrijednosti od oko 1 milijun dolara, u braku, bez djece,

k r i v  j e

I. da je u periodu od ljeta 2011. pa do kraja 2012. kao investitor, na građevini Kula kraj crkve sv. Katarine, k. č. zgr [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], koja je kao kulturno dobro zaštićena Rješenjem o registraciji Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture Split od 23. prosinca 1986. (RST 1255) i znajući da se radi o kulturnom dobru te da izvođenje građevinskih radova bez ishođenja potrebnih odobrenja nije dozvoljeno, suprotno odredbi čl. 209. st. 4. Zakona o prostornom uređenju i gradnji (NN 76/07, 38/09, 55/11, 90/11 i 50/12) bez potvrđenog glavnog projekta, izveo radove, na način da je na sjevernoj fasadi kule u zoni prizemlja izvršio proboj zida te su uspostavljena vrata sa kamenim iglama, vrhovi zida fasade kule djelomično su sanirani te je postavljena krovna konstrukcija, a uz sjevernu fasadu kule srušen je dio zida – ostataka građevine koja se nalazila u neposrednoj blizini kule,

dakle, protivno propisima gradio građevinu na području koja je odlukom nadležnog tijela proglašeno kulturnim dobrom,

II. pa je time počinio jedno kazneno djelo protiv okoliša – protupravnu gradnju, opisano i kažnjivo po čl. 252a. st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 11/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, 143/12– dalje: KZ/97).

III. Na temelju čl. 252a. st. 2. KZ/97 optuženik CJTR se za kazneno djelo iz čl. 252a. st. 2. KZ/97

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

IV. Na temelju čl. 67. KZ/97 optuženiku UJTR se izriče

UVJETNA OSUDA

tako da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci prema optuženiku neće izvršiti ukoliko optuženik CJTR ne počini novo kazneno djelo u roku kušnje od 2 (dvije) godina od pravomoćnosti ove presude.

V. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25

- dalje u tekstu: ZKP/08), troškovi ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 1. t. 1. do 8. ZKP/08, od kojih paušalna svota iz čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08, iznosi 500,00 eura (petsto eura) padaju na teret optuženika DJTR koji je te troškove dužan podmiriti u roku od 15 dana, od pravomoćnosti ove presude a pod prijetnjom ovrhe uplatom na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske IBAN [broj bankovnog računa], poziv na broj primatelja 6084-3847-20920 (opis plaćanja: troškovi u predmetu K-209/2020), dokaz o uplati dostaviti ovom Sudu.

O b r a z l o ž e nj e

1. Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku podiglo je pred ovim sudom protiv optuženika UJTR optužnicu pod brojem K-DO-172/2017 od 11. travnja 2018. zbog jednog kaznenog djelo iz čl. 252a. st. 2. KZ/11.

2. Optužnica je potvrđena rješenjem ovog suda poslovni broj 4Kov-99/18 od 11. svibnja 2020.

3. Pozvan da se očituje o optužbi optuženi CJTR je izjavio da se ne smatra krivim i da će svoju obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka i da će odgovarati na pitanja.

4. U dokaznom postupku, a s obzirom da je rasprava započela iznova, pročitani su temeljem odredbe čl. 431. st. 1. t. 7. ZKP/08 iskazi svjedoka ispitanih pred istom sutkinjom i to UJ (list spisa 258-262), DJ (list spisa 271), uz suglasnost stranaka, na temelju čl. 431. st. 1. t. 6. ZKP/08 pročitani su iskazi svjedoka AJ (list spisa 244-245 i list spisa 129-131), ŽJ (list spisa 245 i list spisa 143-145), pročitani su i pregledani dijelovi spisa Konzervatorskog odjela u Dubrovniku vezano za građevinske radove na čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] ( list spisa 6-7, list spisa 14-30, list spisa 71-72, list spisa 132-142, list spisa 150-177), dokumentacija građevinske inspekcije vezano za građevinske radove na čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] (list spisa 3-41, list spisa 108-110), e-mail UJ upućen okrivljeniku te računi trgovačkog društva Domino nekretnine d.o.o. (list spisa 101-104), dokumentacija -spis Konzervatorskog odjela u Dubrovniku vezano za rekonstrukcije kule kraj crkve Sv. Katarine na [adresa] čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] investitora CJTR koja je u sudu zaprimljena 13. veljače 2025., dokumentacija Konzervatorskog odjela koja je u sud dostavljena 03. lipnja 2025.

5. Na temelju čl. 421 st. 1. t. 2. i 4. ZKP/08 odbijen je dokazni prijedlog obrane za suočenjem AJ i ŠJ sa svjedokom UJ kao nevažan i odugovlačeći budući se izvođenjem tog dokaznog prijedloga ne bi utvrdile činjenice važne za odlučivanje u ovom postupku koje nisu utvrđene u dosadašnjem tijeku postupka i izvođenjem istog došlo bi samo do odugovlačenja postupka.

6. Na kraju dokaznog postupka pročitan je i pregledan izvod iz kaznene evidencije za optuženika (list spisa 253-254).

7. Optuženik je sukladno svom očitovanju o krivnji obranu iznio na kraju dokaznog postupka te je u istoj naveo da je došao na [adresa] prvi put 2002. i zaljubio se u otok i ljude. Istom je zadobio poštovanje prema povijesti otoka i kulturu cijelog okruženja. On je radio kao arhitekt u Engleskoj i sada je dizajner interijera u Americi. Imao je dovoljno sreće da kupim kulu ali nije znao ništa o starim građevinama u Hrvatskoj i što je još važnije o zakonima u Hrvatskoj. Znao je da je to značajno zdanje i zato je angažirao UJ da izvede taj projekt. Preporučila ga je DJT i FJ, susjed koji je restaurirao religijske portale u Dubrovniku i Trogiru, a DJT je s njim radila na samostanu na [adresa]. Zbog toga je u potpunosti vjerovao UJ i njemu dao cijelu kontrolu u restauraciji kule. Dao mu je punomoć i platio ga kad god je zatražio. U određenom trenutku je čuo da postoji problem sa konzervatorskim odjelom, ali UJ ga je uvjerio da će on to riješiti i da tu neće biti nikakvih problema. UJ je bio njegov jedini kontakt i kada mu je rekao da će ishoditi sve dozvole i odobrenja on mu je vjerovao. On svakako poštuje zakon i nikada nije imao problema sa zakonom u cijelom svom životu sve do sada. Probleme koje je stvorio UJ za njega su ogroman teret zadnjih 8 godina. Vrlo je uznemiren time što se dogodilo jer je želio sačuvati i obnoviti zdanje za sebe i za cijeli otok. Ponosan je na kulu i na to što je bio u stanju da je spasi iz tužne ruševine u ono što danas može voljeti i čemu se otok može diviti. Ugošćavaju [adresa] film festival za večere i za seminare također. Također održavaju koncerte u vrtu, sve je to objavljivano u raznim časopisima diljem svijeta a također i u dvije knjige. Također ih često mole da kulu pokažu posjetiteljima i prošlog lipnja vlasnik Coca - Cole za Europu je došao sa direktorom [adresa] filmskog festivala kojeg sponzorira i koji smatra da je kula i okolno područje jedno od najinspirativnijih mjesta koje je ikad posjetio. Ponosan je na ono što je sačuvao. Stvorili su fondaciju Lopud kao utočište za umjetnike, kako hrvatske tako i međunarodne. Tome je već treća godina i sa golemim uspjehom kao mjesto inspiracije za umjetnike koji ondje rade. Sada, poslije dvije zgrade, ali u trenutku njegove smrti bit će četiri druge zgrade, uključujući kulu koje će ostaviti fondaciji sa sredstvima za njenu održivost. Nije kriv za ono što mu se stavlja na teret. Na upit branitelja naveo je da on nije osobno nikome naložio da se nešto radi, gradi, mimo dozvole.

7.1. Pregledan je, preslušan, pročitan zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenika UJTR od 29. kolovoza 2017. s pripadajućim elektronskim zapisom i snimkom (list spisa 86-90).

8. Svjedokinja AJ ispitana izvanraspravno, a koji iskaz je uz suglasnost stranaka pročitan na raspravi je ostala pri svom ranijem iskazu. Na upit branitelja iskazala je da se ne može sjetiti da li je taj spis izgubljen, to mora pitati njenu kolegicu. Ako je ranije tako navela, tako je istina. Međutim, navodi da postoje drugi spisi koji nisu zagubljeni i koji su mjerodavni. Nije joj poznato da su se podnosile požurnice za izdavanje idejnog projekta. Poznato joj je da je podnesen zahtjev za izuzeće ŽJ i DJ

U svom ranijem iskazu od 09. travnja 2018. je navela da je zaposlena kao pročelnica Konzervatorskog odjela u Dubrovniku i negdje otprilike 2011. ili 2012., a ne može se sjetiti točno zatraženo je od konzervatorskog odjela da odobri idejni projekt za radove na Kuli Sv. Katarine na [adresa]. Investitor je bio AJTR, a u njegovo ime je to podnio inženjer UJ, dok je u Konzervatorskom odjelu na predmetu radila ŽJ i DJ. Sjeća se da je u vezi tog predmeta bilo problema jer je UJ dolazio do nje i žalio se zašto se njegov projekt ne odobri, a ona ga je upućivala na kolegicu ŽJ koja je radila u tom spisu, pa se tako sjeća da je bila jedna izuzetno neugodna situacija gdje je ona iz svoje kancelarije čula viku, međutim dok je ona izašla UJ je već otišao, a tom prilikom je navodno verbalno napao ŽJ. Poznat joj je animozitet između ŽJ i UJ pa je tako UJ u jednom drugom spisu jednom bio dolazio sa jednom svojom strankom BJ koja je i plakala u njenoj kancelariji te su imali nekakve prigovore na rad ŽJ s tim da se sada ne može sjetiti o čemu se radilo, jedino se sjeća da je ta gospođa govorila dosta nepovezano i nesuvislo, a ona je o tim primjedbama izvijestila ŽJ. Nakon tog događaja kada je UJ vikao na ŽJ vezano za ove radove na [adresa], ŽJ i DJ zatražili su izuzeće od rada na tom predmetu što ona nije prihvatila već su svi zajedno iz Konzervatorskog odjela izašli na mjesto događaja dana 18. prosinca 2012. i sačinili zajedničku službenu bilješku o provedenom očevidu. Tako su ustanovili, a kao što su prethodno ustanovili i kolege ŽJ i DJ koje su ranije izašle na mjesto događaja, da je građevinskim radovima na toj kuli došlo do oštećenja kulturnog dobra i to izvršen je na sjevernoj fasadi kule u zoni prizemlja proboj zida i uspostavljena su vrata sa kamenim iglama koja vode u prostor nekadašnje cisterne, a uz sjevernu fasadu kule na susjednoj čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] srušen je dio zida ostatak građevine koja se nalazila u neposrednoj blizini kule, a koja čestica je također zaštićena kao kulturno dobro. Na toj kuli obavljeno je i više drugih radova što je sve evidentirano u njihovoj službenoj bilješci od 18. prosinca 2012., međutim sad se ne može izjasniti da li je i tim drugim radovima trajno oštećeno kulturno dobro. Svakako oni nisu uspjeli izvršiti istražne konzervatorske radove koji su bili nužni prije izvođenja bilo kakvih radova na kulturnom dobru kako bi se evidentirao povijesni razvoj te građevine i utvrdili uvjeti za izradu konačne dokumentacije, jer bez tih radova oni ne mogu dati suglasnost za idejni projekt, zbog čega suglasnost investitoru u ovom predmetu nije ni dana. Na upit navodi da niti ju je UJ pitao može li njegov investitor obaviti nekakve hitne radove sanacije na toj kuli, a niti mu je to ona odobrila bilo usmeno bilo pismeno. Ističe da ona usmeno niti ne može davati takve suglasnosti to sve mora biti pismeno provedeno kroz spis. Nažalost cjelokupni spis vezano za davanje suglasnosti na idejni projekt na radove na kuli Sv. Katarina je zametnut u njihovoj arhiv, te su po zahtjevu da ga dostave izvršili rekonstrukciju spisa prema podacima iz njihovog informatičkog sustava Centrix, međutim sam idejni projekt za kojeg je investitor tražio suglasnost nije pronađen tj. nema cjelokupnog spisa. Ne zna kako je došlo do toga. Na upit da li je investitor uputio 4-5 požurnica za rješavanje njegovog zahtjeva, da li je on podnio zahtjev za izuzećem U može reći da se osobno ne sjeća, ali da je on to podnio to bi se vidjelo kroz njihovu prijemnu pisarnicu, a podataka o tome u njihovoj pisarnici nema, jedini zahtjev za izuzećem ŽJ i DJ podnijeli su oni sami. Rad na ovom predmetu je zastao nakon što je od UJ zatraženo da dostavi punomoć za zastupanje investitora, a koju on nikada nije dostavio i to je bilo već ima 5-6 godina, ali ne može objasniti zašto nitko nije radio ništa na tom spisu kad je već bilo vidljivo da franić ne dostavlja tu punomoć. Nedavno ju je kontaktirao novi opunomoćenik investitora Vlaho Mujo te iskazao interes stranke da popravi nastala oštećenja te će ovaj ili idući tjedan i izaći na teren kako bi utvrdili trenutno stanje i dali mu smjernice za obavljanje potrebnih radova, međutim izvršenim radovima ne mogu se popraviti navedena, već navedena oštećenja kulturnog dobra.

9. Svjedokinja ŽJ ispitana izvanraspravno, a koji iskaz je uz suglasnost stranaka pročitan na raspravi je ostala pri svom ranijem iskazu. Na upit branitelja iskazala je da ne može reći točno, ali joj je poznato da je spis zagubljen sa idejnim projektom, kao i sa pratećom dokumentacijom.

U svom ranijem iskazu od 09. travnja 2018. je navela da zna zašto je pozvana u ovo državno odvjetništvo, zaposlena je u Konzervatorskom odjelu u Dubrovniku, te je radila na predmetu davanja suglasnosti na idejni projekt za rekonstrukciju Kule sv. Katarine na [adresa] investitora CJTR koji zahtjev je u ime investitora predao UJ. S njom je na spisu radio i kolega DJ i to je bilo 2012. Taj idejni projekt bio je u potpunosti manjkav. Za odobravanje idejnog projekta, odnosno njegovu izradu uopće potreban je arhitektonski snimak i konzervatorski elaborat, a u ovom zahtjevu i jedno i drugo je bilo manjkavo, te su oni UJ dopisom obavijestili o tome. Negdje u svibnju 2012. kolega DJ izašao je na mjesto događaja te ustanovio da se na predmetnoj kuli izvode radovi bez njihovog prethodnog odobrenja te je donio rješenje o obustavi radova. Nakon toga UJ je jedan put došao u njihov ured te negodovao kako on ima podređen položaj u odnosu na druge arhitekte, kako se njegovi projekti odbijaju, a projekti drugih odobravaju te kako će ju prijaviti zbog toga, optuživao ju je da ona traži od svojih stranaka da osobno radi idejne projekte privatno ih naplaćuje. Nakon tog njihovog sukoba UJ je otišao, a oni su zatražili izuzeće od rada na tom spisu, zbog navedenog ponašanja UJ. Posebno je istaknula da to nije istina te da ona nikada nije privatno izrađivala i naplaćivala idejne projekte vezano za Konzervatorski odjel u Dubrovniku. Poznat joj je slučaj BJ kojoj su također obustavili radove zbog izvođenja radova mimo odobrenih projekta. To je također bio slučaj nje i kolege DJ, te ona toj gospođi nije privatno izrađivala nikakve idejne projekte pa tako ni taj to su sve lažne optužbe. Koliko joj je poznato nakon što su ona i kolega DJ zatražili svoje izuzeće za rad u tom predmetu to je učinio i UJ, ali ne zna da li je i kakvu odluku o tom donijela pročelnica TJ, ali zna da su oni svi skupa kao stručni kolegij izašli kako bi na mjestu događaja utvrdili trenutačno stanje, a kako ne bi morali kolega DJ i ona to uraditi sami s obzirom na navedene zahtjeve za izuzeće. 18. prosinca 2012. stručni kolegij Konzervatorskog odjela izašao je na Kulu sv. Katarine i utvrdio koji radovi su izvedeni. To je sve evidentirano u tada sačinjenoj službenoj bilješci i ne može se sjetiti svih detalja, ali zna da je do oštećenja kulturnog dobra prije svega došlo probojem vrata sa sjeverne strane kule, te neprimjerenim oblikovanjem okvira na tim vratima, igle su postavljene u koso zbog skošenja zida, kao i rušenjem ostataka stambeno gospodarskog sklopa građevina sa sjeverne strane kule, koji je također zaštićen kao kulturno dobro. Rušenjem ostataka te građevine izgubili su bilo kakvu mogućnost da saznaju podatke potrebne za izradu idejnog projekta i projektne dokumentacije, te je time također došlo do oštećenja kulturnog dobra. Kada su službenu bilješku o tom obavljenom očevidu htjeli poslati UJ njihova pravnica uočila ja da u tom spisu nije priložena njegova punomoć za zastupanje investitora te su zatražili dostavu te punomoći, a koju, koliko je njoj poznato, UJ nije nikada dostavio, koliko se sjeća ona na tom spisu nije ništa više niti radila, odnosno sjeća se da nije više ništa radila. Nije joj poznato je li UJ slao neke požurnice za rad u tom spisu, a kada je nedavno novi opunomoćenik investitora odvjetnik Vlaho Mujo zatražio obavijest na koji način ispraviti načinjenu štetu i dobiti potrebne dozvole ona je zbog svega navedenog zatražila da više ne radi na tom spisu, što joj je i odobreno, tako da ne zna što je s tim zahtjevom. Također nažalost, navedeni spis je izgubljen u njihovoj arhivi, a što su ustanovili tek nakon poziva za svjedočenje u državno odvjetništvo, a s obzirom da je kolegica DJ trebala na ročište za njeno ispitivanje donijeti cjelokupan spis. Spis je djelomično rekonstruiran s podacima iz njihovog informatičkog sustava, međutim koliko je njoj poznato sam prijedlog idejnog projekta sa potrebnom dokumentacijom nije pronađen niti se mogao rekonstruirati.

10. Svjedok UJ je iskazao da mu je otprilike poznato otprilike zašto je pozvan. 2012. zamolila ga je tadašnja pročelnica konzervatorskog Odjela u Dubrovniku AJ da se angažira na projektu rekonstrukcije i adaptacije crkve i župne kuće preko puta kule koju je gospodin FJ namjeravao urediti. AJ ga je zamolila da napravi troškovnik sa opisom radova sanacije crkve i župne kuće kako bi konzervatorski Odjel izdao odobrenje za te radove. Nakon toga dok je radio na sanaciji crkve i župne kuće upoznao je gospodina CJTR arhitekta koji je kupio kulu koja se nalazila preko puta crkve i koji ga je zamolio da mu pomogne oko dokumentacije i sanacije te kule koja je u tom trenutku imala samo četiri zida, znači kuća bez krova, bez međukatnih konstrukcija, bez prozora i vrata, obrasla u bršljan i tako je stajala stoljećima, jer je ta kuća izgorjela. On je prihvatio taj posao i pošao je na razgovor u Konzervatorski odjel kod tadašnje pročelnice AJ da je pita što od dokumentacije oni traže kako bi izdali suglasnost za te radove. Rečeno mu je da napravi troškovnik sanacije krova jer je sa vrha zidova otpadali ostaci crijepa koji su za vjetrovitog vremena mogli ozlijediti ljude koji šeću u neposrednoj blizini kule. On je napravio troškovnik, da se napravi drvena krovna konstrukcija pokrivena starim kupama kanalicama, da se sagradi novi dimnjak u materijalu i obliku kao što je i bio na istom mjestu i na takav troškovnik Konzervatorski odjel koliko se on sjeća dao je svoju suglasnost i taj krov je napravljen tada onako kako je to dogovoreno sa Konzervatorskim odjelom. To je bila hitna sanacija da se spriječi daljnja erozija zidova, fasadnih, kule i unutrašnjosti. Nakon toga optuženik je želio ugraditi drvene podove sa drvenim gredama koje su ugrađene točno u svaku rupu gdje su i nekada bile prije nego što su izgorjele. Osim toga predviđene su drvene skale kojima se može iz prizemlja doći na gornje etaže kule. Dolazi se do problema kako ući u objekt kule. Originalni ulaz u tu kulu bio je na nivou prvog kata na južnom pročelju, međutim granica parcele na kojoj se nalazi kula završavala je točno na liniji te južne fasade tako da vlasnik te susjedne parcele uz južnu fasadu kule nije dozvoljavao da na njegovom zemljištu izvedu nove skale kojima bi optuženik mogao ući u svoj objekt. Na sjevernoj fasadi u nivou okolnog terena nalazila se rupa u zidu kroz koju se je moglo ući u objekt kule. On je napravio nacrte čitavog objekta i pošao na razgovor u Konzervatorski odjel da se konzultira s njima kako će riješiti ulaz u objekt a da pri tome ne naruše spomeničko svojstvo objekta. Pročelnica AJ ga je uputila da podnese službeni zahtjev preko protokola Konzervatorskog odjela sa projektnom dokumentacijom i opisom planiranih radova kako bi oni odlučili što i kako raditi. Predmet je dodijeljen na rješavanje referentici ŽJ koja je tjednima odugovlačila primiti ga na razgovor, međutim on je zamolio pročelnicu da joj objasni da je krov već napravljen, da je optuženik čovjek iz Amerike koji želi uložiti svoj novac u obnovu te kule i da moli da budu malo aktivniji. Nakon toga primila ga je gospođa ŽJ na razgovor i na njegov upit što i kako da rade odgovorila da ne valjaju nacrti koji su joj dostavljeni jer da nacrti nisu napravljeni u skladu sa njezinom biblijom misleći na knjigu izvjesnog ĐJ iz [adresa]. On ju je upitao da mu točno kaže što nije u redu jer u Hrvatskoj postoje standardni opremanja i označavanja nacrta u arhitekturi i građevinarstvu o čemu je učio tijekom svog studija na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, pa mu je odgovorila da u nacrtima tlocrta objekta u mjestima gdje su nacrtani prozori nedostaje visinska kota parapeta od prozora. On je rekao da će sutra donijeti nacrte gdje će u svaki prozor napisati tu visinsku kotu iako to nije uobičajeno iz razloga što u presjecima i pogledima na sve fasade na svim prozorima su bile označene visine pa tako i kote na parapetima prozora. Također je tada pokušao objasniti ŽJ da je ona možda u Baru u Crnoj Gori gdje je živjela možda tako radila, ali da u Hrvatskoj postoji standard opremanja nacrta pa joj je odnio knjižicu opremanje građevinskih nacrta koju je koristio na prvoj godini arhitektonskog fakulteta u Zgrebu gdje su ih učili kako se opremaju i kotiraju građevinski nacrti. Na to se ona uvrijedila iako njegova namjera nije bila da je vrijeđa obzirom da je žena došla iz druge države samo joj je želio argumentirati kako i zašto se u Hrvatskoj kotiraju građevinski nacrti. Nakon nekoliko dana donio joj je korigirane nacrte na način kako je to ona željela kako bi što prije ishodili njihovo odobrenje. Međutim tjednima, mjesecima ŽJ nije odgovarala na njegov zahtjev iako se radilo o upravnom postupku koji je reguliran i propisan Zakonom o općem upravnom postupku tako da je odlučio pozvati se na Zakon o općem upravnom postupku i zatražiti požurivanje te upravne stvari, pa je podnio koliko se sjeća pet ili šest požurnica da se riješi podneseni zahtjev. Do danas Konzervatorski odjel nije donio nikakav zaključak kojim bi pozvao da dopuni dokumentaciju niti je donio rješenje kojim prihvaća ili odbija taj zahtjev. Vidjevši da gospođa ŽJ ne želi odgovoriti više puta je razgovarao sa pročelnicom, tadašnjom, TJ koja mu je rekla da mogu ugraditi drvene grede na podove, drvene skale, prozore i vrata, a da će ona na kolegiju riješiti njihov zahtjev. Objekt je saniran u skladu sa njezinim usmenim uputama i nacrtima koje je donio na odobrenje, a nakon nekog vremena je saznao da je Konzervatorski odjel podnio kaznenu prijavu protiv optuženika iako je on cijelo vrijeme dok su se ti radovi tamo provodili slao fotografije tadašnjoj pročelnici AJ da vidi i bude upoznata što se tamo radi, i svaki put mu je rečeno da se radi odlično i da će očitovanje im na njegov zahtjev doći skoro. To skoro još traje. Prilikom posjete policijskih službenika u njegov ured koji su došli razgovarati s njim o ovom slučaju, vidio je jedan dokument koji jer predstavljao izvjesnu zabilježbu sa kolegija Konzervatorskog odjela gdje su raspravljali o ovom predmetu i gdje je glavni problem njima predstavljao kameni okvir oko otvora vrata u nivou prizemlje kojeg oni nazivaju kamene igle jer da oni smatraju s obzirom da je taj fasadni zid u kosini da bi bilo bolje da se taj otvor vrata napravi od kamenih klesanaca bez tog okvira. Na njegovu molbu može li dobiti kopiju tog zapisnika policijski službenici su mu odgovorili da mi to oni ne smiju dati jer je to bilo, koliko je shvatio neki istražni postupak. Nikakvih drugih primjedbi na tom kolegiju nije bilo jer je optuženik zadržao izvorno stanje te kule 99 %, čak je u objektu zadržana zagorjela žbuka nigdje nova žbuka nije rađena je jer optuženik smatrao da je to povijesni član tog objekta. On je istoga kontaktirao nakon tog saznanja i savjetovao mu da skine te kamene igle i da se umjesto njih okleše dvadesetak kamenih blokova da se zadovolji želja konzervatora da budu svi zadovoljni. Da li je to napravljeno ne zna jer nije bio tamo godinama, međutim sad smo tu. Na upit zastupnice optužbe što obuhvaća projektna dokumentacija navodi da obuhvaća nacrte svih etaža, presjeke fasade, tehnički opis i troškovnik planiranih radova, a to je u formi idejnog projekta. Idejni projekt obuhvaća nacrte svih etaža, presjeke fasade, tehnički opis i troškovnik. Na daljnji upit navodi da dok se čekala suglasnost Konzervatorskog odjela popravljen je krov za kojeg je dobivena suglasnost, nakon toga je tražena suglasnost za podove, skale, unutarnje uređenje, za koju nikad nije odgovoreno, niti je dobivena suglasnost niti je odbijen zahtjev, ti radovi su napravljeni. Želi pojasniti da su ti radovi napravljeni jer su fasadni zidovi bili visoki cca 15 –tak metara , obostrano zidani od kamena a u rupama gdje su nekad bile drvene grede, uslijed vremena i kiše te su rupe postajale sve veće, kamen je otpadao i postojala jer mogućnost da se na stranama gdje su bile rupe od drvenih greda uruši taj dio zida , a obzirom da je objekt imao koliko se on sjeća imao tri etaže moglo je doći do urušavanja tih zidova, pa je s toga i ugradnja tih drvenih greda sa zidanjem kamena oko tih rupa također bilo nužno, hitno napraviti da se spriječi daljnje oštećenje objekta. Na daljnji upit navodi da ne popravak krova bio hitni rad, s tim da dodaje da je sve bilo hitni rad jer je kuća bila kisnula stotinu godina i bila je ugrožena statika zidova. Na daljnji upit navodi da su za popravak krova dobili pisanu suglasnost i usmenu suglasnost. Na daljnji upit tko je dao suglasnost navodi da koliko se sjeća sve dokumente potpisuje pročelnik. Na daljnji upit navodi da osim hitnih radova izvedeni su unutra radovi, struje, vode i odvodnje vode. Na daljnji upit navodi da mu je pročelnica ureda AJ nakon pregleda projekta usmeno rekla da se može raditi, da to nisu radovi koji oštećuju i nagrđuju spomenik. Na upit branitelja optuženika da li je Miroslav Jozić dolazio na gradilište navodi da najprije da nije nikada, a potom misli da jest jednom bio, ali nije donio nikakvo rješenje o zabrani radova, a formalno po Zakonu o gradnji koje su tamo izvodili nije bila potrebna građevinska dozvola. Na daljnji upit navodi da su se u sklopu hitnih radova radila sanacija vrhova zida fasade i to je prethodilo izradi krova. Na daljnji upit navodi da je tu bilo ostataka zidova, u prizemlju oko objekta i uz objekt i ti zidovi su zadržani, samo su fugirani da se ne uruše. Na daljnji upit navodi da se cijeli spis izgubio, njemu su policajci kada su došli kod njega rekli da je spis izgubljen i tražili od njega da ukoliko ima može li im dati što on ima vezano za spis i on im je dao sve što je podnosio sa urudžbenim pečatom Konzervatorskog odjela, podnosio je u ime investitora. Prema njegovim saznanjima spis se izgubio jer ga je netko odnio doma, a ima saznanja da je spis sada u arhivu Konzervatorskog odjela i sud ga može pribaviti po potrebi. Na daljnji upit navodi da sa aspekta struke po njegovom sudu optuženik nije napravio nikakvu devastaciju, dapače isti zaslužuje nagradu Vicko Andrić za zaštitu kulturne baštine u Hrvatskoj. On je rekao kada je davao svoj iskaz da ŽJ ako nije "u fušu" popodne radila dokumentaciju na koju daje suglasnost, suglasnosti nema. Postoji slučaj BJ koja je pravomoćno osuđena za oštećenja kulturnog dobra u Boškovićevoj ulici jer je nadogradila visoko potkrovlje po projektu ŽJ koja je kasnije podnijela kaznenu prijavu protiv BJ.

10.1. S obzirom na razlike između njegovog iskaza danog na raspravi i iskaza koje je dao u Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku 12. veljače 2018. kada je iskazao "ja ŽJTR jesam rekao da sam zahtjev za konzervatorsko odobrenje predao te da mi je pročelnica konzervatorskog odjela usmeno rekla da će moj projekt biti odobren, međutim ja mu u niti jednom trenutku nisam rekao da je taj projekt zaista odobren odnosno da smo dobili suglasnost jer da sam ja tu suglasnost dobio ja bi mu je odmah i proslijedio. Ja sam mu također zaista rekao da hitne radove sanacije može raditi a s obzirom na opasnost po život i tijelo ljudi i to one radove koje je meni usmeno AJ rekla da ih možemo napraviti. Također napominjem da nisam ja rukovodio cjelokupnim radovima to je radio investitor a ja sam bio zadužen samo za nadzor“, svjedok navodi da je točno to što je rekao pred državnim odvjetništvom. S obzirom na daljnje razlike gdje danas navodi da je "dok su se ti radovi tamo provodili slao fotografije tadašnjoj pročelnici AJ da vidi i bude upoznata što se tamo radi i svaki put mu je rečeno da se radi odlično, dok je prilikom ispitivanja u ODO u Dubrovniku naveo ja sam slikao sve što je na kuli napravljeno i odnio te slike gospođi IJ da joj pokažem kako jedan D iz [adresa] svojim novcima je uredio kulu koja je sto godina bila ruglo i ruševina i pitao je što ona misli o tome. Ona je to pogledala i rekla da to lijepo izgleda" svjedok navodi da je točno i jedno i drugo, slao joj je slike WhatsUp-om, a odnio joj je i isprintane.

11. Svjedok DJ je iskazao da mu je poznato zašto je pozvan, pozvan je vezano za rekonstrukciju kule na [adresa] investitora UJTR, a koja je započela 2012. bez prethodne suglasnosti Konzervatorskog odjela u Dubrovniku. Na upit zastupnice optužbe tko je radio na predmetu navodi da su predmet u rad dobili on i kolegica ŽJ. Na daljnji upit navodi da koliko se sjeća on i kolegica ŽJ ili on sam su izvršili prvi očevid i prvi očevid je bio u svibnju 2012., a nakon toga je rađeno više očevida i prilikom prvog očevida utvrđeno je da se radovi vrše bez suglasnosti Konzervatorskog odjela. Na daljnji upit tko je podnio zahtjev navodi da je zahtjev podnio gospodin CJTR ili njegov opunomoćenik UJ. Uz zahtjev je priložena projektna dokumentacija koja je bila manjkava te je zatraženo stručnim očitovanjem izrada snimka postojećeg stanja prema konzervatorskoj metodologiji i izrada konzervatorskog elaborata. Izrada snimka postojećeg stanja prema konzervatorskog metodologiji i izrada konzervatorskog elaborata su dostavljeni, ne može se sjetiti kada, ali su isti i dalje bili manjkavi. Na daljnji upit navodi da je Konzervatorski odjel dobio rješenje o privremenoj obustavi radova. Na daljnji upit navodi da je UJ nakon toga dolazio u Konzervatorski odjel, bila je ružna situacija, prijetio je, i on i kolegica ŽJ su tražili da se izuzmu iz tog predmeta jer s obzirom na napad na njih smatrali su da je potrebno da se izuzmu i njihov zahtjev sa izuzimanjem od rada u tom predmetu je prihvaćen. Na upit branitelja optuženika kad su podnijeli zahtjev za izuzećem navodi da su podnijeli 2012., u drugoj polovici godine i misli da su ga podnijeli u pisanom obliku i pročelnica je prihvatila, misli da nije to prihvaćanje bilo u pisanom obliku. Na daljnji upit ako nije izuzeće prihvaćeno u pisanom obliku na koji način su izuzeti navodi da je odlučeno da će se predmet kolegijski rješavati odnosno to znači da nisu izuzeti od rada već da će kolegijski rješavati se. Na daljnji upit da li je zatraženo od strane investitora njihovo izuzeće, njega i kolegice ŽJ navodi da je moguće da jest, nije siguran. Na daljnji upit da li je nakon dostave dokumentacije od strane investitora po njoj postupljeno navodi da nakon zabrane radova nije dostavljena dokumentacija, nije dostavljen zahtjev i dopuna na koju bi se moglo izdati prethodno odobrenje te nije bilo moguće dostaviti neko rješenje.

12. Iz Rješenja broj 17/77-86 od 23. prosinca 1986. i rješenja broj 12-82/1-67 od 24. srpnja 1967 razvidno je da je katastarska čest. zgr. [katastarska čestica] k.o.o [adresa] zaštićena i da je kulturno dobro.

13. Iz službene zabilješke Konzervatorskog odjela u Dubrovniku KLASA: UP/I-612- 08/12-11/0081 URBROJ: 532-04-20/14-AB-12-01 od 28. svibnja 2012. sačinjene po DJ saznaje se da je DJ **.**.2012. izvršio očevid Kule kraj crkve Sv. Katarine na otoku [adresa] kat. Čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da je utvrdio da katastarska čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je zaštićena rješenjem o registraciji (RTS 1255) i predstavlja kulturno dobr, da je na sjevernoj fasadi kule u zoni prizemlja izvršen proboj zida i uspostavljena su vrata s kamenim iglama, da su vrhovi zida fasade kule djelomično sanirani, te da je postavljena krovna konstrukcija, da je na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uz sjevernu fasadu kule srušen dio zida, da za opisane radove nije ishođeno prethodno odobrenje Konzervatorskog odjela u Dubrovnikuda uvid u unutrašnjost kule nije omogućen, da je investitor radova AJT, [adresa], da građevinske radove vrši tvrtka M&T Kristal d.o.o., Kriva 7, Dubrovnik, da se predlaže donošenje privremene obustave.

14. Iz rješenja ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Dubrovniku KLASA: UP/I-612-08/12-11/0081 URBROJ:532- 04-20/14-AB-1202 od 31. svibnja 2012. proizlazi da se privremeno obustavljaju svi radovi koji se vrše na Kuli kraj crkve sv. Katarine na otoku [adresa] kat. Čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], investitora ŽJT, [adresa], 10007 SAD, da su investitori odmah po primitku rješenja dužni obustaviti sve radove na čestici zgrade navedene u točki 1. rješenja.

15. Iz zapisnika o obavljenom očevidu Kule [adresa] od strane djelatnika Konzervatorskog odjela od 13. prosinca 2012. proizlazi da su AJ, ŽJ, OJ, DJ, ČJ, RJ, GJ, LJ **.**.2012. izvršili očevid Kule kraj crkve Sv. Katarine na otoku [adresa] te da su utvrdili da je na kuli izvedena drvena krovna konstrukcija s pokrovom od kupe kanalice, da su perimetralni zidovi zadržali izvornu visinu, dok je s unutarnje strane rekonstruiran jedan red kamena, ispod nazidnice krovne konstrukcije, da je na rubu sjeverne krovne plohe izveden dimnjak završno ožbukan, da je postavljena stolarija na prozorima drugog kata, te na jednom otvoru potkrovlja, da je s otvora potkrovlja na zapadnoj fasadi (na kojemu je izvedena stolarija) uklonjena je zidana ispuna s puškarnicom, da je u prizemlju kule izvršen proboj vrata na sjevernom pročelju u prostor nekadašnje cisterne, da je prostor oblikovan jednostavnim kamenim iglama koje prate kosinu zida, da su ispred sjevernog pročelja uklonjeni ostaci zida građevine koja se nalazila u neposrednoj blizini kule, da je teren je zaravnat i izveden kameni pločnik, da je na zapadnom pročelju zazidan raniji proboj u strukturi zida, da su kamene igle postavljene i uz nekadašnja vrata na prvom katu, da je u južnom zidu cisterne izvršen proboj i uspostavljena nova prostorija, da je uz zapadni zid cisterne izvedeno stubište sa kamenim stubama za međukat i dalje uz južni zid do prvog kata, da je vertikalna komunikacija od prvog kata do potkrovlja izvedena kao jednokrako drveno stubište uz južni zid, da su u unutrašnjosti izvedene međukatne konstrukcije između prvog i drugog kata i između drugog i trećeg kata sa završnim popločenjem od tavela, da su na međukatu i prvom katu izvedeni pregradni zidovi. Također proizlazi da je na mjestu očevida zatečen radnik koji je negirao da vrši radove i odbio je potpisati zapisnik.

16. Iz zapisnika o inspekcijskom pregledu Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Uprave za inspekcijske poslove, Područne jedinice u Dubrovniku, KLASA: 362-02/12-16/2167, UR.BROJ: 531-07-1-3-6-14-05 od 02. srpnja 2014. sa fotografijama (list spisa 38-41) saznaje se da su građevinski inspektori Olivera Majstorović i Miroslav Jozić obavili 02. srpnja 2014. inspekcijski pregled građenja građevine na lokaciji Kula kraj crkve sv. Katarine, otok [adresa] na k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Također iz istog proizlazi da je Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja, Uprava za inspekcijske poslove, Područna jedinica u Dubrovniku dana 02. srpnja 2014 zaprimilo rješenje Konzervatorskog odjela u Dubrovniku KLASA: UP/I-612-08/12- 11/0081 od 31. svibnja 2012 kojim se privremeno obustavljaju svi građevinski radovi u Kuli kraj crkve sv. Katarine, otok [adresa] na k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i u kojemu je navedeno da je na sjevernoj fasadi Kule u zoni prizemlja izvršen proboj zida i uspostavljena vrata s kamenim iglama, da su vrhovi zida fasade Kule djelomično sanirani, te da je postavljena krovna konstrukcija, a da je uz sjevernu fasadu Kule srušen dio zida -ostatak građevine koja se nalazila u neposrednoj blizini Kule. Nadalje, proizlazi da na licu mjesta inspektorima nije bilo moguće ući u građevinu jer je ulaz bio zatvore, a Kula je omeđena zidovima te su napravljeni fotografski snimci izvan građevine, da tijekom inspekcijskog pregleda nisu se izvodili nikakvi radovi. Također nije izvršen uvid u bilo kakvu dokumentaciju koju investitor odnosno vlasnik posjeduje. Provjerom u Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Dubrovniku je utvrđeno da je kao vlasnik čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisan ŠJTR, [adresa], NY 10 007SAD, OIB [osobni identifikacijski broj], a da predmetna čest. zg. 277/1 k. o. [katastarska općina] ima svojstvo zaštićenog objekta.

17. Iz dopisa-obavijesti Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Uprava za inspekcijske poslove, Sektora područnih ureda i jedinica građevinske inspekcije , Službe područnih jedinica-odjeli priobalne Hrvatske , Područne jedinice u Dubrovniku, Odjela Dubrovačko-neretvanske županije KLASA: 362-02/12-16/2167, UR.BROJ: 531-07-1-3-6-17-21 od 17. studenog 2017. dostavljenog Općinskom državnom odvjetništvu (list spisa108-110) saznaje sa da je, a nakon inspekcijskog pregleda od 02. srpnja 2014. kada na licu mjesta nije bilo moguće pristupiti građevini, više puta prilikom obavljanja drugih inspekcijskih nadzora na otoku [adresa], pokušavano pristupiti građevini, izvršiti uvid u dokumentaciju te identificirati i saslušati investitora predmetnih radova, ali bezuspješno, pa se bez pristupa lokaciji, odnosno građevini izvana i iznutra, te identificiranja investitora nije mogla donijeti odluka o nalazu. Tragom informacije da investitora zastupa odvjetnik Vlaho Mujo, te da bi investitor tijekom listopada boravio na otoku [adresa], kontaktiran je odvjetnik Vlaho Mujo koji ih je informirao da o predmetnim radovima više zna projektant UJ, da ne zna kada će njegov klijent boraviti na [adresa], ali da će ih o tome izvijestiti kako bi im se omogućio inspekcijski nadzor, što do dana pisanja dopisa-obavijesti nije učinjeno, Kontaktiran je projektant UJ, dipl. ing. arh. koji im je elektronskim putem 03. listopada 2012 dostavio Konzervatorski elaborat za kulu sv. Katarina na [adresa] od 22. veljače 2012., izrađen od Kapiteling d.o.o. iz Dubrovnika, naslovnu stranicu neovjerenu i nepotpisanu na kojoj stoji da se radi o tehničkoj dokumentaciji-glavnom projektu T.D. XI-01/11 iz studenog 2011. za rekonstrukciju i adaptaciju Kule sv. Katarine, a za ishođenje rješenja o uvjetima građenja, tehnički opis, te arhitektonski snimak postojećeg stanja i glavni projekt arhitekture. Grad Dubrovnik, Upravni odjel za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje na njihov upit, da li je za građenje-rekonstrukciju na predmetnoj čestici pokrenut bilo kakav postupak za ishođenje akta kojim se odobrava građenje ili je isti eventualno izdan, odgovorio im je dana 05. listopada 2017. da u svojoj evidenciji nemaju zahtjev na ime ŠJTR, a niti za čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Izvršenim uvidom u dokumentaciju spisa predmeta Konzervatorskog odjela, dokumentaciju koju im je dostavio UJ zaključeno je da su predmetni radovi izvedeni bez akta kojim se odobrava građenje, odnoso bez građevinske dozvole te da će se dalje inspekcijski postupak nastaviti sukladno Zakonu o građevinskoj inspekciji (NN 153/13)

18. Nakon provedenog postupka cijeneći svaki dokaz posebno i u svezi s drugim dokazima te analizirajući i ocjenjujući obranu optuženika sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je optuženik svojim postupanjem u optuženom razdoblju ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela koja mu se predmetnom optužnicom stavlja na teret i to upravo na način kako je to u istoj opisano te kako je to navedeno u izreci ove presude.

19. Kazneno djelo iz čl. 252a st. 2. KZ/97 čini onaj tko bez potrebne građevinske dozvole ili protivno propisima ili odlukama nadležnih državnih tijela gradi građevinu u području koje je propisom ili odlukom nadležnog tijela proglašeno kulturnopovijesnom cjelinom, kulturnim dobrom ili zaštićenom prirodnom vrijednosti ili područjem od posebnog interesa za državu.

20. U ovom postupku nije sporno da je optuženik CJTR investitor izvedenih radova budući to proizlazi kako iz iskaza svjedoka AJ, NJ, UJ, dokumentacije u spisu tako i iz same obrane optuženika. Također nije sporno da Kula kraj crkve sv. Katarine k. č. zgr. [katastarska čestica] K. o. [katastarska općina] predstavlja kulturno dobro budući to proizlazi iz Rješenja o registraciji Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture Split od 23. prosinca 1986.

21. Sporno je, a s obzirom na obranu optuženika, da li je postupao suprotno Zakonu o prostornom uređenju i gradnji (Narodne novine 76/07, 78/09, 55/11, 90/11. 50/12) odnosno je li gradio građevinu na način kako im se to stavlja na teret prethodno navedenom optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku.

22. Optuženik poriče učin inkriminiranog mu kaznenog djela ističući pri tom da je cijelu kontrolu u restauraciji kule dao UJ koji mu je rekao da će ishoditi sve dozvole i odobrenja i on je UJ vjerovao i problemi koje je stvorio UJ za njega su ogroman teret zadnjih osam godina, uznemiren je time što se dogodilo jer je želio obnoviti zdanje za sebe i cijeli otok i ponosan je na kulu i što ju je bio u stanju spasiti iz tužne ruševine u ono što je danas. Obranu optuženika sud je cijenio neuvjerljivom i usmjerenom ka oslobađanju od kazneno pravne odgovornosti.

23. Sud poklanja vjeru iskazima ispitanih svjedoka DJ, AJ, NJ, zaposlenika Konzervatorskog odjela u Dubrovniku, a iz čijih iskaza proizlazi koje radove su utvrdili da su izvedeni na Kuli kraj crkve sv. Katarine k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja predstavlja kulturno dobra i da za te radove nije ishođeno prethodno odobrenje konzervatorskog odjela. Svjedoci su detaljno, okolnosno, u bitnim dijelovima međusobno suglasno iskazivali, a njihove iskaze potvrđuje i spisu priložena dokumentacija, kao i spis Konzervatorskog odjela u Dubrovniku pa njihove iskaze sud prihvaća kao istinite.

24. Nadalje, a u odnosu na navode obrane optuženika za istaknuti je da iste opovrgava ispitani svjedok UJ u dijelu svog iskaza gdje navodi da on ŽJTR jest rekao da je zahtjev za konzervatorsko odobrenje predao te da mu je pročelnica konzervatorskog odjela usmeno rekla da će njegov projekt biti odobren, međutim on ŽJTR u niti jednom trenutku nije rekao da je taj projekt zaista odobren odnosno da su dobili suglasnost jer da je on tu suglasnost dobio on bi ŽJTR odmah i proslijedio, da on nije rukovodio cjelokupnim radovima to je radio investitor a on je bio zadužen samo za nadzor. Iskaz svjedoka UJ u tom dijelu sud je cijenio uvjerljivim tim više što isti u tom dijelu potvrđuje e-mail od 13. rujna 2011 kojeg je UJ uputio optuženiku. Iskazu svjedoka UJ u ostalom dijelu sud nije poklonio vjeru smatrajući da svjedok na taj način želi pomoći optuženiku u oslobađanju od kaznenopravne odgovornosti.

25. Sud je kao vjerodostojnu prihvatio cjelokupnu dokumentaciju pročitanu i pregledanu u dokaznom postupku.

26. Dakle, slijedom svega iznesenog nedvojbeno je da je optuženik kao investitor u periodu od ljeta 2011. pa do kraja 2012. na građevini Kula kraj crkve sv. Katarine, k. č. zgr [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], koja je kao kulturno dobro zaštićena Rješenjem o registraciji Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture Split od 23. prosinca 1986. (RST 1255) potpuno svjesno izveo naprijed opisane radove bez potvrđenog glavnog projekta postupajući tako protivno čl. 209. st. 4. Zakona o prostornom uređenju i gradnji prema kojem se građenju ostalih građevina može pristupiti na temelju potvrđenoga glavnog projekta.

27. Sukladno odredbi čl. 3. KZ/97 (koja je istovjetna odredbi čl. 3. KZ/11) prema počinitelju kaznenog djela primjenjuje se zakon koji je bio na snazi u vrijeme kad je kazneno djelo počinjeno (st. 1.), a za slučaj promjene zakona nakon počinjenja djela prema počinitelju se obvezno primjenjuje zakon koji je blaži (st. 2.). Inkriminirano ponašanje okrivljenika, koje je u optužnici kvalificirano kao kazneno djelo protiv okoliša

– protupravne gradnje iz čl. 252.a st. 2. KZ/97 (za koje je zapriječena zatvorska kazna u trajanju od šest mjeseci do pet godina), prema utvrđenju suda, ima pravni kontinuitet u kaznenom dijelu protiv okoliša – protupravne gradnje iz čl. 212. Kaznenog zakona („Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24) za koje je zapriječena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci do 5 (pet) godina. Stoga, s obzirom da KZ/97 i KZ/11 propisuju isti okvir kazne za inkriminirano ponašanje, odnosno da KZ/11 nije „blaži“ zakon za okrivljenika, sud je primjenom čl. 3. KZ/97 odlučio da inkriminirano ponašanje treba kvalificirati po KZ/97 jer je kazneno djelo počinjeno za vrijeme važenja tog zakona.

28. Odlučujući o vrsti i mjeri kazne optuženom sud smatra kako će se svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11 u konkretnom slučaju postići izrečenom kaznom zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci bez njezinog izvršenja, uz izricanje uvjetne osude s rokom kušnje od 2 (dvije) godine, odnosno smatra kako će se na optuženika i bez izvršenja kazne dovoljno utjecati da se ubuduće kloni počinjenja kaznenih djela, da će se utjecati na sve ostale da se klone počinjenja kaznenih djela i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja, a optuženom će se omogućiti ponovo uključivanje u društvo. Pri izricanju kazne sud je optuženom olakotnom okolnošću cijenio dosadašnju neosuđivanost, dok otegotnih okolnosti nije nađeno.

29. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25

- dalje u tekstu: ZKP/08) s obzirom da je proglašen krivim u ovom postupku odlučeno je da troškovi ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 1. t. 1. do 8. ZKP/08, od kojih paušalna svota iz čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08, iznosi 500,00 eura (petsto eura) padaju na teret optuženika DJTR koji je te troškove dužan podmiriti u roku od 15 dana, od pravomoćnosti ove presude a pod prijetnjom ovrhe uplatom na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske. Odlučujući o troškovima kaznenog postupka sud je vodio računa o trajanju i složenost ovog postupka kao i imovinskim prilikama optuženika.

Dubrovnik, 29. kolovoza 2025.

Sutkinja

Dubravka Đivanović

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana, od dana primitka pisanog otpravka iste, putem ovog Suda za Županijski sud, u 3 (tri) istovjetna primjerka.

DN-a:

- ODO u Dubrovniku na K-DO-172/17

- optuženiku CJTR po prijevodu na engleski putem punomoćnika za primanje pismena odvjetnika Dragana Pištala

- branitelju Draganu Pištalu odvjetniku u Dubrovniku