Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-629/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, po sutkinji Andrei Boras-Ivanišević, na temelju nacrta odluke kojeg je izradio sudski savjetnik Tomislav Vukman, u pravnoj stvari tužitelja ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., Zagreb, Podružnica Čistoća, Radnička cesta 82, OIB: 85584865987, koje zastupa punomoćnica Iva Markotić Bagarić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika RV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Povrv-8/2023-20 od 11. siječnja 2024., 29. kolovoza 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Povrv-8/2023-20 od 11. siječnja 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marka Jurline iz [adresa], javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-101/22 od 10. studenoga 2022. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku u roku osam dana isplatiti tužitelju iznos od 9,53 eura/71,79 kuna (točka I. izreke), ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marka Jurline iz [adresa], javnobilježnički predmet UPP/OS- Ovrv-101/22 od 10. studenoga 2022. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku u roku osam dana naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 41,48 eura/312,50 kuna. (točka II. Izreke), te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od ukupno 137,70 eura, sve u roku 15 dana. (točka III. izreke)
2. Protiv navedene presude, žali se tuženik navodeći žalbene razloge predviđene odredbom članka 353. stavka 1. točkama 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP-a), predlažući da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine a podredno predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Žalba tuženika nije osnovana.
4. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja prema tuženiku s osnova neplaćenog računa nastalih korištenjem vodnih usluga u iznosu od 9,53 eura.
5. Nije sporno da je tuženik vlasnik nekretnine na adresi u [adresa] na koju se odnosi utuženi račun. Sporno je treba li tuženik platiti uslugu s obzirom na tvrdnje da stan ne koristi.
6. U konkretnom slučaju, s obzirom na vrijednost predmeta spora, radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a, radi čega se prvostupanjska presuda može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona. Navedeno, među ostalim, znači da se u ovim sporovima žalba ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
7. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 467. stavkom 1. ZPP-a na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti niti da je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, a na koju povredu drugostupanjski sud također pazi po službenoj dužnosti.
8. Prvostupanjski postupka proizlazi:
- da je iz izvadaka iz poslovnih knjiga tužitelja od 19. siječnja 2022., te prijepisa računa razvidna visina potraživanja tužitelja po računima i to u iznosu od 71,79 kn za siječanj 2021.
- da je javni bilježnik 10. studenog 2022. donio rješenje o ovrsi poslovni broj UPP/OS- Ovrv-101/2022 protiv kojeg rješenja je ovršenik pravodobno uložio prigovor te je rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-8/2023-4 od 23. siječnja 2023. stavljeno izvan snage rješenje javnog bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene ovršne radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga
- da je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik u bitnom naveo kako nekretnina nije prikladna za stanovanje jer su isključeni struja i plin, te da u navedenoj nitko ne boravi, smatrajući da su tužiteljevi računi fiktivni, predlažući saslušanje svjedoka na navedenu okolnost
- da tuženik nije osporio tvrdnje tužitelja o potrošnji vode u predmetnoj nekretnini u utuženom razdoblju
9. Obrazlažući pobijanu presudu prvostupanjski sud u bitnom navodi kako tužitelj nije osporio da je vlasnik nekretnine na adresi iz utuženih računa, niti je dokazao da je za predmetni stan od tužitelja tražio stavljanje u mirovanje u smislu odredbe čl. 8. st. 1. Općih uvjeta poslovanja s korisnicima, a nije ni osporio tvrdnje tužitelja o potrošnji vode u predmetnom stanu u utuženom razdoblju, a što ukazuje na to da se stan koristio. Pritom je prvostupanjski sud odbio tuženikove dokazne prijedloge za saslušanjem svjedoka, tuženikovih susjeda i dostavom Zapisnika od 1. veljače 2020. radi utvrđivanja njegovog sadržaja, jer se njima ne bi mogla dokazati odlučna činjenica da je tuženik obavijestio tužitelja o stavljanju stana u mirovanje u smislu odredbe čl. 8. st. 1. Općih uvjeta poslovanja.
10. U žalbi tuženik u bitnom ponavlja ranije navode kako u spomenutoj nekretnini nitko ne boravi, te da je u prvostupanjskom postupku bio onemogućen tu okolnost dokazivati saslušanjem predloženih svjedoka.
11. Odredbom čl. 30. st. 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“ broj: 94/2013, 73/2017, 14/2019, 98/2019, 84/2021) propisano je da je korisnik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada usluge na području pružanja javne usluge vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge.
12. Odredbom čl. 8. st. 1. i 4. Općih uvjeta poslovanja s korisnicima („Službeni glasnik Grada Zagreba“ broj 4 od 13. ožujka 2015. dalje: Opći uvjeti) proizlazi da se stambeni prostori koji neće biti u funkciji minimalno tri mjeseca u kontinuitetu, na temelju posebnog pisanog zahtjeva korisnika uz priloženi pregled električnog brojila stavljaju u stanje mirovanja u kojem razdoblju je korisnik dužan plaćati samo naknadu za prijevoz miješanog komunalnog otpada (hladni pogon) kao i da se za prostore u mirovanju provodi redovita revizija temeljem objektivnih pokazatelja, između ostalog uvidom u stanje vodomjera
13. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.
14. Prvostupanjski je sud na temelju izvedenih dokaza pravilno zaključio kako je upravo tuženik vlasnik/korisnik nekretnine za koju je isporučena usluga i kao takav je obvezan platiti komunalnu uslugu – isporuke vode u vrijednosti utuženog iznosa. Pritom je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tuženik nije dokazao da bi se tužitelju obratio u smislu čl. 8 Općih uvjeta, radi stavljanja brojila u stanje mirovanja, pa je u tom dijelu pravilno primijenjeno relevantno materijalno pravo. Tuženik žalbenim navodima ovaj zaključak nije doveo u pitanje. Ostalim žalbenim navodima tuženik osporava utvrđeno činjenično stanje, što u sporu male vrijednosti nije dopušteno.
15. Imajući na umu naprijed citirane materijalnopravne odredbe, kao i činjenično stanje utvrđeno od strane prvostupanjskog suda, a čiju ocjenu i pravilnost ovaj drugostupanjski sud nije ovlašten ispitivati, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je održao na snazi predmetni platni nalog za iznos od 9,53 eur, te je pobijana presuda suda prvog stupanja, pravilna i zakonita.
16. Konačno, pravilna je odluka prvostupanjskog suda o troškovima postupka, obzirom da je nakon smanjenja tužbenog zahtjeva, koje predstavlja djelomično povlačenje tužbe, a kojem se tuženik nije protivio, vrijednost predmeta spora iznosila manje od 1.000,00 kn, pa stoga tužitelju pripada jednokratna naknada za cijeli prvostupanjski postupak.
17. Slijedom navedenog, trebalo je, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
Split, 29. kolovoz 2025.
SUTKINJA
Andrea Boras-Ivanišević