Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2626/2025-2

U  I ME  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Josipu Grubišiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Petrić i partneri d.o.o., Varaždin, Anina ulica 2/III, protiv tužene FA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Andreji Fosin, odvjetnici u Varaždinu, Juraja Križanića 15A, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Psp-17/2024-16 od 12. prosinca 2024., dana 15. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Psp-17/2024-16 od 12. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom odlukom utvrđuje se pod I kako je tužena FA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] smetala je tužitelja ZA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u posljednjem mirnom suposjedu nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Varaždinu, zemljišno knjižni odjel [adresa], zk. ul. broj [broj ZK uloška] katastarska općina: [katastarska općina], [katastarska čestica] [adresa] površine 814 m2 povezano sa vlasništvom slijedećeg suvlasničkog, etažnog dijela nekretnine, i to: 58. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-58): trosobni stan, III. ulaz, IV kat, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, ostave, kupaone, predsoblja, garderobe i balkona, ukupne površine 66,45 m2, a stanu pripada i drvarnica, uključujući zemljište i zajedničke dijelove zgrade povezane temeljem odredbe čl. 68. i 370. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, time što je 4. srpnja 2024. godine promijenila bravu na prethodno opisanoj nekretnini i odbila tužitelju predati novi ključ, pa se tuženoj zabranjuje svako takvo ili slično smetanje te joj se nalaže predati u suposjed tužitelju predmetnu nekretninu u roku od petnaest dana.

2. Pod II se radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja ZA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na zaštitu suposjeda, a koja se sastoji u njegovom pravu uspostave suposjedovnog stanja kakvo je bilo prije no što ga je Protivnica osiguranja u potpunosti isključila od dotadašnjeg suposjeda, kao i pravo tražiti zabranu svakog takvog i sličnog smetanja suposjeda ubuduće, određuje se privremena mjera-nalaže Protivnici osiguranja FA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da Predlagatelju osiguranja ZA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] omogući suposjed nekretnine opisane kao suvlasnički dio nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Varaždinu, zemljišno knjižni odjel [adresa], zk. ul. broj [broj ZK uloška] katastarska općina: [katastarska općina], [katastarska čestica] [adresa] površine 814 m2 povezano sa vlasništvom slijedećeg suvlasničkog, etažnog dijela nekretnine, i to: 58. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-58): trosobni stan, III. ulaz, IV kat, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, ostave, kupaone, predsoblja, garderobe i balkona, ukupne površine 66,45 m2, a stanu pripada i drvarnica, uključujući zemljište i zajedničke dijelove zgrade povezane temeljem odredbe čl. 68. i 370. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i to na način da mu odmah preda odgovarajući ključ podoban za otključavanje brave na ulaznim vratima u stan koji predstavlja predmetnu nekretninu; te se ovlašćuje Predlagatelj osiguranja ZA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da u slučaju nepostupanja Protivnice osiguranja po prethodnom nalogu, sam ili putem treće osobe izvrši radove zamjene brave na ulaznim vratima predmetnog stana odnosno druge radove koji će mu omogućiti ulazak i suposjedovanje predmetnog stana; a ujedno se zabranjuje Protivnici osiguranja FA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da poduzima bilo kakve radnje usmjerene na isključenje odnosno onemogućavanje suposjeda predmetne nekretnine Predlagatelju osiguranja, i to pod prijetnjom izricanja novčane kazne u iznosu od 1.000,00 EUR za svako postupanje suprotnoj ovoj zabrani. Isto rješenje ostaje na snazi najdulje do proteka petnaest dana nakon nastupanja pravomoćnosti rješenja u parničnom postupku koji se kod Općinskog suda u Varaždinu vodi pod poslovnim brojem Psp-17/2024, ili do drugačije odluke Suda a žalba izjavljena protiv ovog Rješenja ne odgađa njegovu provedbu.

3. Konačno pod III izreke, nalaže se tuženoj nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 904,64 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od

12. prosinca 2024. do isplate.

4. Protiv iste odluke žali se tuženik iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19-dalje: ZPP), sa prijedlogom da se ista odluka preinači u smislu žalbenih navoda uz naknadu troškova žalbe.

5. U odgovoru na žalbu tužitelj se protivi navodima žalbe te predlaže istu odbiti, potvrditi njome pobijanu odluku i naknaditi tužitelju trošak odgovora na žalbu.

6. Žalba nije osnovana.

7. Pobijana odluka u svemu sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti na koje se upire, pa prvostupanjski sud nije počinio apsolutno bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, ili koju od povreda pravila o postupku na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. U žalbi se navodi kako je IA, majka tužitelja kao svjedok potvrdila da zna za tužiteljeve stalne blokade računa i rekla je da mu je i ona osobno platila neke njegove dugove jer je željela pomoći sinu, te ne zna gdje bi tužitelj boravio početkom lipnja 2024., osim u stanu jer nije imao gdje boraviti, no na posebno pitanje da li je vidjela što je bilo u vrećici i da li joj je tužitelj rekao da bi bio u stanu i stvari uzeo iz stana kad je išao na more odgovorila je da ne, što dakle obuhvaća samo pretpostavke, a ne iskaz o činjenicama. Pogrešno također sud poklanja vjeru svjedokinji ZAŽ jer stanuje preko puta stana, a ista navodi da saznanja o tome da tužitelj nakon povratka s mora ne živi u stanu nego kod majke ima od majke, a ona da nije uopće dolazila u stan i nije mogla potvrditi ni jedan događaj u kojem bi vidjela tužitelja u stanu. RA je pak navela da joj je tužitelj rekao da se posvađao s tuženom i odselio k majci, pa nije jasno zašto sud njen iskaz uzima nevjerodostojnim,. Konačno, i tužiteljeva poruka koja glasi "FA došao sam mora sa Z i vidim da si promijenila bravu" je iscenirana za sudski postupak jer je i u svom iskazu potvrdio da je ga tuženica obavijestila o promjeni brave. Tužena pak tvrdi da je tužitelj došao u stan i prespavao 31. svibnja 2024. ali nakon toga do 04. srpnja 2024. nije dolazio u stan ni pokušao ući jer nitko nije ostavljao ključ u bravi da se iz vanjske strane ne bi moglo okrenuti. Pri tome sud zanemaruje kako je tuženik kažnjavan obiteljski nasilnik, osoba sklona pretjeranom konzumiranju alkohola koja je pod utjecajem alkohola nasilno postupala prema njoj i djeci, pri čemu se dostavlja zapisnik HZSR koji nije dostavljen u prvostupanjskom postupku jer se radilo o smetanju posjeda i za takav postupak nije ni bitno, ali neshvatljivo je da sud odluku donosi isključivo na neistinitim iskazima pa stoga se sad javlja i potreba za dostavom takve dokumentacije.

9. Konačno, svjedok FAŽ potvrđuje nedolazak tužitelja trideset dana u stan, a i svjedokinja KA također je iskazivala o nedolascima tužitelja, dok tuženica nije osporila povremene dolaske u stan tužitelja, za koje je opisala da su se od prosinca 2023. g. bili povremeni i postepeno je odnosio svoje stvari, ostala je samo zimska garderoba koju mu je vratila, dok sud u stan koji je samovlasništvo tuženice i u kojem tuženica ima miran posjed vraća dokazanog obiteljskog nasilnika sklonog alkoholu, među tri ženske osobe, od kojih jedno maloljetno, a sa njima je u lošim odnosima. Takvim rješenjem sud potiče nasilje nad djecom i ženama. Sud navodi da je tužena isključila tužitelja iz suposjeda stana stečenog nedvojbeno tijekom trajanja izvanbračne zajednice, a istovremeno tvrdi kako svi navodi o pitanju prava vlasništva ili suvlasništva, kao i utvrđenja da li se radilo o izvanbračnoj zajednici nisu odlučne okolnosti za ovaj postupak i neće se analizirati iskazi stranaka o tim pitanjima. Stoga doista nije jasno temeljem čega sud utvrđuje da bi stan bio bračna stečevina i iz kojih dokaza izvodi zaključak o tome, posebno kada većina iskaza tuženice nije ni upisana u zapisnik pod obrazloženjem da to nije bitno za ovaj postupak.

10. Iz izvedenih dokaza proizlazi međutim kako svjedokinja IA, majka tužitelja, tvrdi kako je tužitelj kod nje boravio od 09. do 26. lipnja 2024. obzirom da je slomila ruku pa joj je trebala svakodnevna pomoć, a inače je do tog dana sa tuženom normalno i njezinom djecom živio u spomenutom stanu. Samo dan prije odlaska na more, otišao je u stan uzeti svoje stvari koje su mu trebale za more. Isto tako kroz taj period kada je bio kod nje nekih dana je odlazio u stan po svoje stvari i znao bi tamo i prenoćiti. Kad se tužitelj vraćao s mora, obzirom da je on ostala u [adresa], nazvao je putem da mu FA ne dozvoljava ulazak u stan, da su se čuli putem jer joj je javio da je krenuo na put, a ona da mu je rekla da je promijenila bravu i on od tada živi kod svjedokinje. Nije vidjela koje je stvari tužitelj uzeo iz stana, a pretpostavlja da se radilo o kupaćima, ručnicima, te je vidjela da iz vrećice vire bermude. Radilo se o nekoj crvenoj vrećici, te ne zna gdje bi uopće tužitelj boravio u periodu od 31. svibnja 2024. do 9. lipnja 2024. osim u stanu jer drugdje nije imao ni gdje boraviti. U to vrijeme je i tužena bila s njime u stanu. To zaključuje po tome što mi je tužitelj u tom periodu mlađu kćerku tužene Z vodio na instrukcije.

11. Svjedok ZAŽ pak tvrdi kako je sigurna da su stranke od 2010. godine konstantno do 26. lipnja 2024. živjele u stanu u [adresa] i to s kćerkama tužene. Tek nakon povratka s mora 4. srpnja 2024., a saznanja o tome ima uglavnom od majke jer je tužitelj bio preponosan ili mu je bilo neugodno da o tome govori, živi kod majke jer nije mogao ući u stan i nije imao gdje drugdje živjeti nego kod mame. Do prije godine dana živjela je s majkom i sa svojom kćerkom u njezinoj kući, a tada je preselila u stan preko puta ovog u kojem su živjele stranke pa su se svakodnevno sretali i viđali tako da zna da je tužitelj tamo konstantno živio. Zna da je tužitelj dolazio majci pomagati u vrijeme kad je slomila ruku i to do 9. lipnja 2024. do ne zna točno kojeg dana. I ona da je dolazila pomagati no isto tako i tužitelj koji je ipak više dolazio. Povremeno je kod mame i prespavao, a ponekad je otišao u svoj stan kod tužene. Veza stranaka trajala je u kontinuitetu od 2010. godine do tog 4. srpnja 2024. Tužitelj je sam kombinirao dane kada će prespavati kod mame, a kada u stanu, a obzirom na radno vrijeme i smjene na poslu, a to nije javljao na dnevnoj bazi nego bi kasnije rekao da je bio u stanu ili da je neki dan prespavao kod mame. Isključivo iz razloga što je majka slomila ruku, privremeno je tih dana tužitelj boravio kod nje i nije se radilo ni o kakvom preseljenju.

12. Konačno, svjedok RA zna da su stranke godinama, svakako više od 10 godina živjele zajedno u stanu u [adresa], a to joj je poznato jer je godinama prijateljica sa tužiteljem, a sa tuženom radi kod istog poslodavca te su prijateljice no nju je kasnije upoznala. Iz razgovora s tuženom saznala je da je tužitelj napustio stan krajem svibnja mjeseca jer su se posvađali i da je u to vrijeme živio kod majke, točnije radi se o svibnju ili lipnju mjesecu, a i tužitelj je u jednom razgovoru rekao da je trenutno kod mame. Ona nije ulazila u razloge takvog njihovog razdvajanja iako smo se i kasnije viđali. Točnije i tužitelj je rekao da se posvađao sa tuženom i da je to razlog zbog čega je preselio kod svoje majke. Zna da tužitelj nije mogao ući u stan po povratku s mora, a detalji toga joj nisu poznati. Tužena je rekla da je promijenila bravu na ulaznim vratima jer kad su zajedno da se često svađaju i da se boji da joj tužitelj ne otuđi njezine stvari. Negdje ljetos je tužitelj rekao da je otišao kod mame jer se mora malo smiriti i zna da je u to vrijeme nešto rješavao u bolnici i kod doktora, barem je on tako pričao i to nešto vezano uz svoje zdravstveno stanje. Kćer tužene GA gotovo nikada nije izlazila iz stana i to samo do škole i natrag. Tužena je pričala da se boji da joj tužitelj ne otuđi stvari kad je nema u stanu pa da je jedno vrijeme zvala i majku da bude u stanu i kad nje nema, a obzirom da je tužitelj imao ključeve stana. Tužena je pričala davno da je tužitelj znao svojoj majci otuđiti neke stvari pa ih prodati a tužitelj je imao ključ ranije brave stana sve do trenutka dok nije brava promijenjena, odnosno nije mogao ući u stan.

13. Svjedok FAŽ, kći tužene, tvrdi kako je tužitelj posljednji put u stanu prespavao 31. svibnja, jer ona je tada imala maturalnu večer i čula se sa tuženom koja je bila uznemirena i rekla je da su je pred zgradom izvrijeđali tužiteljeva majka, tužitelj kao i tužiteljeva sestra. Poslije tužitelja više nije bilo u stanu time da nije dolazio niti povremeno a ona je konstantno bila u stanu time da je izašla na maturu nekoliko puta, tako da tužitelj nije došao po stvari za ljetovanje jer bi ga svakako vidjela. Na dan kad se tužitelj vraćao s mora sa sestrom i njezinim prijateljem, tužena ga je obavijestila da je promijenila bravu na vratima. Tužitelj svaki put kad bi došao bi ih izvrijeđao i to i tuženu i nju, jer ga je pitala što traži po ladicama time da je često dolazio u pripitom stanju ili pijanom time da je policija intervenirala u jedan ili dva navrata od 12. mjeseca pa u daljnjem periodu. To iz razloga što je vikao i vrijeđao pa ga je jedne prilike policija i odnijela iz stana. Misli kako je majka osobno promijenila bravu dan kad se sestra vraćala s mora s tužiteljem ili eventualno dan prije. Tužitelj je imao ključ ranije brave konstantno kod sebe odnosno svoj primjerak ključa. Točno je da su stranke živjeli kao obitelj sve ove godine, da je brinuo no u nekoliko navrata su se stranke posvađale pa bi se pomirili, ali nikad nije nitko iselio iz stana iako je majka sama rekla u nekoliko navrata da želi otići iz stana, iseliti iz stana. Tužitelj nije živio nigdje drugdje osim u ovom stanu u [adresa].

14. Sud prvog stupnja u pobijanoj odluci utvrđuje kako iz poruka između stranaka jasno proizlazi, a potvrđuje to i tužena u stranačkom iskazu, da je pazila na protek roka od trideset dana kako tužitelj nije dolazio u stan pa do čina promjene brave, a kako bi tužitelj izgubio pravo na posjedovnu zaštitu. Sud utvrđuje kako je logična i životna tvrdnja tužitelja da u periodu kada mu je majka slomila ruku i kada je više boravio kod nje od 9. lipnja 2024. jer i iz povijesti bolesti OB Varaždin proizlazi da je tog dana slomila desnu ruku koja joj je imobilizirana, dakle nekih dana i prespavao kod nje, da je tih dana novi partner tužene boravio s njome u stanu kada tužitelj zbog iznutra zaključanih vrata nije mogao ući u stan. Međutim, u konkretnom slučaju sud uzima neotkazanom tvrdnju tužene kako tužitelj nije niti pokušao ući u stan u razdoblju od 1. lipnja 2024. kada se vidi na snimci i na fotografiji da je bio u stanu, imajući u vidu da i sama svjedokinja FAŽ tvrdi da je izbivala iz stana 1. lipnja, 24. lipnja, 25. lipnja i 27. lipnja 2024. kada je polagala ispite za maturu. Stoga sud pravilno ocjenjuje da djelomično izbivanje tužitelja iz stana tokom lipnja mjeseca 2024. nije bilo trajne naravi jer je u razdoblju od 9. lipnja do 26. lipnja bio angažiran oko pomoći majci koja je imala imobiliziranu ruku pa je i sam obavijestio tuženu da neće redovno dolaziti u stan, pa tužena nije dokazala da bi tužitelj napustio suposjed stana. K tome, pravilno sud zaključuje kako i sama tužena tvrdi u podnesku u predmetu P-116/2024 da iako njihova veza više ne traje, tužitelj dolazi u stan i prespava, a to se odnosi na razdoblje do 2. svibnja 2024. kada je i pisan taj odgovor na tužbu, pa se ni u tom podnesku uopće ne tvrdi ni to da tužitelja ne bi bilo u stanu po nekoliko tjedana. Sud konačno pravilno poklanja vjeru svjedokinji ZAŽ koja stanuje preko puta stana stranaka koja potvrđuje da je tužitelj konstantno bio u suposjedu stana do 26. lipnja 2024., a tek nakon 4. srpnja ne može ući u stan i primoran je živjeti kod majke. Stoga pravilno sud prvog stupnja omogućuje tužitelju kao suposjedniku štititi suposjed jer je tužba podnesena u roku od trideset dana od dana kada je tužitelj saznao za čin smetanja i počinitelja odnosno od 4. srpnja 2024., a također da je bio i faktični suposjednik stana do trenutka čina oduzimanja suposjeda. Konačno je pravilno odlučeno i o privremenoj mjeri temeljem čl. 442. ZPP-a, jer je druga strana isključila tužitelja iz suposjeda stana samovlasno pa je pravilno temeljem čl. 346 i 347 Ovršnog zakona (Narodne Novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24) sud radi otklanjanja štete predlagatelju, odnosno sprečavanja nasilja tužene uslijed samovlasnog isključenja iz suposjeda stana, odlučio o privremenoj mjeri prije pravomoćnosti odluke u ovoj parnici.

15. Stoga je u smislu čl. 380. toč. 2. ZPP valjalo pobijano rješenje potvrditi, podnesenu žalbu odbiti i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 15. rujna 2025.

Sudac:

Josip Grubišić