REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Gž Ovr-138/2025-2

Šibenik, Stjepana Radića 81

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu pojedincu Marti Plančić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja: SVEA EKONOMI d.o.o., Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, OIB: 17863542417, kojega zastupa punomoćnik Branko Škarica, odvjetniku u Zagrebu, protiv ovršenika GŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Alen Pešušić, odvjetniku u Zagrebu, radi ovrhe , rješavajući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu Ovr-1056/2020-42 od 15. svibnja 2025. g., dana 29. kolovoza 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu Ovr-1056/2020-92 od 15. svibnja 2025.g.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio rješenje o namirenju Ovr-1056/2020-92 od 15. svibnja 2025., t. I kojeg je i z kupovnine u iznosu 11.160,00 eura postignute prodajom nekretnine ovršenika upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], Oranica Lipovina, površine 79 čhv, 2. Suvlasnički dio: 3/4., odredio da se namiruju: a) prioritetni troškovi ovrhovoditelja u iznosu 2.091,15 eura;

b) daljnji troškovi ovršnog postupka ovrhovoditelja u iznosu 220,37 eura; c) glavnica tražbine ovrhovoditelja po rješenju o ovrsi posl. br. Ovr-1056/2020 od 19. kolovoza 2021. u iznosu 7.244,20 eura;

d) kamate na glavnicu tražbine ovrhovoditelja po rješenju o ovrsi posl. br. Ovr- 1056/2020 od 19. kolovoza 2021. za posljednje tri godine do donošenja rješenja o dosudi u iznosu 1.367,58 eura;

e) troškovi utvrđeni ovršnom ispravom po rješenju o ovrsi posl. br. Ovr- 1056/2020 od 19. kolovoza 2021. u iznosu 236,70 eura; te t. II obvezao Financijsku agenciju da po pravomoćnosti rješenja iz kupovnine ostvarene prodajom nekretnine iz točke I. rješenja isplati iznos 11.160,00 eura ovrhovoditelju na račun broj [broj bankovnog računa], otvoren kod Erste & Steiermärkische bank d.d.

2. Citirano rješenje o ovrsi pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija ovršenik zbog bitne povrede odredaba ovršnog postupka iz čl. 354. st.2. t.6. ("Narodne novine", br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da sud žalbu uvaži i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, te sadržajno ističe i povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer da podnesak ovrhovoditelja od 10. travnja 2025. g. ne sadrži cjelovit obračun kamata, pa da nije moguće provjeriti njegovu točnost i ispravnost, posebice u smislu da se ne može provjeriti da se radi o potraživanju s osnova kamata za posljednje tri godine prije donošenja rješenja o dosudi; a ovrhovoditelj uz taj podnesak da nije dostavio obračun kamata za dospjele redovne kamate u iznosu od 5.037,81 EUR-a niti za koje razdoblje i po kojoj kamatnoj stopi su te kamate obračunate, te da se iz priloženog obračuna ne može utvrditi je li ovrhovoditelj, a posljedično tome i sud, uzeo u obzir čl. 7. Zakona o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti ( Narodne novine br. 53/2020, 83/2020, dalje: ZIMOS). Ujedno, uopćeno osporava i trošak ovrhovoditelja. Predlaže da ovaj sud ukine pobijano rješenje i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, pobijano rješenje je razumljivo i u skladu sa stanjem spisa, pa tako iz istog proizlazi da je:

- pravomoćnim rješenjem o dosudi nekretnina (suvlasnički udio ovršenice u nekretnini) prenesen i predan kupcu;

- da je sud temeljem čl. 111. u svezi s čl. 124. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br.: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024) odredio i održao dana 13. svibnja 2025.g. ročište radi diobe na kojem je utvrdio koje osobe se namiruju;

- da je ovrhovoditelj podneskom od dana 10. travnja 2025. g. specificirao tražbinu i dostavio izračun kamata;

- podnesak ovrhovoditelja zajedno sa prilozima (izračunom kamata) da je punomoćniku ovrhovoditelja uredno dostavljen e-komunikacijom 28. travnja 2025.g.

- uredno pozvan punomoćnik ovršenice da nije pristupio ročištu radi diobe određenom za dan 13. svibnja 2025. g., niti dostavio podnesak kojim bi se očitovao na podnesak ovrhovoditelja od 10. travnja 2025. g. i njegove priloge;

- da postignuti iznos kupovnine nije dovoljan za namirenje tražbine, pa da je postupak namirenja proveden kombinacijom načela realnog prioriteta i pariteta.

6. Neosnovano žalitelj tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st.2. t. 6. ZPP-a koja da se sastoji u tome što da joj sud nije dao rok za očitovanje na podnesak ovrhovoditelja od 10. travnja 2025. g. kojim je isti specificirao tražbinu sa obračunom kamata, a to iz razloga što iz pobijanog rješenja i spisa proizlazi da je taj podnesak ovrhovoditelja zajedno sa prilozima (izračunom kamata) punomoćniku ovršenika uredno dostavljen e-komunikacijom sa danom 28. travnja 2025.g., a ročište za diobu je održano 13. svibnja 2025.g. (na koje punomoćnik ovršenika nije pristupio), pa je ovršenik (zastupan po kvalificiranom punomoćniku, kojem predmetni izračun i dostavljen) imao i više od 8 dana za očitovanje na isti, čime mu nije oduzeta mogućnost da raspravlja pred sudom.

7. Kraj takvog stanja stvari, budući je žalitelju omogućeno raspravljanje, a isti nije u prvostupanjskom postupku osporavao izračun ovrhovoditelja, isti ga ne može sada u žalbi osporavati u smislu točnosti i ispravnosti.

8. Neosnovani su žalbeni navodi da iz priloženog obračuna (čime potvrđuje da mu je i dostavljen) ne može utvrditi je li ovrhovoditelj, a posljedično tome i sud, uzeo u obzir čl. 7. ZIMOS, jer iz izračuna priloženog podnesku ovrhovoditelja od 10. travnja 2025.g. je jasno vidljivo da u razdoblju od 18. travnja do 18. listopada 2020.g. je stavka kamate 0 EUR-a, odnosna da ista sukladno čl. 7. i 8. ZIMOS-a (prema kojima ne teku od 01. svibnja do 18. listopada 2020.g.) u tom razdoblju nije obračunata.

9. Ovršenik neosnovano pobija i izračun troška ovršnog postupka jer da isti nije odmjeren sukladno vrijednosti predmeta spora.

9.1. Naime, prema odredbi čl. 35. st. 2. ZPP-a koji uporište za svoju primjenu u ovršnim postupcima nalazi u čl. 21. st. 1. OZ, kamate, parnični troškovi, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja se ne uzimaju u obzir samo ako ne čine glavni zahtjev, a u konkretnom slučaju kamate (redovne i zatezne) čine glavni zahtjev u iznosu od 108.095,25 EUR-a (814.443,68 kn, obračunato sukladno tečaju konverzije 7,53450 za jedan euro, sve sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj –"Narodne novine", br. 57/2022, 88/2022 u svezi s Odlukom o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj – "Narodne novine", br. 85/2022).

9.2. To što je sud postupajući sukladno čl. 2. ZPP-a ovrhovoditelju priznao trošak ovršnog postupka (bez prioritetnih) u manjem iznosu, nije razlog zbog kojeg bi ovaj sud mogao zadirati u prvostupanjsku odluku po žalbi ovršenika (čl. 374. ZPP-a). Što se tiče žalbenih navoda da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 14. st. 4. OZ-a, isti su također neosnovani jer je prvostupanjski sud, a kako proizlazi iz obrazloženja pobijanog rješenja ovrhovoditelju odmjerio samo doista one troškove koji su bili potrebni za ovrhu (sastav prijedloga i zastupanja na jednom ročištu), te mu nije obistinio one koji nisu bili potrebni za ovrhu (konkretno sastav odgovora na žalbu koji trošak mu odbijen odlukom Županijskog suda u zagrebu Gž Ovr-1072/2022 od 20. srpnja 2023.g.).

10. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je sukladno odredbi čl. 113. OZ prema kojem prvi red namirenja predstavljaju tražbine troškova ovršnog postupka koji se tiču sudskih pristojbi i plaćenih predujmova za provedbu ovršnih radnji (sudski ovršitelji, sudski dostavljači, vještačenja, tj. materijalni troškovi, koje ovršni sud kad su opravdani i dokumentirani, obvezno priznaje) a koji se namiruju prije svih iz iznosa dobivenog prodajom i imaju prioritet u namirenju, bez obzira na vrstu potraživanja i broj vjerovnika koji se namiruju iz prodane nekretnine, prvo namirio te tražbine, a potom prišao namirenju ostalih tražbina koje imaju isti red namirenja, i to razmjerno svojoj visini budući iznos dobiven prodajom nije dovoljan za potpuno namirenje (čl.116. OZ-a).

10.1. Naime, tražbine su u ovršnom postupku svrstane u određene isplatne redove, s time da se tražbine iz sljedećeg isplatnoga reda namiruju tek kada su tražbine iz prethodnoga isplatnoga reda u potpunosti namirene, pa tako u:

- prvi isplatni red spadaju troškovi ovršnog postupka, ali samo oni koji se tiču sudskih pristojbi i plaćenih predujmova za provedbu ovršnih radnji (čl. 113. st. 1. t. 1. OZ). Navedene tražbine namiruju se privilegirano, prije namirenja svih drugih tražbina koje se namiruju iz ostvarene kupovnine. Međutim, ne namiruju se privilegirano svi troškovi ovršnog postupka nego samo oni koji se tiču sudskih pristojbi i plaćenih predujmova za provedbu ovršnih radnji, dok se troškovi ovršnog postupka s osnova drugih naslova namiruju u trećem isplatnom redu (članak 114. stavak 5. OZ);

- drugi isplatni red čine porezi te druge pristojbe dospjele za posljednju godinu koje terete prodanu nekretninu (čl. 113. st. 1. t. 2. OZ) ako su: 1.) dospjeli u godini prije donošenja rješenja o dosudi, 2.) prijavljeni najkasnije na ročištu za diobu i 3.) ako se dokazuju ovršnom ispravom (čl. 113. st. 2. OZ), dok se tražbine poreza i drugih pristojbi dospjele prije godine dana od dana donošenja rješenja o dosudi nekretnine unatrag namiruju u četvrtom isplatnom redu (čl. 114. st. 6. OZ);

- treći isplatni red uključuje: a) tražbine osigurane založnim pravom, tražbine ovrhovoditelja na čiji je prijedlog ovrha određena, naknade za osobne služnosti i druga prava koja prestaju prodajom (čl. 114. st. 1. OZ, b) podzaložna prava i druga prava koja su teret prava koja se namiruju (članak 114. stavak 2. OZ). Zatim se po istom redoslijedu kao i glavna tražbina namiruju i c) troškovi i kamate koji se odnose na te tražbine i to pod uvjetom 1. da su dospjeli posljednje tri godine do donošenja rješenja o dosudi nekretnine kupcu i 2. da su određeni ovršnom ispravom (čl. 114. st. 4. OZ), te d) troškovi ovršnog postupka koji se nisu prvenstveno namirili s osnova sudskih pristojbi i plaćenih predujmova, odnosno troškovi ovršnog postupka s osnova drugih naslova (čl. 114. st. 5. OZ);

- u četvrtom isplatnom redu namiruju se tražbine poreza te drugih pristojbi koji terete nekretninu (koje su inače svrstane u drugi isplatni red) ali koji nisu dospjeli unutar posljednje godine koja se računa unatrag godinu dana do dana donošenja rješenja od dosudi nekretnine, dakle tražbine navedene u čl. 113. st. 1. t. 2. OZ za vrijeme za koje se ne namiruju prema odredbama toga članka (članak 114. stavak 6. OZ);

- u posljednjem, petom isplatnom redu, namiruju se troškovi i kamate na glavne tražbine utvrđeni ovršnom ispravom stariji od tri godine odnosno koji su dospjeli unazad više od tri godine do donošenja rješenja o dosudi, dakle oni koji se ne isplaćuju u trećem isplatnom redu odnosno u skladu s pravilom iz čl. 114. st. 4. OZ. 10.2. Analizom zakonskih odredbi čl. 113., 114. i 116. OZ proizlazi da tek nakon namirenja tražbina koje se prvenstveno namiruju ovršni sud može odlučiti o namirenju ostalih tražbina vjerovnika iz ovog postupka kao i namirenju troškova i kamata koje im pripadaju za posljednje tri godine do donošenja rješenja o dosudi nekretnine kupcu koju su određeni ovršnom ispravom, imajući pri tome u vidu da se troškovi i kamate namiruju po istom redoslijedu kao i glavna tražbina. Pri tome, treba imati u vidu da u tražbine trećeg prvenstvenog reda spadaju i tražbine na ime zatezne kamate na glavnicu založnog vjerovnika dospjele i prije tri godine od dana donošenja rješenja o dosudi jer se ograničeno namirenje sporednih tražbina (zateznih kamata i troškova) odnosi samo na tražbine koje proizlazi iz ovršnih isprava na temelju kojih je određena ovrha, a ne i na tražbine založnog vjerovnika za čiju korist je osnovano založno pravo na predmetnoj nekretnini i koji ima pravo na namirenje cjelokupne tražbine kako s osnova glavnice, tako i s osnova kamata. Također, treba imati u vidu i odredbu članka 116. OZ kojom je propisano da se tražbine koje imaju isti red namiruju razmjerno svojoj visini, ukoliko iznos dobiven prodajom nije dovoljan za potpuno namirenje.

10.3. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 113. st. 1. t. 1., te čl. 114. i 116. OZ, kada je prioritetno namirio samo troškove ovršnog postupka koji se tiču sudskih pristojbi i plaćenih predujmova za provedbu ovršnih radnji, a ostale troškove, kamate i glavnicu koji imaju isti red namirenja namirio razmjerno njihovoj visini, budući u ovom slučaju iznos dobiven prodajom nije dovoljan za potpuno namirenje.

11. Slijedom navedenog, a kako ovaj sud nije našao da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, a niti one istaknute u žalbi (čl. 365. st. 2. ZPP-a), to je temeljem čl. 380. st. 2. ("Narodne novine", br.: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP), u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, odlučeno kao u izreci.

U Šibeniku, 29. kolovoza 2025. g.

S U D A C

Marta Plančić