Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Poslovni broj: Gž-201/2025-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Krešimira Biljana, kao predsjednika vijeća, Marijane Žulj Jakovljević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ivice Raguža kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐI, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Draženu Letici, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Nova TV d.d., OIB 75399377119, Zagreb, Remetinečka cesta 139, zastupana po punomoćniku Dini Vukoši, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Buterin i Posavec u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1986/2019-48 od 09. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 29. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužiteljice ĐI, odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1986/2019-48 od 09. siječnja 2025.

II. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužiteljice za naknadom troška sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1986/2019-48 od 09. siječnja 2025. presuđeno je:

" I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Nova TV d.d., OIB 75399377119, platiti tužiteljici ĐI, OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 6.636,14 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od podnošenja tužbe pa do isplate po stopi koja po visini odgovara stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 8 dana. Nalaže se tuženiku o svom trošku objaviti u prvoj slijedećoj emisiji pravomoćnu presudu bez komentara ili ispravaka.

Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate ipo stopi koja po visini odgovara stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tužiteljici ĐI, OIB [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Novoj TV d.d., OIB 75399377119, naknadi parnični trošak u iznosu od 2.000,00 eur sa zateznom kamatom od 9. siječnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana. "

2. Protiv navedene presude tužiteljica je pravodobno podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 u daljnjem tekstu ZPP), pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže sudu ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti drugom sucu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio i žalbene navode tužiteljice, ovaj sud je utvrdio kako prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. st. 2. ZPP-a.

6. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se poziva tužiteljica u žalbi iz razloga što su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava ili zapisnika. Dakle, pobijana presuda sadrži jasne, relevantne i dostatne razloge zbog kojih se može ispitati njezina zakonitost i pravilnost. Nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka koje navodi žaliteljica u žalbi, odnosno da prvostupanjski sud navodi u zaglavlju presude kako je tužiteljica prisustvovala objavi presude iz razloga što je u uvodu presude navedeno kako je glavna rasprava zaključena u prisutnosti punomoćnika stranaka, a ne da je ista objavljena u njihovoj prisutnosti.

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom potpuno su i istinito utvrđene sve činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete za koju tužiteljica tvrdi da joj je nastala objavom neistinitih i netočnih informacija u prilogu emisije Provjereno koja je emitirana u programu tuženika 2. svibnja 2019.

9. U prvostupanjskom postupku, izvedenim dokazima, utvrđeno je:

- da su u prilogu emisije Provjereno dana 2. svibnja 2019. objavljene informacije kako je tužiteljica tajna agentica te da je pri susretima pokazivala značku SOE, da je švercala pse preko granice, da ih je štancala, križala međusobno i držala u nemogućim uvjetima u kojima su štenci ugibali, da su njeni psi bolesni i da nisu bili čistokrvni, da u situacijama kada su klijenti prozvali tužiteljicu ona postala ozbiljna prijetnja, da je kupoprodajnim ugovorima varala ljude, da je manipulirala ĐIH, da je TIH prodala psa punog buha kao posljedicu neodgovarajućih uvjeta držanja psa, da je kupcima lagala za rodovnice i da cjepivo kojim cijepi pse nije dobre kvalitete, da je pas kojeg je kupila TI Đurin pas mješanac, a ne čistokrvni francuski buldog, da je pod istim brojem čipa majke psa prodavala dvije pasmine sa ciljem da prevari kupca, da pari pse kako ne bi trebala i da ne zna koje boje smije pariti, da pari kuje svaki put kad se tjeraju kako to tvrdi ĐIH, da pas prikazan u prilogu koji šepa nema genetsku bolest, da šverca pse preko granice kada joj ugine leglo kako to navodi ĐIH, da nije nikada bila član Hrvatskog kinološkog saveza kako to navodi predsjednik saveza VI,

- da je autorica priloga za tužiteljicu navela u emisiji Provjereno da ona za sebe tvrdi da je tajna agentica te da to pri susretima dokazuje pokazujući značku SOE, da šverca pse preko granice, da ih štanca, križa međusobno i drži u nemogućim uvjetima u kojima štenci ugibaju, da su njeni psi bolesni i da nisu čistokrvni, da u situacijama kada je klijenti prozivaju postaje ozbiljna prijetnja te da je pod istim brojem čipa majke psa prodavala dvije pasmine sa ciljem prevare kupaca,

- da nema odgovornosti tuženika za sadržaj izjava osoba koje su sudjelovale u predmetnoj emisiji, prije svega iz razloga što izjave tih osoba ne sadrže očevidne uvrede i klevete i ne predstavljaju govor mržnje,

- da su ĐIH, ŠI, BI i VIH pristali dati izjavu tuženiku te da su je dali svjesno i u skladu sa svojim viđenjem i doživljajem situacije kako su to potvrdili i u svojim iskazima danim u ovom postupku, te se ima smatrati da su svoje izjave autorizirali uz pomoć tonske snimke,

- da su informacije objavljene u sklopu autoriziranog intervjua ĐIH, ŠI, BI i VIH pa da je stoga ostvaren razlog za oslobođenje tuženika od odgovornosti iz članka 21. stavka 4. točke 2. Zakona o medijima,

- da je tužiteljica podnijela pisanim putem zahtjev za ispravak informacija objavljenih dana 02. svibnja 2019., a koji zahtjev je pravomoćno odbijen u odvojenom postupku,

- da je tužiteljica podnijela dopuštenu i pravovremenu tužbu jer se tužiteljica prethodno obratila tuženiku (čl. 22.st. 2. Zakona o medijima),

- da prijedlog tužiteljice da se ovaj postupka prekine do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka koji se vodi protiv ĐIH kao okrivljenika za počinjenje kaznenog djela klevete na njezinu štetu nije prihvaćen jer ishod tog postupka nije od bilo kakvog utjecaja na ovaj parnični postupak radi naknade štete protiv nakladnika niti u tom smislu predstavlja prethodno pitanje u smislu odredbe čl. 12. ZPP,

- da su informacije objavljene o tužiteljici provjeravane i kod Ministarstva unutarnjih poslova i kod nadležnog ministarstva i uvidom u rodovnice pa i kod predsjednika Kinološkog saveza te objavljene informacije ne predstavljaju po sadržaju ništa izvan onoga što je na taj način utvrđeno time da su izvori informacija bili i kupci koji su kupili pse od tužiteljice i koji su autorici ispričali svoja iskustva time da su neki od njih i bez prikrivanja identiteta svojim izjavama sudjelovali u prilogu,

- da su objavljene informacije od javnog interesa, a autorica je imala, imajući na umu sadržaj izjava intervjuiranih osoba te podatke pribavljene od javnih tijela i drugih ustanova, opravdani razlog vjerovati da su sporne objavljene informacije istinite,

- da se izjave autorice, koje tužiteljica ocjenjuje štetnima, temelje na činjenicama za koje je autorica imala osnovan razlog povjerovati da su točne jer je poduzela sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i postupano je u dobroj vjeri, u odnosu na te informacije pa je ostvaren razlog za oslobođenje od odgovornosti iz članka 21. stavka 4. točke 3. Zakon o medijima.

10. Ovakve zaključke prvostupanjskog suda i posljedično tome primjenu materijalnog prava, koja su utemeljena na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju (čl. 8. ZPP) u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

11. Odredbom čl. 21. st. 1. Zakona o medijima (Narodne novine broj 59/04, 84/11 i 81/13 u daljnjem tekstu ZM) propisano je kako nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim ovim Zakonom, dok je stavkom 4. istog članka propisano kako nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena: vjerno izvješće s rasprave na sjednici tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti, te tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili na javnom skupu ili je prenesena iz akta tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti ili tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, a njezin smisao nije promijenjen uredničkom obradom, objavljena unutar autoriziranog intervjua, utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri, fotografija oštećenika snimljena na javnome mjestu ili je fotografija oštećenika snimljena uz njegovo znanje i pristanak radi objavljivanja, a oštećenik nije zabranio objavljivanje, odnosno ograničio pravo autora fotografije na iskorištavanje djela, točna, a iz okolnosti slučaja proizlazi da je novinar u dobroj vjeri zaključio da se oštećenik slaže s njezinim objavljivanjem, proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj vjeri.

12. Kada tužitelj u parničnom postupku traži naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na čast, ugled i dostojanstvo kao dijela prava privatnosti, koja je nastala objavom informacija u medijima, tada je u tom postupku nužno ocijeniti je li u sukobu između navedenog prava tužitelja i prava nakladnika na slobodu izražavanja pretežnije jedno ili drugo pravo pri čemu je nužno naći razumnu ravnotežu između ta dva prava. Pri razrješenju tog sukoba potrebno je imati na umu da se uporabom jednog prava ili slobode ne smije ugroziti ili ukinuti neko drugo pravo i sloboda, nego se svako pravo i sloboda u određenoj mjeri ograničuje kako bi opstalo i ono drugo pravo ili sloboda.

13. Kod utvrđivanja povreda prava na slobodno izražavanje, to pravo uvijek treba dovesti u vezu s pravom na poštovanje privatnog i obiteljskog života iz čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/06 i 13/17, u daljnjem tekstu Konvencija).

14. Europski sud za ljudska prava (dalje: ELJSP), a što je u mnogim odlukama prepoznao i Ustavni sud Republike Hrvatske, u nizu odluka je izrazio pravno shvaćanje da sloboda izražavanja predstavlja jedno od temeljnih načela demokratskog društva i jedan od osnovnih uvjeta za njegov napredak i za ispunjenje svakog pojedinca. Pravo na slobodu izražavanja odnosi se ne samo na „informacije“ ili „ideje“ koje su blagonaklono prihvaćene ili se ne smatraju uvredljivima ili ne izazivaju nikakvu reakciju, nego i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju. To zahtijevaju pluralizam, tolerancija i slobodoumlje bez kojih nema „demokratskog društva“. Kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanima zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni. Ta ograničenja moraju biti strogo tumačena, a potreba za njima mora biti uvjerljivo utvrđena (usporedi s predmetima ESLJP-a Đ protiv Moldavije, br. 14277/04, presuda od 12. veljače 2008.; i Bédat protiv Švicarske, br. 56925/08, presuda od 29. ožujka 2016.).

15.Test nužnosti u demokratskom društvu zahtijeva da sud pred kojim se nađe „zahtjev“ za ograničenje nečije slobode izražavanja utvrdi je li ograničenje slobode izražavanja prijeko društveno potrebno i je li ono razmjerno legitimnom cilju, te da za to ograničenje navede relevantne i dostatne razloge (T Markkinapörssi Oy i Satamedia Oy protiv Finske, br. 931/13). Ograničenje prava na slobodu izražavanja mora se razmotriti u kontekstu slučaja u cjelini, uključujući sadržaj izjava i kontekst u kojem su one dane (Europapress holding d.o.o. protiv Hrvatske, br. 25333/06.).

16. Priroda i ozbiljnost nametnute sankcije također su čimbenici koje treba uzeti u obzir pri ocjenjivanju razmjernosti/nužnosti miješanja u pravo na slobodu izražavanja. Dosuđivanje naknade štete oštećenoj osobi mora biti u razumnom odnosu razmjera s pretrpljenim narušavanjem ugleda (Narodni list d.d. protiv Hrvatske, Kwiecień protiv Poljske, br. 51744/99, presuda od **.**.2007. CI protiv Ujedinjenog Kraljevstva, br. 18139/91, presuda od 13. srpnja 1995.; i Europapress holding d.o.o.).

17. U odluci Europskog suda za ljudska prava u predmetu Axel Springer SE i RTL Televizija GMBH protiv Njemačke br. 39954/08, presuda od 7. veljače 2012. navedene su sljedeće okolnosti prema kojima se načelno ocjenjuje je li u konkretnom slučaju postignuta pravična ravnoteža između sukobljenih prava, koje je prihvatio i Ustavni sud Republike Hrvatske (U-III-2588/2016 od 8. studenoga 2016., U-III- 1898/2018 od 14. studenoga 2019.): a) doprinos raspravi u javnom interesu; b) u kojoj mjeri je osoba u pitanju poznata javnosti i kakav je sadržaj danih izjava; c) prethodno ponašanje osobe na koju se izjava odnosi; d) metode prikupljanja informacija i njihova provjerljivost; e) sadržaj, forma i posljedice objavljene informacije; i f) ozbiljnost dosuđene sankcije i obeshrabrujući učinak (tzv. chilling effect).

18. Pri ocjenjivanju razmjernosti miješanja treba razlikovati izjave o činjenicama od vrijednosnih sudova. Naime, vrijednosni sud je subjektivno mišljenje o određenom događaju ili osobi koje je stvoreno na osnovi osobi dostupnih informacija. Postojanje činjenica može se dokazivati dok istinitost vrijednosnih sudova nije dokaziva. Kako bi se moglo razlikovati radi li se o izjavi o činjenicama ili o vrijednosnom sudu nužno je uzeti u obzir okolnosti svakog slučaja i "opći ton izjave" o kojoj se radi, imajući u vidu da će tvrdnje o temama od javnog interesa u pravilu biti vrijednosni sudovi, a ne izjave o činjenicama.

19. Imajući u vidu sve navedeno proizlazi kako odluka o razumnoj ravnoteži prava na zaštitu časti, ugleda i dostojanstva (zaštita privatnosti ) i prava na slobodu izražavanja nakladnika ovisi o utvrđenim odlučnim okolnostima svakog pojedinog konkretnog slučaja, a prema kojima sud ocjenjuje koje od zaštićenih prava, koja načelno imaju pravo na jednako poštivanje, ima „prednost“. Nadalje, hoće li pravo na slobodu izražavanja i prenošenja misli prevladati nad interesom pojedinca za zaštitu njegova ugleda ili ne, može ovisiti i o tome je li osoba koja iznosi informacije iste pažljivo provjerila, odnosno njihovu točnost i pouzdanost, u mjeri u kojoj to dopuštaju okolnosti ili se radilo samo o zlonamjernim izjavama usmjerenima da naštete pravima osobnosti tužitelja.

20. U konkretnom slučaju, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako tužiteljica nema pravo na neimovinsku štetu jer tuženik ne odgovara za sadržaj izjava osoba koje su sudjelovale u emisiji tuženika iz razloga što izjave tih osoba ne sadrže očevidne uvrede i klevete i ne predstavljaju govor mržnje, a ĐIH, ŠI, BI i VIH su pristali dati izjavu tuženiku koju su dali svjesno i u skladu s svojim viđenjem i doživljajem situacije, kao što su to potvrdili u svojim iskazima danim pred prvostupanjskim sudom. Navedeno se ima smatrati kako su njihove izjave autorizirane uz pomoć tonske snimke stoga je ostvaren razlog za oslobođenje tuženika od odgovornosti iz čl. 21. st. 4. t. 2. ZM.

21. Također, pravilnom primjenom odredbe čl. 8. ZPP je prvostupanjski sud utvrdio kako su informacije koje se odnose na neadekvatne uvjete držanja životinja radi stjecanja zarade njihovom nezakonitom prodajom informacije od javnog interesa, a autorica je imala, imajući na umu sadržaj izjava intervjuiranih osoba te podataka pribavljene od javnih tijela i drugih ustanova, opravdani razlog vjerovati da su sporne objavljene informacije istinite. Dakle, provjere koja je učinila autorica predmetne emisije su standardne provjere koje se čine prije objave informacija i ne odstupaju od redovne prakse te su u skladu s profesionalnom etikom stoga se ima smatrati kako je autorica priloga poduzela sve razumne korake da provjeri istinitost objavljenih informacija. Pri tome, iz činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da se autorica članka obratila i Ministarstvu unutarnjih poslova te predsjedniku Kinološkog saveza, uostalom i kupcima spornih pasa koji su autorici ispričali svoja iskustva, s time da su neki i bez prikrivanja identiteta ispričali svoja iskustva. Iz svega navedenog proizlazi da je u spornoj emisiji riječ o pitanjima koja doprinose izvještavanju koje je u javnom interesu i za koje ne proizlazi da su netočne informacije, a za koje je autorica imala osnovani razlog povjerovati da su točne i za koje je poduzela sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tuženik dokazao da postoje razlozi za njegovo oslobođenje od odgovornosti u smislu čl. 21. st. 4. t. 3. ZM.

22. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su sve informacije u emisiji Provjereno utemeljene na činjenicama do kojih je autorica došla iz pouzdanih izvora, da je poduzela sve potrebne mjere za provjeru točnosti objavljenih informacija te da u spisu ništa ne ukazuje da te informacije ne bi bile točne ili da autorica nije imala osnovan razlog povjerovati da su točne, odnosno da je autorica u dobroj vjeri objavila informacije za koje postoji opravdan interes javnosti jer se tužiteljica bavi uzgojem kućnih ljubimaca namijenjenih prodaji pa je objavljivanje činjeničnih tvrdnji kojima se ukazuje na nepravilnosti u obavljanju takve djelatnosti od opravdanog javnog interesa.

23. Iz navedenog razloga, ukazuju se neosnovanim žalbeni navodi tužiteljice kako je obrazloženje prvostupanjske presude protivno dokazima u spisu, odnosno da je prvostupanjski sud naveo kako izjave osoba koje su sudjelovale u predmetnoj emisiji ne sadrže očevidne uvrede i klevete jer je ĐIH nepravomoćno osuđen za kazneno djelo klevete. Naime, izjava ĐIH je objavljena u sklopu autoriziranog intervjua stoga tuženik ne odgovara za naknadu štete budući je ispunjen uvjet za oslobođenje tuženika za odgovornost za naknadu štete u skladu s čl. 21. st. 4. alineja 2. ZM. Sloboda izražavanja zajamčena je čl. 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koja uključuje slobodu prenošenja informacija, a koji standard prema praksi Europskog suda za ljudska prava u tumačenju čl. 10. znači da novinari i medijske kuće ne odgovaraju za izjave svojih sugovornika.

24. Okolnost što je ĐIH nepravomoćno osuđen za kazneno djelo klevete u odnosu na tužiteljicu ne može imati utjecaj na ovaj postupak, suprotno žalbenim navodima, jer je prema čl. 28. Ustava Republike Hrvatske ( Narodne novine broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01,76/10 i 5/14) svatko nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja. Uostalom, navedena činjenica nema utjecaja na ovaj postupak jer je u konkretnom slučaju tužen nakladnik, a ne ĐIH. Isto tako valja ukazati kako je tuženik informacije objavljene u spornom prilogu utemeljio ne samo na izjavi navedenog svjedoka već i na izjavama drugih osoba pa tako i BI, OI, ŠI, VIH kao i provjerama kod Ministarstva unutarnjih poslova te Hrvatskog kinološkog saveza.

25. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice je pravilno prvostupanjski sud odbio prijedlog za prekidom parničnog postupka do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka protiv ĐIH jer isti nije stranka u ovome postupku, a i informacije koje su objavljene u prilogu nisu utemeljene na njegovom iskazu već i na nizu drugih činjenica.

26. Nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljice koji se odnosne na odluku o troškovima postupka jer je prvostupanjski sud uz pravilnu primjenu odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP pravilno odlučio o svim troškovima postupka, a za što je dao jasne i prihvatljive razloge.

27. Tužiteljici nije priznat trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu jer sa istom nije uspio (čl.166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP) pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

28. Slijedom svega navedenog, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.

Vukovar, 29. kolovoza 2025.

Predsjednik vijeća

Krešimir Biljan