Poslovni broj Gž R 274/22-3

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž R 274/22-3

 

 

U   I M E    R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Filke Pejković predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Svjetlane Pražić i članice vijeća Kristine Vukelić Aničić, u pravnoj stvari tužiteljice V.G. iz O., OIB: ....., zastupane  po punomoćniku B.N. odvjetniku iz O., protiv tuženika N. d.o.o., O., OIB: ...., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika C. o. d.d., Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi  tuženika, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pn 10/19 od 23. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 29. studenog 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika N. d.o.o., te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pn 10/19 od 23. prosinca 2021., u točki I. izreke i odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki II. izreke.

 

 

Obrazloženje

 

              1.Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici na ime naknade štete iznos od 21.870,72 eur / 164.785,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, točkom II. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 3.318,07 eur / 25.000,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, točkom III. izreke odbijena je tužiteljica s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška.

             

2.Protiv citirane presude, točke I. izreke i odluke o parničnom trošku sadržane u točki II. izreke, žali se tuženik iz svih žalbenih  razloga sadržanih u čl. 353. st. 1. t.1.

 

---------------

1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450 

 

 

Zakona  o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,  123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22,  u daljnjem tekstu ZPP-a).

 

3.Tužiteljica je u odgovoru na žalbu osporila navode tuženika.

 

4.Žalba tuženika nije osnovana.

 

5.1.Ocjenjujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga tuženika, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz  čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a.

 

              6.Nisu osnovani navodi tuženika kojima upire na postojanje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni pogrešne primjene materijalnog prava.

 

              7.Naime, iz stanja u spisu razvidno je u bitnome:

 

              -da je tužiteljica u trenutku štetnog događaja bila zaposlena kod poslodavca D.za privremeno zapošljavanje d.o.o.; da je ozljedu na radu zadobila kada je temeljem Ugovora o radu, kao ustupljena radnica kod korisnika usluge T. š. O. d.d., sada N. d.o.o. izvršavala preuzete obveze za korisnika,

              -da je među strankama nesporan način nastanka predmetnog štetnog događaja, koji se desio dok je tužiteljica nosila labaratorijske krpe na pranje u vešeraj, u tvorničkom krugu, kojom prilikom se poskliznula na zaleđenu stazu nedaleko od ulaznih vrata vešeraja, ozlijedila lijevi kuk; da je nakon toga hospitalizirana (6.01.2016.), te 8.01.2016. operirana;

              -da je tužiteljici pomogla nositi prljavo rublje radnica M.H. M.; da je tužiteljici njena nadređena D.H., prije nego je krenula nositi to prljavo rublje, neka pričeka, da malo otopli; da se prljavo rublje nosilo po točnom rasporedu: ponedjeljak, srijeda i petak do 8,30 sati, a da se štetni događaj desio u srijedu, oko 8,00 sati:,

              -da je provedenim medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku B. Ž. dr. med. spec. ortopedu i subspecijalisti traumatologu lokomotornog sustava, utvrđeno  da je tužiteljica u ovom štetnom događaju  zadobila medijalni prijelom vrata bedrene kosti i udarac (natuk, naboj, nagnječenje) lijevog akta, koje je okvalificirano kao teška tjelesna ozljeda;  da je zbog toga tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta 7 dana, bolove srednjeg intenziteta 30 dana i lakog intenziteta 250 dana, da je strah jakog intenziteta trpjela 2 dana, srednjeg intenziteta 7 dana i lakog intenziteta 14 dana, primarni strah je bio kratkotrajan i jakog intenziteta. Pored toga, da je tužiteljica imala potrebu za tuđom njegom i pomoći 3 sata dnevno kroz 90 dana, 2 sata dnevno kroz 120 dana i jedan sat dnevno kroz 120 dana. Nadalje vještak smatra da je kod tužiteljice zaostalo naruženje u srednjem stupnju, jer je riječ o vidljivom ožiljku u području lijevog kuka opisanog u kliničkom statusu, a postoji izraženo šepanje posljedično skraćenju lijeve noge uz nošenje podlaktne štake, što je jasno vidljivo trećim osobama tijekom cijele godine; da je predmetna ozljeda kod tužiteljice dovela do trajnog umanjenja životnih i radnih aktivnosti od 40%, koju je procjenu temeljio na posttraumatskoj artrozi lijevog kuka uz izrazitu redukciju kretnji lijevog kuka, skraćenje lijeve noge za 3 cm, bolove pri kretanjima u hodu. Dodaje da kod tužiteljice postoji indikacija za ugradnju totalne endoproteze kuka koja bi u značajnoj mjeri mogla poboljšati funkcijski status i izjednačiti dužine nogu.             

 

              8.1.Polazeći od ovakvih utvrđenja, sud prvog stupnja utvrđuje da je tužiteljica po dnevnom rasporedu nosila prljave krpe i odjeću iz labaratorija u vešeraj koji se nalazi izvan labaratorija, da je zbog toga morala izaći u tvornički krug, odnosno morala koristiti dvorišne površine u procesu rada, a time da je stavljena u položaj povećanog rizika opasnosti ozljeđivanja. Nastavno tome, stav je prvostupanjskog suda da propusti poslodavca u održavanju dvorišnih površina, koje su u vrijeme nezgode djelomično bile pokrivene snijegom i ledom, a koje nužno radnici koriste, uključujući i tužiteljicu, poslodavca odnosno tuženika ne mogu osloboditi odgovornosti za štetu koju je tužiteljica pretrpjela, te da takve zaleđene površine, zbog povećane opasnosti od klizanja i pada, predstavljaju opasnu stvar.

              Shodno navedenom, sud prvog stupnja drži da tuženik kao imatelj opasne  stvari – dio neočišćenog zaleđenog tvorničkog dvorišta, odgovara za štetu tužiteljici koja je nastala padom iste i posljedično ozljeđivanjem, po kriteriju uzročnosti, u smislu čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i dr., dalje: ZOO-a).

 

              8.2.Nadalje, prvostupanjski sud uvažava sadržaj čl. 1100. st.1. i 2., 1103., 1095., 1046. ZOO-a.

              O visini neimovinske štete, sud odlučuje  temeljem provedenog medicinskog vještačenja, te cijeneći i Orijentacione kriterije Vrhovnog suda RH, na način da uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, težinu ozljeda, utvrđenu jačinu i trajanje fizičkih bolova, zaključuje da pravična novčana naknada po ovom kvalifikatornom kriteriju iznosi ukupno 5.313,55 eur / 40.035,00 kn; da tužiteljici na ime pretrpljenog straha pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.327,20 eur / 10.000,00 kn; u odnos na duševne bolove zbog naruženosti, budući je po ocjeni vještaka riječ o naruženju u srednjem stupnju, jer je vidljiv ožiljak  u području lijevog kuka, a postoji i izraženo  šepanje zbog skraćenja lijeve noge uz nošenje podlaktne štake, prvostupanjski sud po ovom kvalifikatornom kriteriju kao pravičnu novčanu naknadu dosuđujuje iznos od  4.289,85 eur / 33.000,00 kn; kako je po ocjeni vještaka predmetna ozljeda kod tužiteljice dovela  do trajnog umanjenja životnih i radnih aktivnosti 40%, sud prvog stupnja po ovom kvalifikatornom kriteriju, kao pravični novčanu naknadu dosuđuje iznos od 8.759,70 er / 66.000,00 kn.

              U odnosu na zahtjev tužiteljice za dosudu imovinske štete, ocjena je prvostupanjskog suda da je u tom dijelu zahtjev osnovan u cijelosti, pa sukladno procjeni vještaka, tužiteljici po osnovu tuđe pomoći i njege dosuđuje iznos od 2.090,38 eur / 15.750,00 kn, odnosno na ime neimovinske štete ukupan iznos od 19,780,34 eur /149.035,00 kn, a imovinske 2.090,38 eur / 15.750,00 kn.

              O pravu tužiteljice na zatezne kamate, sud odlučuje primjenom čl. 1103.. i 29. ZOO-a. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st.1. ZPP-a.

 

              9.1.Sagledavajući prethodno izneseno, pogrešnim drži ovaj sud žalbene tvrdnje tuženika u dijelu u kojem ustraje na tvrdnji da je u konkretnom slučaju postojao razlog za potpuno ili barem djelomično oslobođenje tuženika od odštetne odgovornosti za predmetni štetni događaj.

Naime, iako doista iz provedenog dokaznog postupka nije sporno da je svjedokinja D. H., tužiteljici, prije no što je krenula nositi prljavo rublje u vešeraj, rekla da ne ide tad kad je krenula, nego kasnije, kad malo otopi, ni prema uvjerenju ovog suda, to ipak po ocjeni ovog suda ne predstavlja okolnost koja bi u smislu čl. 25. st.2.  Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 71/14 i dr., dalje: ZZR-a), mogla dovesti do bilo kakvog oslobođenja tuženika od odštetne odgovornosti.

 

9.2.Prema čl. 25.st.2. ZZR-a, poslodavac može bili oslobođen od odgovornosti za štetu nastalu na radu ili u vezi s radom ili se njegova odgovornost može smanjiti, ako je šteta nastala zbog više sile, namjerom, krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

U situaciji, kada je sukladno provedenom dokaznom postupku, tužiteljica bila u obvezi da do određenog sata (do 8,30 h), donese prljavo rublje u vešeraj, što je bio jedan od njenih radnih zadataka, a taj radni zadatak, zbog organizacije posla kod tuženika, točnije pozicije vešeraja u odnosu na labaratorij iz kojeg je to prljavo rublje trebala pokupit, nije mogla obaviti na ijedna drugi način, izuzev da izađe iz tvorničkog kruga tuženika, odnosno da koristi dvorište, tada ovaj sud smatra pravno irelevantnom činjenicu što je svjedokinja tužiteljici rekla da pričeka da led otopi.

Stoga, sagledavajući stanje stvari, kroz prizmu truda tužiteljice da svoje radne poslove i zadatke izvršava sukladno postojećem rasporedu (napose u smislu poštivanja propisanog vremena), tada time što tužiteljica nije poslušala svjedokinju, prema prosudbi ovog suda, nema govora o tome da je predmetna šteta nastala zbog više sile, namjere ili krajnje nepažnje tužiteljice.

To iz razloga, jer je i po uvjerenju ovog suda, tuženik bio taj koji je imao obvezu održavati svoje dvorišne površine, u situaciji kad se na istima nalazio snijeg odnosno led, što obzirom na godišnje doba kad se kritički događaj desio (siječanj) zasigurno nije viša sila. Obzirom na svojstva leda kao vrste agregatnog stanja,  po ocjeni ovog suda, pad po zaleđenoj površini isto tako se ne može okarakterizirati ni kao namjera ili krajnja nepažnja, posebice kad se ima u vidu i činjenicu da je tužiteljica u trenutku pada nosila prljavo rublje, dakle da objektivno ni nije bila u mogućnosti u potpunosti paziti gdje staje odnosno izbjeći pad na zaleđenoj površini.

 

9.3.U kontekstu prethodno izloženog, nameće se zaključak, da je u konkretnom slučaju, tuženik mogao izbjeći odnosno spriječiti ovaj šteti događaj, na način da je led na dijelu svog dvorišta, kojim se inače kreću radnici tuženika, a ne samo tužiteljica, posipao odgovarajućim sredstvima odnosno na neki drugi način u što većoj mjeri anulirao mogućnost pada i poskliznuća na istome, što međutim neprijeporno nije učinio.

 

              10.1.Nisu pravno utemeljene tvrdnje tuženika ni u dijelu u kojem ustraje na tvrdnji da liječenje tužiteljice nije završeno, jer da iako joj je preporučena ugradnja totalne endoproteze, što bi joj poboljšalo funkciju lijevog kuka, da ista na tu operaciju ne pristaje, a i da iz medicinske dokumentacije proizlazi da se kod zadnjeg pregleda u srpnju 2017. ipak pribilježila za operativni zahtjeva u listopadu 2018., nakon čega nema daljnje dokumentacije.

              Protivno tumačenju tuženika, prema stajalištu ovog suda, uz medicinsku dokumentaciju koja prileži spisu, odnosno koja se navodi u zdravstvenom kartonu, jednako je relevantan i pregled kojeg obavi sudski vještak u okviru postupka, a za potrebe vještačenja, dakle izrade nalaza i mišljenja. U konkretnom slučaju, iz nalaza vještaka B. Ž., razvidno je između ostalog i to da je isti pregledao tužiteljicu u svibnju 2021., kojom prilikom je utvrdio njeno zdravstveno stanje, te tegobe koje je imala, a koje su u svezi s štetnim događajem, za potrebe izrade nalaza pregledao dostupnu medicinsku dokumentaciju, uključujući i zdravstveni karton, iz koje nedvojbeno nije bilo razvidno da je tužiteljica do tog trenutka obavila preporučenu joj operaciju ugradnje totalne endoproteze. Zbog toga nije prihvatljiva tvrdnja tuženika da je nalaz sačinjen na temelju nepotpune medicinske dokumentacije.

             

10.2.Nadalje, pravno irelevantnim drži ovaj sud pozivanje tuženika na članak „Načela sudskomedicinskih vještačenja“, vezano za utvrđivanje postotka smanjenja životnog aktiviteta, a nastavno tome i osporavanje procjene vještaka u odnosu na ovu kvalifikatornu okolnost, jer da nigdje navedeno da se kod tužiteljice  radilo o teškoj artrozi kuka.

To iz razloga, jer se prema uvjerenju ovog suda, procjena ne samo postotka smanjenja životnog aktiviteta, već i procjene primjerice pretrpljenih fizičkih bolova i straha, ne mogu ukalupiti za sve moguće situacije, već to ovisi od slučaja do slučaja, kako to proizlazi iz čl. 1100. ZOO-a, prema kojem se uzimaju u obzir sve okolnosti svakog slučaja. Temeljem toga, kad se pročita dio nalaza  vještaka u tom dijelu, nameće se zaključak, da je vještak u konkretnoj pravnoj situaciji, uvažio konkretne  tegobe koje je tužiteljica imala nakon zadobivene ozljede,  te sagledavajući ste izvršio procjenu ukupnog smanjenja životnog aktiviteta tužiteljice.

Posljedično tome, ni ovaj sud ne drži da je bilo potrebe da prvostupanjski sud prihvati prijedlog tuženika za provođenje dokaza novim medicinskim vještačenjem, jer primjedbe tuženika na provedeno vještačenje, nisu bile takve da bi opravdale provođenje dokaza novim vještačenjem.

 

11.Kako je shodno svemu do sada iznesenom, prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje koje je odlučno za ishod spornog odnosa među strankama, to ovaj sud u cijelosti prihvaća zaključke suda prvog stupnja o postojanju pravno relevantnih činjenica, koje tuženik iznošenjem vlastitih pravnih shvaćanja nije uspio dovesti u dvojbu.

Slijedom svega izloženog, ističe se da se pravna stajališta navedena u pobijanoj presudi zasnivaju na pravilnoj primjeni  mjerodavnog materijalnog prava i prihvatljivom tumačenju relevantne zakonske norme, u okviru kojeg postupka je od strane suda prvostupanjskog suda uslijedila odgovarajuća pravna argumentacija  koja upućuje na to da pobijana odluka nije posljedica proizvoljnog tumačenja niti pogrešne primjene mjerodavnog prava.

 

12.Obzirom na prednje, suprotno ocjeni tuženika, pravilnom drži ovaj sud i odluku o parničnom trošku sadržanu u točki II. izreke.

 

13.Zbog svih iznesenih razloga, valjalo je odbiti žalbu tuženika, potvrditi presudu suda prvog stupnja u točki I. izreke i odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki II. izreke, primjenom čl. 368. st.1. ZPP-a.

 

14.Presuda suda prvog stupnja u točki III. izreke kao nepobijana ostaje neizmjenjena.

 

 

U Rijeci, 29. studenog 2023.

 

 

                                                                                                                Predsjednica vijeća

                                                                                                                     Filka Pejković v.r.