REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Poslovni broj: Usž-1433/2025-2
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od mr. sc. Inge Vezmar Barlek, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i Mirjane Čačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja BI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Saša Kačer, odvjetnik u Čakovcu, Ruđera Boškovića 5, protiv tuženika Odbora za novčanu naknadu žrtvama kaznenih djela, Zagreb, Vukovarska 49, OIB: 98821262119, radi isplate novčane naknade , odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3593/2023-7 od 10. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 29. kolovoza 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja te potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3593/2023-7 od 10. prosinca 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Odbora za novčanu naknadu žrtvama kaznenih djela, KLASA: UP/I-702-02/22-01/16, URBROJ: 514-05- 02-02-02/02-23-07 od 16. lipnja 2023. (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova upravnog spora (točka II. izreke).
1.1. Rješenjem Odbora za novčanu naknadu žrtvama kaznenih djela, KLASA: UP/I- 702-02/22-01/16, URBROJ: 514-05- 02-02-02/02-23-07 od 16. lipnja 2023. odbačeni su zahtjevi tužitelja za novčanom naknadom kao žrtvom kaznenog djela kao nepravodobni.
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je sud počinio bitnu povredu odredba upravnog spora te da mu je onemogućeno raspravljanje time što je sud odbio provesti sve predložene dokaze, a na temelju kojih bi tužitelj dokazao da nije bio u mogućnosti podnijeti zahtjev u roku iz odredbe članka 25. stavak 1. Zakona o novčanoj naknadi žrtvama kaznenog djela. Smatra da je došlo do povrede prva na pravično suđenje, odnosno načela jednakosti oružja. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti prvostupanjsku presudu te usvojiti tužbeni zahtjev uz nadoknadu troškova spora. Potražuje troškove sastava žalbe.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno članku 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. - dalje u tekstu: ZUS) ovaj Sud nalazi da prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev.
6. Vezano za navode tužitelja da prvostupanjski sud nije cijenio sve dokaze koje je predložio valja reći da je člankom 49. stavcima 2. i 3. ZUS-a propisano da sud uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio te da stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima. Ocjenjujući okolnosti konkretnog slučaja u svjetlu naprijed navedenog, ovaj Sud zaključuje da u prvostupanjskom sporu u kojemu je sud, nakon uvida i analize dokumentacije u spisu koja je dostavljena u spis prije zaključenja glavne rasprave, prihvatio činjenično stanje utvrđeno u upravnom postupku, nisu učinjeni postupovni propusti koji bi doveli u sumnju zakonitost osporavane presude. Prema ocjeni ovoga Suda, dokumentacija u spisu predmeta (otpusno pismo, nalazi liječnika, optužnica) pružala je dovoljnu osnovu za pravilno i potpuno utvrđivanje činjeničnog stanja u konkretnom predmetu.
6.1. Ni time što sud nije ocijenio opravdanim prijedlog tužitelja za provođenjem daljnjih dokaznih prijedloga vještačenjem po vještaku medicinske struke, te njegovim saslušanjem, kao i saslušanjem predloženih svjedoka na okolnosti navedene u tužbi, jer smatra da se provođenjem tih dokaza ne bi došlo do novih činjenica koje bi utjecale na donošenje drugačije odluke, ne znači da sud nije utvrdio sve relevantne činjenice. Naime, sud izvodi dokaz vještačenjem kada mu je radi utvrđivanja ili razjašnjenja neke činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže te je predlaganje vještačenja kao dokaznog sredstva u slobodom izboru stranke, čiju dokaznu vrijednost sud slobodno ocjenjuje na osnovi savjesne i brižljive ocjene svih odlučnih okolnosti. Sud nije vezan ni nalazom ni mišljenjem vještaka, premda nema stručnog znanja potrebnog za razjašnjenje spornih okolnosti pa je tako pravilno prvostupanjski sud, i bez provođenja dokaza vještačenjem, zaključio da je tužitelj neopravdano propustio na vrijeme podnijeti zahtjev tuženiku.
6.2. Nadalje, tužitelj neosnovano prigovara i povredi ustavnih i konvencijskih prava, jer je prvostupanjski sud održao raspravu 28. studenog 2024. te omogućio strankama pristup sudu, svoju je odluku donio u razumnom roku, poštujući načela i procesna pravila upravnog spora te se uz to očitovao i na sve tužbene navode. Stoga nisu osnovani (sadržajno) prigovori žalbe o povredi prava na pravično suđenje i prava na jednakost oružja kao bitnog elementa prava na pošteno suđenje, kao i prigovor o povredi prava na pristup sudu.
6.3. Zahtjevi načela pravičnog postupka ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze, slijedom čega je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti isključivo na sudu te ne ovisi o volji stranaka. Pritom se napominje da ni ustavne ni konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo da se sasluša određeni svjedok ili izvede određeni dokaz, već jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava pretpostavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima na način da niti jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, čemu je ovdje udovoljeno.
7. Predmet spora je ocjena zakonitosti rješenja tuženika kojim su odbačeni zahtjevi tužitelja od 6. i 7. srpnja 2022. za novčanom naknadom kao žrtvom kaznenog djela kao nepravodobni.
8. Odredbom članka 25. stavak 1. Zakona o novčanoj naknadi žrtvama kaznenih djela ("Narodne novine", broj: 80/18. i 27/11. - dalje: Zakon o novčanoj naknadi) propisan je šestomjesečni zakonski rok za podnošenje zahtjeva koji teče od dana počinjenja kaznenog djela dok je stavkom 2. propisano ako žrtva iz opravdanih razloga nije u mogućnosti podnijeti zahtjev u roku iz stavka 1. tog članka, zahtjev mora podnijeti najkasnije u roku 3 mjeseca od dana kada su prestali postojati razlozi zbog kojih nije bila u mogućnosti podnijeti zahtjev, a najkasnije u roku od tri godine od dana kada je počinjeno kazneno djelo.
9. U konkretnom slučaju tužitelj je 06. srpnja 2022. podnio zahtjev za novčanu naknadu kao posredna žrtva kaznenog djela teškog ubojstva majke SI, te zahtjev za novčanu naknadu kao neposredna žrtva kaznenog djela ubojstva u pokušaju, a koja djela su počinjena 24. kolovoza 2021. od strane počinitelja ČI i GI.
10. Imajući u vidu da su zahtjevi podneseni 6. odnosno 7. srpnja 2022., a kaznena djela su počinjena 24. kolovoza 2021. to je pravilno tuženik ocijenio zahtjeve nepravodobnima jer je protekao rok iz odredbe članka 25. stavak 1. Zakona o novčanoj pomoći.
10.1. Tužbenim i žalbenim razlozima tužitelj nije doveo u pitanje zakonitost navedene odluke jer iz dokaza spisa predmeta proizlazi, iako je bio i sam hospitaliziran neko vrijeme kao žrtva počinjenja kaznenog djela ubojstva u pokušaju, da mu je Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu 27. kolovoza 2021. uputilo obavijest kao žrtvi i oštećeniku o njegovim pravima na novčanu naknadu, te da je sudjelovao na rekonstrukciji 10. siječnja 2022. (list 13 optužnice broj KO-DO-4/2022 od 23. veljače 2022.) i da je 9. prosinca 2021. zaprimljen na hitnom bolničkom prijemu Županijske bolnice u Čakovcu zbog stranog tijela u rožnici oka, a koja ozljeda je nastala brušenjem.
10.2 Ozljede tužitelja koje je zadobio kao žrtva počinjenja kaznenog djela ubojstva u pokušaju sigurno upućuju na komplikacije zdravlja, međutim iste kao i tijek liječenja te sudjelovanje tužitelja na rekonstrukciji 10. siječnja 2022. kao i nastavak svakodnevnog života (brušenje) upućuju da nije bilo prepreke da podnese zahtjev za novčanu pomoć u roku iz odredbe članka 25. stavak 1. Zakona o novčanoj pomoći od počinjenja kaznenog djela.
11. Kako žalbenim prigovorima nije dovedena u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a niti pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, to je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, trebalo odlučiti kao u izreci pod točkom I.
12. Tužitelj nije uspio sa žalbom u ovom upravnom sporu, zbog čega nije osnovan niti njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe. Stoga je, na temelju odredbe članka 147. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno kao pod točkom II. izreke.
U Zagrebu, 29. kolovoza 2025.
Predsjednica vijeća:
mr.sc. Inga Vezmar Barlek
