Poslovni broj: Usž-3246/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Inge Vezmar Barlek, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i Mirjane Čačić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja PV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske (ranije: Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske) Zagreb, Radnička cesta 80, OIB: 59951999361, radi obračuna naknade za uređenje voda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-1627/2024-12 od 29. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 29. kolovoza 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-1627/2024-12 od 29. svibnja 2025.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-325-08/23-02/389, URBROJ: 517-09-2-2-24-4 od 5. siječnja 2024.
1.1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-325-08/23-02/389, URBROJ: 517-09-2-2- 24-4 od 5. siječnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskih voda, Vodnogospodarske ispostave za mali sliv „Česma-Glogovnica“ Bjelovar, KLASA: UP/I-325-10/22-06/604837, URBROJ: 374-3107-2-22-1 od 28. prosinca 2022.
1.2. Rješenjem upravnog tijela prvog stupnja, KLASA: UP/I-325-10/22-06/604837, URBROJ: 374-3107-2-22-1 od 28. prosinca 2022., tužitelju je utvrđen mjesečni iznos naknade za uređenje voda u iznosu od 6,88 HRK/0,91 EUR za stambene prostorije površine 32,40 m[2] na adresi [adresa], od 1. siječnja 2023.
2. Tužitelj je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude ne navodeći iz kojeg zakonom predviđenog razloga je pobija, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da je pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.
2.1. Drži da nije u obvezi plaćati naknadu za uređenje voda budući upravno tijelo njemu ne pruža javnu uslugu i ne održava postojeće kanale za protok oborinskih voda. Navodi da ne postoji zakonska osnova obveze plaćanja naknade za uređenje voda za javne usluge koje mu nisu pružene. Osporava površinu koju je upravno tijelo primijenilo pri izračunu visine naknade za uređenje voda jer tvrdi da površina predmetne stambene prostorije nije utvrđena. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti presudu prvostupanjskog suda.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu iznosi da ostaje kod svih navoda iz obrazloženja rješenja od 5. siječnja 2024. te predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu obzirom da su pravilno i potpuno utvrđene sve činjenice bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari na koje je pravilno promijenjeno materijalno pravo.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), Sud nalazi da ne postoje žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Prema ocjeni Suda, osnovano je prvostupanjski upravni sud utvrdio da je rješenje tuženika doneseno pravilnom primjenom i tumačenjem odredbe članka 13., a u vezi s člankom 14. i 17. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva („Narodne novine“, broj: 153/09., 90/11., 56/13., 157/14., 119/15., 120/16., 127/17. i 66/19., dalje: ZFVG), te odredbe članka 2. i 3. Uredbe o visini naknade za uređenje voda („Narodne novine“, broj: 83/10. i 108/13., dalje: Uredba o visini naknade).
7. Odredbom članka 13. stavka 1. ZFVG-a propisano je da se naknada za uređenje voda plaća na sve nekretnine, osim na poljoprivredno zemljište.
7.1. Odredbom članka 14. stavka 1. ZFVG-a propisano je da je obveznik naknade za uređenje voda vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine.
7.2. Odredbom članka 17. stavka 2. ZFVG-a propisano je da se naknada za uređenje voda iz stavka 1. ovoga članka obračunava prema podacima iz očevidnika za obračun komunalne naknade.
7.3. Odredbom članka 2. stavka 1. točka 4. Uredbe o visini naknade propisano je da se za potrebe obračuna naknade za uređenje voda, nekretnine razvrstavaju u sljedeće tarifne razrede: tarifni razred 4. – Stambene prostorije.
7.4. Odredbom članka 3. Uredbe o visini naknade propisana tarifa po m[2] za tarifni razred 4. iznosi 0,20 kn mjesečno.
8. Budući da u konkretnom slučaju tužitelj ne spori, kako to pravilno primjećuje prvostupanjski sud, da predmetna nekretnina po svojoj namjeni predstavlja stambeni prostor koji je u njegovom vlasništvu, to je ista pravilno svrstana u tarifni razred 4., što je u skladu s citiranom odredbom članka 2. stavka 1. točke 4. i članka 3. Uredbe o visini naknade.
9. Prema ocjeni Suda, time što tužitelj svojim žalbenim razlozima samo općenito prigovara utvrđenoj površini koju je upravno tijelo primijenilo pri izračunu visine naknade za uređenje voda, on nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude. Ovo iz razloga što je u konkretnom slučaju, naknadu za uređenje voda upravno tijelo prvog stupnja osnovano utvrdilo na temelju očevidnika za obračun komunalne naknade (članak 17. stavak 2. ZFVG-a), koji predstavlja javnu ispravu, što je dostatno za ocjenu da je rješenje kojim je utvrđena obveza plaćanja mjesečnog iznosa naknade za uređenje voda doneseno u skladu sa zakonom. Nadalje, treba reći da tužitelj nije priložio nikakvu drugu dokumentaciju kojom bi se mogla utvrditi drugačija površina predmetne nekretnine. Također, iz službene bilješke od 21. srpnja 2023. proizlazi da je isti onemogućio provođenje dokazne radnje očevidom na licu mjesta (radi izmjere površine predmetne nekretnine), iako je o tome bio na vrijeme obaviješten zaključkom Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i uređenje prostora Grada Bjelovara, KLASA: 035-01/23-01/16, URBROJ: 2103-01-06- 13-23-16 od 20. lipnja 2023.
10. Konačno, budući da ZFVG kao pravnu osnovu za obračun predmetne naknade veže, između ostalog, uz institut vlasništva, to žalbeni prigovor tužitelja kao vlasnika, u kojem isti navodi da mu upravno tijelo ne pruža nikakvu javnu uslugu zbog koje bi mu bila utvrđena obveza plaćanja naknade za uređenje voda (za što nije dostavio dokaz), nije mogao dovesti do drugačijeg rješenja ove upravne stvari.
11. Kraj takvog stanja stvari, a budući da tužitelj u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drugačije rješenje ove upravne stvari, Sud nije našao osnove za usvajanjem žalbe.
12. Trebalo je, stoga, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 29. kolovoza 2025.
Predsjednica vijeća
mr.sc. Inga Vezmar Barlek
