Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-511/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća te Ljiljane Kolenko i Darija Lokasa, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika HO, zbog kaznenog djela iz čl. 234. st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024., dalje: KZ), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovnog broja: K-314/2025-21 od 20. kolovoza 2025., u sjednici održanoj 29. kolovoza 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika HO kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem je protiv okrivljenika HO, zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo protiv imovine, neovlaštenom uporabom tuđe pokretne stvari iz čl. 234. st. 2. KZ, na štetu OO, na temelju čl. 131. st. 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025., dalje: ZKP) produljen istražni zatvor okrivljeniku po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP, time da mu je istražni zatvor određen rješenjem Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kž-370/2025-4 od 20. lipnja 2025., a teče mu od 3. srpnja 2025.

2. Protiv tog rješenja pravodobno se žali okrivljenik HO po branitelju po službenoj dužnosti Martinu Milaku, odvjetniku u Varaždinu, bez navođenja zakonskih razloga, s prijedlogom da vijeće županijskog suda prihvati žalbu i ukine istražni zatvor koji mu je određen pobijanim rješenjem.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-585/2025-3 od 28. kolovoza 2025. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Žalitelj osporava osnovanu sumnju da bi počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret pri čemu iznosi svoju obranu.

6. Kao što to ispravno navodi prvostupanjski sud osnovana sumnja u ovom postupku je već utvrđena, a proizlazi iz dokaza na kojima se temelji optužnica ODO u Varaždinu broj: KO-DO-161/2025-1 od 5. svibnja 2025., koja je potvrđena rješenjem Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kov-122/2025-44 od 1. srpnja 2025. Shodno tome osnovanu sumnju više ne treba obrazlagati.

7. Nadalje, žalitelj ističe da ne postoje ni osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će ponoviti kazneno djelo ili da će dovršiti pokušano kazneno djelo ili da će počiniti teže kazneno djelo za koje je prema zakonu moguće izreći kaznu zatvora od pet godina ili težu kaznu.

8. Naprijed navedenim žalitelj reproducira zakonski tekst, dok se kod njega radi o osobitim okolnostima koje upućuju na opasnost da bi boravkom na slobodi mogao ponoviti kaznena djela. Naime, okrivljenik je višestruki specijalni recidivist, budući je u razdoblju od 2003. pa do 2019. u mnogo navrata osuđivan za kaznena djela protiv imovine, time da mu se i sada stavlja na teret kazneno djelo protiv imovine. Pri tome je osuđivan i na višegodišnje bezuvjetne kazne zatvora pa je očito da ga kazne koje je izdržao nisu odvratile od ponovnog činjenja kaznenih djela. Stoga postoji velika i sasvim opravdana bojazan da bi okrivljenik na slobodi mogao ponoviti predmetno kazneno djelo, to tim više što je nezaposlen i bez stalnih izvora prihoda, a otac je sedmero djece od kojih je petero malodobno te mu činjenje kaznenih djela očito predstavlja način preživljavanja, odnosno stjecanja imovine.

9. Žalitelj ističe da se prilikom odlučivanja o istražnom zatvoru mora voditi računa o tome da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom te da je odredbom čl. 98. ZKP određena obveza suda da razmotri mogućnost određivanja jedne ili više mjera ukoliko se istom može postići svrha istražnog zatvora, a da sud nije razmotrio određivanje mjera opreza, već je samo paušalno odbio takvu mogućnost, bez adekvatnog obrazloženja te smatra da je prvostupanjski sud na taj način počinio povredu odredaba kaznenog postupka i primijenio pogrešnu zakonsku odredbu.

10. Za razliku od žalitelja, ovaj drugostupanjski sud smatra da prvostupanjski sud nije počinio povredu odredaba kaznenog postupaka, a niti je primijenio pogrešnu zakonsku odredbu. Naime, sud nije dužan razmatrati svaku mjeru opreza ponaosob, a u točki 7. obrazloženja pobijanog rješenja sud je dao obrazloženje da se opasnost od ponavljanja djela ne bi mogla otkloniti mjerama opreza, a niti istražnim zatvorom u domu i to zbog okrivljenikove sklonosti činjenju kaznenih djela, kontinuitetu i upornosti pri činjenju istih. Doista nije realno očekivati da bi neka od mjera opreza spriječila okrivljenika u daljnjem činjenju kaznenih djela, pogotovo kad se ima u vidu brojnost kaznenih djela protiv imovine koje je do sada počinio i za koje je kažnjen. Stoga će jedino primjena mjere istražnog zatvora efikasno spriječiti okrivljenika u daljnjem činjenju kaznenih djela.

11. Žalitelj navodi da su paušalni navodi suda da nije povrijeđeno načelo razmjernosti, međutim valja navesti da su paušalni navodi žalitelja koji svoju tvrdnju uopće ne obrazlaže, dok naprotiv prvostupanjski sud u točki 9. obrazloženja pobijanog rješenja navodi da se okrivljenik nalazi u istražnom zatvoru od 3. srpnja 2025. te kada mu se uzme u obzir da je za kazneno djelo za koje se tereti zapriječena kazna do tri godine zatvora i kada se ima u vidu okrivljenikova ranija višestruka osuđivanost, kao i predložena i očekivana kazna, ukoliko okrivljenik bude proglašen krivim za kazneno djelo za koje se tereti, u tom slučaju načelo razmjernosti doista nije povrijeđeno.

12. S obzirom na navedeno žalba okrivljenika nije osnovana, a kako je ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti, u smislu čl. 494. st. 4. ZKP, utvrđeno da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP i da nije povrijeđen KZ na štetu okrivljenika, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP donijeti rješenje kao u izreci.

U Varaždinu 29. kolovoza 2025.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic