Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-326/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, po sucu Vesni Britvec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice MC, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], 455 W 41st [adresa], zastupane po punomoćniku Marku Krpanu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika HC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ivani Buljat, odvjetnici u Zadru, radi namirenja potraživanja iz založene stvari, odlučujući o žalbi protiv rješenja o trošku postupka sadržanog u presudi Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2726/2024-7 od 6. ožujka 2025., 29. kolovoza 2025.

r i j e š i o  j e

Preinačuje se rješenje o troškovima postupka sadržano pod točkom II. izreke presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2726/2024-7 od 6. ožujka 2025. i rješava:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 3.778,84 eura počevši od 6. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja poslovni broj P-2726/2024-7 od 6. ožujka 2025. presuđeno je:

„I. Tuženik, i to HC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan je trpjeti namirenje tražbine tužitelja, i to MC s prebivalištem u 455 [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 892,47 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja od dana 24.05.2017. godine do 31.12.2022. godine teče po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve sukladno članku 29. stavku 2. ZOO-a, sudskom prodajom založene nekretnine u vlasništvu tuženika, i to zk.č.br. 183, u naravi [adresa], površine 1826 m2, u naravi gosp. zgr., površine 11 m2, u naravi gosp. zgr., površine 46 m2, u naravi pašnjak, površine 1639 m2, u naravi gosp. zgr., površine 64 m2, u naravi gosp. zgr., površine 16 m2, u naravi stamb. zgr., površine 50 m2, sve ukupne površine 1826 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], uknjiženo pri Općinskom sudu u Zadru, te namirenjem tužitelja iz postignute kupoprodajne cijene.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu 5.153,84 EUR-a, a sve zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa sve do isplate, i to sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

2. Navedenu presudu u dijelu pod točkom II. izreke – odluci o troškovima postupka pobija tuženik navodeći da je prvostupanjski sud netočno odredio iznos troška postupka koji tuženik mora naknaditi tužiteljici. Ukazuje da je sud prihvatio tužiteljici trošak pet obrazloženih podnesaka, svaki u iznosu od 200,00 eura, dok prema Tbr.8/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, 107/25 - dalje; Tarifa) da odvjetniku pripada nagrada, kao za tužbu, za četiri obrazložena podneska, da podnesak od 27. rujna 2016. ne bi trebalo priznati kao trošak u smislu članka 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje; ZPP), da je tužiteljici priznat trošak sastava žalbe na rješenje u iznosu od 100,00 eura, a taj trošak da nije specificiran niti određen niti tuženik zna na što se odnosi pa da takav trošak nije trebalo niti priznati, kao niti trošak sudske pristojbe jer nije navedeno na što se odnosi. Ističe i da je sud pogrešno prihvatio trošak zastupanja na ročištima održanim 4. srpnja 2016., 13. rujna 2016., 15. studenoga 2016. i 5. prosinca 2022. u iznosu od 200 eura za svako, a ta ročišta da su odgođena prije početka raspravlja pa da tužiteljici ne pripada puni iznos troška pristupa ročištima. Smatra da je prvostupanjski sud neosnovano primijenio članak 154. stavka 1. ZPP jer tužiteljica da nije uspjela u cijelosti s postavljenim tužbenim zahtjevom, već da je trebalo ocijeniti uspjeh stanaka u sporu i primijeniti odredbu članka 154. stavka 2. ZPP-a. Predlaže žalbu prihvatiti i pobijano rješenje preinačiti.

3. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

4. Ispitujući zakonitost pobijane odluke o troškovima postupka povodom žalbe tuženika i po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje povrede sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Uvodno se napominje da budući iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljica nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja specificirala odnosno smanjila tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka, a što je predstavljalo djelomično povlačenje tužbe, kojem se tuženik nije protivio, pravilno je prvostupanjski sud odluku o troškovima postupka utemeljio na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP.

6. Obrazlažući pobijanu odluku sud prvog stupnja navodi da se troškovi tužiteljice, a koje je sud priznao, sastoje od troška za sastav tužbe od 20. travnja 2016. u iznosu od 200,00 eura, za obrazložene podneske od 27. rujna 2016., 5. lipnja 2017., 31. srpnja 2017., 20. i 25. siječnja 2023., svaki u iznosu od 200,00 eura, za zastupanje na ročištima od 4. srpnja 2016., 13. rujna 2016., 15. studenoga 2016., 22. prosinca 2016., 8. veljače 2017., 4. travnja 2017., 5. veljače 2017., 13. srpnja 2020., 5. prosinca 2022., 16. siječnja 2025., (svaki u iznosu od 200,00 eura), za sastav žalbe protiv rješenja u iznosu od 100,00 eura, za sastav žalbe protiv presude u iznosu od 250,00 eura, sve uvećano za PDV od 25%, te uvećano za predujam za sudskog dostavljača, 15,66 eura, predujam za financijsko vještačenje u iznosu od 530,89 eura, te uvećano za sudsku pristojbu na tužbu i presudu za 169,89 eura, što sveukupno iznosi 5.153,84 eura, uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od donošenja presude.

7. Dakle, iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da se troškovi tužiteljice, a koje je sud priznao, sastoje, između ostalih, od troška sastava podnesaka od 27. rujna 2016., 5. lipnja 2017., 31. srpnja 2017., 20. i 25. siječnja 2023., svaki u iznosu od 200,00 eura uz pripadajući PDV prema Tbr. 8/1 Tarife.

7.1. Međutim, iz stanja spisa proizlazi da podneskom od 27. rujna 2016. tužiteljica ispravlja u tužbi pogrešno naznačen OIB tuženika, pa osnovano tuženik u žalbi ističe da nije bilo mjesta dosudi troška za sastav tog podneska, budući da isti nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. ZPP jer je tužiteljica mogla omašku ispraviti i usmeno na ročištu, dok se podnesak od 20. siječnja 2023. ne nalazi u spisu niti je tužiteljica u troškovniku isti navela, pa je za iznos od 500,00 eura (2 x 200,00 i pripadajući PDV od 25%) valjalo umanjiti dosuđeni iznos troška tužiteljice.

8. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi i da je prvostupanjski sud prihvatio, između ostalog, i trošak zastupanja na ročištima održanim 4. srpnja 2016., 13. rujna 2016., 15. studenoga 2016. i 5. prosinca 2022. u iznosu od 200,00 eura uz pripadajući PDV za svako prema Tbr. 9/1 Tarife.

8.1. Budući da iz sadržaja zapisnika navedenih ročišta proizlazi da su odgođena prije početka raspravljanja, na što s pravom ukazuje tuženik u žalbi, pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo je tužiteljici za pristup na navedena ročišta dosuditi trošak prema Tbr. 9/5 Tarife za svako ročište 25 bodova odnosno 50,00 eura, uvećano za pripadajući PDV od 25% u iznosu od 50,00 eura, pa proizlazi da za pristup navedenim ročištima tužiteljica ima pravo na naknadu iznosa od sveukupno 250,00 eura (a ne 1.000,00 eura), pa je za iznos od 750,00 eura valjalo umanjiti dosuđeni trošak tužiteljici u tom dijelu.

9. U odnosu na trošak žalbe protiv rješenja koji je sud dosudio tužiteljici u iznosu od 100,00 eura, a što žalbenim navodima osporava tuženik, kako je o tom trošku već odlučeno drugostupanjskom odlukom Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-765/2020-2 od 28. kolovoza 2020. kojom je žalba tužiteljice protiv rješenja o prekidu postupka odbijena i pobijano prvostupanjsko rješenje potvrđeno, a tužiteljica odbijena sa zahtjevom za naknadu troška sastava žalbe, to je prvostupanjski sud pogrešno smatrao da bi tužiteljica u ovome postupku imala pravo na trošak sastava navedene žalbe, pa je za iznos od 125,00 eura (100,00 eura i pripadajući PDV 25%) također valjalo umanjiti dosuđeni iznos troška tužiteljice.

10. Kako se zatraženi trošak sudske pristojbe odnosi na sudsku pristojbu na tužbu i prvostupanjsku presudu (kako to proizlazi iz troškovnika tužiteljice na listu 169 spisa), pravilno je prvostupanjski sud zatraženi trošak priznao tužiteljici.

11. U kontekstu iznesenog, proizlazi da ukupni trošak koji je tuženik dužan naknaditi tužiteljici umanjen za 1.375,00 eura iznosi 3.778,84 eura uz pripadajuću zateznu kamatu, slijedom čega je valjalo, na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a, pobijano rješenje o trošku postupka preinačiti i odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

U Karlovcu 29. kolovoza 2025.

Sudac

Vesna Britvec