Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-514/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Ljiljane Kolenko i Darija Lokasa, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljene ZM zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022. i 114/2023., dalje: KZ), odlučujući o žalbi okrivljene ZM protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kv-197/2025-7 od 2. srpnja 2025., u sjednici održanoj 29. kolovoza 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljene ZM kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvoga stupnja su, zbog postojanja osnovane sumnje da je počinila kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 1. KZ, na temelju čl. 98. st. 6. u vezi čl. 98. st. 2. toč. 4. i 5. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025., dalje: ZKP – valja napomenuti da pri navođenju "Narodnih novina" u kojima je ZKP objavljen zajedno sa svojim izmjenama i dopunama prvostupanjski sud nije naveo broj 72/2025., iako su navedene izmjene i dopune bile na snazi u vrijeme donošenja pobijanog rješenja), okrivljenoj ZM produljene su mjere opreza: zabrane približavanja određenoj osobi iz čl. 98. st. 2. toč. 4. ZKP i to oštećenoj CM, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenoj **.**.1990., kojoj se ne smije približiti na razdaljinu manju od 100 metara i zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom iz čl. 98. st. 3. toč. 5. ZKP i to oštećenoj CM, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenoj **.**.1990., s kojoj ne smije uspostavljati ili održavati izravne ili neizravne veze, bilo osobno, bilo putem telefona, mobitela ili drugih društvenih mreža. Na temelju čl. 98. st. 6. ZKP određeno je da mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude te da će mjere opreza sukladno čl. 100. st. 2. ZKP izvršavati djelatnici Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Novi Marof, time da će izvješće o izvršavanju mjera opreza dostavljati Općinskom sudu u Varaždinu svakih 30 dana. Okrivljena je upozorena u smislu čl. 98. st. 1. ZKP da će se u slučaju nepridržavanja izrečenih joj mjera opreza iste zamijeniti istražnim zatvorom.

2. Protiv tog rješenja pravodobno je podnijela žalbu okrivljena ZM putem branitelja Hinka Žerjava, odvjetnika u Varaždinu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se njena žalba usvoji, a pobijano rješenje o produljenju mjera opreza ukine.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-590/2025-3 od 28.kolovoza 2025. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iako se uvodno žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka žaliteljica pobliže ne navodi u čemu te bitne povrede nalazi te je sud razmotrio pobijano rješenje te nije našao bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Žalba se sadržajno odnosi na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te žaliteljica smatra da je zbog tako utvrđenog činjeničnog stanja došlo i do povrede kaznenog zakona. Međutim, u konkretnom slučaju činjenično stanje je točno i potpuno utvrđeno te je primijenjen i ispravan KZ.

7. Žalitelj smatra da ne postoje posebne okolnosti koje opravdavaju primjenu mjere istražnog zatvora iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP, tvrdeći da se iste oslanjaju samo na iskaz oštećene CM koja opisuje da je okrivljena jako impulzivna osoba, sklona incidentima i da odbija bilo kakvu suradnju s Hrvatskom zavodom za socijalni rad i da ne želi dolaziti na razgovore. Pri tome žalitelj ukazuje na činjenicu da se okrivljenoj kao osobita okolnost zbog koje joj se produljuju mjere opreza uzimaju karakteristike njezine osobnosti koje same za sebe nisu i ne mogu biti okolnosti koje opravdavaju primjenu mjere istražnog zatvora. Naime, da bi one takav značaj mogle imati samo u situaciji kad ih okrivljena ne bi mogla kontrolirati, što ovdje nije slučaj budući su mjere opreza okrivljenoj određene 13. ožujka 2024. te se primjenjuju punih 15 mjeseci time da okrivljena od tada do danas nije imala niti jedan incident što nedvojbeno upućuje da se može s uspjehom kontrolirati.

8. Kao što to prvostupanjski sud ispravno navodi, osnovana sumnja da je okrivljena počinila kazneno djelo prijetnje proizlazi iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica te i nadalje postoji opasnost da bi okrivljena mogla ponoviti kazneno djelo prijetnje ili počiniti kazneno djelo kojim prijeti, a što proizlazi iz okolnosti počinjenja kaznenog djela.

9. Nadalje, žaliteljica navodi da nije sporno da je prekršajno kažnjavana zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Međutim, da se njezini prekršaji odnose isključivo na bračne odnose, tj. na nju i njenog supruga, pa se iz pobijanog rješenja ne može zaključiti da je njezino ponašanje u progresiji i da se s prekršajnih djela širi na kaznena djela.

10. Bez obzira na postojanje opće i posebne istražno-zatvorske osnove, prvostupanjski sud je osnovano zaključio da se svrha istražnog zatvora uspješno može prevenirati mjerama opreza, to tim više što je okrivljena do sada kazneno neosuđivana osoba te što se kroz proteklih petnaest mjeseci uredno pridržavala izrečenih joj mjera opreza.

11. Stav obrane da mjere opreza valja ukinuti, jer ih okrivljena nije kršila, nije prihvatljiv ovom drugostupanjskom sudu. Naime, od posljednjeg produljenja mjera opreza okolnosti se nisu promijenile te budući da mjere opreza daju pozitivne rezultate to ih nema rezona ukidati, budući kršenje mjera opreza dovodi do zamjene istih mjerom istražnog zatvora, a takvo upozorenje očito pozitivno utječe na okrivljenu.

12. S obzirom na navedeno, žalba okrivljene ZM nije osnovana, a kako je sud po službenoj dužnosti ispitao pobijano rješenje u smislu čl. 494. st. 4. ZKP utvrđeno je da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da nije počinjena bitna povreda iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 te da nije povrijeđen kazneni zakon na štetu okrivljene, to je žalbu okrivljene valjalo odbiti i donijeti odluku kao u izreci na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08.

U Varaždinu 29. kolovoza 2025.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic