Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-912/2023-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Anđele Bošković Rajković predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Zagrajski sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Snježane Androš članice vijeća, u građanskoj pravnoj stvari tužitelja CM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Slađana Čanković, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel Zadar, OIB 52634238587, radi: naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pn-90/2022 od 5. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 28. kolovoza 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužitelja se uvažava, ukida presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pn-90/2022 od 5. travnja 2023. i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II. O zahtjevu tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka odlučiti će sud prvog stupnja u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja CM koji glasi: "1. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj da tužitelju CM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu u iznosu od 660,000.00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri (odnosno pet)postotnih poena tekućom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate u roku od15 dana od dana donošenja presude.

2. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri(odnosno pet) postotnih poena tekućom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate u roku od 15 dana od dana donošenja presude."

II. Nalaže se tužitelju CM, naknaditi tuženici Republici Hrvatskoj parnični trošak u ukupnom iznosu od 2.626,80 eura (19.791,62 kune, obračunato po fiksnom tečaju konverzije), u roku od 15 dana."

2. Ovu presudu suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se preinači i tužbeni zahtjev prihvati kao osnovan, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Posebno ističe da je sud prvog stupnja počinio apsolutno bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer da iz presude nije razvidno na temelju kojih provedenih dokaza je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan, a navodi i to da presuda nije obrazložena sukladno odredbi čl. 338. ZPP-a. Smatra da je sud prvog stupnja povrijedio raspravno načelo iz čl. 7. ZPP-a jer je dao prednost načelu ekonomičnosti parničnog postupka. Pobija i odluku o troškovima postupka jer da je sud prvog stupnja pravilno trebao odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Potražuje trošak za sastav žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tužitelja, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi ovaj sud na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a. Nije počinjena niti bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer je presuda suda prvog stupnja jasna i razumljiva, pa se može ispitati.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja protiv tuženice za naknadu neimovinske štete koju je pretrpio zbog smrti njegovih roditelja uslijed ratnog zločina protiv civilnog stanovništva za što je odgovorna tuženica jer nije poduzela nikakve radnje radi pronalaženja počinitelja ovog ratnog zločina,.

7. Sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan zbog nastupanja zastare pozivajući se na odredbu čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01., u daljnjem tekstu: ZOO) i protek objektivnog zastarnog roka od pet godina.

8. Budući da je sud prvog stupnja prihvatio prigovor zastare istaknut od strane tuženice kao osnovan, utvrđivao je samo činjenice odlučne za ocjenu prigovora zastare, a nije ocjenjivao ostale dokaze jer to za odluku o osnovanosti prigovora zastare nije niti morao učiniti.

8.1. Naime, ako utvrdi da je osnovan prigovor zastare, sud će odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i tada druge dokaze koji su predloženi u vezi osnovanosti tužbenog zahtjev neće niti izvoditi.

9. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe čl. 377. ZOO-a i privilegiranog zastarnog roka, jer nije pravomoćnom osuđujućom presudom kaznenog suda utvrđeno postojanje kaznenog djela i odgovornost počinitelja (tako i Rev-1910/2011-2 od 28. siječnja 2015., Rev- 2879/2018-2 od 30. kolovoza 2022. i dr.). Naime, samo iznimno parnični sud je ovlašten kao prethodno pitanje utvrđivati je li šteta uzrokovana kaznenim djelom i to ako su postojale određene procesne smetnje zbog kojih se protiv poznatog počinitelja nije mogao provesti kazneni postupak (npr. u slučaju smrti štetnika ili njegova nesposobnosti za rasuđivanje), a što u ovom predmetu nije slučaj. U parničnom postupku može utvrđivati postojanje kaznenog djela samo ako je kazneni postupak obustavljen ili se nije mogao provesti zbog toga što je okrivljenik umro, duševno obolio ili ako je okrivljenik amnestiran ili pomilovan odnosno ako postoje druge okolnosti koje isključuju kaznenu odgovornost ili gonjenje okrivljenog (Rev- 1865/10-2 od 18. travnja 2012., Rev-643/2018-4 od 5. siječnja 2021.).

10. Međutim, sud prvog stupnja zanemario je navode tužitelja iz tužbe o tome da su prednici tužitelja stradali kao žrtve ratnog zločina i da je riječ o šteti uzrokovanoj ratnim zločinom a da tuženica nije poduzela nikakve radnje da bi pronašla počinitelja ratnog zločina.

11. Osim toga, tužitelj se poziva i na povredu čl. 2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", Međunarodni ugovori broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10., u daljnjem tekstu: Konvencija) i čl. 21. Ustava Republike Hrvatske, ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10., 5/14., u daljnjem tekstu: Ustav RH).

11.1. Tužitelj obrazlaže da naknadu štete zbog povrede prava osobnosti i povrede prava na život zbog ubojstva njegovih srodnika štiti čl. 21. Ustava RH i čl. 2. Konvencije.

11.2. U vezi čl. 2. Konvencije navodi da iako je stupila na snagu u odnosu na tuženicu 5. studenog 1997. a štetni događaj se zbio prije tog datuma, da postoji obveza tuženice za provođenje učinkovite istrage i identifikaciju počinitelja kaznenih djela, što je u konkretnom slučaju izostalo jer tuženica nije postupala niti učinkovito, niti brzo i efikasno, jer je proteklo više od 25 godina od počinjenja strašnog zločina.

11.3. Međutim, u vezi pozivanja tužitelja na Konvenciju treba reći da ne postoji vremenska nadležnost čl. 2. Konvencije jer je u Republici Hrvatskoj stupila na snagu 5. studenog 1997. a štetni događaj se zbio 1993., s tim da isto pravo – pravo na život štiti čl. 21. Ustava RH.

12. Sud prvog stupnja je s obzirom na činjenične navode tužitelja iz tužbe propustio raspraviti odgovornost tuženice i prigovor zastare primjenom odredbi Zakona o odgovornosti države za štete nastale uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija ("Narodne novine" broj 117/03., u daljnjem tekstu: ZOŠT) i čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine" broj 75/93., 92/96., 58/99., 15/00., 127/00., 59/01., 190/03., 199/03., 79/07., 150/11. i 93/16., u daljnjem tekstu: ZSDU), a osim toga pravo na život prednika tužitelja štiti i čl. 21. Ustava RH kako je prethodno obrazložena, pa je žalba tužitelja uvažena i presuda suda prvog stupnja ukinuta a predmet će biti vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

13. Ukinuta je i odluka o troškovima postupka pod toč. II. izreke, jer će nova odluka o troškovima postupka ovisiti o novoj odluci o glavnoj stvari. U toj novoj odluci o glavnoj stvari sud prvog stupnja odlučit će i o troškovima žalbenog postupka (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

14. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja otklonit će nedostatke na koje je upozoren ovom ukidbenom odlukom i donijeti novu i zakonitu odluku, uvažavajući i stavove recentne sudske prakse (VS RH Rev-1223/2024 od 6. ožujka 2025. i US RH U-III-3444/2021 od 9. srpnja 2024.).

15. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 370. ZPP-a.

Osijek, 28. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Anđela Bošković Rajković