Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1129/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Drage Grubeše, predsjednika vijeća, Snježane Androš, suca izvjestitelja i Sanje Sušilović, člana vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja 1. GA, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. ŠA, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Shain Pacheco Vinković, odvjetniku iz Pule, protiv tuženika OA, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Igoru Vretenar, odvjetniku iz Labina, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu od 15. studenoga 2021. poslovni broj P-644/2019, u sjednici vijeća održanoj 28. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba 1. i 2. tužitelja odbija se kao neosnovana, dok se žalba tuženika odbija kao djelomično osnovana i uvažava kao djelomično neosnovana pa se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu od 15. studenoga 2021. poslovni broj P-644/2019:

a) potvrđuje

- pod toč. II., III. i IV. izreke,

- pod toč. I. izreke u pobijanom odbijajućem dijelu za iznos od 17.000,00 kn / 2.256,29 EURA,

b) preinačava u pobijanom dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke na način da se odbija tužbeni zahtjev kojim je naloženo tuženiku da 1. tužiteljici GA isplati iznos od 3.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja 15. studenoga 2021. do isplate.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku da prvotužiteljici GA isplati iznos od 3.000,00 kn (tritisućekuna) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos tek od presuđenja, pa do isplate prema kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija tužbeni zahtjev. ( u iznosu od 17.000,00 kn)

II. Nalaže se tuženiku da prvotužiteljici GA isplati iznos od 24.375,00 kn (dvadesetčetiritisućetristosedamdesetpetkuna), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 18.srpnja 2018., godine, pa do isplate prema kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana. ( dok se u preostalom dijelu odbija tužbeni zahtjev u iznosu od 35.067,38 u odnosu na prvotužiteljicu GA, a odbija se u odnosu na drugotužitelja ŠA, u cjelosti)

III. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„ Nalaže se tuženiku da prvotužiteljici GA, u roku od 15 dana isplati iznos od 130,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, sa zakonskim zateznim kamatama koje:

- na iznos od 75,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate teku od 15. rujna 2017. godine pa do isplate, te

- na iznos od 55,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate teku od 15. listopada 2017. pa do isplate,

i to prema kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena“

IV. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„ I. Nalaže se tuženiku da drugotužitelju ŠA, u roku od 15 dana isplati iznos od 620,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dana isplate, sa zakonskim zateznim kamatama koje:

- na iznos od 20,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate teku od 15. listopada 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 75,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate teku od 15. prosinca 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 75,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate teku od 15. siječnja 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 75,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate teku od 15. veljače 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 75,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate teku od 15. ožujka 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 75,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate teku od 15. travnja 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 75,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate teku od 15. svibnja 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 75,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate teku od 15. lipnja 2018. godine pa do isplate,

i to prema kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječen kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku da drugotužitelju ŠA, isplaćuje mjesečno iznos od 75,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate počev od dana 01. lipnja 2018. godine pa dok ne naknadi štetu iz točke II ovog tužbenog zahtjeva, a koji iznos dospijeva 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec sa zateznim kamatama prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“"

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobijaju 1. tužiteljica i 2. tužitelj u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev pod toč. I., II., III. i IV. izreke zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači i u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev, podredno da se ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Prvostupanjsku presudu pravovremeno odnesenom žalbom pobija i tuženik u dosuđujućem dijelu pod toč. I. i II. izreke zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. ZPP-a, s prijedlogom da se preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i naloži tužiteljima da tuženiku naknade parnične troškove, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio i žalbene navode, ovaj sud utvrđuje da nisu počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjska presuda sadržava razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika pa presuda nema nedostataka i može se ispitati te nije počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

9. Predmet spora je zahtjev 1. tužiteljice da joj tuženik naknadi imovinsku štetu zbog uništenja pokretnih stvari te zahtjev 1. tužiteljice i 2. tužitelja da im tuženik solidarno isplati naknadu štete zbog oštećenja nekretnine u suvlasništvu stranaka kao i zahtjev za isplatu naknade zbog nemogućnosti korištenja suvlasničkog dijela nekretnine i to 1. tužiteljica za razdoblje dok je bila suvlasnica, a 2. tužitelj za razdoblje nakon stjecanja suvlasništva pa nadalje dok tuženik ne isplati nastalu štetu.

10. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:

- da je tuženik suvlasnik nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća i dvorište [adresa], površine 133 m2 u 10/16 dijela, a 1. tužiteljica je bila suvlasnica u 6/16 dijela sve do 25. rujna 2017. kada je ugovorom o darovanju svoj suvlasnički dio darovala 2. tužitelju,

- da je 1. tužiteljica stekla suvlasništvo predmetne nekretnine u 6/16 dijela nasljeđivanjem i ustupanjem sunasljednika iza pok. brata HA koji nije imao nasljednika prvog nasljednog reda te su na nasljedstvo pozvani devetero braće i sestara, a među kojima i 1. tužiteljica, a tuženik je stekao suvlasnički dio u 10/16 dijela kupoprodajom od drugih suvlasnika nekretnine,

- da je tuženik suvlasnik i susjedne nekretnine u naravi kuće na adresi [adresa], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] koja se drži za predmetnu nekretninu,

- da je tuženik prema saznanju 1. tužiteljice 30. srpnja 2017. prilikom izvođenja radova srušio pregradni zid na nekretnini bez suglasnosti i odobrenja 1. tužiteljice kao suvlasnice u vrijeme izvođenja radova da bi nakon podnesene kaznene prijave nastavio s radovima, srušio krov, strop, pregradne zidove, instalacije i stolariju na predmetnoj nekretnini,

- da tuženik ne čini spornim da je poduzeo navedene građevinske radove i da mu je namjera bila napraviti novi krov kao i da je prije izvođenja radova stare pokretne stvari iznio iz kuće, položio na cisternu i zaštitio i da su tužitelji o tome imali saznanja odmah u početku izvođenja radova (fotografije list 15. – 16. spisa),

- da prema iskazu saslušanih svjedoka pa tako i tužitelja proizlazi da u predmetnoj nekretnini nitko nije stanovao od 2008. godine kada je umro brat 1. tužiteljice i da je ista bez sanitarnog čvora bila i neuvjetna za stanovanje,

- da je na temelju nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke utvrđeno da se radi o nekretnini koja je premašila vijek korištenja građenja 1900. – 1915. i nema građevinsku vrijednost zbog čega stanje nekretnine nije isključivo posljedica postupanja tuženika i zaključuje da vrijednost radova koje je potrebno izvesti radi vraćanja nekretnine u prvobitno stanje iznosi u paušalnom iznosu od 65.000,00 kn uz obrazloženje metodologije izračuna radova (unutarnjih zidova, stropa krova, instalacija), a polazeći od pokazatelja troškova građenja Hrvatske komore arhitekata vrednujući razliku standarda prije 100 godina i danas.

11. Pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja žalbenim navodima nije dovedena u sumnju.

12. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su poduzeti radovi na nekretnini u suvlasništvu tada tuženika i 1. tužiteljice premašili okvir redovite uprave za čije je izvođenje bila potrebna suglasnost svih suvlasnika u smislu odredbe čl. 41. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine” broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09.,153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., u daljnjem tekstu: ZV).

13. Kako je na temelju rezultata provedenih dokaza razvidno da je tuženik radovima pristupio bez suglasnosti 1. tužiteljice, to je tužbeni zahtjev pravilno raspravio primjenom odredbe čl. 39. st. 2. ZV-a koji propisuje da se u slučaju kada neki od suvlasnika poduzima poslove glede suvlasničke stvari bez potrebne suglasnosti primjenjuju se pravila o poslovodstvu bez naloga.

14. Prema općem pravilu iz čl. 1121. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) obavljanju tuđeg posla bez naloga ili ovlaštenja može se pristupiti samo ako posao ne trpi odgađanje te predstoji šteta ili propuštanje očite koristi.

15. Naprotiv, iz cjelokupne procesne građe proizlazi da je tuženik poduzeo građevinske radove na nekretnini u suvlasništvu stranaka koji po svom karakteru predstavljaju poslove izvanredne uprave za čije poduzimanje nije pribavio potrebnu suglasnost svih suvlasnika sukladno čl. 41. ZV-a.

16. Stoga pravilno zaključuje prvostupanjski sud da je tuženik uzrokovao štetu 1. tužiteljici zbog oštećenja nekretnine koja je u suvlasništvu i da su ispunjene sve pretpostavke odgovornosti za štetu u smislu odredbe čl. 1045. ZOO.

17. Na žalbene navode tuženika valja odgovoriti da sam tuženik ne spori da je bez dozvole 1. tužiteljice poduzimao građevinske radove, a kako se ne radi o radovima koji nisu trpjeli odgađanje, to je poduzimanjem istih uzrokovao svojom krivnjom štetu 1. tužiteljici.

18. Pravilno je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke glede procjene vrijednosti radova koje je potrebno izvesti radi vraćanja nekretnine u prvobitno stanje u iznosu 65.000,00 kn.

19. Žalbene navode kojima tužitelji prigovaraju nalazu i mišljenju vještaka ne prihvaća ovaj sud jer je vještak usmenim saslušanjem odgovorio na sve primjedbe stranaka, a tužitelji i nisu predlagali provođenje novog vještačenja po drugom vještaku građevinske struke.

20. Kako je 1. tužiteljica u vrijeme izvođenja radova bila suvlasnica predmetne nekretnine u 6/16 dijela, to je pravilno prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku da 1. tužiteljici isplati iznos od 24.375,00 kn / 3.235,12 EURA zajedno sa zateznim kamatama od 18. srpnja 2018. do isplate, a u preostalom dijelu za iznos 35.067,38 kn / 4.654,24 EURA odbio tužbeni zahtjev (toč. I. izreke).

21. Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud u odnosu na 2. tužitelja odbio tužbeni zahtjev kojim potražuje solidarno s 1. tužiteljicom naknadu štete jer isti nije bio suvlasnik nekretnine u vrijeme izvođenja radova, a to što je naknadno došlo do promjene u osobi oštećenika nije od značaja.

22. Nadalje, tužitelji potražuju naknadu koristi koje je tuženik ostvario neovlaštenom uporabom suvlasničkog dijela nekretnine te isti zahtjev treba promatrati kroz institut uporabe tuđe stvari u svoju korist jer se suprotno stajalištu prvostupanjskog suda ne radi o naknadi radi štete.

23. Odredbom čl. 1120. ZOO propisano je da kada je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist vlasnik može zahtijevati nezavisno od prava na naknadu štete ili ako nje nema da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.

24. Na temelju rezultata iscrpno provedenog dokaznog postupka pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se radi o dotrajaloj građevini bez sanitarnog čvora koju tužitelji nisu koristili za stanovanje do poduzetih radova tuženika niti to može tuženik zbog stanja u kojem se nalazi nekretnina.

25. Stoga i po ocjeni ovog suda tuženik neovisno od odgovornosti za štetu koju je prouzročio izvođenjem građevinskih radova nije ostvario korist uporabom suvlasničkog dijela nekretnine tužitelja u utuženim razdobljima za koje potražuju naknadu u visini najamnine koju bi tuženik platio za korištenje suvlasničkog dijela tužitelja.

26. Stoga je uz pravilnu primjenu materijalnog prava o navedenom dijelu tužbenog zahtjeva valjalo jednako odlučiti i odbiti zahtjev (toč. III. i IV.).

27. U odnosu na zahtjev 1. tužiteljice za naknadu štete za uništene pokretne stvari koje je tuženik iznio iz nekretnine prije izvođenja radova prvostupanjski sud po slobodnoj procjeni utvrđuje visinu štete i dosuđuje 1. tužiteljici iznos od 3.000,00 kn uz zaključak da se radi o pokretninama za koje je prema svom iskazu sentimentalno vezana, a u preostalom dijelu za isplatu iznos 17.000,00 kn zahtjev je odbijen.

28. No, pravilno tuženik upire u žalbi što proizlazi iz provedenog dokaznog postupka da je 1. tužiteljica znala da su pokretne stvari iznesene iz nekretnine odmah u početku izvođenja radova od strane tuženika te je imala mogućnost iste preuzeti i tako otkloniti štetu.

29. Kako je, dakle, u konkretnom slučaju naturalna restitucija bila moguća, to po ocjeni ovog suda nije ispunjena zakonska pretpostavka za popravljanje štete novčanom naknadom iz čl. 1085. st. 3. ZOO.

30. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu, a žalbu tuženika djelomično uvažiti te potvrditi prvostupanjsku presudu po toč. II., III. i IV. izreke i u odbijajućem dijelu pod toč. I. izreke, a preinačiti u pobijanim dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke i odbiti tužbeni zahtjev kojim je naloženo tuženiku da 1. tužiteljici isplati iznos od 3.000,00 kn sa zateznim kamatama od 15. studenoga 2021.

31. O troškovima žalbenog postupka ovaj sud nije odlučivao jer tuženik nije postavio određeni zahtjev (čl. 164. st. 1. ZPP-a).

32. Temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 370. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 28. kolovoza 2025.

Predsjednik vijeća

Drago Grubeša