- 1 -              Poslovni broj: Usž-3121/2023-2

Poslovni broj: Usž-3121/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Tatjane Ilić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice M. B. iz D., koju zastupa opunomoćenica M. L., odvjetnica u D., protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja, Z., radi statusa člana obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i prava na obiteljsku invalidninu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 32 UsI-3106/2022-6 od 4. svibnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 29. studenoga 2023.

p r e s u d i o   j e

I               Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 32 UsI-3106/2022-6 od 4. svibnja 2023.

II              Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.              Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-562-02/22-10/6, urbroj: 522-4/1-1-1-22-2 od 8. rujna 2022. i vraćanje predmeta na ponovni postupak, te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora (točka I. i II. izreke).

2.              Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja B.-b. županije, Upravnog odjela za poslove državne uprave, Odsjeka za poslove državne uprave D., klasa: UP/I-562-02/21-03/13, urbroj: 2103/1-22-22-9 od 22. srpnja 2022., kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za priznanje statusa člana obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata iza pokojnog S. B. i prava na obiteljsku invalidninu.

3.              Tužiteljica (dalje: žaliteljica) podnosi žalbu protiv pobijane presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je nesporno da je ona biološka majka pokojnog S. B., koji je rođen u braku s A. B.. Ne osporava da je brak između nje i A. B. razveden 1975. godine, te da je tada maloljetni sin S. B. bio povjeren na čuvanje i odgoj ocu, no ističe da su dijete uzdržavali zajednički. S tim u vezi ističe da je tada maloljetni S. B. u više navrata dolazio kod nje u SR Njemačku, te da nije živio s ocem već s bakom M. B., dok su njegov otac i maćeha živjeli u drugom domaćinstvu. Navodi da je njezin pokojni sin S. B. poginuo u dobi od 24 godine, te je u razdoblju od navršenih 18 godina živio s bakom i nije bio uzdržavan ni od oca ni od majke, a ni od maćehe, s kojom nije nikada živio u obiteljskoj zajednici. Napominje da nije uspjela ostvariti pravo na razmjerni dio obiteljske mirovine, jer joj je A. B. osporio to pravo. Smatra da je pogrešan zaključak da su otac i maćeha uzdržavali poginulog hrvatskog branitelja S. B. najmanje pet godina prije njegovog smrtnog stradavanja. Također ističe da njoj kao biološkoj majci nije oduzeta roditeljska skrb i da nije napustila pokojnog sina S. B.. Predlaže Sudu da uvaži žalbu, te ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 625,00 eura uvećano za PDV od 156,25 eura.

4.              Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21., dalje: ZUS), ovaj Sud smatra da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno oni ne utječu na donošenje drukčije odluke.

7.              Odredbom članka 17. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine", broj: 121/17., 98/19. i 84/21.) propisano je da se članovima obitelji, u smislu ovoga Zakona, smatraju bračni drug i djeca te izvanbračni drug koji je s hrvatskim braniteljem iz Domovinskog rata do njegove smrti, zatočenja ili nestanka živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine ili kraće ako je u izvanbračnoj zajednici rođeno zajedničko dijete (članovi uže obitelji) i roditelji (članovi šire obitelji). Pojam roditelja, u smislu ovoga Zakona, obuhvaća biološkog roditelja, posvojitelja, očuha i maćehu (stavak 5.). Očuh ili maćeha hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata ostvaruju prava propisana ovim Zakonom za roditelje: a) ako nema živog oca ili majke hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata ili im je oduzeta roditeljska skrb i b) ako su hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata uzdržavali ili je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata njih uzdržavao najmanje pet godina prije smrtnog stradavanja, zatočenja ili nestanka.

8.              Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je rješenjem Ureda državne uprave O.-b. županije, Službe za društvene djelatnosti, O., klasa: UP/I-562-02/03-14/70, urbroj: 2158-04-03/02-04/16 od 17. kolovoza 2004., na koje je dana suglasnost aktom nadležnog tijela 7. listopada 2004., A. B. i D. B., ocu i maćehi, kao roditeljima poginulog pripadnika VP 1113 S. B., priznat status članova obitelji poginulog hrvatskog branitelja i pravo na obiteljsku invalidninu od 1. travnja 1996. nadalje, uz obrazloženje da je D. B. zajedno sa suprugom A. B. skrbila o pastorku S. B. više od pet godina prije njegove smrti. U tom je postupku, između ostalog, utvrđeno da tužiteljica nije održavala nikakve kontakte s djetetom S. B. (dane izjave svjedoka L. N. i N. G.), dok je iz presude Okružnog suda u Osijeku, broj: 2117/73-10 od 7. siječnja 1975. o rastavi braka između A. B. i M. B. vidljivo da je mldb. sin S. B. povjeren na čuvanje, odgoj i uzdržavanje ocu.

9.              Prema ocjeni ovoga Suda, na temelju navedenih podataka i priloženih isprava nesporno proizlazi da su pokojnog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata S. B., koji je rođen 13. listopada 1968., a poginuo 9. studenoga 1992., uzdržavali otac A. B. i maćeha D. B., te su s te osnove prema ranijim propisima ostvarili status članova obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju odredaba Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine", broj: 94/01. do 48/04.). Budući da je i tim Zakonom, kao i odredbom članka 17. ZHBDR-a propisano da maćeha hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata ostvaruje prava kao i roditelj, ako je hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata uzdržavala ili je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata nju uzdržavao najmanje pet godina prije smrtnog stradavanja, zatočenja ili nestanka, pravilno je zaključeno da žaliteljica ne ispunjava zakonske uvjete za priznanje statusa člana obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata iz poginulog sina S. B..

10.              Naime, pojam roditelja, u smislu ZHBDR-a, obuhvaća ne samo biološkog roditelja, već i maćehu. Budući da je maćeha D. B. uz oca A. B. ostvarila status člana obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja S. B. i koja je uz oca A. B., uzdržavala najmanje pet godina prije smrtnog stradavanja S. B., nema zakonske osnove za priznanje predmetnog statusa i prava iza pogibije istog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

11.              Pritom pravilno prvostupanjski sud navodi da okolnost što žaliteljici nije oduzeta roditeljska skrb, u konkretnom slučaju nije od utjecaja na drugačiju odluku u predmetnoj upravnoj stvari.

12.              Odluka o trošku utemeljena je na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a koja propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. S obzirom da je žalba odbijena, odbijen je zahtjev žaliteljice za trošak sastava žalbe točkom II. izreke ove presude.

13.              Stoga žalbeni navodi nisu osnovani i nisu od utjecaja na drugačiju odluku u predmetnoj upravnoj stvari.

14.              Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. i 79. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 29. studenoga 2023.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska, v.r.