Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-676/2023-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Anđele Bošković Rajković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Zagrajski sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Snježane Androš, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju ZZ i HZ punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ivo Smrke & Maja Smrke iz Splita, protiv tuženika Addiko Bank d.d. [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Knezović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Knezović & partneri j.t.d. Zagreb, radi: utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4066/2019 od 3. veljače 2023., na sjednici vijeća održanoj 28. kolovoza 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika se uvažava, ukida presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4066/2019 od 3. veljače 2023. u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke kao i odluka o troškovima postupka pod toč. III. izreke i u tom dijelu predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II. O zahtjevu tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odlučiti će sud prvog stupnja u konačnoj odluci kojom završava ovaj spor.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"I Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka nepoštene ugovorne odredbe Ugovora o kreditu broj 216-442/2004 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 29. prosinca 2004., zaključenog između tužiteljice GZ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tužene Addiko Bank d.d. sa sjedištem u [adresa], [osobni identifikacijski broj], u članku 2. u dijelu u kojem je ugovoreno kako banka odobrava kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 65.000,00 CHF prema srednjem tečaju za devize Hypo-Alpe-Adria-bank d.d. važećem na dan korištenja kredita, kao i u članku 3. kojim je ugovoreno da se kamata obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF Hypo-Alpe-Adria-bank d.d te kako je protuvrijednost mjesečnog anuiteta 451,11 CHF, koji se podmiruje u kunama po srednjem tečaju Hypo-Alpe-Adria-bank d.d za devize na dan plaćanja.

II Utvrđuje se da je ništetna odredba iz članka 6. Ugovora o kreditu broj 216- 442/2004 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 29. prosinca 2004., zaključenog između tužiteljice GZ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tužene Addiko Bank d.d. sa sjedištem u [adresa], [osobni identifikacijski broj], u dijelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva na način da je banka ovlaštena promijeniti kamatnu stopu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Hypo-Alpe- Adria-bank d.d i da korisnik kredita svojim potpisom na ovom ugovoru izjavljuje kako je suglasan i prihvaća primjenu Odluku o kamatnim stopama, kao i sve njezine kasnije izmjene i dopune.

III Nalaže se tuženoj Addiko Bank d.d. sa sjedištem u [adresa], [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, na ime razlike zbog promjene kamatne stope i promjene tečaja valute CHF, isplatiti tužiteljici GZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 5.787,14 eur/43.603,19 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svake pojedine tražbine do 31. prosinca 2007. po stopi iz članka 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena, sve kako slijedi:

-na iznos 0,43 eur od 1. ožujka 2005.

-na iznos 3,78 eur od 23. travnja 2008.

-na iznos 29,82 eur od 26. studenog 2008.

-na iznos 13,62 eur od 25. prosinca 2008.

-na iznos 34,21 eur od 21. siječnja 2009.

-na iznos 37,38 eur od 20. veljače 2009.

-na iznos 38,81 eur od 24. ožujka 2009.

-na iznos 34,87 eur od 29. travnja 2009.

-na iznos 35,62 eur od 27. svibnja 2009.

-na iznos 29,60 eur od 24. lipnja 2009.

-na iznos 25,15 eur od 21. srpnja 2009.

-na iznos 26,33 eur od 22. kolovoza 2009.

-na iznos 28,67 eur od 26. rujna 2009.

-na iznos 28,47 eur od 27. listopada 2009.

-na iznos 26,37eur od 21. studenog 2008.

-na iznos 30,54 eur od 22. prosinca 2009.

-na iznos 34,10 eur od 28. siječnja 2010.

-na iznos 39,16 eur od 27. veljače 2010.

-na iznos 38,00 eur od 25. ožujka 2010

-na iznos 44,87 eur od 29. travnja 2010.

-na iznos 43,56 eur od 27. svibnja 2010.

-na iznos 46,10 eur od 22. lipnja 2010.

-na iznos 68, 09 eur od 31. srpnja 2010.

-na iznos 63,56 eur od 1. rujna 2010.

-na iznos 77,39 eur od 28.rujna 2010.

-na iznos 72,61 eur od 29. listopada 2010.

-na iznos 64,93 eur od 23. studenog 2010.

-na iznos 81,14 eur od 30. prosinca 2010.

-na iznos 96,24 eur od 29. siječnja 2011.

-na iznos 81,84 eur od 1. ožujka 2011.

-na iznos 87,38 eur od 19. ožujka

-na iznos 80,95 eur od 19. travnja 2011.

-na iznos 82,12 eur od 19. svibnja 2011.

-na iznos 109,33 eur od 21. lipnja 2011.

-na iznos 111,98 eur od 19. srpnja 2011.

-na iznos 134,71 eur od 19. kolovoza 2011.

-na iznos 123,04 eur od 20. rujna 2011.

-na iznos 110,25 eur od 19. studenog 2011.

-na iznos 104,60 eur od 9. prosinca 2011.

- na iznos od 103,63 eur od 20. prosinca 2011.

-na iznos 109,66 eur od 19. siječnja 2012.

-na iznos 114,92 eur od 21. veljače 2012

-na iznos 115, 62 eur od 20. ožujka 2012

-na iznos 111,98 eur od 19. travnja 2012.

-na iznos 114,44 eur od 19. svibnja 2012.

-na iznos 116,12 eur od 19. lipnja 2012.

-na iznos 113,29 eur od 19. srpnja 2012.

-na iznos 114,04 eur od 21. kolovoza 2012.

-na iznos 111,92 eur od 19. rujna 2012.

-na iznos 107,40 eur od 19. listopada 2012.

-na iznos 112,28 eur od 20. studenog 2012.

-na iznos 114,63 eur od 19. prosinca 2012.

-na iznos 112,92 eur od 19. siječnja 2013.

-na iznos 103,71 eur od 19. veljače 2013.

-na iznos 111,53 eur od 19. ožujka 2013.

-na iznos 112,22 eur od 19. travnja 2013.

-na iznos 109,15 eur od 21. svibnja 2013.

-na iznos 99,61 eur od 19. lipnja 2013.

-na iznos 99,37 eur od 19. srpnja 2013.

-na iznos 101,71 eur od 20. kolovoza 2013.

-na iznos 105,47 eur od 19. rujna 2013.

-na iznos 110,67 eur od 19. listopada 2013.

-na iznos 107,99 eur od 19. studenog 2013.

-na iznos 109,89 eur od 19. prosinca 2013.

-na iznos 112,04 eur od 21. siječnja 2014.

-na iznos 59,39 eur od 19. veljače 2014.

-na iznos 61,85 eur od 19. ožujka 2014.

-na iznos 61,04 eur od 19. travnja 2014.

-na iznos 58,33 eur od 20. svibnja 2014.

-na iznos 57,46 eur od 19. lipnja 2014.

-na iznos 57,85 eur od 19. srpnja 2014.

-na iznos 60,93 eur od 19. kolovoza 2014.

-na iznos 63,53 eur od 19. rujna 2014.

-na iznos 62,99 eur od 21. listopada 2014.

-na iznos 65,23 eur od 19. studenog 2014.

-na iznos 66,76 eur od 19. prosinca 2014.

-na iznos 65,86 eur od 20. siječnja 2015.

-na iznos 66,11 eur od 19. veljače 2015.

-na iznos 66,11 eur od 19. ožujka 2015.

-na iznos 66,11 eur od 21. travnja 2015

-na iznos 66,11 eur od 19. svibnja 2015.

-na iznos 66,11 eur od 19. lipnja 2015.

-na iznos 66,11 eur od 21. srpnja 2015

-na iznos 66,11 eur od 19. kolovoza 2015.

-na iznos 66,11 eur od 19. rujna 2015."

II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev iz točke III u dijelu kojim tužiteljica zahtjeva od tužene isplatu više zatraženog iznosa od 1126,09 eur/8.484,49 kn. III Nalaže se tuženoj, u roku od 15 dana, naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.741,59 eur/13.122,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na označeni iznos teče od donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena."

2. Presudu suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik pod toč. I. izreke, kao i odluku o troškovima postupka pod toč. III. izreke, zbog razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se preinači i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, a troškovi postupka dosude tuženiku, uz priznavanje troška za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi u bitnome navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke, kao i odluku o troškovima postupka pod toč. III. izreke, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tuženika, ovaj sud je utvrdio da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tuženik.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim odredbi čl. 2., 3. i 6. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 29. prosinca 2004., kao i zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa po osnovi ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odluke banke i valutnoj klauzuli odnosno odredbe o vezivanju otplate anuiteta kredita uz promjenu valute švicarski franak (CHF) i tečaja CHF na dan plaćanja anuiteta.

7. Iako je tuženik osporavao primjenjivost presuda donesenih u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača (riječ je o odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 i Pž-7129/13, te presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18-11 i Revt-249/14-2) jer nije bio stranka u tom postupku (a posljedično tome je isticao i prigovor zastare), sud prvog stupnja nije dao nikakve razloge o tom prigovoru tuženika, a što je bio dužan sukladno odredbi čl. 338. st. 4. ZPP-a.

7.1. Naime, iako je tuženik Addiko Bank d.d. Zagreb, a Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 29. prosinca 2004. sklopljen je između tužiteljice i druge pravne osobe, sud prvog stupnja nije dao nikakvo obrazloženje o eventualnom pravnom sljedništvu između davatelja kredita i tuženika, s tim da se u izreci navodi da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen sa tuženikom iako iz Ugovora o kreditu koji prileži u spisu proizlazi da tuženik nije 2004. sklopio predmetni Ugovor.

7.2. Nadalje, u vrijeme sklapanje Ugovora o kreditu 2004. u primjeni ne može biti Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO/05) na koji se sud prvog stupnja poziva, jer je odredbom čl. 1163. st. 1. ZOO/05 propisano da se taj Zakon ne primjenjuje na obvezne odnose koji su nastali prije stupanja na snagu tog Zakona. ZOO/05 stupio je na snagu 1. siječnja 2006. pa je u tom smislu osnovan žalbeni navod tuženika o pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

8. Nadalje, iako je u izreci pobijane presude sud prvog stupnja utvrdio ništetnim odredbe čl. 2., 3. i 6. predmetnog Ugovora o kreditu, u obrazloženju pod toč. 18. navodi da su ništetne odredbe čl. 2., 3. i 7. predmetnog Ugovora pa u odnosu na čl. 6. predmetnog Ugovora nema valjanog obrazloženja utvrđene ništetnosti te ugovorne odredbe, a u izreci se čl. 7. predmetnog Ugovora uopće ne navodi niti tužiteljica zahtijeva utvrđenje ništetnom te odredbe predmetnog Ugovora.

9. Osim toga, u odnosu na čl. 2. predmetnog Ugovora o kreditu izostalo je obrazloženje suda prvog stupnja zašto bi ta ugovorna odredba bila ništetna jer je istom ugovoreno da se tužiteljici odobrava stambeni kredit u iznosu od 65.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju CHF kod davatelja kredita za devize važećem na dan korištenja kredita. Ova odredba predmetnog Ugovora o kreditu odnosi se na obvezu banke, ovdje tuženika, da određeni novčani iznos na ime kredita isplati tužiteljici kao korisniku kredita sukladno odredbi čl. 1065. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01., u daljnjem tekstu: ZOO/91), s tim da je ugovorena valutna klauzula. Valutna klauzula je dopuštena odredba ZOO/91, a riječ je o odredbi čl. 395. ZOO/91. Samo ona ugovorna odredba kojom je vezano plaćanje anuiteta kredita uz promjenu tečaja CHF na dan dospijeća odnosno na dan plaćanja anuiteta, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije tužiteljicu kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, jest nepoštena a time i ništetna na temelju odredbi čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03.

9.1. Stoga, osnovano tuženik ističe u žalbi da je u pobijanoj presudi izostalo obrazloženje u odnosu na posljedicu ništetnih odredbi – neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice.

10. Nadalje, u konkretnom slučaju stranke su sklopile Anex Ugovora o kreditu 20. siječnja 2016. s tim da je tužiteljica na konverziju pristala a tuženik je u izračunu konverzije naveo da nema preplate po plaćenim anuitetima.

11. O valjanosti i pravnim učincima sporazuma o konverziji sklopljenog na temelju Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15., u daljnjem tekstu: ZID ZPK/15) izjasnio se Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom sporu broj Gos-1/2019 rješenjem od 4. ožujka 2020.: "Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli."

12 . Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske u obrazloženju zauzetog pravnog shvaćanja ističe da je ZID ZPK poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila obveznog prava, odnosno ZOO/05, te da je riječ o izvanrednoj, jednokratnoj i retroaktivnoj mjeri (intervenciji) zakonodavca, kao i da ne mogu opća pravila ZOO/05 o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK-a o konverziji, dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji pod pretpostavkom da je sporazum sklopljen sukladno prisilnim propisima ZID ZPK-a.

13. Sporazum bez obzira je li sklopljen u formi tzv. dodatka - aneksa ili ugovora predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske (rešenje Ustavnog suda RH broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017.) i za potrošače je bio dobrovoljan, a banke su morale potrošačima ponuditi konverziju.

14. Slijedom iznesenog, kao odlučno u ovom postupku je trebalo utvrditi je li dodatak ugovora o kreditu sklopljen u skladu s uvjetima iz ZID ZPK-a, jer ako jeste, je li riječ o valjanom sporazumu o konverziji koji proizvodi pravne učinke i kojim je uspostavljena nova pravna osnova u pogledu prava i obveza ugovornih strana.

15. U rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gos-1/2019 također se ukazuje da su oni sporazumi o konverziji koji su sklopljeni u skladu s ZID ZPK-a valjani i proizvode pravne učinke bez obzira što je pravomoćno presuđeno da su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli izraženoj u CHF.

16. Nadalje, glede postojanja, odnosno nepostojanja interesa za zahtjeve da se utvrde ništetnima pojedine odredbe ugovora o kreditu prethodno vezanih uz CHF, treba reći da se Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu, tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima.

17. Dakle, potrebno je utvrditi je li konverzija napravljena zakonito i računski točno, iznos preplate iz čl. 19.c st. 1. toč. 5. ZID ZPK-a ako je ona utvrđena, odnosno manje plaćeni iznos iz čl. 19.c st. 1. toč. 6. ZID ZPK-a ako je on utvrđen, kao i postoje li razlozi eventualne nevaljanosti ugovora koji izviru iz općeg obveznog uređenja, neovisnih o posebnom zakonskom uređenju ZID ZPK-a (npr. poslovna nesposobnost) te je li njome uspostavljena (ili barem ublažena) narušena ravnoteža u odnosima trgovaca i potrošača. Navedena utvrđenja predstavljaju relevantne okolnosti koje Vrhovni sud Republike Hrvatske spominje i u svojem rješenju iz oglednog spora i to kao eventualne osnove za postavljanje kondemnatornih zahtjeva potrošača koji su konvertirali svoj kredit.

18. Stoga je žalba tuženika uvažena a presuda suda prvog stupnja ukinuta pod toč. I. izreke i predmet će biti vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

19. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja otkloniti će nedostatke na koje je upozoren ovom ukidbenom odlukom te donijeti novu i zakonitu odluku, koja mora biti valjano obrazložena (čl. 338. st. 4. ZPP-a). Glede primjene materijalnog prava sudu prvog stupnja je ukazano na obvezu primjene relevantnih odredbi ZOO/91, a u vezi primjenjivosti Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. treba reći da su hrvatski sudovi u pristupu suđenju obvezni tumačiti nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i njene sveopće pravne stečevine, što uključuje, uz ostalo, i praksu Suda Europske unije na temelju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je Republika Hrvatska potpisala 29. listopada 2001. (stupio na snagu 2005.). Odlukom Suda Europske unije broj C-118/17 VZ protiv Erste Bank Hungary Zrt. od 14. ožujka 2019. zauzeto načelno pravno shvaćanje kako sud mora provjeriti je li nacionalni zakon omogućio ponovno uspostavu pravno i činjenično situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da nepoštena odredba potrošačkog ugovora nikada nije postojala, osobito uspostavom prava na povrat svih koristi koje je trgovac neopravdano stekao na štetu potrošača na temelju navedene nepoštene odredbe i to unatoč zakonskoj intervenciji. Dakle, iz te odluke može se zaključiti da potrošač uvijek ima pravo na potpuno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi potrošačkog ugovora i to bez obzira i na eventualnu zakonsku intervenciju u to njegovo pravo. Takvo pravno shvaćanje ne dovodi u pitanje niti činjenica da je prema ZID ZPK/15 potrošaču i korisniku kredita u CHF dana mogućnost izbora pristati na konverziju ili nastaviti otplatu kredita prema odredbama osnovnog ugovora. Budući da su stranke sklopile Anex Ugovora o kreditu, sud prvog stupnja dužan je voditi računa o datumu konverzije jer samo do tog datuma može teći zatezna kamata na utvrđene iznose preplate (ako bude utvrđena preplata). Iako u konverziji nije utvrđena preplata već manjak i takva konverzija prema odredbama ZID ZPK može biti valjana, jer je moguća i takva situacija da preplate nema. Sud prvog stupnja voditi će računa o pravnom stajalištu iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1096/2022-2 od 8. studenog 2022. i odgovoru na revizijsko pitanje koji je taj sud dao a koji glasi: "Sklapanjem dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita sukladno ZID ZPK/15 ne gubi se pravo na potraživanja preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu te korisnik kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu, ako takva razlika postoji." Nadalje, sud prvog stupnja dužan je postupiti prema odredbi čl. 377. st. 2. ZPP-a.

20. Ukinuta je i odluka o troškovima postupka pod toč. III. izreke, jer će nova odluka o troškovima postupka ovisiti o novoj odluci o glavnoj stvari, a u toj novoj odluci o troškovima postupka sud prvog stupnja odlučiti će i o troškovima žalbenog postupka (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

21. U nepobijanom dijelu pod toč. II. izreke, presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.

22. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbi čl. 369. st. 1. i čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Osijek, 28. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Anđela Bošković Rajković