Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-1357/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E ŠE NJ E
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Drage Grubeše, predsjednika vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Sanje Sušilović i sutkinje Snježane Androš, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Barbara Glavaš Štefanac, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marija Radelja, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 12. srpnja 2024., poslovni broj P-2386/2022-27, u sjednici vijeća održanoj 28. kolovoza 2025.,
p r e s u d i o j e i r i j e š i o j e
I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 12. srpnja 2024., poslovni broj P-2386/2022-27 u pobijanom dijelu pod toč. I., II., III., IV, VI., VII., VIII. i IX. izreke, te rješenje.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je :
" I. Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka dio odredbe sadržane u čl.1. Ugovora o kreditu br.016-212/2007 od 05.03.2007. sklopljenog između tužitelja HŽ (nom. CŽ), OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i tuženika Addiko Bank d.d., [osobni identifikacijski broj] iz Zagreba, Slavonska avenija 6, ovjeren kod javnog bilježnika Željke Horvat Pernar, iz Zagreba, Savska 9, pod posl.br.OV- 3649/2007 dana 06. 03 2007. godine, u dijelu koji glasi: „Banka odobrava korisniku kredita potrošački kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 19.043,00 CHF (devetnaesttisućačetrdesettri švicarskih franaka) prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita“
II. Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka dio odredbe sadržane u čl.4. Ugovora o kreditu br.016-212/2007 od 05.03.2007. sklopljenog između tužitelja HŽ (nom. CŽ), OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i tuženika Addiko Bank d.d., [osobni identifikacijski broj] iz Zagreba, Slavonska avenija 6, ovjeren kod javnog bilježnika Željke Horvat Pernar, iz Zagreba, Savska 9, pod posl.br.OV- 3649/2007 dana 06. 03 2007. godine, u dijelu koji glasi: „Kredit se otplaćuje…u kunskoj protuvrijednosti 308,90 CHF (tristosam švicarskih franaka 90/100) obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria Bank d.d. na dan plaćanja.“
III. Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka odredba sadržana u čl.5. Ugovora o kreditu br.016-212/2007 od 05.03.2007.godine sklopljenog između tužitelja HŽ (nom. CŽ), OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i tuženika Addiko Bank d.d., [osobni identifikacijski broj] iz Zagreba, Slavonska avenija 6, ovjeren kod javnog bilježnika Željke Horvat Pernar, iz Zagreba, Savska 9, pod posl.br.OV-3649/2007 dana 06.03 2007. godine, u dijelu koji glasi: „Prije isplate kredita odbijaju se od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,50 % (jedan zarez pedeset posto) od iznosa kredita.“
IV. Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka dio odredbe sadržane u čl.6. Ugovora o kreditu br.016-212/2007 od 05.03.2007. sklopljenog između tužitelja HŽ (nom. CŽ), OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i tuženika ADDIKO BANK d.d., [osobni identifikacijski broj] iz Zagreba, Slavonska avenija 6, ovjeren kod javnog bilježnika Željke Horvat Pernar, iz Zagreba, Savska 9, pod posl.br.OV- 3649/2007 dana 06. 03 2007. godine, u dijelu koji glasi, u dijelu koji glasi: „Banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugog akta Banke.“
V. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu zahtjeva za isplatu 487,75 eura na ime razlike preplaćenih iznosa kamata sa zatraženim zateznim kamatama.
VI. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., [osobni identifikacijski broj], iz Zagreba, Slavonska avenija 6, da tužitelju DŽ (nom. CŽ), OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], Drage [adresa], isplati zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 2.335,41 euro sa zateznom kamatom na svaki mjesečni više uplaćeni iznos koja kamata teče na svaki pojedini iznos od dana dospijeća pa do 31.12.2007. godine po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1.1.2008. do 31.07.2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, i to kako slijedi;
na iznos od 6,49 kn (0,86 €) od 6.4.2007. do isplate,
na iznos od 46,64 kn (6,19 €) od 30.5.2007. do isplate,
na iznos od 46,64 kn (6,19 €) od 30.5.2007. do isplate,
na iznos od 59,96 kn (7,96 €) od 28.7.2007. do isplate,
na iznos od 33,05 kn (4,39 €) od 30.8.2007. do isplate,
na iznos od 61,43 kn (8,15 €) od 03.10.2007. do isplate,
na iznos od 55,50 kn (7,37 €) od 27.10.2007. do isplate,
na iznos od 30,25 kn (4,01 €) od 29.11.2007. do isplate,
na iznos od 45,81 kn (6,08 €) od 30.12.2007. do isplate,
na iznos od 25,57 kn (3,39 €) od 31.1.2008. do isplate,
na iznos od 19,33 kn (2,57 €) od 21.2.2008. do isplate,
na iznos od 24,22 kn (3,21 €) od 23.3.2008. do isplate,
na iznos od 19,30 kn (2,56 €) od 01.05.2008. do isplate,
na iznos od 29,96 kn (3,98 €) od 27.05.2008. do isplate,
na iznos od 33,15 kn (4,40 €) od 28.6.2008. do isplate,
na iznos od 45,90 kn (6,09 €) od 30.7.2008. do isplate,
na iznos od 43,03 kn (5,71 €) od 29.8.2008. do isplate,
na iznos od 25,24 kn (3,35 €) od 01.10.2008. do isplate,
na iznos od 104,87 kn (13,92 €) od 31.10.2008. do isplate,
na iznos od 15,30 kn (2,03 €) od 29.11.2008. do isplate,
na iznos od 102,96 kn (13,67 €) od 31.12.2008. do isplate,
na iznos od 117,72 kn (15,62 €) od 29.1.2009. do isplate,
na iznos od 140,33 kn (18,62 €) od 27.2.2009. do isplate,
na iznos od 86,92 kn (11,54 €) od 18.3.2009. do isplate,
na iznos od 115,30 kn (15,30 €) od 29.4.2009. do isplate,
na iznos od 102,02 kn (13,54 €) od 22.5.2009. do isplate,
na iznos od 91,10 kn (12,09 €) od 25.6.2009. do isplate,
na iznos od 88,09 kn (11,69 €) od 24.7.2009. do isplate,
na iznos od 84,21 kn (11,18 €) od 22.8.2009. do isplate,
na iznos od 86,07 kn (11,42 €) od 01.10.2009. do isplate,
na iznos od 71,25 kn (9,46 €) od 31.10.2009. do isplate,
na iznos od 91,33 kn (12,12 €) od 25.11.2009. do isplate,
na iznos od 113,35 kn (15,04 €) od 31.12.2009. do isplate,
na iznos od 128,25 kn (17,02 €) od 30.01.2010. do isplate,
na iznos od 137,32 kn (18,23 €) od 13.2.2010. do isplate,
na iznos od 139,59 kn (18,53 €) od 17.3.2010. do isplate,
na iznos od 160,32 kn (21,28 €) od 17.4.2010. do isplate,
na iznos od 197,24 kn (26,18 €) od 19.5.2010. do isplate,
na iznos od 195,29 kn (25,92 €) od 17.6.2010. do isplate,
na iznos od 273,02 kn (36,24 €) od 15.7.2010. do isplate,
na iznos od 327,11 kn (43,41 €) od 28.8.2010. do isplate,
na iznos od 302,98 kn (40,21 €) od 29.9.2010. do isplate,
na iznos od 297,64 kn (39,50 €) od 20.10.2010. do isplate,
na iznos od 288,24 kn (38,26 €) od 23.11.2010. do isplate,
na iznos od 370,18 kn (49,13 €) od 15.12.2010. do isplate,
na iznos od 379,90 kn (50,42 €) od 22.1.2011. do isplate,
na iznos od 399,98 kn (53,09 €) od 26.2.2011. do isplate,
na iznos od 398,36 kn (52,87 €) od 22.3.2011. do isplate,
na iznos od 368,00 kn (48,84 €) od 19.4.2011. do isplate,
na iznos od 428,84 kn (56,92 €) od 18.5.2011. do isplate,
na iznos od 500,70 kn (66,45) od 16.6.2011. do isplate,
na iznos od 571,06 kn (75,79 €) od 26.7.2011. do isplate
na iznos od 635,61 kn (84,36 €) od 30.8.2011. do isplate
na iznos od 534,85 kn (70,99 €) od 20.9.2011. do isplate
na iznos od 479,42 kn (63,63 €) od 18.10.2011. do isplate
na iznos od 483,31 kn (64,15 €) od 16.11.2011. do isplate
na iznos od 512,82 kn (68,06 €) od 28.12.2011.do isplate
na iznos od 7.651,15 kn (1.015,48 €) od 13.1.2012. do isplate
VII. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., [osobni identifikacijski broj], iz Zagreba, Slavonska avenija 6, da tužitelju DŽ (nom. CŽ), OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime plaćane naknade za obradu kreditnog zahtjeva (tzv. ulazna naknada) isplati iznos od 173,14 eura sa zateznom kamatom računatom od 7. ožujka 2007. pa do 31.12.2007. godine po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1.1.2008. do 31.07.2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
VIII. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., [osobni identifikacijski broj], iz Zagreba, Slavonska avenija 6, da tužitelju DŽ (nom. CŽ), OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadi parnične troškove u iznosu 2.252,42 eura sa zateznom kamatom računatom od 12. srpnja 2024. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka odbija kao neosnovan.
IX. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška postupka.“
1.1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:
„Dopušta se preinaka tužbe kao u podnesku tužitelja od 2. siječnja 2024.“
2. Ovu presudu pod toč. I., II., III., IV, VI., VII., VIII. i IX. izreke, te rješenje, pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači prvostupanjska presuda i odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova tuženiku uvećano za trošak žalbe, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženika je neosnovana.
5. Nasuprot žalbenim navodima tuženika prvostupanjska presuda i rješenje sadržavaju iscrpne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, a između razloga presude i sadržaja isprava nema proturječnosti, pa stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.
6. Razmatrajući postupak koji je prethodio donošenju pobijane presude, ovaj sud nije uočio da bi prvostupanjski sud onemogućio tuženika u raspravljanju pred sudom, niti je povrijedio zajamčeno pravo stranaka (tuženika) na jednakost oružja pred sudom, a niti je postupak proveo protiv načela zajamčenog prava na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
7. U iscrpno provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:
- da su stranke dana 5. ožujka 2007. zaključile Ugovor o kreditu broj 016- 212/2007 (u daljnjem tekstu: Ugovor) temeljem kojega je tuženik tužitelju stavio na raspolaganje iznos od 19.043,00 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja s kamatom od 5,25 % godišnje promjenjivo, da je u čl. 5. Ugovora navedeno da se prije isplate kredita odbijaju od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,50 % (jedan zarez pedeset posto) od iznosa kredita i da je predmetni kredit tužitelj u cijelosti otplatio,
- da se tužitelj sukladno članku 6. Ugovora obvezao tuženiku platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci ili drugom aktu banke/tuženika,
-da je u članku 1.i 4. Ugovora ugovorena valutna klauzula u CHF-u, odnosno da se tužitelj obvezao otplaćivati kredit i kamate u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan plaćanja,
-da je na okolnost pojedinačnog pregovaranja o rizicima ugovaranja valutne klauzule saslušan tužitelj i svjedokinja AŽ,
-da se radi o kreditu za kupovinu osobnog vozila, a kao korisnik je naveden tužitelj kao fizička osoba,
- da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u kojoj je utvrđeno da je prednik tuženika od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zbog povrede načela transparentnosti zajamčenog Zakonom o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03., dalje: ZZP/03), a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. postupio suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., dalje: ZZP/07) i odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) (valutna klauzula), kao i da je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita povredom načela transparentnosti u pogledu ugovaranja promjenjive kamatne stope (P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013- 4 od 13. lipnja 2014.),
-da je tužitelj tijekom otplate kredita isti preplatio u ukupnom iznosu od 2.335,41 EUR-a i to temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, 487,75 EUR-a temeljem ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a koji iznosi proizlaze iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Ručević vještačenja d.o.o., te da je platio i ulaznu naknadu u visini od 173,14 EUR-a.
8. Tuženiku na žalbene navode valja odgovoriti da se na direktni učinak parnica za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača iz čl. 502.a ZPP-a potrošači mogu pozivati po odredbi čl. 502.c u svemu osim u pogledu pojedinačnih pregovora o rizicima ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule. Ovo shvaćanje je zauzeto nakon donošenja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U III-5458/2021 od 30. lipnja 2022.
9. Prvostupanjski sud je savjesno i brižljivo ocijenio iskaz tužitelja i svjedoka, te ispravno zaključio uz primjenu čl. 221.a ZPP-a da tuženik, na kome je teret dokazivanja po odredbi čl. 81. st. 4. ZZP/03, činjenice da je s potrošačem pojedinačno pregovarao nije dokazao, da je potrošača upoznao s rizicima ugovaranja kredita s promjenjivom kamatnom stopom i uz valutnu klauzulu, te za ovaj odlučan prigovor tuženika dao iscrpne i valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
9.1. Također, a kako je provedenim dokaznim postupkom utvrđeno da tuženik nije dokazao niti da se o ugovornoj odredbi koja se odnosi na ulaznu naknadu pojedinačno pregovaralo, već da je ista bila unaprijed formulirana od strane tuženika, te kako su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava iz tih odnosa stranke dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja iz odredbe čl. 4. ZOO-a, kao i načela jednake vrijednosti uzajamnih činidaba iz odredbe čl. 7. ZOO, to u situaciji kao što je konkretna, kada u ugovoru nije jasno i određeno navedeno koje to troškove banka ima i koje sve troškove naplaćuje iz jednokratne naknade, ista i po stavu ovog suda uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, pa je ništetna, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud.
9.2. Isto tako valja istaći da je Sud EU u spojenim predmetima C-224/19 i C- 259/19 vezano uz nepoštenost ugovorne odredbe o tzv. ulaznoj naknadi odgovorio na prethodno pitanje koje glasi: „3. Članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba ugovora o zajmu sklopljenog između potrošača i financijske institucije kojom se potrošaču nalaže plaćanje naknade za otvaranje može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka u suprotnosti za zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija ne dokaže da ta naknada odgovora stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri“.
10. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se između stranaka nije pojedinačno pregovaralo, da parametri kamatne stope osim početno ugovorene kamatne stope nisu određeni niti odredivi, da su čl. 1., 4., 5.. i 6. Ugovora suprotni načelu savjesnosti i poštenja, da uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te su stoga ove odredbe i po stavu ovog suda nepoštene i ništetne po odredbi čl. 87. ZZP/03.
11. Kako tuženik nije dokazao da se o odredbama Ugovora koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu, valutnu klauzulu, te ulaznu naknadu u predugovornoj fazi pojedinačno pregovaralo, te da utvrđenja iz parnica po kolektivnoj tužbi iz čl. 502.a i c. ZPP-a imaju direktan učinak u individualnoj parnici potrošača, osim u dijelu pojedinačnog pregovaranja u predugovornoj fazi, suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je ispravno primijenio materijalno pravo prihvaćanjem tužbenog zahtjeva pod toč. I., II., III. i IV. izreke.
12. Na žalbene navode valja odgovoriti i da je točno da zakonom nije bilo zabranjeno ugovarati promjenjivu kamatnu stopu, kao i da je bilo zakonom dozvoljeno ugovarati kredit s valutnom klauzulom. Međutim, sama ta činjenica ne čini tuženika poštenim i savjesnim obzirom na sva ona znanja vezano uz razloge i način promjene kamatne stope, kao i rizik valutne klauzule s kojima je tuženik raspolagao i s kojima nije upoznao tužitelja čime ga je nužno doveo u nepovoljniji položaj.
13. Nepostojanje propisa u spornom razdoblju koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde način i uvjete promjenjivosti kamatne stope ne daje bankama ovlaštenje da kamatnu stopu mijenjaju po svom nahođenju i time jednostrano mijenjaju visinu obveze potrošača. Osim toga, nije pošteno mijenjati obvezu potrošača prema odlukama banke bez unaprijed dogovorenih preciznih kriterija.
14. Načelno i valutna klauzula sadržana u odredbi čl. 22. st. 1. ZOO/05 nije i ne bi smjela biti izvor neravnoteže između prava i obveza stranaka bilo kojih ugovora pa tako ni ugovora o kreditu kao potrošačkih ugovora tako da se Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj U-I-392/2011 od 12. prosinca 2016. izjasnio kako je ta odredba po svojoj naravi dispozitivna odredba koja je neutralna prema svojim adresatima što znači da u pravnom smislu osigurava jednakost obiju ugovornih strana određenog pravnog posla. Kako u konkretnom slučaju predmetni Ugovor sadrži odredbu kojom je sav rizik tečajnih razlika prebačen na tužitelja kao korisnika kredita, pravilno je utvrđeno da je time ta ugovorna odredba unijela neravnotežu u prava i obveze stranaka na štetu korisnika kredita (tužitelja).
15. Prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka knjigovodstveno financijske struke Ručević vještačenja d.o.o., utvrdio da je tužitelj zbog tečajnih razlika, bez uračunavanja negativnih tečajnih razlika, preplatio iznos od 2.335,41 EUR-a, te je na među strankama nesporno da je na ime ulazne naknade platio iznos od 173,14 EUR-a.
16. Prvostupanjski sud je ispravno utvrdio opseg restitucijskog zahtjeva, te je ispravno primijenio materijalno pravo prihvaćanjem restitucijskog zahtjeva potrošača i pravilno svoju odluku utemeljio na odredbi čl. 1111. ZOO-a. Žalitelju valja ukazati i da se tužitelj u tužbenom zahtjevu pozvao upravo na primjenu navedene zakonske odredbe.
17. U svezi prigovora tuženika da je restitucijski zahtjev trebalo umanjiti za negativne tečajne razlike, na navode žalbe tuženika valja odgovoriti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023. zauzeo pravno shvaćanje koje glasi: U slučaju izostanka prigovora radi pobijanja ili materijalno pravnog prigovora prijeboja (čl. 195. i čl. 196. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) ili protutužbenog zahtjeva u postupcima u kojima tužitelj potražuje isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa o ništetnosti odredbe u CHF valutnoj klauzuli sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. preplaćenim iznosima odnosno negativnim tečajnim razlikama koje se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK i CHF bio manji od tečaja HRK i CHF na dan isplate kredita.
18. U pogledu žalbenih navoda da je prvostupanjski sud prihvaćanjem zahtjeva za isplatu kako je postavljen nakon provedenog vještačenja svojom odlukom izmijenio ugovor s valutnom klauzulom u CHF u kunski ugovor s fiksnom kamatnom stopom treba napomenuti da prema pravnom stajalištu koje proizlazi iz prakse Suda Europske Unije članak 6. stavak 1. Direktive 93/13. treba tumačiti na način da ugovornu odredbu koja je proglašena nepoštenom valja smatrati, u načelu, kao da nikada nije postojala te da ne može imati učinak u odnosu na potrošača. Sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da navedene odredbe nije bilo (spojeni predmeti C-154/2015., C-307/2015., C-308/2015.). Obzirom na gore navedeno sama činjenica da je vještačenjem utvrđena preplata kredita imajući u vidu početni tečaj CHF ne znači i da je prvostupanjski sud zauzeo stajalište o fiksnoj kamatnoj stopi već se radi o saniranju negativnih učinaka takve odredbe.
19. Također, suprotno žalbenim navodima tuženika i po ocjeni ovog suda tuženik je nesavjesni stjecatelj od uplate svakog povišenog anuiteta pa tužitelju zatezna kamata pripada po čl. 1115. ZOO-a od uplate svakog anuiteta, te ulazne naknade potrošača, pa do isplate.
20. Žalitelj neosnovano osporava i rješenje prvostupanjskog suda kojim je dopuštena preinaka tužbenog zahtjeva tužitelja. Naime, odredbom čl. 190. st. 2. ZPP-a propisano je da tužitelj može nakon zaključenja prethodnog postupka, pa sve do zaključenja glavne rasprave, preinačiti tužbu, ako to bez svoje krivnje nije mogao učiniti do zaključenja prethodnog postupka. Imajući u vidu navedenu odredbu, te ispravno pravno stajalište suda prvog stupnja da bez provođenja financijskog vještačenja realno nije moguće postaviti zahtjev, kao i da bi svaka suprotna odluka, po stavu ovog suda, predstavljala ograničenje prava na pristup sudu, ovaj sud smatra da je odluka o dopuštenju preinake tužbe pravilna i zakonita.
21. Prvostupanjski sud je ispravno zaključio da zastara restitucijskog zahtjeva počinje teći po valutnoj klauzuli nakon donošenja presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., te da prigovor zastare nije osnovan jer je zastarni rok od pet godina prekinut prije podnošenja tužbe, a kako je tužba podnesena 27. travnja 2022., to je pravilan stav suda prvog stupnja da nije protekao rok od pet godina za podnošenje tužbe.
21.1. U pogledu prigovora zastare u odnosu na ulaznu naknadu, valja ukazati da restitucijski zahtjev tužitelja za naknadu troškova naknade zastarijeva od dana kada je pravomoćnom odlukom utvrđena (ustanovljena ništetnost), pa stoga prigovor zastare nije osnovan, jer zastara zahtjeva nije niti počela teći (shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-47/2020 od 20. siječnja 2020.).
22. Tuženiku valja odgovoriti i da je odbijanje prigovora zastare tuženiku sukladno Objedinjenom pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. poslovni broj Su-IV-33/2022-2. Naime, tuženiku valja ukazati da je zauzeto sljedeće pravno shvaćanje: Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, pa se stoga tužbom za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (čl. 502.a ZPP-a) zastara prekida.
23. Slijedom iznijetog, prvostupanjski sud je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, prihvaćanjem tužbenih zahtjeva pod toč. I., II., III., IV, VI., VII., VIII. i IX. izreke, te dopuštanjem preinake ispravno primijenio materijalno pravo.
24. Prvostupanjski sud je ispravno odluku o troškovima parničnog postupka utemeljio na odredbama čl. 154. st. 5. ZPP-a, a visinu troškova pravilno odmjerio primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23).
25. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, a niti razlozi za žalbu na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi presudu suda prvog stupnja (čl. 368. st. 1. ZPP-a).
25.1. Također, valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi rješenje suda prvog stupnja (čl. 380. toč. 2. ZPP-a).
26. Tuženiku nije dosuđen trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu jer sa žalbom nije uspio (čl. 166. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a), slijedom čega je odlučeno kao pod II. izreke presude.
27. U nepobijanom dijelu (odbijajući dio pod toč. V. izreke) prvostupanjska presuda ostaje neizmjenjena.
Osijek, 28. kolovoza 2025.
Predsjednik vijeća
Drago Grubeša
