Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1797/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Anđele Bošković Rajković predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća dr. sc. Sanje Zagrajski i sutkinje Snježane Androš članice vijeća, u građanskoj pravnoj stvari tužitelja MU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica dr. sc. Ana Holjar, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženika PERT d.o.o. Ilok, Hercegovačkih brigada 27, [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mladen Šegota, odvjetnik u Rijeci, radi: proglašenja nedopuštenom ovrhe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-730/2022- 15 od 18. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 28. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda i rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-730/2022-15 od 18. listopada 2024.

II. Zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu, odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev, koji glasi:

„Proglašava se nedopuštenom ovrha, određena rješenjem o ovrsi Trgovačkog suda u Rijeci, poslovnog broja Ovrv-1369/2008-2 od 10. prosinca 2008. godine, po prijedlogu tuženika trgovačkog društva Pert d.o.o. (Podružnice Rijeka) protiv tužitelja MU, radi naplate novčane tražbine tuženika trgovačkog društva Pert d.o.o., utvrđene pravomoćnom i ovršnom presudom koju je Trgovački sud u Rijeci donio 29. lipnja 2006. godine, pod poslovnim brojem P-871/2006, u iznosu od 1.120,74 eura (8.444,18 HRK) sa zakonskim zateznim kamatama te radi naplate ovršnih troškova u iznosu od 76,98 eura (580,00 HRK) sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja rješenja do isplate.“

II. Nalaže se tužitelju MU da tuženiku trgovačkom društvu Pert d.o.o. naknadi troškove postupka, u iznosu od 562,50 eura (slovima: petsto šezdeset dva eura i pedeset centa), u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja MU za naknadu troškova postupka, u zatraženom iznosu od 562,50 eura s kamatama koje su zahtijevane od presuđivanja do isplate";

i riješeno je:

"Smatra se da je u uvodno opisanoj pravnoj stvari vrijednost predmeta spora 6.630,00 eura (slovima: šest tisuća šesto trideset eura)".

2. Presudu i rješenje suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati kao osnovan, a tuženika obveže na plaćanje troškova postupka tužitelju, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, s tim da potražuje trošak za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. U odgovoru na žalbu tuženik je istaknuo da je žalba nepravovremena, jer da je zadnji dan za podnošenje žalbe bio 4. studenog 2024., a prema evidenciji e- Komunikacije predana je 5. studenog 2024. zbog čega je nepravovremena.

4. Žalba je pravovremena, ali nije osnovana.

5. Suprotno navodima tuženika iz odgovora na žalbu, žalba tužitelja je pravovremena jer je izjavljena 31. listopada 2024., a ne 5. studenog 2024. kako to tvrdi tuženik. Presuda i rješenje suda prvog stupnja objavljeni su na e-Oglasnoj ploči suda 18. listopada 2024. i istog dana je predmetna odluka putem e-Komunikacije dostavljena punomoćnicima stranaka koji su je istog dana i preuzeli putem e-Komunikacije. Rok za izjavljivanje žalbe je 15 dana sukladno odredbi čl. 348. ZPP-a, a počinje teći od dana objave 18. listopada 2024. sukladno odredbi čl. 335. st. 9. ZPP-a i to 31. listopada 2024. nije protekao, tako da je žalba tužitelja pravovremena.

6. Ispitujući presudu i rješenje suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tužitelja, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Presuda i rješenje suda prvog stupnja jasni su i razumljivi, sadrže razloge o odlučnim činjenicama, nemaju proturječnosti i nejasnoća, pa se mogu ispitati.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Ovrv-1369/2008-2 od 10. prosinca 2008.

9. Sud prvog stupnja odbio je kao neosnovan tužbeni zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom uz obrazloženje da nisu osnovani žalbeni razlozi iz čl. 46. st. 1. toč. 7. i 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05. i 67/08., u daljnjem tekstu: OZ/96) koji se primjenjuje na temelju odredbe čl. 339. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 139/10., 125/11., 150/11., 154/11., 12/12., 70/12. i 80/12., u daljnjem tekstu: OZ/10) i odredbe čl. 369. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14. i 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, u daljnjem tekstu: OZ/12.).

10. Analiza činjeničnog stanja kao rezultata raspravljanja, prema ocjeni ovog suda, pravno opravdano upućuje na zaključak da su u postupku pred sudom prvog stupnja na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti (čl. 8. ZPP-a), utvrđene sve pravno relevantne činjenice, te da je na tako utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

11. Tužitelj u žalbi ponavlja činjenice koje su bile predmetom utvrđivanja u postupku raspravljanja pred sudom prvog stupnja, te zapravo iznosi svoju ocjenu dokaza koji su izvedeni, s tim da izvodi drugačije činjenične zaključke od zaključaka koje je pravilno izveo sud prvog stupnja, pa prema ocjeni ovog suda ti žalbeni navodi nisu bili od odlučnog značaja u postupku po pravnom lijeku (čl. 375. st. 1. ZPP-a) jer ne sadrže valjanu pravnu argumentaciju kojom bi se opravdano mogla dovesti u sumnju zakonitost pravnog stajališta suda prvog stupnja glede neosnovanosti tužbenog zahtjeva, koje kao svoje stajalište prihvaća i ovaj sud.

12. Naime, u vezi žalbenog razloga iz čl. 46. st. 1. toč. 7. OZ/96 sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da je tuženik kao ovrhovoditelj ovlašten tražiti ovrhu protiv tužitelja kao ovršenika, jer je ovrha zatražena na temelju ovršne isprave – presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-871/05 od 29. lipnja 2006., koja je postala pravomoćna 23. lipnja 2006. a ovršna 3. kolovoza 2006.

12.1. Sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da je u navedenoj presudi Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-871/2005 od 29. lipnja 2006. tuženik kao tužitelj uspio s tužbom i da je presuđeno da je tuženik ovdje tužitelj dužan platiti mu iznos od 8.444,18 HRK sa pripadajućom zateznom kamatom, a presudom je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi. Budući da tužitelj kao tuženik iz tog postupka nije platio dužni iznos tužitelj ovdje tuženik je pokrenuo ovršni postupak protiv tužitelja kao tuženika. U tom ovršnom postupku je tužitelj kao ovšenik izjavio žalbu na rješenje o ovrsi zbog žalbenih razloga iz čl. 46. st. 1. toč. 7. i 11. OZ/96 pa je upućen na pokretanje parnice što je i učinio pa se zbog toga i vodi ovaj spor.

12.2. Dakle, tuženik je ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika ovdje tužitelja jer raspolaže ovršnom ispravom i to navedenom presudom Trgovačkog suda u Rijeci iz koje proizlazi njegova tražbina prema tužitelju kao dužniku.

13. Stoga je sud prvog stupnja pravilno zaključio da nije osnovan žalbeni razlog iz čl. 46. st. 1. toč. 7. OZ/96.

14. Nadalje, suprotno žalbenim navodima tužitelja, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da nije osnovan niti žalbeni razlog iz čl. 46. st. 1. toč. 11. OZ/96 jer nije nastupila zastara tražbine tuženika koja potječe iz ovršne isprave.

14.1. Naime, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da je podnošenjem prijedloga za ovrhu 8. svibnja 2008. prekinuta zastara, tako da od dana pravomoćnosti ovršne isprave na temelju koje je zatražena ovrha – a to je presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-871/2006 (pravomoćna 23. srpnja 2006., ovršna 3. kolovoza 2006.) do dana podnošenja prijedloga za ovrhu nije protekao zastarni rok iz čl. 233. st. 1. ZOO-a.

14.2. Zastara se prekida podnošenjem prijedloga za ovrhu (čl. 241. ZOO-a).

14.3. Odredbom čl. 245. ZOO-a propisano je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Zastara prekinuta priznanjem od strane dužnika počinje teći iznova od priznanja. Kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način. Kad je prekid zastare nastao prijavom tražbine u stečajnom postupku, zastara počinje teći iznova od dana okončanja toga postupka. Isto vrijedi i kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja. Zastara koja počinje teći iznova poslije prekida navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta.

14.4. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu čl. 245. st. 3. ZOO-a kada je utvrdio da za vrijeme prekida zastara ne teče jer će ona početi ponovno teći kada se ovršni postupak okonča ili završi na neki drugi način, tako da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara iz čl. 233. st. 1. ZOO-a jer je ovršni postupak u tijeku, pa žalbeni razlog na koji se poziva tužitelj iz čl. 46. st. 1. toč. 11. OZ/96 nije osnovan, kako je to pravilno zaključio i sud prvog stupnja.

15. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, sud prvog stupnja pravilno je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, a žalbenim navodima činjenična utvrđenja i primjena materijalnog prava nisu dovedena u sumnju, jer tužitelj pogrešno tumači odredbe ZOO-a o zastari.

16. Iako u žalbi tužitelj navodi da pobija i rješenje suda prvog stupnja u žalbi nije naveo nikakve određene razloge pobijanja rješenja, a po ocjeni ovog suda rješenje je pravilno i zakonito i valjano utemeljeno na odredbi čl. 40. st. 5. ZPP-a.

17. Zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu odbijen je kao neosnovan, jer sa žalbom nije uspio (čl. 166. st. 1. ZPP-a).

18. Slijedom iznijetog, odlučeno kao u izreci na temelju odredbi čl. 166. st. 1., čl. 380. toč. 2. i čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Osijek, 28. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Anđela Bošković Rajković