Poslovni broj: Usž-3293/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Borisa Markovića članova vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice LH iz [adresa] odvojak 22a, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik iz Zagreba, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5288/2024-6 od 17. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 28. kolovoza 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5288/2024-6 od 17. lipnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Spornim rješenjem odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu skrb kao neosnovan te je odbijen zahtjev za naknadu troškova. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje navedenog rješenja te za naknadom troškova upravnog spora.
2. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu iz svih žalbenih razloga propisanih u Zakonu o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS). U žalbi doslovno ponavlja sve tužbene navode vezane za nadležnost prvostupanjskog tijela, prigovor gradonačelniku, ne potpisivanje rješenje od strane Gradonačelnika, retroaktivnost, karakter rokova iz članka 6. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", 25/22. – dalje: sporna Odluka). Nadalje ističe da se odluka nije mogla donijeti bez provođenja ispitnog postupka. Poziva se na praksu Ustavnog suda i Europskog suda.
Ističe da je tužbeni zahtjev bio postavljen na poništenje i prvostupanjskog rješenja o čemu se sud nije očitovao. Isto tako smatra da nije odlučeno o troškovima postupka na zakonit način. Predlaže da se žalba uvaži te poništi osporena presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno da se primijeni članak 135. stavak 2. ZUS-a te presudom riješi stvar na način da se usvoji u cijelosti tužbeni zahtjev te pri tome obveže tuženika da naknadi tužiteljici troškove upravnog spora sukladno ranije dostavljenom troškovniku uvećanog za trošak sastava žalbe, a sve uvećano za zakonske zatezne kamate.
3. Tuženik, iako pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Kao prvo valja istaknuti da je prvostupanjski sud detaljno i iscrpno odgovorio na sve prigovore tužiteljice, koje one sada ponavlja i u žalbi. Prvostupanjski sud je dao razložno obrazloženje koje ovaj Sud u cijelosti prihvaća. Dakle, ovaj Sud bez potrebe ponavljanja svih razloga, koja su javnopravna tijela i prvostupanjski sud navela i obrazložila prihvaća u cijelosti obrazloženje prvostupanjskog suda vezano za sve prigovore u tužbi te navodi da je obrazloženje dano sukladno odredbi članka 119. stavak 5. ZUS-a. Što se tiče prigovora tužiteljice da nije odlučeno o cijelom tužbenom zahtjevu, budući da je tražila poništenje prvostupanjskog rješenja, valja istaknuti da je predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 3. stavka 1. točke 1. ZUS-a ocjena zakonitosti pojedinačne odluke, kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek.
6. Stoga, kako je presudom odlučeno o toj pojedinačnoj odluci samim odbijanjem tužbenog zahtjeva za poništenje rješenja koje je predmet upravnog spora, odlučeno je i o zakonitosti prvostupanjskog rješenja.
7. Što se tiče prigovora tužiteljice da nije odlučeno o troškovima postupka, valja istaknuti da navedeno nije točno, budući da je sud odbio tužbeni zahtjev za naknadu troškova upravnog spora, jer je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti temeljem odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a.
8. Vezano za neprovođenja dokaza predloženih od strane tužiteljice te činjenice da nije određeno saslušanje tužiteljice, valja istaknuti da neprovođenje dokaza predloženih po tužiteljici samo po sebi nema za posljedicu povredu načela pravičnog suđenja, a na koje tužiteljica ukazuje u žalbi. Naime, zahtjevi i načela pravičnog suđenja ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze, slijedom čega je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti isključivo na sudu te ne ovisi o volji stranaka. Pri tome se napominje da ni Ustavne ni Konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo da se sasluša određena stranka, izvede određeni dokaz, već jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava pretpostavlja razumnu mogućnost stranke da izloži činjenice, podupre ih svojim dokazima, na način da ni jednu od stranaka ne stavlja u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku čime je ovdje udovoljeno.
Kako je tužiteljica i tijekom upravnog postupka, kao i upravnog spora imala mogućnost, koju je iskoristila izjasniti se o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje stvari, to joj nije onemogućeno sudjelovanje u postupku.
9. Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu, kao niti razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a odlučeno je kao u točci I. izreke.
10. Odluka o troškovima spora utemeljena je na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS- a.
U Zagrebu 28. kolovoza 2025.
Predsjednica vijeća:
Sanja Štefan
