Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-973/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Verice Kos predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća i Vesne Gašparuš - Horvat članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, protiv 1. tuženika IĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. tuženika Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj, Eparhija slavonska, Crkvena općina Katinac, OIB: 61850935424, Katinac 27, zastupan po punomoćnici Borki Mihović, odvjetnici iz Daruvara, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi 2. tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru Stalna služba u Daruvaru poslovni broj P-175/2023-25 od 20. lipnja 2024., u sjednici vijeća 28. kolovoza 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Bjelovaru Stalna služba u Daruvaru poslovni broj P-175/2023-25 od 20. lipnja 2024. pod točkom II. izreke i dijelu točke III. izreke za iznos troška postupka od 174,31 eur na isplatu kojeg je obvezan 2. tuženik i predmet u navedenom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

II. O zahtjevu 2. tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I Utvrđuje se da je tužiteljica Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] sjenokoša u Baklarici sa 150 čhv ili 539 m2 što je tuženi IĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kao suvlasnik u 2/144 dijela dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ime i u vlasništvo Republike Hrvatske, a što će u protivnom zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana.

II Utvrđuje se da je tužiteljica Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] oranica [adresa] u [adresa] sa 332 čhv odnosno 1194 m2 što je tužena Srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj, Eparhija slavonska, Crkvena općina Katinac, OIB:61850935424, Katinac 27, dužna priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ime i u vlasništvo Republike Hrvatske, a što će u protivnom zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana. III Nalaže se tuženima, da tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 plate trošak parničnog postupka u iznosu od 348,62 EUR (slovima: tri stotine četrdeset osam eura šezdeset dva centa), sve u roku 15 dana."

2. Drugotuženik navedenu presudu pobija u dijelu koji se odnosi na njega pod točkama II. i III. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi ističe kako su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni te u razlozima presude postoji proturječnost o sadržaju zapisnika i samih tih zapisnika, zbog čega se pobijana presuda ne može ispitati. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu parničnog troška, uvećanog za trošak sastava žalbe od 428,09 eur, podredno ukinuti istu i premet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane posebno ističući kako je predmetna nekretnina temeljem Zakona o šumama, 16. srpnja 1990. postala vlasništvo Republike Hrvatske, kao i da u rok dosjedanja treba uračunati posjed prednika jedinica lokalne samouprave i uprave. Predlaže potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem vlasništva na zemljištu upisanom u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] oranica [adresa] u [adresa] sa 332 čhv ili 1194 m2, u naravi šumsko zemljište, na kojem je kao vlasnik upisan 2. tuženik Srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj. Tužiteljica tvrdi da je 2. tuženik samo formalni vlasnik, a da je faktični posjednik tužitelj, odnosno Hrvatske šume koje na temelju Zakona o šumama raspolažu i gospodare šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske, te je navedena nekretnina uključena u gospodarenje gospodarskoj jedinicom "[adresa] kao dio odsjeka 16D i 17F kojim gospodari šumarija Đulovac, UŠP Bjelovar. Drugotuženik u odgovoru na tužbu osporava postojanje zakonskih pretpostavki za stjecanja prava vlasništva tužiteljici te osporava njezinu savjesnost.

5.1. Obrazloženje presude prvostupanjskog suda u pogledu kvalitete posjeda tužiteljice u smislu odredbe čl. 18. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00,129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZVDSP) svodi se na paušalnu ocjenu izvedenih dokaza bez stvarne analize istih i ocjene osnovanosti razloga zbog kojih je 2. tuženik osporavao poštenje tužiteljice. Svoju odluku prvostupanjski sud temelji na utvrđenju da se od 90-tih godina prošlog stoljeća pa nadalje sporna nekretnina nalazi u posjedu Hrvatskih šuma i da nitko od zemljišnoknjižnih vlasnika odnosno tuženik u ovom postupku istom nije prigovarao, što po prvostupanjskom sudu onda upućuje na zaključak da je tužiteljica kao pošteni posjednik kroz period duži od 20 godina neprekidno samostalno posjedovala spornu nekretninu, te je na istoj stekla vlasništvo dosjelošću u smislu odredbe čl. 159. st. 3. ZVDSP.

6. U pobijanoj presudi prvostupanjski sud ne utvrđuje kada je dosjedanje započelo (navodi samo period duži od 20 godina), kao ni kada je to dosjedanje dovršeno, niti cijeni odlučnu činjenicu da je prema stanju spisa riječ o nekretnini čiji je zemljišnoknjižni vlasnik crkva (slijedom čega nema mjesta primjeni odredbe čl. 159. st. 3. ZVDSP koju primjenjuje prvostupanjski sud), zbog čega u presudi izostaju razlozi i o navedenim odlučnim činjenicama da bi se uopće mogla ispitati pravilnost primjene materijalnog prava.

7. Odlučujući na navedeni način prvostupanjski sud počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) zbog kojih se pobijana presuda ne može ispitati, jer su razlozi o odlučnim činjenicama ostali nejasni i proturječni.

8. Slijedom navedenog, prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u odnosu na 2. tuženika je valjalo ukinuti temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

9. U ponovnom postupku prvostupanjski sud otklonit će počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka koja je utvrđena ovom odlukom. Pri tome se ukazuje prvostupanjskom sudu na neosnovanost pravnog stava tužiteljice kako u vrijeme dosjedanja treba uračunavati i vrijeme dok je predmeta nekretnina u katastru bila upisana kao općenarodna imovina pod upravom NOO Miokovićevo, čiji je slijednik Općina Daruvar, a potom Općina Đulovac, kao i da iz dokaza izvedenih u postupku proizlazi da je tužiteljica na temelju odredaba Zakona o šuma postala vlasnik sporne nekretnine.

9.1. Polazeći od pravnog stava Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji u svom rješenju poslovni broj Rev-812/2024-2 od 16. srpnja 2024. jasno navodi:

„12. Prema odredbi čl. 18. st. 1. ZŠ, šume i šumska zemljišta na teritoriju Republike, osim šuma i šumskih zemljišta u privatnom vlasništvu, jesu u državnom vlasništvu Republike Hrvatske. Temeljem članka 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama ("Narodne novine", broj 41/90) sve šume i šumsko zemljište na teritoriju Republike Hrvatske, osim šuma i šumskog zemljišta u privatnom vlasništvu, postale su vlasništvo Republike Hrvatske, neovisno o tome tko je do tada imao pravo korištenja na tim nekretninama.

13. Pretpostavke stjecanja vlasništva Republike Hrvatske jesu da se radi o šumi i/ili šumskom zemljištu koje je bilo u društvenom vlasništvu 16. listopada 1991.“,

prvostupanjski sud će u nastavku postupka prije svega jasno utvrditi da li je sporna nekretnina bila u društvenom vlasništvu i do kada, s obzirom da iz stanja spisa i dokaza o trenutnom zemljišno knjižnom upisu proizlazi samo vlasništvo 2. tuženika.

9.2. Nadalje, pri donošenju nove odluke prvostupanjski sud će u vidu imati i pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji u odluci Rev 844/2013-2 od 9. svibnja 2017. (s obzirom na pozivanje tužiteljice na posjed sporne nekretnine od strane jedinica lokalne samouprave i uprave) u kojem se navodi:

"Ni prema odredbi čl. 87. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi ("Narodne novine", broj 90/92, 94/93, 117/97 - dalje: ZLSU) jedinice lokalne samouprave i uprave nisu postale vlasnicima šuma i šumskih zemljišta na svom području. Naime, pretvorba društvenog vlasništva na šumama i šumskom zemljištu izvršena je 16. listopada 1990. te su od toga dana šume i šumsko zemljište koje je do tada bilo u društvenom vlasništvu postale vlasništvo Republike Hrvatske.

Zbog toga ZLSU (koji je donesen 1992. godine) nije mogao mijenjati vlasnički status nekretnina - šuma i šumskog zemljišta, niti je nekom odredbom ZLSU određeno da bi šume i šumsko zemljište unutar granica građevinskog zemljišta postale vlasništvo jedinice lokalne samouprave i uprave na čijem se području pojedina nekretnina nalazi."

9.3. Nakon što prvostupanjski sud postupi po ovoj uputi bit će u mogućnosti donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku u ovome postupku imajući u vidu i sadržaj odredbe čl. 159. st. 4. ZVDSP kojom je propisan rok dosjedanja stvari u vlasništvu crkve.

10. O zahtjevu 2. tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).

11. U nepobijanom dijelu koji se odnosi na 1. tuženika pod točkom I. izreke i dijelu točke III. izreke za iznos troška postupka od 174,31 eur koji se odnosi na 1. tuženika, prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 28. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos