Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-589/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Verice Kos predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća i Vesne Gašparuš-Horvat članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Zoranu Antunoviću, odvjetniku u Makarskoj, protiv tuženika CL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Bajamić, odvjetnici u Makarskoj, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-575/2021-49 od 17. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 28. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice KL kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-575/2021-49 od 17. svibnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice KL za naknadom troška žalbenog postupka u iznosu od 365,59 eura.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

''I. Odbija se preinačeni tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužiteljica KL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pored 2/9 dijela, suvlasnica i 1/9 dijela nekretnine položene u KO [katastarska općina]-[adresa], pobliže prikazane na Skici izrađenoj od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju Perice Puljića od 07. listopada 2022.godine kao sastavnog dijela ove presude koja se sastoji od:

- dijela k. č. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], u površini od 40 m2, označenog slovima B- D-E-F-B,

- dijela k. č. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], u površini od 25 m2, označenog slovima A-B-F-G-A,

- dijela k. č. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], u površini od 11 m2, označenog slovima B- C-D-B,

pa je ovlaštena temeljem ove presude i prijavnog lista kojim će se od označenih dijelova predmetnih nekretnina formirati zasebna kat.čestica oblika i površine, upisati to pravo suvlasništva na predmetnoj nekretnini u zemljišnoj knjizi i drugim javnim upisnicima u kojima se upisuje vlasništvo na nekretninama na svoje ime, u označenom idealnom dijelu, uz istovremeno brisanje tog suvlasničkog dijela, s imena CL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]."

II. Tužiteljica je dužna tuženiku naknaditi troškove postupka u iznosu od 2.064,53 eura zajedno s zakonskim zateznim kamatama počev od 17.svibnja 2024. kao dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.''

2. Navedenu presudu žalbom pobija tužiteljica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak. Potražuje i trošak žalbenog postupka od 365,59 eura.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem suvlasništva sporne nekretnine (pobliže opisane u točki I. izreke) za koju tvrdi da je stečena nasljedstvom iza smrti majke FL koja je stekla 3/9 suvlasničkog dijela k. č. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-[adresa], a da je njena majka to pravo stekla darovanjem od svojih roditelja ML pok. K i RL, temeljem Ugovora o darovanju od 31. ožujka 1986., prema kojem je navedena nekretnina, opisno označena kao nova obiteljska kuća, pripala ostaviteljici FL, CL i ĆL na jednake dijelove, tj. svakome u 1/3 dijela, da je iz tog ugovora razvidno da su stranke suglasno ustvrdile da su, s osnova bračne stečevine, stvarni vlasnici te nekretnine bili raniji supružnici, ujedno roditelji obdarenika, ML i RL, kao i da bi njihovi suvlasnički dijelovi bili jednaki, obzirom da nisu određeni, ali da taj ugovor o darovanju nije predstavljao valjanu zemljišnoknjižnu ispravu za uknjižbu prava suvlasništva u zemljišnu knjigu, obzirom je darovana nekretnina opisno navedena, bez navođenja kat. broja, pa da stoga nije ni proveden u zemljišnu knjigu. Tužiteljica ističe kako je u vremenu stavljanja njezine prednice (majke) pod starateljstvo, s ocem ostaviteljice dogovoreno da njezina prednica (majka) i majčin brat ĆL (kojem je također oduzeta poslovna sposobnost i imenovan staratelj), a u cilju što žurnijeg upisa u zemljišnu knjigu ostaviteljice kao vlasnice, time osiguraju uvjeti za uzdržavanje, dogovoreno da otac formalno daruje svakom od njih po 2/9 suvlasničkog dijela te nekretnine, što da je isti i učinio 2010., da bi nakon toga djed tužiteljice, za preostalih 5/9 dijela njegova suvlasništva, sklopio s tuženim ugovor o darovanju, kojim mu je darovao svoj suvlasnički dio. Tužiteljica tvrdi da bez obzira na taj upis, tuženik nije stekao niti je mogao steći suvlasništvo u 1/9 dijela, koji je pripadao tužiteljičinoj majci, jer nije bio u dobroj vjeri.

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije ostvarena navedena bitna povreda zakona. Presuda ima jasne razloge o odlučnim činjenicama koji ne proturječe izvedenim dokazima te ne sadrži nejasnoće i proturječnosti zbog kojih se ne može ispitati.

6. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio niti bilo koju drugu povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.

7. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja raspravio i utvrdio sve činjenice relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je izveo sve predložene dokaze po tužitelju u ovome postupku i potom iste pravilno cijenio u smislu odredbe čl. 8. ZPP.

8. Iz izvedenih dokaza u postupku prvostupanjski sud utvrdio je kako je tuženik upisan kao suvlasnik 5/9 dijela nekretnine upisane u zk. ul [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] - [adresa], kat. čest. [katastarska čestica], vrt bez upisane površine, dok je tužiteljica upisana kao suvlasnik u 2/9 dijela i ĆL u 2/9 dijela.

9. Očevidom na licu mjesta uz vještaka geodetu izvršena je identifikacija kuće (koja nije upisana u katastarskim planovima) te je utvrđeno da je ista anagrafske oznake [adresa], te da je sagrađena na dijelu čest. zem. [katastarska čestica], površine 25 m2, (na skici označen slovima A-B-F-G-A), na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] površine 11 m2, (na skici označen slovima B-C-D-B) i na dijelu čest. zem. [katastarska čestica], površine 40 m2, (na skici označen slovima B-D-E-F-B) što daje ukupnu površinu te nekretnine od 76 m2 .

10. Iz tako izvedenih dokaza prvostupanjski sud pravilno utvrđuje kako tužiteljica u postupku nije dokazala pasivnu legitimaciju tuženika na nekretninama na kojima je sagrađena predmetna nekretnina (čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] - [adresa]) slijedom čega bi tuženik kao vlasnik ili suvlasnik bio pasivno legitimiran u odnosu na tužbeni zahtjev kako je postavljen od strane tužiteljice u odnosu na cjelokupnu nekretninu za koju je utvrđeno da nije sagrađena na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] - [adresa], kako to tvrdi tužiteljica, već i dijelovima nekretnina za koje u postupku nije dokazala da bi vlasnik ili suvlasnik bio tuženik u ovome postupku.

11. Stoga su odbijeni kao neosnovani žalbeni navodi tužiteljica da je tuženik pasivno legitimiran jer se „legitimirao i kao izvanknjižni vlasnik posebnih dijelova zgrade koja je izgrađena i na tim utuženim dijelovima“ pa bi stoga njezin zahtjev bio osnovan i u odnosu na te nekretnine.

12. Na žalbene navode tužiteljice kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer je u smislu odredbe čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZVDSP) propustio cijeniti da je Sporazum iz 1986. sadržajno ugovor o darovanju koji je bio pravno valjan u vrijeme zaključenja istog, valja prije svega odgovoriti kako je kroz cijeli vremenski period važenja propisa na koje se tužiteljica poziva bilo propisano opće načelo da nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego li ga sam ima, slijedom čega niti prednici tužiteljice Sporazum iz 1986. nisu mogli raspolagati nekretninama, vlasništvo kojih tužiteljica nije dokazala u ovome postupku, a na kojima je predmetna nekretnina također sagrađena (čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] - [adresa]).

13. Nadalje, valja navesti kako je odredbom čl. 9. st. 1. ZVDSP propisano da pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje; ali kada je više zemljišnih čestica upisano u zemljišnoj knjizi u isti zemljišnoknjižni uložak, one su pravno sjedinjene u jedno tijelo (zemljišnoknjižno tijelo), koje je kao takvo jedna nekretnina. Prema odredbi čl. 395. st. 2. ZVDSP, od dana stupanja na snagu navedenog Zakona mogu se odredbe propisa koji su na snazi, a različito uređuju pripadanje zgrada, odnosno dijelova zgrada od pripadanja zemljišta, tumačiti i primjenjivati samo u skladu s načelom jedinstvenosti nekretnine (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-x 1090/10 od 30. listopada 2013.)

14. Slijedom navedenog, neosnovan je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem njezina suvlasništva cijele nekretnine koja je sagrađena na više zk čestica, bez da je tužiteljica dokazala vlasništvo ostalog zemljišta na kojem je nekretnina sagrađena (čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] - [adresa]), jer pojedinačnu nekretninu u smislu čl. 9. ZVDSP čini zemljište i zgrada koja se trajno nalazi na zemljištu odnosno katastarskoj čestici (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 562/17 od 22. ožujka 2022.).

15. Podredno valja ukazati i kako neosnovano tužiteljica smatra kako se u sudskom postupku temeljem presude može nju ovlastiti da ishodi cijepanje nekretnina (dijela čes. zem. 7446/1 - površine 25 m2, dijela čest. zem. [katastarska čestica] - površine 11 m2 i dijela čest. zem. [katastarska čestica] - površine 40 m2) i formiranje nove čestice (površine od 76 m2) i uknjižbu prava vlasništva na temelju prijavnog lista i presude, koji da čine cjelinu u zemljišnim knjigama. Postupak, odnosno uvjeti pod kojima se provodi parcelacija zemljišta uređeni su posebnim zakonom – Zakonom o prostornom uređenju („Narodne novine“, broj 153/13, 65/17, 114/18, 39/19, 98/19 i 67/23 – dalje: ZPU). Sudska presuda kojom se utvrđuje pravo vlasništva je samo jedan od akata u skladu s kojim se, uz postojanje pretpostavki propisanih ZPU, provodi parcelacija (čl. 161 ZPU). Upravno tijelo nadležno za provođenje parcelacije, u smislu odredbi ZPU, koje odredbe su kogentne naravi, dužno je odlučivati o provođenju parcelacije u svakom konkretnom slučaju u skladu s odredbama ZPU te nije pravno dopušteno sudskom presudom u ovakvoj vrsti parnice naložiti provođenje parcelacije, odnosno ovlastiti tužiteljicu za provedbu radnji u upravnom postupku.

16. Žalbu u pogledu odluke o trošku tužiteljica ne obrazlaže. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, pa je stoga kao opravdan iznos troškova postupka dosuđen tuženiku uzet iznos koji je kao opravdan priznao sud prvog stupnja.

17. Ostali žalbeni navodi nisu cijenjeni, jer nisu od odlučnog značenja (čl. 375. st. 1. ZPP).

18. Slijedom svega navedenog, a primjenom odredbe čl. 368. st. 2. ZPP žalbu tužiteljice valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

19. Kako tužiteljica nije uspjela sa žalbom, to je temeljem odredbe čl. 166. st. 1. ZPP i čl. 154. st. 1. ZPP odbijen kao neosnovan njezin zahtjev za naknadom troška žalbenog postupka.

U Velikoj Gorici 28. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos