Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-868/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Mihe Mratovića kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te mr. sc. Zrinke Tironi kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivici Čuturiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, zastupanog po punomoćniku Damiru Salahoviću, odvjetniku i drugim odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 3537/2018, od 20. siječnja 2025., u sjednici vijeća održane dana 28. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3537/2018 od 20. siječnja 2025. u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 4.419,67 Eur i u odluci o troškovima postupka.

II. Djelomično se uvažava žalba tuženika preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3537/2018 od 20. siječnja 2025. u dijelu kojim je odlučeno o zateznim kamatama i sudi:

Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 3.185,54 Eur sa zateznom kamatom od 22. svibnja 2018. do isplate, sa zateznom kamatom do isplate, u visini stope zatezne kamate koja se do 31. prosinca 2022. određuje po stopi za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima a izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, sa tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te isplatiti iznos od 1.234,00 Eur sa zateznom kamatom, od 22. kolovoza 2022. do isplate, u visini stope zatezne kamate koja se do 31. prosinca određuje po stopi --- koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, sa tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se odbija zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos od 1.234,00 Eur za razdoblje od 22. svibnja 2018. do 21. kolovoza 2022. kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3537/2018 od 20. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

"Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. isplatiti tužitelju BF iznos 4.419,67 eur sa zateznom kamatom od 22. svibnja 2018. do isplate te mu isplatiti i trošak parničnog postupka u iznosu 4.118,04 eur sa zateznom kamatom od 20. siječnja 2025. do isplate, u visini stope zatezne kamate koja se do 31. prosinca 2022. određuje po stopi, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana."

2. Prvostupanjskim rješenjem suđeno je kako glasi:

"Dopušta se preinaka tužbe od 17. lipnja 2020."

3. Tuženik pobija presudu i rješenje zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353 stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 153/23, dalje u tekstu: ZPP), te predlaže da se presuda i rješenje preinače u skladu sa žalbenim navodima, podredno da se iste ukinu i predmet vrate sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

4. U odgovoru na žalbu tuženika tužitelj je osporio navode uz prijedlog da se žalba odbije kao neosnovana.

5. Nakon što su pobijana presuda i rješenje ispitani u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi s odredbom članka 381. ZPP-a riješeno je kao u izreci iz sljedećih razloga.

6. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi s odredbom članka 381. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2489, 13 i 14 ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

7. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju upućuje tuženik u žalbi jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva, te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje nisu nejasne ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći 24. ožujka 2017.

9. U konkretnom slučaju tužitelj je tuženim zahtjevom prije zaključenja prethodnog postupka tražio isplatu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoći i njegu iznos od 24.000,00 kn/3.185,34 Eur, bez da bi nakon zaključenja prethodnog postupka podneskom od 17. lipnja 2020. preinačio tužbeni zahtjev i tražio isplatu iznosa od 34.500,00 kn/4.578,93 Eur. Podneskom od 22. kolovoza 2022. tužbeni zahtjev je smanjio na iznos od 33.300,00 kn/4.419,66 Eur, pa je tužbeni zahtjev povećao nakon zaključenja prethodnog postupka za iznos od 1.234,00 Eur.

10. Preinaka tužbe jest promjena istovjetnih zahtijeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog uz postojeći, pa postojanje zahtjeva za neimovinsku štetu bilo da se povećanje sastoji u zahtijevanju većeg iznosa s tih osnova za isto razdoblje ili se zahtjeva isplata za drugo razdoblje predstavlja preinaku tužbe, a ne tek usklađivanje tužbenog zahtjeva (članak 191. stavak 1. ZPP-a).

11. Prema odredbi članka 190. stavka 1 i 2. ZPP-a tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka, preinačiti tužbu. Iznimno od odredbe st. 1 ovog članka tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

12. Po ocjeni ovog suda dopustit će se tužitelju da, nakon što primi nalaz i mišljenje vještaka, preinači tužbu na način da povisi svoj tužbeni zahtjev, radi usklađivanja istog s nalazom i mišljenjem vještaka.

13. Ovaj drugostupanjski sud smatra da Zakon treba tumačiti smisleno kao cjelinu, a ne parcijalno pojedine članke kao da drugih odredbi nema. Svrha odredbe čl. 190. st. 1. ZPP-a usmjerena je na ubrzavanje postupka i sprječavanje procesnih zloupotreba, a do dodavanje st. 2. iz tog članka ima za cilj sprječavanje zlouporabe prava od strane tuženika i izbjegavanje prisiljavanja tužitelja da u trenutku podnošenja tužbe postavlja nerealno visoke zahtjeve zbog bojazni da će u usklađivanju biti kasnije onemogućen.

14. U protivnom onemogućavanjem povećanja zahtjeva radi usklađivanja tužitelj bi bio onemogućen u ostvarivanju svog prava na pravično suđenje što je u suprotnosti s čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori br. 18/96, 6/99,14/02,13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17) i članka 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br, 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14) o čemu je stav već izrazila sudska praksa.

15. Također je primjena orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske za određivanje neimovinske štete od 5. ožujka i 15. lipnja 2020. po ocjeni ovog suda predstavlja opravdanih razlog za preinaku iz članka 190. stavak 2. ZPP-a o čemu se također već izjasnila sudska praksa.

16. Budući da tužitelj u tužbi od 31. prosinca 2018. nije mogao postavljati svoj zahtjev u visini koja je za 50% premašuje tada postojeće Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete, jer ni na koji način nije mogao predvidjeti da će se po proteku daljnjih godina trajanja postupka isti kriteriji na navedeni način izmijeniti, a upravo u skladu s izmjenom Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. tužitelj je preinačio svoj zahtjev, to primjena zastarnog roka na povećani dio zahtjeva predstavlja za tužitelja nepredvidivi način primjene roka zastare. Ovo stoga jer je važenje prethodnih Orijentacijskih kriterija predstavljalo objektivnu zapreku za postavljanje zahtjeva koji bi premašio do mjere koja bi odgovarala naknadnoj izmjeni tih kriterija iz 2020. Primjena zastarnog roka na dio zahtjeva za naknadu neimovinske štete preinačena nakon izmjene Okvirnih kriterija i iznosa za utvrđivanja visine pravične novčane naknade neimovinske štete stoga predstavlja nepredvidivu primjenu mjerodavnog prava i posljedično i suprotna ciljevima pravne sigurnosti i poštenog suđenja, a na što upućuju odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-3538/2018 od 12. studenog 2020. i U-III-6091/2016 od 20. prosinca 2018.

17. Nadalje, prema pravnom stavu zauzetog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 27. svibnja 2024. u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguće je dopuštena (članak 190. i 191. ZPP-a). Zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva, pa je odluka prvostupanjskog suda da povećani tužbeni zahtjev nije zastario u skladu sa zauzetim pravnim shvaćanjem.

18. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski je sud utvrdio:

- da je tužitelj kao pješak stradao u prometnoj nesreći 24. ožujka 2017.,

- da uvidom u spis Prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj PpP-8976/2017 proizlazi da je 5. listopada 2018. donijeta pravomoćna presuda kojom je okrivljenik PF (ovdje osiguranik tuženika) proglašen krivim za počinjenje prekršaja iz članka 51. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj …………) tako što je 24. ožujka 2017. upravljajući osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka], krećući se sjevernom stranom kolnika Strme ceste u smjeru zapada i dolaskom do raskrižja s ulicom Strmi odvojak obilazio s lijeve strane teretno vozilo zatvoreno za prijevoz otpada, a koji se neposredno prije prometne nezgode zaustavio u sjevernom dijelu raskrižja radi izlaska djelatnika zaposlenog na prikupljanju komunalnog otpada i tom prilikom je propustio prilagoditi brzinu kretanja osobinama ceste te situaciju u prometu (zaustavljeno vozilo i pješak na cesti) uslijed čega nije pravovremeno zaustavio vozilo kada to konkretno uvjeti u prometu zahtijevaju, već je desnom bočnom više prednjom stranom vozila naletio na pješaka, ovdje tužitelja koji je neposredno prije prometne nezgode izašao iz teretnog vozila te je potom prelazio kolnik na dijelu ceste gdje nema obilježenog pješačkog prijelaza te je uslijed naleta vozio osiguranika tuženika pao na kolnik i došlo je do njegova ozljeđivanja,

- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka prometne struke proizlazi da se vozilo osiguranika tuženika kretalo brzinom od 3 km/h i ukoliko se zaustavio na stopalu pješaka tada to znači da je prije pregaženja reagirao i da se upravo zaustavio kada je nagazio stopalo, a da iskorak pješaka traje manje od sekunde, ali da ne isključuje mogućnost da je vozač vozila reagirao na pokret pješaka koji je protumačio kao namjeru prelaska preko kolnika, budući da nije poznato koliko vremena se zadržavao na kolniku,

- da je kamion bio zaustavljen u raskrižju te se vršio utovar smeća, a pješak se zadržavao na kolniku radi obavljanja utovara smeća te je imao mogućnost uočavanja vozila, a vozač vozila je imao mogućnost uočavanja teretnog smetlarskog vozila i uočio je pješaka kada je krenuo prelaziti cestu te je započeo kočenje ali prekasno,

- da je iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka medicinske struke proizlazi da je tužitelj zadobio ozljede udarca u desno stopalo te udarca u desni lakat gdje se razvila i duboka venska tromboza, pa je provedeno liječenje po traumatologu, fizijatru, vaskularnom kirurgu, hematologu, kao i fizikalna terapija. Nakon završenog liječenja zaostaju povremeni bolovi u području desnog stopala i desne potkoljenice, zaostaje i ograničena pokretljivost lijevog subtalarnog zgloba u slabijem stanju, zaostaje i oteklina u području muskulature desne potkoljenice, što je dovelo sve do umanjenja opće i radne sposobnosti tužitelja za 5%, a da je tužitelj trpio i strah koji se javio prilikom tjelesnog ozljeđivanja, kao i da je bio prisutan strah jačeg intenziteta dva dana, srednjeg intenziteta petnaest dana, a slabijeg intenziteta trideset dana. Bol jakog intenziteta imao je tri dana, srednje jakog intenziteta dvadeset dana, manjeg još četrdeset dana, s tim da mu je trebala tuđa pomoć i njega dva sata dnevno kroz četrdeset dana liječenja, a u periodu od šezdeset dana bila je potrebna pomoć druge osobe u prosjeku jedan sat dnevno. Vještak smatra da postoji uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i ozljede koju je zadobio tužitelj.

19. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja smatra da je za nastup štetnog događaja isključivo odgovoran osiguranik tuženika.

20. Prema odredbi članka 1063. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), propisano je da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi (članak 1064. ZOO-a).

21. Vlasnik se oslobađa odgovornosti pod uvjetima iz odredbe članka 1067. ZOO-a.

22. Oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu (članak 1092. stavak 1. ZOO-a).

23. U konkretnom slučaju tužitelj je izlazio iz kamiona, a kojeg zbog njegove namjene odvoza smeća vozači vozila trebaju s posebnom pažnjom uočiti, zaustaviti se dok ne obavi radnju, što osiguranik tuženika nije uradio, pa je izostanak reakcije osiguranika tuženika je dovelo do štetnog događaja i ozljeđivanja tužitelja.

24. Odredba članka 1100. stavak 1. ZOO-a propisuje da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, i kad nje nema, s time da je stavkom 2. istog članka propisano da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilj u kojem služi ta naknada, ali o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

25. Pod pravima osobnosti kad je u pitanju fizička osoba podrazumijevaju se u smislu odredbe članka 19. stavak 2. ZOO-a pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

26. S obzirom na utvrđenja prvostupanjskog suda, po ocjeni ovog suda pravilno je primijenio materijalno pravo, odnosno odredbu članka 1100. ZOO-a kada je tužitelj zbog povrede prava na tjelesno zdravlje dosudio pravično novčanu naknadu u iznosu od 4.419,67 Eur. Naime, prvostupanjski sud je pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava na tjelesno zdravlje odredio na temelju detaljno utvrđenih manifestacija svih posljedica na tužiteljevo psihičko i fizičko zdravlje, kako povremenih tako i trajnih, te na njegovo osobno funkcioniranje u trenutku povrede i tijekom liječenja.

27. Za napomenuti je da odlučivanje o iznosu neimovinske štete nije mehaničko primjenjivanje Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda RH, već je suđenje u kojem se primjenjuje pravni standard – pravičnost (pravična novčana naknada) dok su orijentacijski kriteriji, kao što i sam njihov naziv kazuje, tek orijentir kako ne bi bilo bitnih odstupanja u sličnim slučajevima.

28. Tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja (članak 1095. stavak 1. ZOO-a).

29. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega ukupno 140 sati, a tuženik je učinio nespornim činjenicu da su tužitelju po ozljeđivanju pomoć i njegu pružali ukućani pa kako je cijena sada tuđe pomoći i njege ocjenjena u iznosu od 4,00 Eur po satu to je istom pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju iz te osnove dosuđen iznos od 560,00 Eur.

30. Na dosuđeni iznos neimovinske štete tužitelju pripada i zatezna kamata koja teče od dana podnošenja pisanog zahtjeva u mirnom postupku odgovornom osiguratelju, ako takav zahtjev nije bio podnesen onda od podnošenja tužbe. U predmetnom slučaju na iznos neimovinske štete u iznosu od 3.185,34 Eur zatezne kamate teku od 22. svibnja 2018. pa do isplate. Kako je tužitelj povećao tužbeni zahtjev podneskom od 22. kolovoza 2022. na iznos od 4.419,66 Eur, to je za iznos od 1.234,00 Eur zatezne kamate na navedeni iznos tuženik je u obvezi platiti zatezne kamate na povećani dio tužbenog zahtjeva od trenutka kad je isti postavljen, od 22. kolovoza 2022., jer on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva. Naime, kamate na povećani dio tužbenog zahtjeva Vrhovni sud RH je zauzeo novo pravno shvaćanje na sjednici građanskog odjela od 27. svibnja 2024., a što je razvidno i iz njihovih odluka br. Rev- 604/2021, Rev-653/2023 i Rev-1133/2023.

31. Kako je slijedom navedenog prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju na povećani dio tužbenog zahtjeva dosudio zatezne kamate prije povišenja tužbenog zahtjeva, to je na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a valjalo djelomično prihvatiti žalbu tuženika, preinačiti prvostupanjsku presudu i odlučiti kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke.

32. Na žalbene navode tuženika u vezi troškova postupka za navesti je da je sud prvog stupnja pravilno obračunao troškove postupka sukladno priloženom popisu troškova, vrijednosti predmeta spora, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23). Naime, na sastanku Predsjednika građanskih odjela Županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 14. lipnja 2024. zauzet je stav da kada sud donosi odluku o naknadi parničnog troška nakon stupanja na snagu Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) dana 5. studenog 2022. kojom je izmijenjena vrijednost boda, a koja od tada iznosi 15,00 kuna – 1,99 Eur, valja primijeniti Tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka pa parničnoj stranci valja dosuditi parnični trošak prema vrijednosti boda od 15,00 kuna – 1,99 Eur, i za radnje koje su poduzete prije izmjene vrijednosti boda od 5. studenog 2022., a ne prema vrijednosti boda od 10,00 kuna – 1,33 Eur.

33. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presudu i odlučiti kao pod točkom I. izreke ove drugostupanjske odluke.

U Splitu, 28. kolovoza 2025.

Predsjednik vijeća

Miho Mratović