Poslovni broj: Us II-131/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Borisa Markovića, članova vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Medika d.d. Zagreb, Capraška ulica 1, OIB: 94818858923, kojeg zastupa opunomoćenica Belinda Čačić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Čačić i Partneri, Zagreb, Andrije Hebranga 27, protiv tuženika Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave, Zagreb, Ulica grada Vukovara 23/V, OIB: 95857869241, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Kliničkog bolničkog centra Zagreb, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, kojeg zastupa ŽM dipl. iur., radi javne nabave, na sjednici vijeća održanoj dana 28. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave, klasa: UP/II-034-02/25-01/149, urbroj: 354- 09/13-25-10 od 8. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika odbijen je prijedlog tužitelja za održavanje usmene rasprave kao neosnovan (točka 1. izreke), odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana (točka 2. izreke) te je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka (točka 3. izreke).

2. Osporeno rješenje tuženika doneseno je povodom žalbe tužitelja u odnosu na sadržaj Dokumentacije o nabavi (dalje u tekstu: DON) u otvorenom postupku javne nabave s namjerom sklapanja okvirnog sporazuma s više gospodarskih subjekata na jednu godinu, broj objave: 2025/S F02-0002765, predmet nabave: lijekovi na listama HZZO-a koji imaju generičke paralele VI za zdravstvene ustanove u Republici Hrvatskoj, naručitelj Klinički bolnički centar (dalje u tekstu: naručitelj).

3. Tužitelj je protiv osporenog rješenja podnio tužbu zbog svih zakonom dopuštenih razloga. Prvenstveno predlaže Sudu da u ovom sporu održi ročište za raspravu te sasluša predstavnike tužitelja. U tužbenim razlozima u bitnome ističe da je osporeno rješenje doneseno temeljem pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešnom primjenom materijalnog prava konkretno odredaba Zakona o javnoj nabavi („Narodne novine“ 120/16. i 142/22. – dalje u tekstu: ZJN) pri čemu je neosnovano i neargumentirano, prema mišljenju tužitelja, tuženik prihvatio navode naručitelja iz njegovog odgovora na žalbu, bez da se upustio u ocjenu svih žalbenih navoda tužitelja. Stoga tužitelj nastavno detaljnim tužbenim navodima osporava pravilnost dva osnovna zaključka tuženika i to zaključak da je naručitelj navodno predmet nabave podijelio na grupe vodeći se objektivnim kriterijima te zaključak da u predmetnom postupku nabave nisu povrijeđena temeljna načela javne nabave. Tužitelj je svojom žalbom protiv dokumentacije o nabavi osporavao podjelu predmeta nabave na generičke paralelne lijekove grupe 345 opisane u točci 3.15. DON-a i generičke paralelne lijekove grupe 346 opisane u točki 3.16. DON-a. Smatra da navedeni predmeti nabave predstavljaju istovrsne, jednakovrijedne i zamjenjive proizvode te njihovo odvajanje u zasebne grupe predmeta nabave ni na koji način nije opravdano. Isto tako u žalbi je naveo da se odvajanjem predmeta nabave na zasebne grupe grubo krše temeljna načela postupka javne nabave. U žalbi je također naveo da se odvajanja predmeta nabave na zasebne grupe krši praksa naručitelja te Visokog upravnog suda Republike Hrvatske. Osim toga je u žalbi istakao da će predviđene količine predmeta nabave podijeljenih na zasebne grupe rezultirati isključivo gubitcima i štetom za odabrane ponuditelje. Ističe da je osporenim rješenjem tuženik odbio žalbu tužitelja ne navodeći pri tome nikakvu osnovanu argumentaciju koja bi opravdala naručiteljevu odluku o podijeli predmeta nabave na navedene grupe. Smatra da tuženik svoje rješenje zasniva na dva u cijelosti promašena te potpuno paušalno argumentirana zaključka prema kojima je naručitelj predmet nabave podijelio na grupe vodeći se objektivnim kriterijima te da u predmetnom postupku nabave nisu povrijeđena temeljna načela javne nabave. Ističe da je kao jedini argument na tužiteljevo detaljno ukazivanje na neosnovanu odluku naručitelja da predmet nabave podijeli na zasebnu grupu 345 i grupu 346 predmeta nabave tuženik se očitovao jednom jedinom rečenicom u kojoj navodi da prema ocjeni ovoga tijela, u predmetnom postupku javne nabave naručitelj je predmet nabave podijelio na grupe vodeći se objektivnim kriterijem različitih farmaceutskih oblika i načina pripreme što je naručitelj u odgovoru na žalbu jasno i razumljivo obrazložio. Smatra da je u konkretnom slučaju tužitelj dokazao da generičke paralele iz grupe 345 i generičke paralele iz grupe 346 predmeta nabave predstavljaju jednako vrijedne (istovrsne) i zamjenjive proizvode između kojih ne postoji apsolutno nikakva razlika u pogledu indikacije, doziranja, mjera upozorenja, nuspojava te farmakodinamike i farmakokinetike. S druge strane razdvajanje generičkih paralela lijekova grupe 345 (koncentracija za otopinu) i grupe 346 (prašak za koncentraciju za otopinu) samo na temelju njihova drugačijeg farmaceutskog oblika i načina pripreme nije ispravno niti prihvatljivo iz razloga što oblik i tehnološki proces primjene nisu relevantni u pogledu učinkovitosti lijeka i ni na koji način ne pridonose dobrobiti za pacijenta. Ako bi se navedeno obrazloženje tuženika i naručitelja uzelo u obzir kao ispravno što tužitelj u cijelosti negira tada bi tehnološki proces primjene generičkih paralela nedvojbeno bilo potrebno dodatno vrednovati kroz kriterije bodovanja u sklopu ENP-a, a što nije slučaj u Dokumentaciji o nabavi. Ističe da je istovrsnost predmetnih formulacija lijeka vidljiva iz postupka registracije generičkih paralela lijekova pred HZZO-om te određivanje njihove cijene. Naime, nakon pojave originalnog lijeka "Almita" koji je sadržavao djelatnu tvar Pemetreksed na tržištu se u razdoblju od 2016. godine pojavljuje veći broj generičkih paralela nekolicine proizvođača. Prilikom registracije generičkih paralela originalnog lijeka, odnosno stavljanja na Listu lijekova HZZO-a proizvođači su dužni njihovu cijenu određivati u skladu s važećim Pravilnikom o mjerilima za stavljanje lijekova na Listu lijekova Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje kao i načinu utvrđivanja cijene lijekova koje će plaćati Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje te načinu izvještavanja o njima (Pravilnik o načinu utvrđivanja cijene lijekova - „Narodne novine“ 33/19., 72/23., 87/23.). Sukladno članku 32. stavku 7. Pravilnika o načinu utvrđivanja cijene lijekova cijena lijeka koji se predlaže za stavljanje na Listu lijekova, a koji sadrži istu djelatnu tvar kao i lijek koji već postoji na Listi lijekova ne smije za prvi takav lijek prelaziti razinu od 70% cijene lijeka i s istom djelatnom tvari (istog nezaštićenog imena) koji već postoji na Listi lijekova. Dakle, prilikom stavljanja na Listu prve generičke paralele lijeka cijena generičke paralele mora biti 30% niža od cijene originalnog lijeka. Nadalje, prema stavku 9. istog članka Pravilnika o načinu utvrđivanja cijene lijekova cijena za svaki sljedeći generički lijek koji se predlaže za stavljanje na Listu lijekova odnosi svakog sljedećeg biosličnog lijeka koji se predlaže za stavljanje na Listu lijekova ne smije prelaziti razinu od 95% cijene lijeka istog nezaštićenog imena prihvaćene na prethodnoj sjednici Povjerenstva za lijekove Zavoda. Dakle, cijena svake sljedeće generičke paralele lijeka mora biti 5% niža od cijene generičke paralele koja je prethodno stavljena na Listu lijekova HZZO- a. Shodno tome tužitelj prikazuje kretanje cijena generičkih paralela lijeka "Almita" od pojave prve generičke paralele 2016. godine. Osim toga ukazuje na poziv HZZO-a na sjednicu Povjerenstva za lijekove dana 29. travnja 2021. u kojem je jedna od točaka dnevnog reda bio zahtjev društva Sandoz d.o.o. za stavljanje lijeka Pemetreksed Sandoz na Listu lijekova HZZO. Ističe da iz navedenog jasno proizlazi da se zahtjev društva odnosi na stavljanje novog oblika lijeka na Listu HZZO-a, a ne za stavljanje novog lijeka. Jednako proizlazi i iz obavijesti HZZO o zaprimljenim prijedlozima Povjerenstva za lijekove u razdoblju od 15. do 19. ožujka 2021. s time da se za usporedbu ovdje ističe i lijek Plenvu za koji je u napomeni jasno istaknuto zahtjev za stavljanje novog lijeka. Sukladno svemu navedenom smatra da je nesporno da je HZZO prilikom registracije generičkih paralela lijekova s djelatnom tvari Pemetreksed na jednak način tretirao generičke paralele koje dolaze u formulaciji praška i generičke paralele, koje dolaze u formulaciji otopine, dakle, HZZO generičke paralele formulacije praš. za konc. za otopinu za inf. bočicu 1x500 mg i generičke paralele formulacije konc. za otop. za inf. boč. 1x 20 ml (25mg/ml) tretira kao istovrsne. Nadalje ističe da, budući da tuženik u svom rješenju navodi da je naručitelj navodno jasno i razumljivo obrazložio podjelu predmeta nabave na grupu 345 i grupu 346, tuženik očigledno svojim rješenjem prihvaća i argumentaciju naručitelja kojom se isti poziva na članak 6. Zakona o lijekovima („Narodne novine“ 76/13., 90/14., 100/18.) te na email komunikaciju s Agencijom za lijekove i medicinske proizvode u pogledu zamjenjivosti generičkih paralela grupe 345 i generičkih paralela grupe 346 predmeta nabave. S tim u vezi uzimajući u obzir mišljenje Agencije za lijekove i medicinske proizvode naručitelj potpuno promašeno te ničim osnovano zaključio da navedeni lijekovi ne mogu biti svrstani u istu grupu predmeta nabave iz razloga što se nalaze na popisu međusobno zamjenjivih lijekova koji vodi Agencija za lijekove i medicinske proizvode, upravo suprotno navodi i ta Agencija. Međutim, neovisno o prethodno navedenom okolnost koju naručitelj prema mišljenju tužitelja tendenciozno izostavlja, a tuženik očito prihvaća jest činjenica da se popis međusobno zamjenjivih lijekova na koji se naručitelj poziva odnosi isključio na lijekove koje je moguće zamijeniti na razini javne ljekarne bez konzultacije s liječnikom koji ih ordinira. Uvidom u popis međusobno zamjenjivih lijekova koji objavljuje Agencija za lijekove i medicinske proizvode nedvojbeno je vidljivo da se na tom popisu ne nalazi niti jedan ampulirani lijek koji je namijenjen za pripravu u bolničkoj ljekarni odnosno ovaj popis se ni na koji način ne odnosi na lijekove koji se pripravljaju u bolnicama. Prema tome nije niti moguće da se generička paralela grupe 345 i generičke paralele grupe 346 predmeta nabave nalaze na navedenom popisu. Isto tako ističe da tuženik svojim rješenjem prihvaća i argumentaciju naručitelja kojim razdvajanje grupa predmeta nabave opravdava navodnom opasnošću od medikacijske pogreške. Stoga iz pogrešnih navoda naručitelja tuženik izvodi potpuno pogrešan zaključak budući da je u praksi riječ o apsolutno zamjenjivim lijekovima koji se kao i mnogi drugi lijekovi unutar postupka nabave generičkih paralela niti ne mogu nalaziti na popisu Agencije za lijekove i medicinske proizvode, kako to pogrešno nastoji prikazati naručitelj. Stoga tužitelj navodi da je tuženik potpuno paušalno i bez ikakve analize tužiteljevih navoda izveo u cijelosti pogrešan zaključak kako je naručitelj na temelju navoda objektivnih kriterija različitih farmaceutskih oblika i različitog načina pripreme, navodno jasno i razumljivo obrazložio razloge podijele predmete nabave na grupu 345 i grupu 346. Smatraju upravno suprotno iz prethodno navedene argumentacije da je različita formulacija generičke paralele različit tehnološki proces primjene nisu relevantni u pogledu učinkovitosti lijeka i ni na koji način ne pridonose dobrobiti za pacijenta (izbor između praška i otopine u konačnici za pacijenta ne donosi nikakav benefit) te se kao takvi u smislu članka 204. ZJN-a obrazlaže zbog čega smatra da je došlo do povrede temeljnih načela javne nabave. Predlaže poništiti rješenje tuženika te da Visoki upravni sud sam riješi stvar, a ako ne može sam riješiti upravnu stvar s obzirom na prirodu stvari da utvrdi nezakonitost rješenja tuženika usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, poništi rješenje Državne komisije i naloži tuženiku da tužitelju naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 66.360 eura.

4. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbenom zahtjevu iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja pri čemu dodatno pojašnjava i osvrće se posebno na sve istaknute tužbene navode. U osvrtu na tužbene navode kojima tužitelj osporava podjelu predmeta nabave na grupe 345 i 346 tuženik ističe da je naručitelj predmet nabave u grupa 345 i 346 protivno navodu tuženika podijelio na temelju objektivnih kriterija u skladu s člankom 204. stavkom 1. ZJN-a točnije na temelju činjenice da se radi o lijekovima koji imaju različiti farmaceutski oblik pa je samim time i način pripreme različit. Stoga drži irelevantnim ocjenu tužitelja da oblik i tehnološki proces pripreme nisu bitni za samu učinkovitost lijeka jer naručitelj nije razdvojio predmete nabave u grupama 345 i 346 po kriteriju učinkovitosti lijeka niti je učinkovitost lijeka ono što je ovdje bila predmet spora. Ističe da je nebitno da li lijekovi iz navedenih grupa imaju ili nemaju razlika u pogledu indikacija, doziranja, nuspojava i slično te da je bitna činjenica da se radi o lijekovima koji imaju različiti farmaceutski oblik i način pripreme što tužitelj niti ne osporava. I to je legitiman i dovoljan razlog da naručitelj lijek nezaštićenog imena Pemetreksed podjeli na dvije grupe kako bi se postigla konkurentnost i pružila jednaka mogućnost sudjelovanja u postupku javne nabave svim zainteresiranim gospodarskim subjektima na tržištu. Ističe da objektivni kriteriji u članku 204. stavak 1. ZJN-a nisu navedeni taksativno već primjerice. Isto tako smatra da je posve irelevantno za ocjenu zakonitosti rješenja tuženika na koji način postupa Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (dalje u tekstu: HZZO) prilikom registracije generičkih paralela lijekova s djelatnom tvari Pemetreksed jer se ovdje ne radi o postupku uvrštavanja lijekova na Listu lijekova HZZO-a ili formiranju cijene za što je isključivo nadležan HZZO. Osim toga tuženik ističe da je naručitelj zatražio mišljenje HZZO-a te dobio odgovor od 19. ožujka 2025. da je HZZO uvrštavanjem na osnovnu Listu lijekova svih oblika lijeka Pemetreksed izjednačio lijekove kao jednakovrijedne odnosno kao generičke paralele što ne znači da se naručitelj u svojem postupku prilikom određivanja predmeta nabave i odluke o podijeli u grupe mora time voditi. Isto tako smatra da je tužitelj nepotrebno iscrpljuje sud objašnjenjem u pogledu odgovora Hrvatske agencije za lijekove i medicinske proizvode od 21. ožujka 2025. (dalje u tekstu: HALMED) budući da iz obrazloženja i ocjene tužiteljevog žalbenog navoda potpuno jasno da tuženik ocjenu neosnovanosti žalbenog navoda tužitelja nije utemeljio na predmetnom dokazu već samo navodi sadržaj tog dokaza, isto kako je naveo sadržaj iz svih ostalih dokaza koje su dostavili tužitelj i naručitelj u žalbenom postupku. U odnosu na tužiteljeve navode vezane za predmet nabave u postupku iz 2023. godine tuženik ističe da vrši kontrolu zakonitosti onog postupka u kojem je izjavljena žalba radi čega za ocjenu osnovanosti predmetne žalbe nije relevantno kako i na koji način je naručitelj postupao u ranijim postupcima. Osim toga smatra da naručitelj nije dužan niti je za očekivati da će u postupcima javne nabave gdje se radi o istom predmetu nabave isti uvijek definirati na jednaki način jer bi to značilo potpuno zanemarivanje analize tržišta dosadašnjeg iskustva u pogledu postignute razine tržišnog natjecanja i mnogih drugih elemenata promjenjive prirode (primjerice privremene nestašice i slično) koji uvelike utječu na formiranje odluke naručitelja kako i na koji način će odrediti predmet nabave odnosno hoće li i na temelju kojih kriterija odlučiti da se predmet nabave podijeli na grupe. Vezano na prigovor da se tuženik nije očitovao na dio žalbenog navoda u pogledu neujednačene prakse naručitelja osim što upire na praksu ovoga Suda vezano na sadržaj obrazloženja odluke drži bespredmetnim povlačiti paralelu s načinom na koji je naručitelj propisao lijekove u grupama 366, 369 i 369.1 prvenstveno stoga što se ne radi o istom lijeku. U odnosu na navode tužitelja da podjela predmetne nabave na grupe 345 i 346 dovodi do pogodovanja jedinom mogućem ponuditelju generičke paralele iz grupe 346 tuženik u cijelosti ostaje pri svom obrazloženju navedenom na stranici 9 rješenja te dodaje da tužitelj ističe da se i prije objave rješenja obistinilo ono na što je ukazivao u žalbi, a to je da se generičke paralela Pemetreksed Krk praš. za kom. za otop. za inf. bočice stakl. 1x500 mg više ne nalazi na javno dostupnoj osnovnoj Listi lijekova HZZO-a. Međutim, za odluku tuženika o osnovanosti odnosno neosnovanosti žalbe relevantno je činjenično stanje i dokazi dostavljeni do donošenja odluke na sjednici vijeća pa sve ono što se u kontekstu navoda tužitelja odvija nakon donošenja odluke nije od utjecaja na zakonitost odluke tuženika. Iz istog razloga irelevantno je za ocjenu zakonitosti rješenja tuženika činjenica da je u trenutku podnošenja upravne tužbe prema navodima tužitelja za grupu 346 dostupna samo generička paralela gospodarskog subjekta Accord. Isto tako u kontekstu tematike pogodovanja tuženik ističe da tužitelj neosnovano ukazuje na pojedine odluke tuženika, budući da se radi o potpuno različitom činjeničnom i pravnom stanju. U odnosu na prigovore predviđenih količina predmeta nabave u grupama 345 i 346 osim što upire na razloge iz osporenog rješenja na stranici 9 tuženik dodaje da je naručitelj okvirne količine odredio sukladno potrebama krajnjih korisnika – zdravstvenih ustanova te je DON-om propisao da su količine okvirne te da stvarno nabavljena količina može biti veća ili manja od predviđene okvirne količine. Tužitelj svojim navodom, na razini hipotetičke tvrdnje opisuje što bi se moglo dogoditi (materijalna šteta) ako stvarno nabavljena količina bude manja od okvirne. Osim toga svaki zainteresirani gospodarski subjekt prilikom izračuna cijena i donošenja odluke u sudjelovanju u pojedinom postupku preuzima na sebe određene rizike koji sukladno odredbama ZJN-a (članak 200. stavak 2.) ne smiju biti neuobičajeni. S obzirom da se predmetno radi o postupku javne nabave s namjerom sklapanja okvirnog sporazuma, s obzirom da je naručitelj u troškovnicima naveo podatke o okvirnim količinama te je naglasio pritom da stvarno nabavljena količina može biti veća ili manja od predviđene (okvirne količine) u takvim okolnostima se zasigurno ne može tvrditi da bi se ovdje radilo o preuzimanju neuobičajenih rizika za zainteresirane gospodarske subjekte. Na kraju tuženik ističe da je neosnovan zahtjev tužitelja za podmirenje troškova žalbenog postupka jer tuženik ne može biti obveznik plaćanja tih troškova, a što proizlazi iz odredbe članka 398., članka 402. i članka 431. ZJN-a. Iznoseći i druge razloge kojima otklanja osnovanost tužbenih prigovora tuženik predlaže ovome Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

5. Zainteresirana osoba Klinički bolnički centar Zagreb, ovdje naručitelj, u odgovoru na tužbu smatra da je pri ocjeni osnovanosti žalbe tuženik uzeo u obzir dokumentaciju predmetnog postupka, sve dokaze i očitovanje stranaka žalbenog postupka te je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno na temelju rezultata cjelokupnog postupka donio u potpunosti zakonito rješenje s detaljnim i argumentiranim obrazloženjem, koje sadrži sve elemente iz članka 98. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP). U očitovanju opširno ponavlja razloge koje je već naveo tuženik u odgovoru na tužbu, a kojima ukazuje na neosnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva. Predlaže ovom Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

6. Sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS) odgovori na tužbu tuženika i naručitelja dostavljeni su tužitelju.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Odlučujući o zakonitosti osporenog rješenja u granicama tužbenog zahtjeva ovaj Sud nalazi da je tuženik pravilno postupio kada je odbio žalbu tužitelja te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu. Naime, razmatrajući sadržaj tužiteljeve tužbe i tužbenog zahtjeva te odgovora na tužbu tuženika i naručitelja, kao i dokaze priložene spisu, ovaj Sud nalazi da se osporeno rješenje ne može ocijeniti nezakonitim iz razloga na koje tužitelj ukazuje u tužbi. Ovo stoga jer je tuženik svoju odluku utemeljio na činjenicama koje su u postupku pravilno i potpuno utvrđene nakon čega je pravilnom primjenom mjerodavnih odredaba ZJN-a, a imajući u vidu sporne odredbe DON-a osnovano zaključio da time što je podijelio predmet nabave na grupe 345 i 346 naručitelj nije povrijedio odredbe članka 203., članka 204. stavka 1., članka 205. stavka 1. i 2. i članka 206. stavka 2. ZJN-a, a niti je povrijedio načelo tržišnog natjecanja jednakog tretmana i zabrane diskriminacije propisane odredbom članka 4. stavka 1. ZJN-a.

9. Pritom je argumentirano obrazlažući stajališta istaknuta u osporenom rješenju tuženik dao dostatnu i jasnu analizu razloga kojima se rukovodio zaključujući da žalbeni navodi tužitelja nisu osnovani, a koje razloge zbog nepotrebnog ponavljanja u cijelosti prihvaća i ovaj Sud jer su utemeljeni na pravilnoj ocjeni dokaza provedenih u postupku te na pravilnom tumačenju relevantnih odredaba primijenjenog materijalnog prava.

10. Kod toga Sud nalazi potrebnim dodatno istaknuti na što je već uputio i tuženik u odgovoru na tužbu da se obveza obrazlaganja odluke ne može shvatiti kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o prirodi iste te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja i prirodi stvari s time da u obrazloženju moraju biti navedeni pravno odlučni razlozi na kojima je ista utemeljena. Tom uvjetu je ovdje udovoljeno jer je u osporenom rješenju tuženik, upravo imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja i prirodu ove stvari, naveo pravno odlučne razloge kojima se rukovodio ocjenjujući zakonitom DON u osporenom dijelu, a iz kojih razloga posljedično proizlazi neosnovanost žalbenih prigovora na kojima tužitelj inzistira i u tužbi, slijedom čega ovaj Sud ne nalazi povredu zakona na štetu tužitelj po toj osnovi. Naime, i po ocjeni ovoga Suda tuženik je ispravno ocijenio i valjanim razlozima obrazložio da je naručitelj predmet nabave podijelio na dvije grupe vodeći se, kod razdvajanja generičkih paralela lijekova, objektivnim kriterijima različitih farmaceutskih oblika i načina pripreme. Ovo iz razloga jer se ovdje radi o postupku javne nabave u kojem se, suprotno stavu tužitelja, lijekovi mogu podijeliti u grupe po više različitih kriterija neovisno o istovjetnim karakteristikama tih lijekova s medicinskog stajališta (u pogledu indikacije, doziranja, mjera upozorenja, nuspojava i slično), a koje nisu ni sporne, ali su irelevantne za predmet postupka zbog čega i ovaj Sud nalazi da razlika u formulaciji lijeka, otopina odnosno prašak predstavlja objektivni kriterij kakav ima u vidu članak 204. stavak 1. ZJN-a, koji je dostatan za podjelu predmeta nabave u grupe kako je to DON-om učinjeno.

11. Neosnovano tužitelj upire i na povredu načela javne nabave vezanu za broj potencijalnih ponuditelja te smatra da je na navedeno tuženik jasno odgovorio u obrazloženju i odgovoru na tužbu koje obrazloženje prihvaća i ovaj Sud. Sud ne nalazi osnovanim ni prigovore usmjerene na postupak javne nabave iz 2023. godine te na sadržaj DON-a u drugim grupama u kojima je objedinjen predmet nabave kao i na osporavanje predviđenih količina predmeta nabave. To stoga jer je predmet ovog upravnog spora ocjena zakonitosti DON-a u odnosu na grupu 345 i grupu 346 pa pozivanje na uvjete nabave određene dokumentacijom iz 2023. te na grupe predmeta nabave iz ovdje osporene DON, koje se tužbom niti ne pobijaju, nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke kako to pravilno obrazlaže i tuženik u odgovoru na tužbu. Također, Sud prihvaća, kao što ih je osnovano prihvatio i tuženik, razloge naručitelja vezane za predviđene okvirne količine predmeta nabave koje su određene sukladno iskazanim potrebama ne samo naručitelja, već i drugih zdravstvenih ustanova, a kod određivanja koje se, pored ostalog, naručitelj rukovodio potrebom osiguranja pružanja pravodobne zdravstvene zaštite stanovništvu i kontinuirane opskrbe lijekom slijedom čega prigovori tužitelja usmjereni u bitnom na nastanak eventualnog gubitka i štete, ako naručitelj ne bi preuzeo svu predviđenu (okvirnu) količinu proizvoda, nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, a na koju okolnost su se valjanim razlozima očitovali i tuženik i naručitelj u odgovoru na tužbu. Slijedom izloženog proizlazi da je osporeno rješenje doneseno u granicama zakonom propisanog ovlaštenja tuženika koji je sukladno članku 425. stavku 3. ZJN-a odgovorio na sve pravno odlučne žalbene prigovore, a s obzirom da tužitelj i u tužbi ponavlja prigovore istaknute u žalbi ovaj Sud nije našao osnove rješenja tuženika, uz obrazloženje kakvo je njime dano, ocijeniti nezakonitim. Ovo osobito imajući u vidu da tužitelj pravilnost tuženikovog rješenja pobija ukazujući na iste činjenice i dokaze na kojima je rješenje utemeljeno, ali ih drugačije tumači dajući ustvari svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava što nije od utjecaja na drugačije rješenje ove stvari.

12. Iz navedenih razloga ovaj Sud nije ocijenio potrebnim održati raspravu u predmetnom upravnom sporu. Naime, Sud je tijekom ovog spora tužitelju dostavio odgovor na tužbu koju je dao tuženik i naručitelj čime mu je omogućeno očitovanje na sve navode, nakon čega je, s obzirom da u ovoj stvari pravno odlučne činjenice nisu sporne te da tužitelj u biti osporava samo primjenu prava jer svojim tužbenim navodima ustvari traži drugačiju ocjenu utvrđenog činjeničnog stanja dajući pri tome svoje tumačenje primijenjenog materijalnog prava, predmet spora riješio bez rasprave odgovarajućom primjenom ovlaštenja iz članka 98. stavka 4. ZUS-a, imajući pritom u vidu specifičnost postupka javne nabave, osobito propisane rokove za donošenje odluke u tim predmetima.

13. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 166. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 28. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća:

Ljiljana Karlovčan-Đurović