Republika Hrvatska

Županijski sud u

Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 4 Kž-384/25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Hrvoja Viskovića, kao predsjednika vijeća, Ivana Markovića i Dijane Grancarić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Matee Klanac, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika PF, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi branitelja optuženika Hasana Karajića, odvjetnika iz Karlovca, protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: K-131/25 od 16. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 28. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženika PF kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom pod uvodno označenim poslovnim brojem Općinski sud u Karlovcu proglasio je krivim optuženika PF te mu za kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. KZ/11 izrekao kaznu zatvora u trajanju jedne godine i četiri mjeseca.

1. 1. Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženiku PF je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme od uhićenja 26. listopada 2024. pa nadalje.

1. 2. Na temelju čl. 79. st. 2. KZ/11 od optuženika je trajno oduzet mobilni uređaj marke "Xiaomi", bijelo plave fluorescentne boje sa vidljivim oštećenjem prednjeg dijela ekrana u vidu puknuća stakla, sa SIM karticom NN operatera, a oduzetih uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj].

1. 3. Na temelju čl. 148. st. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 – dalje: ZKP/08) optuženik je u cijelosti oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. – 7. ZKP/08.

2. Protiv citirane presude žalbu je podnio optuženik putem branitelja Hasana Karajića, odvjetnika u Karlovcu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji s prijedlogom da županijski sud ukine pobijanu presudu i optuženika oslobodi od optužbe ili podredno izrekne blažu kaznu.

3. Odgovor na žalbu podnijelo je ODO u Karlovcu s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu branitelja optuženika kao neosnovanu i potvrdi presudu Općinskog suda u Karlovcu.

4. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis predmeta je dostavljen na dužno razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru.

5. O sjednici vijeća sukladno odredbi čl. 475. st. 2. ZKP/08 obaviješteni su ŽDO Zadar koji nisu pristupili pa je sjednica u skladu s odredbom čl. 475. st. 4. ZKP/08 održana u njihovoj odsutnosti, dok je optuženik PF bio prisutan putem videokonferencije koja je održana sa Zatvorom u Zagrebu, te je bio prisutan i branitelj optuženika Hasan Karajić, odvjetnik u Karlovcu.

6. Žalba optuženika nije osnovana.

7. Optuženik u žalbi navodi da je sud počinio bitnu povredu odredaba o kaznenom postupku koja se sastoji u tome što u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama jer da je u izreci navedeno da je optuženik počinio kazneno djelo iz koristoljublja za neutvrđeni novčani iznos. U obrazloženju presude da nisu navedeni razlozi iz kojih bi se moglo ispitati je li optuženik imao namjeru počiniti kazneno djelo iz koristoljublja i je li koristoljublja uopće bilo. Iz istih razloga optuženik smatra da je sud počinio povredu kaznenog zakona koja se sastoji u tome da je pogrešno primijenio propis iz čl. 326. st. 1. KZ/11 čiji bitan element je koristoljublje odnosno materijalna korist koja ne može biti u neutvrđenom iznosu.

8. Ističući bitnu povredu odredaba kaznenog postupka optuženik očito aludira na bitnu povredu iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, koja međutim, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, nije počinjena. Naime, u pobijanoj presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama te ista ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati.

9. Nije u pravu optuženik ni kada se žali zbog povrede kaznenog zakona. Naime, kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. KZ/11 čini tko iz koristoljublja omogući drugim osobama nedozvoljeno kretati se u Republici Hrvatskoj. Nakon provedenog postupka utvrđeno je da je optuženik ilegalno prevozio strane državljane s ciljem stjecanja nepripadne materijalne koristi te nije nužno da se utvrdi točan iznos te koristi, kako to pogrešno smatra optuženik. Osim toga, i sam optuženik u svojoj obrani navodi da je u kontaktu sa osobom koja se predstavila kao poslodavac bilo rečeno da će za prijevoz putnika njegov mjesečni dohodak biti 4.200,00 EUR-a. Dakle, jedini cilj zbog kojega je optuženik pristao na takav prijevoz je bilo stjecanje materijalne koristi koja je prema njegovoj obrani trebala biti isplaćena u obliku mjesečne plaće, a ne jednokratnog iznosa za svaki pojedini prijevoz.

10. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik navodi da je bio u kontaktu s osobom koja je bila njegov poslodavac, od koje je dobivao precizne naloge po kojima je postupio te nije sumnjao da bi se moglo raditi o kaznenom djelu jer se radilo o prijevozu putnika unutar granice Europske unije. Suprotno navedenom, prvostupanjski sud s pravom nije prihvatio optuženikovu obranu da nije znao da se radi o nezakonitom prijevozu osoba. Navedeno proizlazi najprije iz preciznih uputa koje je dobivao od organizatora prijevoza kroz koje je doznao da su putnici već prešli granicu, a on ih je trebao preuzeti izvan naseljenog mjesta i službenog graničnog prijelaza. Samim time mogao je znati da se radi o prijevozu koji nije zakonit. Nadalje, izvješćem policijskih službenika utvrđeno je da optuženik u dva navrata nije postupio po naredbama policije te se u konačnici zaustavio nakon što je došlo do oštećenja pneumatika na vozilu kojim je upravljao, zbog čega nije mogao dalje nastaviti vožnju. Nije prihvatljiva optuženikova obrana da se tako ponašao jer da se bojao putnika budući da to ničim nije dokazano. Pored toga, u vozilu su se osim muških osoba nalazile još žena i četvero djece. Optuženik je dakle znao da se radi o prijevozu osoba koji nije zakonit jer bi u protivnom putnici prešli granicu preko službenog graničnog prijelaza, a ne na način na koji je to organizirano u konkretnom slučaju. S obzirom na sve navedeno pobijanom presudom je pravilno utvrđeno da je optuženik svojim ponašanjem ostvario objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Shengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ/11.

11. Prilikom izbora, vrste i mjere kazne sud je optuženiku cijenio olakotnim obiteljske prilike, da je otac jednog maloljetnog djeteta, lošeg imovnog stanja, dok mu je otegotnim cijenio drskost i upornost u počinjenju kaznenog djela, a koja proizlazi i iz činjenice da se optuženik dao u bijeg pred policijom, kao i samu težinu kaznenog djela. Imajući u vidu da je za ovo kazneno djelo propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do osam godina, i ovaj drugostupanjski sud smatra da je izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca primjerena težini djela i stupnju krivnje optuženika. Izrečenom kaznom zatvora će se u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika, a i druge građane da ne čine kaznena djela, odnosno istom će se u cijelosti ostvariti svrha specijalne i generalne prevencije.

12. Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme od uhićenja 26. listopada 2024. pa nadalje.

13. Slijedom svega navedenog, kako u pobijanoj presudi nisu nađene neke druge povrede odredaba kaznenog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 476. st. 1. točka 1. ZKP/08, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zadru 28. kolovoza 2025.

Zapisničarka

Predsjednik vijeća

Matea Klanac

Hrvoje Visković