Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kžzd-34/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca mr.sc. Zorislava Kaleba, predsjednika vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i Željka Horvatovića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog KK, zbog kaznenog djela iz članka 166. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog KK podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru od 19. svibnja 2025., broj Kzd-4/2024. u sjednici vijeća održanoj 28. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog KK kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Zadru od 19. svibnja 2025., broj Kzd- 4/2024. optuženi ŽK proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv spolne slobode, a ustvari kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, teškim kaznenim djelom spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavak 2. u vezi članka 158. stavak 1. i 5. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci prvostupanjske presude. Optuženi ŽK osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od pet godina te mu je na temelju članka 54. KZ/11. u izrečenu kaznu uračunato vrijeme lišenja slobode od 28. svibnja 2024. godine pa nadalje.

1.1. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), optuženi ŽK je oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 7. ZKP/08. kao i plaćanja nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti.

2. Protiv pobijane presude žalbu je podnio optuženi ŽK po branitelju Luki Mrkiću, odvjetniku u Zadru zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka. povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i oslobodi optuženika optužbe, a podredno da se ukine i vrati predmet sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Nije u pravu optuženik, da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka koja se kasnije ne obrazlaže pa je drugostupanjski sud ispitao presudu u onom dijelu u kojom se pobija žalbom iz osnove iz koje se pobija, ali i po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavak 1. točke 1. ZKP/08. pa nisu pronađene povrede.

6. Žalitelj navodi da iz činjeničnog opisa ne proizlaze stvarni događaji te da nisu ispunjene odlučne sastavnice kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, jer su iskaz i prijava žrtve lažni.

6.1. Nije u pravu žalitelj kada navodi da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, jer da je sud trebao povjerovati njegovoj obrani da to nije učinio, kao i iskazu njegovog oca koji je naveo da ništa nije vidio niti znao da bi se dešavalo, a što je suprotno iskazu djeteta žrtve, koja je navela kako ju je brat kada je imao sedamnaest godina, a ona sedam, pozivao u svoju sobu mameći je da se igra s mobitelom te bi ju krenuo pipkati te je potom stavljao svoj spolni organ u njezin. Nije pružala otpor jer ju je bilo strah da ju ne istuče ili ne napravi nešto gore. Čak je jednom ili dva puta o tome govorila svom ocu i prijateljici i misli da se otac derao na brata i da ga je istukao.

6.2. Ovakav iskaz prvostupanjski sud je ocijenio vjerodostojnim uspoređujući ga sa psihologijskim vještačenjem da je ista u mogućnosti opširno iskazivati o događajima koji su joj se dogodili, da nema komfabulacijskih elemenata i nije manipulativna, a psihijatrijskim vještačenjem je utvrđeno da postoje znakovi traumatiziranosti koji se iskazuju u lošem raspoloženju, povišenoj iritabilnosti, neraspoloženosti, a naglašeno je izbjegavanje doživljaja, konverzacije vezane za događaje te je utvrđen klinički umjeren stupanj traumatizacije.

6.3. Iskaz žrtve potvrđuje i svjedokinja LK koja je u to vrijeme bila u izvanbračnoj zajednici s ocem žrtve, koja je navela da je 2016. ušla u sobu žrtve K i zatekla tri sestre uplakane te da je K ispričala i pred sestrama, AK i KKRH, da joj je brat ŽK ulazio u spolovilo i to je pokazala prstom prema svojem spolovilu pa je ona skinula K hlače, pogledala ju i uočila jednu crnu stidnu dlaku. Kako je K imala sedam godina još nije imala dlaka pa je pretpostavila da to dolazi od KK kada joj je stavljao svoje spolovilo. Ocu djevojčice je to ispričala i otac je rekao da će sve riješiti sa KK i da neće prijaviti policiji.

6.4. Ovaj iskaz je također potvrdila i svjedokinja KKRH, sestra optuženika i žrtve i sjetila se događaja iz proljeća 2016. kada joj je isprva K rekla da neće ništa reći jer joj je ŽK dao 5,00 kuna da šuti, ali je na koncu ispričala da ju je ŽK silovao. Držao joj je noge i ruke. Sjeća se da je LK pregledala K i da je pronašla u vagini stidnu dlaku koja tamo nije pripadala, a očito je bila Domenikova.

7. Svjedokinja RK je navela da je ŽK, optuženik, u to vrijeme živio s njima u kući, jer je pohađao srednju školu.

8. Također, svjedokinja NK, psihoterapeut u Savjetovalištu za mlade u Medicinskoj školi Ante Kuzmanića Zadar je potvrdila da joj je djevojčica K, koja joj je bila upućena prema procjeni psihologa na individualnu terapiju, kako mrzi svog brata jer ju je napao, da ju je dirao od njezine sedme godine i potvrdila da je došlo do penetracije kada se potpuno zamrznula što predstavlja karakteristiku za žrtve nasilja kao obrambeni mehanizam. Djevojčica je navela psihoterapeutici da je to ispričala ocu, koji je tada brata fizički kaznio. Svjedokinja je navela da mora isto prijaviti policiji no da je djevojčica počela plakati, da je rekla da se boji svih u obitelji i da će je se odreći.

9. Druga sestra optuženika i žrtve, AK, je navela da se ne sjeća događaja kada bi djevojčica K pričala o tome da je silovana od brata KK, ali joj je poznato da je djevojčica K uznemirena kada se spomene silovanje i počinje plakati te da ne želi spominjati neke događaje, ali da ju je išla posjetiti kada je pokušala suicid i izrezala se po rukama.

9.1. Prvostupanjski sud je ispravno ocijenio vjerodostojnost iskaza oca optuženika i žrtve kao lažan, koji je želio pomoći svom sinu da ne bude kazneno odgovoran.

9.2. Također je osnovano prvostupanjski sud utvrdio da je uobičajeno odloženo iskazivanje o traumatskim događajima posebno kad se radi o događajima koji se odnose na seksualno zlostavljanje pa stoga nije prihvaćena obrana optuženika koji je naveo da je njegova sestrica K, lagala jer je odbila ginekološki pregled, ponaša se sada asocijalno jer pije, bježi iz kuće, neprimjereno se oblači i ima dečka, što se sve može objasniti mišljenjima psihologa i psihijatra, o proživljavanju traume kod žrtve.

10. Time je prvostupanjski sud ispravno zaključio da pronađeni traumatski simptomi vezano za nalaz kombiniranog psihijatrijskog psihologijskog vještačenja žrtve djeteta su simptomi koji proizlaze kao posljedica kaznenog djela koje je počinio optuženik.

11. Neosnovano žalitelj navodi da optuženiku nije postavljena dijagnoza pedofilije, da je bio mlad i nezreo gotovo nedovršena ličnost te da zato nije počinio ovo kazneno djelo jer je psihijatrijsko vještačenje utvrdilo da je maloljetnik u to doba doista bio nezreo i nesiguran, ali da mu nije utvrđen psihički poremećaj iz kojeg bi proizašla uhodana šablona ponašanja i prakticiranja seksualnih radnji s djecom pa se ne radi o seksualnoj aberaciji.

11.1. Međutim, upravo ova kaznena djela koja počini starija osoba nad djetetom ne znači da se radi o pedofilu ili osobi koja ima sklonosti prema djeci, već da se radi o osobi koja počini to kazneno djelo iz mogućnosti i moći nad djetetom, jer mu se dijete neće moći suprotstaviti, a sa uvjerenjem da će takvo ponašanje ostati neotkriveno.

11.2. Stoga, žalbeni navod da je prvostupanjski sud vrlo tendenciozno donosio zaključke o činjenicama je neosnovan iz razloga što je prvostupanjski sud svaki dokaz pojedinačno ocjenjivao i potom u vezi s ostalim dokazima izveo zaključak kako bi utvrdio činjenice i počinjenje kaznenog djela.

12. Iako je u glavi žalbe naznačeno da se optuženik žali zbog povrede kaznenog zakona isto se kasnije ne obrazlaže pa je ovaj sud presudu ispitao na temelju članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08. po službenoj dužnosti i nije utvrdio povrede.

13. Optuženik se ne žali zbog odluke o kazni, no žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a na temelju članka 478. ZKP/08., u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni pa je drugostupanjski sud ocjenjivao je li osnovano prvostupanjski sud optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od pet godina.

13.1. Optuženiku je kao otegotno cijenjeno da je više puta spolno zlostavljao svoju deset godina mlađu sestru, koja je tada stara sedam godina, a proglašen je krivim da je počinio jedno kazneno djelo, a žrtva, dijete, proživljava traumu i zbog seksualnog zlostavljanja trpi psihičke probleme zbog čega je predloženo liječenje uz olakotne okolnosti, da je optuženik u vrijeme počinjenja djela sedamnaestogodišnjak, stariji maloljetnik, da je neosuđivan, da je proteklo vrijeme od počinjenja djela. Stoga osuda na kaznu zatvora u trajanju od pet godina kao minimalna kazna za kazneno djelo iz članka 166. stavak 2. KZ/11., a maksimalna kazna prema maloljetničkom pravu, na temelju članka 25. i 33. stavak 2. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 158/13., 56/15. i 126/19.), je odgovarajuća kako počinitelju tako i počinjenom kaznenom djelu.

14. Izrečenom će se kaznom izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i utjecat će se na optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja te omogućiti optuženiku ponovno uključivanje u društvo, a u osudu mu je uračunato vrijeme lišenja slobode od 28. svibnja 2024. godine pa nadalje.

15. S obzirom na izloženo, presuđeno je na temelju članka 482. ZKP/08.

U Zagrebu 28. kolovoza 2025.

Predsjednik vijeća:

mr.sc. Zorislav Kaleb