Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: K-394/2020-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku po sutkinji Andrijani Žugaj Jambrek, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Matee Marković, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika AE, zbog kaznenog djela iz članka 228. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19, dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Sisku broj KO-DO-1553/2020 od 18. rujna 2020., nakon provedene javne rasprave i zaključene 25. kolovoza 2025. u prisutnosti državnoodvjetničke savjetnice Općinskog državnog odvjetništva u Sisku, TE, okrivljenika AE i zamjenice braniteljice okrivljenika Sandre Mandić Jurić, odvjetnice iz Kutine, a u odsutnosti oštećenika Hrvatske šume d.o.o., na ročištu za objavu presude 28. kolovoza 2025. u odsutnosti stranka i objavio i

p r e s u d i o  j e

Okrivljenik AE, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin A i EE, djevojački T, rođen **.**.1957. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], umirovljenik, varioc, SSS, vlasnik kuće na adresi prebivališta i zemljišta, te traktora Ursus godište1978., s primanjima od oko 1000 eura mirovine, rastavljen, bez djece, nema vojni čin, bez odlikovanja, ne vodi se drugi kazneni postupak.

k r i v  j e

I. što je:

vremenskom periodu od 10. lipnja 2020. do 24. lipnja 2020. u mjestu Krajiška Kutinica, šumski predio "Karača", u šumi vlasništvo Republike Hrvatske sa katastarske čestice [katastarska čestica], k.o. šumski odjel 12, odsjek D, u nakani pribavljanja ne pripadajuće drvne mase, posjekao 9 izvaljenih stabala drveta duglazije (smreke), prsnih promjera od 26 do 62 cm, ukupne mase 15,66 m³, te srušio jedno stablo drveta hrasta prsnog promjera 45 cm, ukupne mase 2,13 m³, koje je uzeo i za sebe zadržao, čime je oštetio Hrvatske šume, Šumariju Kutina za novčani iznos od 4.107,70 kuna/545,18 eura"

dakle, tuđu pokretnu stvar oduzeo drugome s ciljem da ju protupravno prisvoji, čime je time počinio kazneno djelo protiv imovine – krađom – opisano i kažnjivo po članku 228. stavak 1. KZ/11.

II. Na temelju članka 228. stavak 1. KZ/11 okrivljenik AE se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD

5 mjeseci

III. Na temelju članka 56. KZ/11 okrivljeniku AE se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

tako da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

IV. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točka 1., 6. i 7. ZKP/08 okrivljenik je dužan platiti troškove kaznenog postupka u iznosu od 100,00 eura, koji se odnose na trošak paušala za rad suda, u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Sisku podiglo je kod ovog suda 30. rujna 2020. optužnicu pod brojem KO-DO-1553/2020 od 18. rujna 2020., protiv okrivljenika AE, zbog kaznenog djela protiv imovine – krađom – opisanog i kažnjivog po članku 228. stavak 1. KZ/11. Optužnica je izmijenjena u činjeničnom opisu dana 25. kolovoza 2025.

2. Oštećenik nije postavljao imovinskopravni zahtjev.

3. Pozvan da se očituje na navode iz optužbe okrivljenik AE izjavio je da se smatra krivim za kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret optužnim aktom.

4. U dokaznom postupku pročitani su dokazi: zapisnik o očevidu Policijske postaje Kutina od 24. lipnja 2020. (stranica 9-13 spisa), kriminalističko-tehničko izvješće od 24. lipnja 2020. (stranica 14-17 spisa), dopis Hrvatskih šuma sa dokumentacijom od 25. lipnja 2020. (stranica 25-28 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja: [serijski broj] (stranica 35 spisa), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Kutina od 26. lipnja 2020. (stranica 36-37 spisa), dopis Hrvatskih šuma od 17. srpnja 2025. sa prilozima (stranica 70-75 spisa). Ispitan je svjedok BE.

Razgledana je fotodokumentacija očevida dostavljena od strane Policijske postaje Kutina dana 21. srpnja 2025.

Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvod iz kaznene evidencije od 26. svibnja 2025. (stranica 54-55 spisa) te izvod iz prekršajne evidencije od 26. svibnja 2025. (stranica 52-53 spisa).

Okrivljenik je iskazivao

5. Okrivljenik je u svojoj obrani na glavnoj raspravi dana 30. lipnja 2025. iskazao da priznaje da je posjekao ovih 9 stabala smreke, kako se to navodi u optužnici, međutim da ta stabla su već bila izvaljena, dakle nisu bila stojeća. Potom ih je ispilio i drvnu masu je odvezao i zadržao za sebe. Stablo hrasta koje se navodi u optužnici bilo je odsječeno i ostalo je stajati sa strane na licu mjesta u šumi, on ga nije odvezao, a nije ga niti odsjekao, međutim kako je bilo posječeno pored ovih panjeva, policija je navela i to stablo i smatrala je da je ista osoba to posjekla. Ova stabla smreke nisu bila za ogrjev već je on ispilio daske, a stablo hrasta bilo je za ogrjev. Nakon toga dobio je račun od šumarije na iznos od 9.859,47 kuna, te je on taj iznos platio, i smatrao je da je time podmirio svo svoje dugovanje koje je imao prema šumariji, jer mu je rečeno da po osnovi ovog konkretnog slučaja nema više nikakvih obveza. On je ova drva uzeo neplanski, nije uopće razmišljao, vidio je da je riječ o izvaljenim drvima i smatrao je da su napuštena i da neće nitko pitati za ista.

5.1. Na upit branitelja okrivljenik je iskazao da je riječ o crnogorici te da na navedenim stablima nisu bile zelene iglice, već da su stabla bila gotovo suha, pa smatra da su tako izvaljena stajala nekoliko godina, sigurno dvije do tri godine, a ta stabla bila su blizu njegove kuće. Nadalje je iskazao da je prvo dobio račun od šumarije na iznos od 4.100 i nešto kuna, u policiji, te da mu je rečeno da se taj račun odnosi na vrijednost drvne mase, a potom je od strane lugara dobio račun na iznos od preko 9 tisuća kuna, koji je i platio. Rečeno mu je da je to kazna i da će podmirenjem tog iznosa biti podmireno cjelokupno potraživanje šumarije prema njemu. Račun mu je donio lugar, a kako ga je podmirio odnio je dokaz o uplati u šumariju i na policiju, te je smatrao da stoga više nema nikakvih dugovanja, jer mu je tako rečeno.

5.2. Na pitanja zastupnice optužbe, okrivljenik je iskazao da nije tražio dokumentaciju koja je potrebna za rušenje, odnosno izvlačenje stabala od strane šumarije. Nadalje je iskazao da je smatrao kako su stabla bila porušena i da nisu išla na nikakvu prodaju te nije razmišljao da li je potrebno ishoditi dokumente za rušenje i izvlačenje stabala. Nije rekao da je porušio stabla prilikom prvog ispitivanja te nije rekao da je porušio stablo hrasta.

6. S obzirom da je okrivljenik djelomično odstupio od svog iskaza danog prilikom ispitivanja kod Policijske postaje Kutina, temeljem odredbe članka 432. stavak 1. ZKP/08 pročitan je zapisnik o ispitivanju okrivljenika kod PP Kutina od 24. lipnja 2020. te je reproducirana snimka ispitivanja okrivljenika kod PP Kutina od 24. lipnja 2020.

7. Prilikom prvog ispitivanja kod Policijske postaje Kutina okrivljenik AE u bitnome je naveo kako je točno da je počinio navedeno kazneno djelo te priznao sječu i uzimanje drvne mase. Naveo je kako je radio jedan pomoćni objekat i trebao je još građe, a kako ima šumu Dugom Selu, a neregistrirani traktor odlučio je posjeći navedenu drvnu masu koja se nalazi u šumi iza njegove kuće. Bio je svjestan da je trebao prvo obavijestiti lugara, a onda navedeno i platiti, no da je bio nepromišljen te je išao posjeći navedenu drvnu masu. Porušio je 9 stabala duglazije i 1 hrasta te je iste ispilio na pilani koju ima iza svoje kuće. Radio je sve sam, a vozio je sa traktorom i utovarivačem koji ima na zadnjim kotačima lance da bi lakše mogao raditi sa utovarivačem. Vukao je trupce iz šume traktorom sam do navedene pilane gdje je iste pilio. Ta šuma se naslanja na njegovu zemlju.

8. Analizom i ocjenom provedenih dokaza, kako svakog zasebno tako i u njihovoj međusobnoj vezi, te cijeneći obranu okrivljenika, sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo protiv imovine – krađom – opisano i kažnjivo po članku 228. stavak 1. KZ/11.

9. Naime, kako je okrivljenik priznao počinjenje kaznenog djela, a koje priznanje je potvrđeno drugim provedenim dokazima, to je sud utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo upravo onako kako mu se optužnicom stavlja na teret.

10. U završnom govoru braniteljica okrivljenika navela je kako bi se u konkretnom predmetu trebao primijeniti institut beznačajnog djela, odnosno odredbu članka 33. KZ/11, a s obzirom na rezultat svih provedenih dokaza, osobito obzirom na činjenicu da je okrivljenik obeštetio Hrvatske šume u cijelosti, odmah čim je saznao za štetu i to prije nego je protiv njega uopće i podignuta optužnica. Stoga smatra da su izostale bilo kakve posljedice tog djela. Istaknula je da osobito treba uzeti u obzir navode iz obrane okrivljenika, njegovu osobnost, dosadašnju neosuđivanost, njegovu starosnu dob, te protek vremena, te navode iz iskaza svjedoka BE, koji je iskazao kako je riječ o izvaljenim stablima. Nadalje je istaknula kako okrivljenik ne samo da je obeštetio Hrvatske šume, nego da je i platio kaznu jer je stvarna šteta 3.286,16 kuna, a okrivljenik je platio štetu uvećanu faktorom 3, odnosno iznos od 9.858,47 kuna. Stoga smatra da bi svako daljnje kažnjavanje okrivljenika predstavljalo povredu načela ne bis in idem.

11. Nesporno je u ovom postupku da je okrivljenik nakanio štetu oštećeniku prije podizanja optužnice, te da su posjećena stabla duglazije bila izvaljena.

12. Odredbom članka 33. KZ/11 određeno je da nema kaznenog djela, iako su ostvarena njegova obilježja, ako je stupanj počiniteljeve krivnje nizak, djelo nije imalo posljedice ili su posljedice neznatne i ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen.

13. Dakle, da bi se radilo o beznačajnom kaznenom djelu potrebno je da se sve navedene okolnosti iz članka 33. KZ/11 (stupanj počiniteljeve krivnje nizak, djelo nije imalo posljedica ili su iste neznatne i ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen) kumulativno ispune. Ukoliko nije ostvarena samo jedna od okolnosti, tada djelo nije beznačajno.

14. U odnosu na stupanj krivnje počinitelja valja istaći da je kod okrivljenika postojala svijest da uzima drva na području koje je u državnom vlasništvu i postupao je s ciljem da ih otuđi, što znači da je postupao s izravnom namjerom kao najtežim oblikom krivnje. Izravna namjera postoji kada je počinitelj svjestan obilježja kaznenog djela i hoće njegovo ostvarenje. Da je okrivljenik postupao s izravnom namjerom utvrđeno je upravo iz same njegove obrane. Naime, okrivljenik je sam naveo da je radio jedan pomoćni objekat i trebao građe. Nadalje, posjekao je 9 stabala duglazije i jedno stablo hrasta. Sve navedeno upućuje na zaključak da je njegova kriminalna aktivnost bila intenzivnija i trajala neko vrijeme pa se u subjektivnom smislu ne radi o malom, odnosno niskom stupnju krivnje počinitelja, koji je potreban za ocjenu da je neko djelo beznačajno, odnosno okolnosti počinjenja djela ne daju djelu značaj beznačajnog.

Nadalje, činjenica što je okrivljenik naknadio štetu čim je za štetu saznao, i prije nego je protiv njega podignuta optužnica, kao i činjenica da se radilo o izvaljenim stablima duglazije, ne znači da su izostale bilo kakve posljedice kaznenog djela ili da su iste neznatne, već te okolnosti mogu biti od utjecaja samo na odluku suda o vrsti i visini kazne u smislu odredbe članka 47. KZ/11.

Zbog navedenog, a kako bi se utjecalo na počinitelja, ali i na sve druge osobe na način da se tuđe imovina ne može prisvajati, to ovaj sud smatra da postoji potreba da okrivljenik bude kažnjen.

Imajući u vidu prethodno navedeno, po stavu suda nisu se ostvarili uvjeti iz članka 33. KZ/11, odnosno da bi se u konkretnoj situaciji radilo o beznačajnom djelu, a kako braniteljica pokušava prikazati postupanje okrivljenika.

15.

¸

Valja istaknuti i da činjenica da je okrivljenik u potpunosti namirio štetu ne znači da je isti već kažnjen za predmetno kazneno djelo, niti sprječava vođenje kaznenog postupka, odnosno nije došlo do povrede načela "ne bis in idem".

16. Braniteljica okrivljenika predložila je i primjenu odredbe članka 50. KZ/11 za oslobođenje od kazne a sve obzirom na nespornu činjenicu da je okrivljeni štetu platio prije nego je saznao da je okrivljeni i to uvećanu za faktor 3.

Međutim, odredbom članka 50. KZ/11, propisno je da sud može okrivljenika osloboditi kazne kad se takva ovlast temelji na izričitoj zakonskoj odredbi, kad ga posljedice kaznenog djela počinjenog iz nehaja tako teško pogađaju da je njegovo kažnjavanje nepotrebni radi ostvarenja svrhe kažnjavanja, kad je počinitelj nastojao otkloniti ili umanjiti posljedice kaznenog djela počinjenog iz nehaja te naknadio štetu koju je njime prouzročio, te kada se počinitelj kaznenog djela za koje je propisana samo novčana kazna ili kazna zatvora do jedne godine pomirio sa žrtvom i naknadio štetu. S obzirom da u konkretnom slučaju ne postoji niti jedan od taksativno navedenih razlog iz članka 50. KZ/11, to nema uvjeta za oslobođenje okrivljenika kazne.

17. Slijedom svega naprijed navedenoga, sud će u nastavku presude, sukladno članku 459. stavku 7. u svezi stavka 6. ZKP/08, obrazložiti odluku o kazni.

18. U odnosu na subjektivne elemente kaznenog djela sud je utvrdio da je okrivljenik u trenutku počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, jer njegova ubrojivosti nije osporavana. Kao što je naprijed navedeno, postupao je s izravnom namjerom kao oblikom krivnje. Prema stajalištu suda okrivljenik je morao biti svjestan protupravnosti svog postupanja jer nema niti jedne okolnosti koja bi u životnom ili kaznenopravnom smislu opravdavala njegovo postupanje i upućivala na zaključak da nije znao da je to protupravno postupanje.

19. Odlučujući o vrsti i mjeri sankcije, sud se vodio granicama zapriječene kazne za kazneno djelo za koje je okrivljenika oglasio krivim, stupnjem krivnje i svrhom kažnjavanja, te je cijenio sve okolnosti koje utječu da kazna bude lakša ili teža.

20. Sud je tako kao olakotne okolnosti pronašao okrivljenikovo priznanje počinjenja kaznenog djela, okolnost da okrivljenik prema izvodima iz kaznene i prekršajne evidencije nije do sada kazneno osuđivan, niti prekršajno kažnjavan, kao i okolnost da je okrivljenik oštećeniku naknadio štetu. Otegotnih okolnosti sud nije našao. Uvažavajući ovako utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, te težinu i značaj počinjenog kaznenog djela, okrivljenik je na temelju članka 228. stavak 1. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci, te mu je, na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda tako da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od jedne godine ne počini novo kazneno djelo. Naime, zaključak je suda da okrivljenik i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela jer iz odnosa okrivljenika prema počinjenom djelu, odnosno priznanja istoga, kao i dosadašnje kaznene neosuđivanosti, te naknade štete oštećeniku , proizlazi da se želi usmjeriti na život bez činjenja kaznenih djela. Slijedom svega navedenoga, sud nalazi da će se upravo izrečenom sankcijom postići svrha kažnjavanja, te u dovoljnoj mjeri izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.

21 Na temelju članka 148. stavak l. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 okrivljenik je dužan platiti paušal za rad suda u iznosu od 100,00 eura u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.

U Sisku 28. kolovoza 2025.

Sutkinja

Andrijana Žugaj Jambrek

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od primitka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO Sisak na broj: KO-DO-1553/2020

2. Okrivljenik AE

3. Braniteljica okrivljenika Ana Posavčić

4. Oštećene Hrvatske šume d.o.o.